Jump to content
zeljeznice.net

Pilot Babo

Članovi
  • Content Count

    301
  • Joined

  • Last visited

Community Reputation

0 Neutral
  1. U Cavtatu su dugo, dugo (otkad pamtim za sebe, pa sve do iza rata) stajala tramvajska kola (garažni broj 10) i dva bajvagena. Kola i bajvagen bili su ostavljeni na ledini (zemljištu) uz put, odmah kad se s magistrale skrene prema Cavtatu. Za drugi bajvagen (taj u parku?) ne znam. Mislim da ih je netko uzeo da od njih napravi ugostiteljski objekt. Očito ideja nije uspjela, tamo su ostavljeni da istrunu (što nažalost i jesu). E sad, malo iza rata, negdje '94./'95.-e godine, vlasnik tada popularne, a danas davno upokojene diskoteke "Sun City" uzima/kupuje ono što je ostalo s idejom da na platou ispred diskoteke napravi, a što drugo nego ugostiteljski objekt. Sad dolazi tužni/gorki dio: kako je sve sagnjilo (istrunulo) i ostalo samo podvozje, na tom (original) podvozju napravljena je replika (loša, ali funkcionalna) karoserije, motor (njegovi ostaci) su bačeni (funkcionalnosti radi) i "tramvaj i dva bajvagena" (navodnici nisu slučajnost) su proradili kao Caffe bar Tramvaj. Unutar motornih kola bio je (ljetni) šank - pravi je u zgradi pored, nije se moglo sjesti, dok u bajvagene jest. Ponavljam, raspored sjedala bio je prilagođen za ugostiteljstvo, osim generalnog izgleda, malo je bilo zajedničkog s originalom. Nažalost, nemam fotografija, možda se mogu naći u arhivi lokalnih novina. Kako je tu jako velik promet, posebice u vrijeme poslovne pauze (okolo je jako puno tvrtki, banaka i sl.), vlasnik je brzo shvatio da mu ogromni "tramvaj i bajvageni" zauzimaju puno prostora, pa su uklonjeni i umjesto njih dodani stolovi. Caffe bar se i danas (ironično, zar ne?) zove tramvaj... "Tramvaj i bajvageni" su prebačeni u skladište propale tvrtke gdje su vandalizirani (fotografije bi trebale ovdje na ranijim stranicama), a kasnije (kada je propala tvrtka prodana) na parking razrušenog hotela Belvedere. Tamo ih kupuje dubrovački poduzetnik, prebacuje ih u zatvoreno skladište (huraaa) i obnavlja, po njegovim riječima detaljno, kako treba. Njegova ideja je da ih izloži negdje (pitao je Grad za dozvolu da budu na Pilama, ne znam što je s time), vjerojatno će opet bit ugostiteljski objekt... Nadam se da nisam ugnjavio.
  2. Ako koga zanima, a nije gledao: http://www.hrt.hr/index.php?id=enz&tx_ttnews[cat]=187&cHash=409c11d41a Emisija Paralele HTV-a posvećena željeznicama.
  3. Jaooo... Vidio ga, išao za Mađarsku, šokirao kad sam ga vidio u Sl. Šamcu. Kao sam vozio, nisam stigo izvadit fotoaparat da ga uslikam. Ajde, nadam se da će uskoro u pogon...
  4. Gle, mnogi toponimi (lokacije i mjesta) nazvani po svecima u Dalmaciji imaju SU u nazivu + svečevo ime. To "su" je u biti "sv"(sveti), iskrivljeno (ili pojednostavljeno) govorom. Tako imaš npr. Sustjepan (sv. Stjepan), Sutivan (sv. Ivan), Supetar (sv. Petar), Suđurađ i Sućuraj (sv. Juraj). Današnja uvala Lapad je bila prije znana kao uvala sv. Martina ili uvala Sumartin. Govorom se to iskrivilo u Sumratin do te mjere da je čak i hotel tako nazvan. Koliko ja znam, križanje je izgrađeno odmah. Možda i nije, ako netko zna drukčije, neka kaže. Umjesto da ti objašnjavam gdje je, evo fotografije, pa procijeni sam...
  5. Eh, da smo se barem našli, razriješio bih Vam mnoge dvojbe kao što ste i Vi meni s ovim materijalima... No, to je prvenstveno moj krimen. Krenimo redom. Svojedobno sam tražio i dobio pristup arhivu, ali mene tada nisu pustili unutra, već su mi dali fotokopije materijala navodno vezanog za tramvaj. To su bili zapisi g. Baletina, te nekolicina novinskih članaka. Iako mi je to pomoglo, tada sam zaključio da materijala o tramvaju više nema. Kako sam samo pogriješio! Žalosno je da ste Vi morali potegnuti u Dubrovnik i pronaći ovo blago pored svih nas tu, ali sam Vam neizmjerno zahvalan. Drago mi je da smo napokon riješili enigmu bajvagena i to, rekao bih, najpravednije. Bili su i otvoreni i zatvoreni, kako prikladno. Boja je također bila kamen spoticanja i u pravu ste, kad se gleda ona prva slika i njen kontrast. No na ovoj se vidi i drukčiji kontrast, pa bih izveo zaključak da žuta (svijetla) boja nije bila "po defaultu" na svim kolima. Kasnije da, kasnije su svi bili žuti... Što se tiče reda vožnje, njega je napisao Risp i koliko je meni poznato (pitao sam konduktera koji je radio na tramvaju), tog reda (polazak svakih 12 min. od punog sata) su se pridržavali do ukidanja. Kada razmislite, ima smisla - do ukidanja je pruga bila ista, broj kola i sama kola su bila ista, broj križanja je bio isti i nije bilo razloga da se išta mijenja. Čekaonice - Villa Šipan (Roma) nije villa Palma (Policija), ona je niže (prva zgrada ispod ville Palme, ulica ih dijeli), čekaonica je bila preko puta, pored skala koje vode do današnje FINA-e, a od nje je ostao samo betonski pod na kojem danas stoje kontejneri za smeće (sic!). Ovako je to izgledalo prije kontejnera: Risp je naveo neke stanice koje mu nisu jasne - Lapad jest stanica Lapad, prva stanica je vjerojatno englesko poslanstvo (pretpostavljam zgrada dubrovačke plovidbe na Batali), sv. Miho? - Batala je teško stradala u 2. svj. ratu, tamo postoje ostaci ruševina, možda je nekad bila i crkva, hotel Grand je bio blizu hotela Lapad, Lazaret (danas Orsan) je bio stanica po potrebi jer se stajalo ispred kuće dr. DeGuilli-a, uvala Sumartin (sv. Martin)= Martinova uvala. Giman se i danas zove Giman, točna lokacija možeš naći na bilo kojem planu Dubrovnika, traži ulicu koja se zove "Uz Giman" - križanje je bilo odmah pored početka te ulice... Crteža trase nema, ovo sam ja crtao: Možda pomogne... Evo i par fotografija čekaonica i križanja: Pile Križanje ispod ville Roma, danas točno ispred zgrade suda Stanica Lapad Malo niže od stanice Lapad na skretanju iz Lapada u Gruž (triangl) Kod hotela Petka (iza tramvaja je čekaonica, ali ne znam da li joj je ovo originalni izgled - mislim da nije)
  6. Javi mi se, pokušat ću te upoznat s autorima knjige, a i pokazat ti ako te što zanima.
  7. Ne, nisu. Bili su zatvoreni, 1922. su proglašeni uzrokom nesreće na Pilama, maknuti iz prometa, a mnogo kasnije vraćeni u promet kao otvoreni (nove karoserije, izrađene u Remizi, na starim postoljima). Evo kako je izgledala prikolica, ovo je vjerojatno jedina njena slika (kladim se da je niste prije skužili na ovoj slici): Zatvoreni bajvagen je po sredini, iza ovog gospara u bijelom odijelu sa šeširom...
  8. Da me ubiješ, ne mogu skužit gdje je ovo slikano. Vidim križanje, pomislio sam kolodvor, ali je pruga na drugoj strani ceste. Da nije i ova fotka izokrenuta kao neke što su došle na forum? Milane, kao i uvijek kod tebe - super slika, hvala!
  9. Lijepa slika, govore na oproštaju držali su umirovljeni "travanjaši". Mada ja imam drukčiju i ne baš najbolju sliku iz jednih starih novina, gospar s naočalama i papirom u ruci bi trebao biti Antun Orlić. Evo što je ondašnji "Dubrovački vjesnik" napisao: Posljednji pozdrav tramvaju prilika je da se o njemu kaže i ponešto što svi ne znaju. Jedan od najstarijih i prvih radnika "Tramvaja", vitalni 70-godišnjak Antun Orlić, već deset godina u penziji, kaže između ostalog u svom govoru okupljenom svijetu: - "Prvi osnivač i akcioner tramvaja bio je Luko Bona iz Dubrovnika. Tramvaj je tada poslovao pod nazivom "Dubrovačka električna željeznica", a pušten je u saobraćaj 22. prosinca 1910. godine riješenjem tadašnje općine Dubrovnik broj 228LDZ. Bio je to prvi tramvaj u Dalmaciji. Sada, na oproštaju, prisjećamo se da je naš stari Tramvaj za šest decenija svoga rada u našem gradu prevezao preko 100 milijuna putnika i da je dubrovačkim ulicama prešao preko 20 milijuna kilometara. Generacije Dubrovčana provele su svoj radni vijek na tramvajima, a generacije građana služile se svakodnevno njime. Mi Dubrovčani navikli smo na tramvaj. On je, iako u posljednje vrijeme star i spor, uvijek bio dio nas i naš ponos. Stranci koji su dolazili u Dubrovnik gledali su ga sa simpatijama, a možda zbog njega još i više cijenili našu gostoljubivost i kulturu. Vrijeme oproštaja je došlo. Zbogom stari, dobri druže...." I dok Gradska glazba svira dubrovačke marševe tramvaji kreću na posljednju vožnju vođeni sigurnim rukama Andra Vlahušića, Karla Zamole, Antuna Orlića i drugih penzioniranih radnika poduzeća Tramvaj u čijem je dostojanstvenom držanju zbog ukazane im počasti tog trenutka bilo mnogo ponosa. Tako je tramvaj otišao s dubrovačkih ulica. Za njega naprosto tamo više nije bilo mjesta.
  10. Pretekao si me dulib, slikao iste motive u subotu, nakon rezanja...
  11. Čestitke svima koji su radili na ovome vlaku, po mome mišljenju ovo je (posebno u ovoj krizi) jedini pravi put. I ne samo kad su željeznice u pitanju. Brodogradilišta nam propadaju, a na Lastovo nas, primjera radi, vozi istoimeni trajekt izgrađen 1958. godine. Gradnja svojih vlakova (brodova, autobusa) možda jest u startu skuplja, a li daje i radna mjesta, potiče izvoz i prodaje domaću pamet. Hm, sad zvučim kao predizborni pamflet, a to mi nije bila namjera. Čestitke graditeljima, jedva čekam da se provozam. Ima li naznaka kada bi najranije mogao u promet i na kojoj liniji?
  12. Ako vas put nanese u Dubrovnik, na Pile, spustite se skalama u park i na dnu skala vidjet će te da je ograda tih istih skala malo iskrivljena. To je ostavština nesreće, ograda nije najbolje napravljena nakon slijetanja tramvaja. Evo i slika da znate što da tražite...
×
×
  • Create New...