Search the Community

Od 6. siječnja 2019. živim na novoj adresi. Prodao sam stan u zagrebačkoj Herceg-Malešnici i uselio u novokupljenu kuću u Šenkovcu, domicilno željezničko stajalište Sutla. Selidba iz Zagreba u poluseoski ambijent je velika promjena. Neće mi nedostajati grad u kojem sam proveo čitav život i iz kojeg pamtim najljepše godine, a koji je danas Oklen Siti i kojim će jedan sirovi nakupac, mešetar, politički trgovac i osumnjičeni kriminalac vladati sve dok ga ne iznesu. Matična općina sada mi je Brdovec, a tko je tamo na vlasti u ovoj blesokraciji uopće me ne zanima. Promjena mi jako prija. Zrak je čist, kraj je miran, susjedi su za poželjeti, svatko prolazniku poželi dobar dan, a noćno nebo je fenomenalno. Nema više jurnjave automomobila, škripanja kočnica, divljačkog trubljenja i treštanja cajki. Nema više revanja pijane bagre iz parka ispod prozora. Ovdje se jedino ponekad čuje lavež psa u daljini, kukurikanje pijetla i njakanje magarca Veseljka iz seoskog ugostiteljstva ''Stara preša''. Otvorio sam ovu temu s namjerom da u njoj povremeno stavljam bilješke iz novog okruženja, koje ne bi bile dovoljne za zaseban putopis. Biti će tu svega, a tko me želi pratiti uvijek je dobrodošao. Naš novi dom u Šenkovcu. Na proljeće slijede veliki radovi na uređenju treće etaže, zamjeni stubišta, izgradnji parkirališta za automobil mog zeta i još par milijuna sitnica: Cijelo prizemlje s dvije sobe, zasebnom kuhinjom i kupaonicom biti će na raspolaganju meni osobno, a u ovoj prostoriji će jednog dana biti maketa željeznice (sada u njoj privremeno boravi moja unuka): Sa susjedima i ostalim okolnim živim bićima već smo uspostavili dobre diplomatske odnose. Ovaj susjedov cucak laje na mene iz dvorišta kada idem u dućan, ali uredno upada k nama i pije vodu iz malog bazenčića: Od centra Zagreba, čitaj Glavnog kolodvora, udaljen sam 25 km, a 29 prigradskih vlakova dnevno (vikendom nešto manje) dovoljno je za udobno putovanje u takozvanu ''metropolu''. Do granice sa Slovenijom imam oko 1 km lagane šetnje, koja se lako može produljiti do Dobove i zatim nastaviti vlakom uzduž i poprijeko Dežele. Što mi je u planu za proljeće, no o tom potom. Stajalište Sutla i Som za Harmicu: Pod stare dane beskućnik Prema planu trebali smo preseliti još u listopadu, no zadesio nas je takav niz peripetija da bih o njemu mogao napisati knjigu. Toliki splet nesretnih okolnosti, neočekivanih zapreka i natezanja s birokracijom ne bih nikome poželio. Nevolje nisu prestale ni useljenjem - soboslikara je usred posla uhvatila gripa, a kćer mi se prije nekoliko dana strovalila niz stube na radnom mjestu, slomila kost u stopalu i sada je u gipsu. Samo nam je još falio požar i potres da priča bude zaokružena. Ipak se polako sređujemo, a uskoro ćemo moći primiti i prve goste. S obzirom da smo stan morali predati kupcu 21. prosinca, a u kuću još nismo mogli useliti, morali smo se nekako snaći. Obitelj mi se privremeno smjestila na dvije adrese, a ja sam kao ''tehnološki višak'' postao beskućnik. Utočište su mi pružili stari prijatelj Portos i njegov prika Mato u Pušći. Kuća je bila prazna jer je gazda otputovao u Kanadu. Portos, čovjek kome sam veliki dužnik: Zagorski bregi su lijepi i u prosincu: Moj mali susjed koji me često pohodio, ali mu nisam dopuštao da uđe u kuću: