Jump to content

gaspa

Članovi
  • Posts

    113
  • Joined

  • Last visited

About Me

  • Location
    Zagreb

Recent Profile Visitors

The recent visitors block is disabled and is not being shown to other users.

gaspa's Achievements

0

Reputation

  1. U Poljani ima (odn. bio je prije koje 2 godine) jedan čisto solidan krak grbave pruge, duž i od ceste koja priječi ribnjak nasipom do horizonta. Bilo je i više kolosjeka i nešto vozila. Što se Lađanske tiče - tamo je još pred koju godinu bilo 7 km revitalizirane pruge kojom je (u pravilu nedjeljom) vozio izvorni vlakić - nažalost, samo turističke vožnje po narudžbi za grupe - nije bilo redovnog reda vožnje za one koji naiđu. Ali, svakako sve valja poslikati. Jer - nikad se ne zna. Prema mojim najnovijim saznanjima crnomlačka dizelka s ona 2 vagona-platforme, desetak metara tračnica i skretnicom je mjesec i po nakon vašeg posjeta donirana HŽM-u. Stigli ste zaista u 11:55 (li - kako bi rekli - pet do dvanaest).
  2. Loši glasnici nikad nisu bili previše polularni (nekima su čak zbog loših vijesti odrubljivali i glave), pa i ja ovim svojim izvješćem riskiram skupiti koji negativni bod. Nažalost, o ovoj temi, pruzi Zdenčina – Crna Mlaka što je napisano – napisano je, a što je uslikano – uslikano je. Pruge definitivno više nema a tek će se vještom oku poznavatelja situacije ukazati pokoji trag. Svojedobno sam obilaznicima trase ove pruge skrenuo pažnju da, nažalost, nisu uočili/obišli sve kolosjeke u Crnoj Mlaci. Nije to bila kritika već skretanje pažnje da ima još. Danas će se vjerojatno lupati po glavi, jer ono što su učinili bio je zadnji fotozapis ostatka ostataka pruge. Lupat će se po glavi i drugi, posebno ja, koji sam se poslije toga dvije godine spremao poslikati ono što fali a što je još tako dobro bilo vidljivo pri mojim ranijim obilascima (nažalost, tada nisam bio suviše usmjeren na željeznicu, a i mislio sam: kad ih već dotad nisu demontirali, tračnice će ostati dovijeka). Nažalost, kruto sam se prevario. Već te 2008. godine na snazi je bila zabrana pristupa vozilima a i ljudima (osim organiziranih grupa) u područje rezervata (ekipa je komandoski upala s neočekivane strane pa nisu naletjeli na ogradu i rampu, a i naletjeli su na g. Ivana Prepolca, vlasnika IHOR-parka d.o.o., jednog od slijednika Ribnjačarstva Crna Mlaka nakon privatizacije). Ni restoran više nije radio, pa im ne treba biti žao. Svojedobno su se kovali prilično ambiciozni planovi uređenja rezervata koji su uključivali i obnovu i održavanje pruge, ali je, očigledno, zahtijevanih 2.600.000 € bilo prevelik zalogaj i kese se nisu driješile. Za kraj ove tužne priče tek nekoliko slika na spomen bivše pruge čiju trasu sam ucrtao po sjećanju. Narančastom crtkanom linijom prikazano je moje putešestvije. Žuta crta prikazuje trase pruga. Malo izbliže Za lokalitet označen strelicom i dalje ne znam (povijesnu) namjenu, pa stoga nije ni bolje opisan (ali čini mi se kao da je bilo neko stovarište). Ispravak: pruga ipak nije zaokruživala park, kao na slici, već je išla samo s njegove južne, zapadne i sjeverne strane. Odmah nakon (regularnog cestovnog) ulaska u rezervat s desna nam se pridružuje trasa bivše dužobalne pruge za južne krajeve ribnjaka. Cesta, ovdje asfaltirana, prolazi uz prve kuće naselja a s desna joj je nasip kojim su nekad vozili vlakići. Dolazimo u neko kao središte. Tu se je pruga granala na sve strane. Koliko se sjećam, u srednjoj (najvećoj) zgradi je bilo kao neko stovarište do (u? uz?) kojeg je vodio kolosjek (ili 2?). Ovdje je pruga išla nasipom (lijevo, ne vidi se) a jedan krak skretao je mostićem preko kanala, još tako dobro vidljivim u Portosovom putopisu (dakle: 2008.). Danas ni pruge, ni mostića. Od gornjeg mjesta slikanja jedan je krak, nakon grananja (na njemu stoji lokomotiva s vagonima na Portosovoj slici) išao na lijevu stranu, tj. ovim nasipom A okrenemo li se nalijevo krug, pruga (od koje je ostao samo jedan zaboravljeni prag) je vodila prema parku. Na rubu parka pruga je skretala lijevo (na zapad) prelazeći lokalnu prometnicu. Uski nasip danas mi se čini nekako širi i pretvoren je u kolovoz. Usporedite s prvom Portosovom slikom iz dijela Na cilju, na kojoj je i sam Portos, glavom, i - posebno -bradom. Osim pruge nema ni velikog drva. To je to isto mjesto gledano s juga. I nekadašnji restoran. Ovaj krak pruge obilazio je park sa zapadne strane i vodio prema pretovarnom kolodvoru Zdenčina. Na njemu je još 2005. stajala poprilična kompozicija teretnih vagona za prijevoz ribe. Nešto dalje s desna priključila mu se pruga koja je opisivala polukrug oko parka i koja je 2005. bila još itekako vidljiva... ...dok vam je danas na istom mjestu (samo je pogled s druge strane) moram nacrtati. Netko je pri uklanjanju bio temeljit - nije ostalo ništa, tek (opet) jedan prag i nešto kao otisci na kolovozu. Odavde dalje kroz šumarak pruga vodi do grupe zgrada i tu je također bilo više kolosjeka. Jedan (a možda i dva – to se ne sjećam) je vodio u ovo skladište. Pruga je u luku skretala desno. Tračnice, skretnice... ničeg više nema. Nakon tog desnog luka (došavši s desna) pruga je nekako koso sijekla teren. Na lijevoj strani je slijepo završila kod zgrada meni nepoznate namjene, u šumi tj. parku. Međutim, kad već nemamo vlakova, imamo čamac. Infrastrukturni. Za sječenje raslinja uz rubove ribnjaka. Neopisivo mi je žao da je u dvije godine sve nepovratno nestalo, i da su k tome tragovi pomno uklonjeni. I da ja (a i netko drugi) nisam stigao ranije. A mogla se napraviti zanimljiva fotodokumentacija, ali onda je sve izgledalo tako obično, tako trajno. Nažalost, bojim se da prugu i vozni park detaljnije nisu dokumentirali ni vlasnici rezervata, jer njima je, ipak, prvenstven uzgoj i izlov ribe a ne neka derutna bivša željeznica.
  3. Na ovom pohodu vidjeli smo svašta lijepo i poučno, a uspjeli smo se i dobro zabaviti. Dan smo proveli u nekom svom svijetu uveseljavajući (ili strašeći?) okolinu koja nas je uglavnom gledala sa znatiželjnim nerazumijevanjem međusobno komunicirajući ispod glasa i kružnim pokretima kažiprstom u visini sljepoočnice. Počelo je relativno smireno Ali ubrzo su se duhovi uzbudili i zaposjeli prozore To ih nije popustilo ni u tunelu Jer vani je uvijek bilo nešto zanimljivo U Đurmancu nas je dočekala logistika (jedan njezin dio, idejni začetnik, organizator i vodič, imao nas je pod budnim okom od Zagreba) Da bi ovaj putopis ispao ovako dobro, autori fotografija su, u potrazi za dobrim motivom i dobrim rakursom, dali zaista sve od sebe Spomenuo sam i hedonizam. On se očitovao kroz a) posjetu čokoladnici u Olimju posjetu pivnici, opet u Olimju c) manje-više slasnom ručku u Kumrovcu A da nas entuzijazam, vjera i nada nikad ne napuštaju, dokazao je ovaj trojac uputivši se prema ćupu zlata ispod duge (a kako je to još pritom moglo biti prugom - mmmm....) Ovom prilikom red mi je zahvaliti i Patakyju aka Fresheru na ideji i organizaciji, neumornom vozaču Sveboru na njegovom manevriranju, provlačenju seoskim cesticama i testiranju amortizera do Rozge i naposlijetku svim sudionicima na nadasve ugodnom društvu. I na kraju ništa manje važno: This post is in accordance with federal law 18 U.S.C. sec §2257. Načelna usmena suglasnost za objavljivanje dobivena je od snimljenih osoba. Nema više
  4. Premostivši Sutlu pruga se našla u prašumi (zanimljivo kako to drveće voli rasti između tračnica) Ovaj lokalitet naziva se kolodvor Kumrovec Stanična zgrada još kako-tako ali pruga baš nikako Ostao je tu jedan od davnina zaboravljeni vagon Ali, prvi pogled zavarava. Vlak vozi i dalje. Doduše, na gumenim kotačima, ali ipak. Slijedeća pogranična stanica je Zelenjak. Zašto pogranična? Jer pruga ponovo prelazi Sutlu u slovenski tunel Kunšperk. Pruga je na ovoj dionici zapravo prošla ispod Slovenije, jer po izlazu iz tunela opet prelazi na hrvatsku stranu... ...i malo manje zatravljena vodi u Klanjec Sutlanskom dolinom nižu se stanice: Gredice (uočite kako biljni pokrov, kao rukama, počinje hvatati prugu)... ...Draše... ...odakle će pruga ravno, ravno (bez obzira na meandriranje državne granice)... ...u Prosinec... ...i dalje... ...u Rozgu do koje je doći pravo umijeće i čiju je lokaciju i pristup valjda birao neki Zagorec koji se posvadil s cijelim selom, pa da im napakosti (ili možda za poprečni put do stanice nitko nije dal prek svojega?). Dalje se putem se mijenjala pruga (prijelaz sa starijega na malo manje stari dio) a mijenjalo se i vrijeme Ako baš hoćete upečatljiv prikaz duge Bližimo se kraju u svim smislovima te riječi. Stanica Kraj Donji... ...i Vukovo selo - civilna strana... ...i željeznička strana (ne razlikuju se baš, zar ne?) A gdje je tu pruga? Onih čak 3 kolosjeka? I eto i onog drugog kraja - kraja pruge. Harmica. No, o njoj je, što ovdje dosad, što u drugim postovima, već toliko toga rečeno, da ja ne bih više tupio... Svršit će se
  5. Stranje je mjesto račvanja pruge koja dolazi iz Celja (iz Grobelnog, za sitničave) - za Sveti Rok ob Sotli (lijevo) i za Imeno (desno) Da imam oči na tjemenu, u istom trenutku vidio bih i ovo Na stanici je odmarao već opisani vlak Čak 4 kolosjeka vode prema Celju ??? Nastavili smo do slijedeće stanice. Na civilnoj strani stoji danas nadomjesni izvanredni prijevoz S druge strane natpis na ploči nam pojašnjava o kojoj se stanici radi Sodna Vas sa svojom čuvenom autobusnom čekaonicom Nutra-van! Nutra-van! Podčetrtek - stanica za kupače kod Atomskih toplica (naziv dolazi od radioaktivne vode). Tu smo strogo željezničku tematiku malo stavili na stranu i posvetili se hedonizmu, ali da ne razbijam dobar ritam - o tome ćemo u posljednjem nastavku. Na slovenskoj štreki ostala nam je još stanica imenom Imeno Kolosjeci iz dežele lagano se reduciraju kako se bliži granica. Prvo onaj lijevi... ...pa onaj desni Malo dalje je most preko kojeg pruga prelazi na hrvatsku stranu. A na tu stranu bacimo pogled s kolodvora - pred nama je privremeno zatvoren granični prijelaz Imeno-Miljana (obnavlja se most između dvije strane) a iz šume izviruje i dvorac Miljana Nastavit će se
  6. Iza prelaza tunela Lupinjak 2 čekala nas je granica. Iza nje posebno nas je privlačila granična crta sjeveroistočno od prelaza, zapravo pruga koja ide tim smjerom. Tamo iza zavoja završava (ili počinje?) tunel Lupinjak 2 za koji sam rekao da je (pret)posljednja infrastrukturna građevina, jer nisam bio načistu kome pripada ovaj most. Svaka država postavila je znak granice na svojoj obali. Kako sam iz Hrvatske došao prije slabih deset minuta, nisam se imao potrebe ponovo vraćati. Dalje nas pruga vodi do obližnjeg kolodvora Sveti Rok ob Sotli, nazvanog po crkvi i istoimenom selu na brdu, sjeverno iznad doline. Zamjećujemo zanimljive znakove prelaza preko pruge u ravnini - Andrijin pravokutnik Eto nas i na kolodvoru. Započinje naše intenzivno izlaženje i ulaženje iz/u današnje glavno prijevozno sredstvo, koje nam je odnijelo kojih 7% današnjeg sveukupno raspoloživog vremena. Da smo to jučer trenirali i uvježbali kako valja, preostalo bi nam više vremena za razgledavanje. Znači, rekosmo kolodvor Sveti Rok ob Sotli. Pruga prema istoku i Hrvatskoj. Još koji metar i nema više vožnje! Stanična zgrada iz dva poluprofila Nisam se još ni smjestio kako valja na svom sjedištu kadli - van! Dobovec. Pa evo kako sam ga i ja vidio (nek bude jedna od najuslikanijih stanica) Ovo bi bio nostalgični pogled prema nazad (istok, Hrvatska), ali mi smo, kao i svi pravi vizionari okrenuti naprijed, s nestrpljenjem prema onom što nas još čeka. Ne trebam reći da smo uvježbavanje iskrcaja nastavili nekoliko kilometara dalje i otprilike toliko minuta kasnije. Rogatec. E, ali tu se već ima što vidjeti. Prvo se, po običaju, osvrćem iza sebe i vidim glavnu prugu (lijevo) i odvajanje indrustrijskog kolosjeka za Vetropack Straža tvornica stakla d.o.o. u Humu na Sutli, RH (desno). Kolodvorska zgrada s civilne strane... ...i sa željezničke strane Tu je, nakon godina vrijednog rada na ovoj pruzi, svoj vječiti mir našla JŽ 53-003 A tu su svoj privremeni vikendaški mir našle i tri generacije šinobusa Po Rogatecu nazvano je i obližnje nalazište mineralne vode, danas itekako uređeno lječilište Rogaška Slatina. Popularno je od davnih dana, između ostalog i zato što se do njega moglo tada glavnim prijevoznim sredstvom, vlakom. Pruga prema Rogatecu Stanična zgrada Slijedeće mjesto vrijedno zadržavanja i s dobrom mogućnošću parkiranja bilo je Mestinje. U Sloveniji vlada mišljenje da se subotom i nedjeljom nema tko što voziti po sporednim prugama, pa je zato na njima, uključujući i ovu, promet u mirovanju. Da li su ovo neki entuzijasti koji provjeravaju, nema li možda ipak neki vlak? (slikano u smjeru prema R. Slatini) Ako ne vlakom, prugu u smjeru Stranja pratit ćemo cestom. O tome u idućem nastavku. Nastavit će se
  7. Dok smo se jučer na kraju dana pogledavali tko će započeti temu, pogledi su bili usmjereni ka meni. A sad ja došao (gotovo) zadnji. Za početak mali ispravak - izlet nije bio rezerviran za članove KLJŽ. Kad god se nađu ljudi dobre volje, nikakva organizacijska, teritorijalna ni bilo kakva druga pripadnost nije važna. A ovaj put su se našli i zato je sve ispalo genijalno. Meteorolozi su, valjda za svaki slučaj, e da ne bi pogriješili, prognozirali sve vrste vermena. I pogodili. No, da prijeđemo na stvar. Neću trošiti previše riječi jer s nama je bio željeznička enciklopedija Stanley koji zna čak i na koliko je voda krov na kojoj željezničkoj zgradi i koji nam je većinu stvari opisao unaprijed (da je sitniji rastom, klonirao bih ga i stavio ga u regal uz ostalu željezničku literaturu). A neće biti lako izabrati ni slike, da ne dupli-(tripli-, kvadripli-)ciram već objavljene. Bez obzira što vlak ipak nije bio sablasno prazan, jedan od odgovora zašto se smanjuje broj putnika željeznicom možda leži i ovdje Uduplana kompozicija dovezla nas je u Zabok Neki su na sjever krenuli pješke, mi smo se i dalje opredijelili za vlak Usput poznata priča o odrezanim prugama (iako nam optimizam budi izgradnja nekoliko novih industrijskih kolosjeka na toj relaciji) Poslije Krapine vlak ne pokazuje nikakve ambicije da bude brži od Usaina Bolta i društva, pa ga i lokalni automobilisti ne doživljavaju, unatoč njegovoj maksimalnoj (dopuštenoj) brzini Prošli smo i nadstrešnicu Žutnicu. Ovaj model vidio sam, čini mi se, kao standardnu opremu na igralištima nižerazrednih nogometnih momčadi (klupe za domaće i goste) Naviknut više na vožnju autom nego vlakom usputne krajeve gledam iz drugog kuta. Ma gle ti to gdje inače prolazim! I konačno se približio kraj prvog dijela naše željezničke avanture - ulazimo u kolodvor Đurmanec Naša macosa ostaje al se zato sjeverno od nje još uvijek nešto dešava Dokle, u stvari, prometuju (na ovaj ili onaj način) vlakovi ovom prugom? Poslije kratke okrijepe kojom je naš domaćin zaradio bonus u Zagrebu za cijelu 2009. nastavljamo na zapad. U Hromec. Hromec je već viđen od drugih autora pa ćemo nastaviti do (pet)posljednje infrastrukturne građevine - tunela Lupinjak 2 (a di je Lupinjak 1?) Folija na njemu navodno ipak ne služi sprečavanju protoka azilanata prema EU. Nastavit će se
  8. Trokut (ili delta, ako hoćete) GHI je istočno od ranžirnog kolodvora
  9. No frks - ionako ste učinili veliko djelo. A ficleki pruga, radione i skladišta te druga cestovna i vodena čudnovata vozila ostaju vam za dan kad ćete testirati gostionu Ako ih ne uništi vrijeme, nemar i zaborav
  10. Svaka čast za učinjeni pothvat - trebalo je volje za taj put. Sami ribnjaci su zanimljivi, ali dug prilaz od Zdenčine nepoznatom kvalitetom puta baš i ne motivira suviše, pa je avanturistički duh neophodan. Na cilju malo umor učini svoje, malo razočaranje nad zatvorenom gostionom (inače, kad radi, žabe su odlične, a i kad radi, treba potrefiti subotu kad lokalno lovačko društvo nema svoju veselicu), pa ste, dečki, čini se, zaobišli zanimljiv splet pruga oko samog Ribograda. Inače - zaista sve pet! Nije valjda da su ih već sve zatrpali? Možda nađem još koji dijač. Za literate - pročitajte krimi-roman "Močvarni lovac" Višnje Stahuljak. Događa se u Ribogradu i Crnoj Mlaki. I vlakići u njemu voze.
  11. Dozvolite da odličnu priču prisnažim s jednom kartom istraživane trase(u dozvoljenoj rezoluciji) Zahvaljujući ovakvim avanturistima iz karata sam počeo isčitavati raznorazne skrivene stvari i razmišljati o njima - tako je i na ovoj karti jedan, naizgled bezvezni, nasip dobio smisao.
×
×
  • Create New...