Toma
-
Posts
10530 -
Joined
-
Days Won
36
Content Type
Profiles
Forums
Events
Posts posted by Toma
-
-
18 sati, .Laurus. said:
Da li ima zainteresiranih forumaša za odlazak do Pakraca, te fotkanje Ličanke, manevriranje i utovar kamenja u vagone na kolodvoru?
Ima! Kad bi se išlo?
pozdrav
toma
-
12 sati, Stanley said:
...arheoloških artefakata poput ostataka spojne pruge iz smjera Mučne Reke prema kolodvoru Bregi. Možda se jednom ekipira kakva zainteresirana ekspedicija...
Bio bih zainteresiran, ako se nešto organizira...
Da li je taj krak triangla ikad korišten za promet, ili je služio isključivo za okretanje lokomotiva?
pozdrav
toma
-
Zna li netko točniju poziciju tunela Točak; kao i nasipa koji se na prilazima tunelu (?) nalaze? Također, gdje su oni betonski propusti na koje je treba ići nasip, koji se lijepo vide s ceste?
I - osim toga, ima li još nekih vidljivijih ostataka Koranske pruge?
Hvala i pozdrav
toma
-
On 04. 05. 2023. at 13:59, Portos said:
Ova cesta je naknadno sagrađena, uopće nije postojala kad je građen nasip. Cesta je prelazila prugu malo istočnije, ali taj je ŽCPR uklonjen kad su sagradili podvožnjak, a tada su i izgradili i ovu cestu sa tvoje fotografije.
Cesta je otvorena 30. 11. 2011. Zbog ceste je uklonjen prvi dio nasipa.
Btw - zna li se je li luk Dobova - Vukovo Selo građen istodobno s prugom Savski Marof - Kumrovec?
pozdrav
toma
-
1 hour ago, seabral said:
Ti me zezaš ?
Već danima pišemo o prekidu prometa vlakova na toj pruzi i uvođenju zamjenskih buseva "do daljnjega".
I razglabamo da li ovo znači definitivni kraj te pruge, a istovremeno se nadamo da će ova pruga ipak nekako uspjeti preživjeti ...
Nisam vidio... 🙀
Nažalost, nemam neke nade da će se ta pruga brzo srediti...
pozdrav
toma
-
12 sati, seabral said:
Obzirom na novonastale okolnosti na pruzi između Karlovca i Kamanja...
Koje novonastale okolnosti?
pozdrav
toma
-
1
-
-
24 minuta, Zugspotter Ingolstadt said:
E vidiš nisam imao pojma da je u Volinji bilo tako nečeg 😳. Znaš li je li to bilo i na pravu prugu spojeno? Je li se tovarilo drvo na vlak pa prema Zg ili Bosni? Koliko dugo je neaktivno?
Sjećam se da sam nešto pisao na forumu o tome... Evo ovdje!
pozdrav
toma
-
1
-
-
Hvala na ovom prikazu Volinje. Nekih 200 metara sjeverno od kolodvorske zgrade ima ostataka uskotračne šumske zeljeznice, i ostataka pilane.
https://goo.gl/maps/vTHqu1pgHVpA7yRn8
Par mojih fotki iz svibnja 2021.
pozdrav
toma
-
6
-
-
1 hour ago, up4014 said:
U međuvremenu od zadnjeg post zatvor pruge u trajanju 48 sati sa završetkom 22. svibnja u 21,30 sati.
Hvala na fotkama!
Sto se radi da su takvi zatvori dolje?
Hvala i pozdrav
toma
-
5 minuta, 1borna said:
Voćarsko naselje se nalazi iznad ovoga dijela, izgleda puno bliže jer je slikano sa većim zumom
Hvala @1borna na ovim zanimljivim prilozima!
Ovo nije Voćarsko naselje, nego zgrade na kraju Posilovićeve (doduše, do najveće od tih zgrada se ne može doći direktno iz Posilovićeve, nego iz Voćarske). Mi smo te zgrade zvali milicijske, jer su navodno građene za zaposlene u SUP-u. Niže u Voćarskoj je barem još jedna 'milicijska' zgrada.
Voćarsko naselje građeno je od 1962. godine prema idejnom rješenju iz 1961. godine i planu niza obiteljskih kuća arhitekata Mirka Maretića i Vladimira Ivanovića. Naselje je izgradila građevinska tvrtka Udarnik, a stanari su useljeni 1964. godine.
pozdrav
toma
-
1
-
-
1 sat, DB said:
Kolko znam, u oba objekta beše vojni lekari ... pa sam mislil i da je njihovim odlaskom prestalo ikakvo vojno korištenje.
Druga je stvar sa vlasništvom, odnosno posjedom.
OK... Ja sam išao u školu u Mesićevu, i znam da je vojske u sjemeništu bilo do 1991. A često su dolazili i sanitetski transporti sa Mi-8! Dobro se sjećam tri Mi-8 na nogometnom igralištu gore!
pozdrav
toma
-
40 minuta, DB said:
Kad je otvorena vojna bolnica u Dubravi.
Hm... Koliko se sjećam, JNA je objekte u Vlaškoj i na Šalati (sjemenište) nastavila koristiti do povlačenja iz Hrvatske sredinom studenog 1991. Dubrava je otvorena u proljeće 1988.
pozdrav
toma
-
18 sati, 1borna said:
Upravo sam se vratio sa još jednog foto-safarija (98 slika) u svojoj blizini, kao da sam predosjećao da ću naići na pravog čovjeka da mi
objasni što se nalazilo u ovom golemom hangaru?
U doba NDH je tu bila radionica za servis i popravak tenkova koja je preko dvorišne strane bila povezana sa kasarnom u blizini!
Više će biti u slijedećim brojevima....
Ovo je dvorište Vlaške 79?
pozdrav
toma
-
On 20. 05. 2021. at 21:56, tramvajac said:
Smijem li ti malo upasti u temu? Fotografija je od danas i nastala u Zagrebu pa se valjda računa.
Zna li netko što je ovo:
Smješteno je između nasipa u Podsusedu u ravnini Kovinske ulice. Meni izgleda kao sidrište za uže koje drži splav. Vidi se vozičak. Nema nikakve rampe do obale, ali možda je zakopana. Je li to možda bilo kada su 80-ih radili novi most?
Nažalost, nemam odgovor na tvoje pitanje - ali to sam razgledavao nek dan. Vozio sam se po Priobalnoj, stao i pogledao - ali saznao sto je nisam!
pozdrav
toma
-
On 02. 05. 2021. at 0:42, Toma said:
U centru Mečenčana grupa domaćih na 1. maj ispija pivo ispred dučana, i odlučujem ih pitati gdje je groblje. Upućuju me, ali krivo sam zapamtio detalje. Boroevićevi roditelji nisu naime pokopani u Mečenčanima (potrošio sam više od pola sat tražeći spomenik), već u Petrinji. OK – to ostavljam za dugi put!
Bio danas; na pravoslavnom groblju sv. Nikole u Petrinji...
pozdrav
toma
-
Danas sam bio do Zdenčine, i prvi put uočio (!!) ostatak 760 mm pruge u kaldrmi!
pozdrav
toma
-
7
-
1
-
-
On 04. 05. 2021. at 19:21, up4014 said:
Samo trebate pogledati kakav su kompleks napravili u Redipuglia...
Sve skupa je tako veliko i djeluje skoro nestvarno
Hvala ti na ovome! Bio sam u Redipugiji 2016. godine, i zaista, kompleks djeluje priično nestvarno! Dimenzije su nevjerojatne, i svaka uspordba čak i s najmonumentalnijim NOB spomenicima u bivšoj državi je zapravo potpuno promašena. Ovo u Redipugliji je monumentalna arhitektura, a spomenici NOB-a su ipak 'samo' jako monumentalna skulptura. Giovanni Greppi je napravio i jedan, tipološki sličan spomenik -Sacrario militare del monte Grappa.
Pogled prema kolodvoru Redipuglia sa podnožja spomenika.
pozdrav
toma
-
1
-
3
-
-
2019. sam prije jedne konferencije imao nešto slobodnog vremena u Beču, pa sam posjetio centralno Bečko groblje - Wiener Zentralfriedhof.
Četiri fotke Boroevićevog groba, desno od crkve u arkadama.
pozdrav
toma
-
2
-
-
1 sat, Stanley said:
Kako to da ti je promakao kolodvor Majur, koji se nalazi između Graboštana i Kostajnice?
Odlučio sam ga zaobići, bez nekog posebnog razloga. Na ovim stajalištima nisam nikada prije bio (osim u prolazu vlakom), pa su mi se (ne baš opravdano
) učinila zanimljivijma.
pozdrav
toma
-
1
-
-
55 minuta, železocestnik said:
Toma, pozdravljen,
odlična reportaža!
Ali za misiju Boroević nisi se dobro pripremio
Hvala ti; a kritiku prihvaćam!
Većer prije sam proletio ovaj tekst:
http://www.ffzg.unizg.hr/pov/zavod/triplex2/wp-content/uploads/2012/02/ROKSANDIC-2007-64.pdf
Proletio, jer d sam bio pažljiviji, uočio bi ovu rečenicu:
QuoteRaditelji su mu nakon očeva umirovljenja stalno živjeli u Petrinji i pokopani na pravoslavnom groblju sv. Nikole
pozdrav
toma
-
14 sati, DB said:
Imaju, ili možda bolje rečeno, imali su, al ju je meteorologija i biologija reducirala i prikrila.
Zanimljivo je da je u Gaboštanima u vlak ušlo nekoiko putnika, i također nekoliko iz njega izašlo!Iduće kratko stajanje je u Hrastovcu, tek toliko da bacim pogled na bivši kolodvor...
Odlučio sam pričekati putnika u Sunji, most istočno od kolodvora se čini OK...
To je sve, nakon fotkanja u Sunji sam se zaputio prema Zagrebu... Ukupno oko 220 kilometara...
Hvala na čitanju!
pozdrav
toma
-
4
-
5
-
-
Od Volinje do šume Medjejak 1914. je izgrađena 760 mm pruga duga 4.9 kilometara kojom se vuča obavljala konjima. 1924. pruga je produljena i duljina joj je iznosila 7 kilometara. Prije izleta znao sam da je pruga postojala, ali nisam znao ništa više o njoj... S obzirom da sam za izlet spremio sendvić, u Volinji sam potražio neko mirno mjesto gdje ga mogu smazati. Dvjestotinjak metara sjeverno od kolodvorske zgrade, s lijeve strane ceste u smjeru Kostajnice vidim neko ugibalište, i uvezem se autom unutra - samo koji metar od male stare pilane - i naravno - uskotračni kolosijek!
Ne bi ga uopće vidio da kotačem auta nisam zapeo za njega pri ulasku u ugibalište.
Nakon obilaska pilane sam shvatio da se može uči u nju, i da se i unutra vidi komad kolosijeka...
Sad sam bacio oko na aviosnimke iz 1968, no nisam pronašao neki vidljiv trag ove pruge...
Sendvić pojeden, i odlazim natrag; ispijam još jednu kavu u Kostajnici i razmišljam što ću dalje. Nikad nisam vidio Barišićev spomenik Gordanu Ledereru na Čukuru iznad Kostajnice, pa kad sam već tu... Spomenik je dobro uklopljen u pejzaž, i ideja razbijenog objektiva je super, no začudile su me njegove dimenzije. Mislio sam da je sve zajedno nijansu manje.
Odlučujem da ću 5109 čekati negdje na potezu Majur - Sunja... Graboštani su manje-više OK varijanta.
Nastavak slijedi!
pozdrav
toma
-
9
-
3
-
-
Pandemija mi je gadno poremetila poslovne i slobodne aktivnosti. 2019. sam gotovo svaki vikend bio u Sloveniji, vrlo često na meni omiljenoj Soči, vrlo često u Italiji i Austriji… I sad od svega toga ništa!
Dakle, ne preostaje mi drugo no istraživati Hrvatsku!
Spomenuo sam Soču – taj dio Slovenije zaista volim, bio sam puno puta, posjetio dosta lokacija vezanih uz Sočansko bojište. Zato sam danas odlučio otići na Baniju! Kakva je veza, pitate se… Dakle, najznačajniji vojskovođa na Soškom frontu na strani Austrougarske je bio Svetozar Boroević, kako je sam govorio – Hrvat pravoslavne vjere s Banije. Boroević je rođen u Mečenčanima kraj Umetića 1856. godine; školovao se prvo u Sremskoj Kamenici, a onda i na raznim drugim vojnim školama u Monarhiji. Dogurao je do feldmaršala, no politika je okrenula ishod rata protiv Boroevića, i umro je zaboravljen i shrvan obiteljskom tragedijom samo dvije godine nakon završetka sukoba u Klagenfurtu.
Od Zagreba sam se odvezao, djelomično autoputom (koji je još uvijek besplatan radi potresa na Baniji) do Siska, prošao kroz grad, nastavio prema Komarevu, da bi skrenuo prema jugu i u Blinji opet skrenuo prema jugoistoku. Do Blinje sam mogao doći nešto brže i kraće preko Petrinje, no išao sam ovako. Nastavio sam vozeći po D30 do Umetića, da bi tamo skrenuo prema Mečenčanima. Do Mečenčana ima sa Šalate 87 kilometara.
U centru Mečenčana grupa domaćih na 1. maj ispija pivo ispred dučana, i odlučujem ih pitati gdje je groblje. Upućuju me, ali krivo sam zapamtio detalje. Boroevićevi roditelji nisu naime pokopani u Mečenčanima (potrošio sam više od pola sat tražeći spomenik), već u Petrinji. OK – to ostavljam za dugi put!
Odlazim s groblja, i provjeravam na netu (signal je užasan) kako izgleda Borovićeva kuća. OK – saznam za izgled, no ne i za lokaciju. Pitam nekog stričeka za kuću, no nema pojma – ne samo za kuću, nego nema pojma niti o Boroeviću. Samo mi uz smiješak veli – ‘Kojeg Borojevića kuću tražiš, pa svi smo mi Borojevići’… Ovdje treba spomenuti razliku u pisanju prezimena: naime, prezime se piše sa ‘j’, no dotični feldmaršal, kao i njegov otac Adam su vjerojatno ‘j’ izostavili u dokumentima, jer su obojica bili oficiri Austrougarske vojske.
Vozeći se kroz mjesto (Zagrebačka registracija je pobudila dosta interesa među domaćima, što mi zna jako ići na živce), ugledam rodnu kuću – na samom je početku Mečenčana, na ulazu u selo iz pravca Umetića. Izlazim, a u vrtu kuće do sjedi neka bakica. Pozdravljam je i pitam je li to rodna kuća Boroevića, na što on odgovara da je. Zna baka! Pitam smijem li fotografirati, i baka ljubazno veli da mogu. Susjed od preko puta nije susretljiv – urlao je iz dvorišta da nema fotografiranja, a dodao je da nema niti korone, i ljubazno primijetio da sam budala i što glumim. Razljutio me drznik, no s takvima je bolje ne ulaziti u konflikt. Ipak je majmun na domaćem terenu.
Misija Mečenčani je izvršena, pa razmišljam kuda dalje... Mogu s D30 nastaviti dalje prema Hrvatskoj Kostajnici. Do Kostajnice ima nekih 12 kilometara, a možda dolje bude nekog prometa. Dolazim do stajališta...
Pogled prema Sunji
Ispijam kavu (dobru) u kafiću preko puta stajališta, i odlazim do centra u kojem je crkva sv. Antuna Padovanskog.
Razmišjam što dalje... Prometa koliko vidim nema, pa je jedna od mogućnosti otići do Volinje. To je još 6 kilometara, pa kad sam već tu... U Volinji me vrlo ljubazan prometnik obavještava da prometa do putnika 5109/5116 neće biti.
Fotkam kolodvor...
Nastavak slijedi...
pozdrav
toma
-
9
-
3
-
-
Kolodvor Vojnić
Stajalište Crevarska Strana, na cesti je novi asfalt i nema traga pružnom prijelazu.
Toliko s ove pruge!
pozdrav
toma
-
7
-
3
-
Carpe diem: Đurmanec - Hromec, 7. rujna 2024.
in Putopisi
Posted
Ovo je Sveti Florijan, zaštitnik vatrogasaca...
pozdrav
toma