Search the Community

Nakon ove (pre)duge zime, napokon se vani pojavilo humanije vrijeme, pogodno za još jedan hodopis. Razmišljajući kamo bi se moglo otići, sjetio sam se Portosove koze u Mošćenici. I odlučio pogledati da li je ona još uvijek tamo. Usput sam iskoristio priliku i po prvi put se vozio prugom od Zagreb Žitnjaka, kroz Mičevac do Velike Gorice i natrag. Još ovaj tjedan vlakovi prema Sisku voze obilaznim putem. Dok običnim putnicima smrkne, railfanovima svane. Prema Capragu sam se vozio u Bl-u ŽRS-a, a vraćao sam se regionalcem. Mađare sam danas gledao samo izvana Od Capraga do Mošćenice su 4 kilometra pruge, doslovce posuta trnjem ... Za razliku od masovnog forumaškog pohoda prije 7 godina, ovaj put sam otišao sam. I umjesto autom, išao sam pješice, hodajući po pruzi, pragovima, a ponajviše po trnju, granju i po svoj ostaloj mogućoj i nemogućoj bodljikavoj pošasti. Hodopis se pretvorio u pravi survivor pothvat, tim više jer prilike za uzmak nije bilo. Zapravo, bilo se moguće vratiti jedino po istom trnju i granju, a to nije dolazilo u obzir. Počelo je lijepo i idilično. U Capragu me iznenadio regionalac, za kojeg nisam znao da stalno vozi relaciju Zagreb-Sisak. Možda nisam dobro pratio forum u zadnje vrijeme ? Ja sam se odlučio hodati po travi, umjesto po tucaniku Izgledala je vrlo lijepo i privlačno U međuvremenu me je prestigao regionalac, na svojem putu prema Zagrebu Ja ga nisam slijedio ... mene je moja skretnica okrenula na lijevu prugu