Toma

Ima! Kad bi se išlo? pozdrav toma

Bio bih zainteresiran, ako se nešto organizira... Da li je taj krak triangla ikad korišten za promet, ili je služio isključivo za okretanje lokomotiva? pozdrav toma

Zna li netko točniju poziciju tunela Točak; kao i nasipa koji se na prilazima tunelu (?) nalaze? Također, gdje su oni betonski propusti na koje je treba ići nasip, koji se lijepo vide s ceste? I - osim toga, ima li još nekih vidljivijih ostataka Koranske pruge? Hvala i pozdrav toma

Cesta je otvorena 30. 11. 2011. Zbog ceste je uklonjen prvi dio nasipa. Btw - zna li se je li luk Dobova - Vukovo Selo građen istodobno s prugom Savski Marof - Kumrovec? pozdrav toma

Nisam vidio... 🙀 Nažalost, nemam neke nade da će se ta pruga brzo srediti... pozdrav toma

Koje novonastale okolnosti? pozdrav toma

Sjećam se da sam nešto pisao na forumu o tome... Evo ovdje! pozdrav toma

Hvala na ovom prikazu Volinje. Nekih 200 metara sjeverno od kolodvorske zgrade ima ostataka uskotračne šumske zeljeznice, i ostataka pilane. https://goo.gl/maps/vTHqu1pgHVpA7yRn8 Par mojih fotki iz svibnja 2021. pozdrav toma

Hvala na fotkama! Sto se radi da su takvi zatvori dolje? Hvala i pozdrav toma

Hvala @1borna na ovim zanimljivim prilozima! Ovo nije Voćarsko naselje, nego zgrade na kraju Posilovićeve (doduše, do najveće od tih zgrada se ne može doći direktno iz Posilovićeve, nego iz Voćarske). Mi smo te zgrade zvali milicijske, jer su navodno građene za zaposlene u SUP-u. Niže u Voćarskoj je barem još jedna 'milicijska' zgrada. Voćarsko naselje građeno je od 1962. godine prema idejnom rješenju iz 1961. godine i planu niza obiteljskih kuća arhitekata Mirka Maretića i Vladimira Ivanovića. Naselje je izgradila građevinska tvrtka Udarnik, a stanari su useljeni 1964. godine. pozdrav toma

OK... Ja sam išao u školu u Mesićevu, i znam da je vojske u sjemeništu bilo do 1991. A često su dolazili i sanitetski transporti sa Mi-8! Dobro se sjećam tri Mi-8 na nogometnom igralištu gore! pozdrav toma

Hm... Koliko se sjećam, JNA je objekte u Vlaškoj i na Šalati (sjemenište) nastavila koristiti do povlačenja iz Hrvatske sredinom studenog 1991. Dubrava je otvorena u proljeće 1988. pozdrav toma

Ovo je dvorište Vlaške 79? pozdrav toma

Nažalost, nemam odgovor na tvoje pitanje - ali to sam razgledavao nek dan. Vozio sam se po Priobalnoj, stao i pogledao - ali saznao sto je nisam! pozdrav toma

Bio danas; na pravoslavnom groblju sv. Nikole u Petrinji... pozdrav toma

Danas sam bio do Zdenčine, i prvi put uočio (!!) ostatak 760 mm pruge u kaldrmi! pozdrav toma

Hvala ti na ovome! Bio sam u Redipugiji 2016. godine, i zaista, kompleks djeluje priično nestvarno! Dimenzije su nevjerojatne, i svaka uspordba čak i s najmonumentalnijim NOB spomenicima u bivšoj državi je zapravo potpuno promašena. Ovo u Redipugliji je monumentalna arhitektura, a spomenici NOB-a su ipak 'samo' jako monumentalna skulptura. Giovanni Greppi je napravio i jedan, tipološki sličan spomenik -Sacrario militare del monte Grappa. Pogled prema kolodvoru Redipuglia sa podnožja spomenika. pozdrav toma

2019. sam prije jedne konferencije imao nešto slobodnog vremena u Beču, pa sam posjetio centralno Bečko groblje - Wiener Zentralfriedhof. Četiri fotke Boroevićevog groba, desno od crkve u arkadama. pozdrav toma

Odlučio sam ga zaobići, bez nekog posebnog razloga. Na ovim stajalištima nisam nikada prije bio (osim u prolazu vlakom), pa su mi se (ne baš opravdano ) učinila zanimljivijma. pozdrav toma

Hvala ti; a kritiku prihvaćam! Većer prije sam proletio ovaj tekst: http://www.ffzg.unizg.hr/pov/zavod/triplex2/wp-content/uploads/2012/02/ROKSANDIC-2007-64.pdf Proletio, jer d sam bio pažljiviji, uočio bi ovu rečenicu: pozdrav toma

Zanimljivo je da je u Gaboštanima u vlak ušlo nekoiko putnika, i također nekoliko iz njega izašlo! Iduće kratko stajanje je u Hrastovcu, tek toliko da bacim pogled na bivši kolodvor... Odlučio sam pričekati putnika u Sunji, most istočno od kolodvora se čini OK... To je sve, nakon fotkanja u Sunji sam se zaputio prema Zagrebu... Ukupno oko 220 kilometara... Hvala na čitanju! pozdrav toma

Od Volinje do šume Medjejak 1914. je izgrađena 760 mm pruga duga 4.9 kilometara kojom se vuča obavljala konjima. 1924. pruga je produljena i duljina joj je iznosila 7 kilometara. Prije izleta znao sam da je pruga postojala, ali nisam znao ništa više o njoj... S obzirom da sam za izlet spremio sendvić, u Volinji sam potražio neko mirno mjesto gdje ga mogu smazati. Dvjestotinjak metara sjeverno od kolodvorske zgrade, s lijeve strane ceste u smjeru Kostajnice vidim neko ugibalište, i uvezem se autom unutra - samo koji metar od male stare pilane - i naravno - uskotračni kolosijek! Ne bi ga uopće vidio da kotačem auta nisam zapeo za njega pri ulasku u ugibalište. Nakon obilaska pilane sam shvatio da se može uči u nju, i da se i unutra vidi komad kolosijeka... Sad sam bacio oko na aviosnimke iz 1968, no nisam pronašao neki vidljiv trag ove pruge... Sendvić pojeden, i odlazim natrag; ispijam još jednu kavu u Kostajnici i razmišljam što ću dalje. Nikad nisam vidio Barišićev spomenik Gordanu Ledereru na Čukuru iznad Kostajnice, pa kad sam već tu... Spomenik je dobro uklopljen u pejzaž, i ideja razbijenog objektiva je super, no začudile su me njegove dimenzije. Mislio sam da je sve zajedno nijansu manje. Odlučujem da ću 5109 čekati negdje na potezu Majur - Sunja... Graboštani su manje-više OK varijanta. Nastavak slijedi! pozdrav toma

Pandemija mi je gadno poremetila poslovne i slobodne aktivnosti. 2019. sam gotovo svaki vikend bio u Sloveniji, vrlo često na meni omiljenoj Soči, vrlo često u Italiji i Austriji… I sad od svega toga ništa! Dakle, ne preostaje mi drugo no istraživati Hrvatsku! Spomenuo sam Soču – taj dio Slovenije zaista volim, bio sam puno puta, posjetio dosta lokacija vezanih uz Sočansko bojište. Zato sam danas odlučio otići na Baniju! Kakva je veza, pitate se… Dakle, najznačajniji vojskovođa na Soškom frontu na strani Austrougarske je bio Svetozar Boroević, kako je sam govorio – Hrvat pravoslavne vjere s Banije. Boroević je rođen u Mečenčanima kraj Umetića 1856. godine; školovao se prvo u Sremskoj Kamenici, a onda i na raznim drugim vojnim školama u Monarhiji. Dogurao je do feldmaršala, no politika je okrenula ishod rata protiv Boroevića, i umro je zaboravljen i shrvan obiteljskom tragedijom samo dvije godine nakon završetka sukoba u Klagenfurtu. Od Zagreba sam se odvezao, djelomično autoputom (koji je još uvijek besplatan radi potresa na Baniji) do Siska, prošao kroz grad, nastavio prema Komarevu, da bi skrenuo prema jugu i u Blinji opet skrenuo prema jugoistoku. Do Blinje sam mogao doći nešto brže i kraće preko Petrinje, no išao sam ovako. Nastavio sam vozeći po D30 do Umetića, da bi tamo skrenuo prema Mečenčanima. Do Mečenčana ima sa Šalate 87 kilometara. U centru Mečenčana grupa domaćih na 1. maj ispija pivo ispred dučana, i odlučujem ih pitati gdje je groblje. Upućuju me, ali krivo sam zapamtio detalje. Boroevićevi roditelji nisu naime pokopani u Mečenčanima (potrošio sam više od pola sat tražeći spomenik), već u Petrinji. OK – to ostavljam za dugi put! Odlazim s groblja, i provjeravam na netu (signal je užasan) kako izgleda Borovićeva kuća. OK – saznam za izgled, no ne i za lokaciju. Pitam nekog stričeka za kuću, no nema pojma – ne samo za kuću, nego nema pojma niti o Boroeviću. Samo mi uz smiješak veli – ‘Kojeg Borojevića kuću tražiš, pa svi smo mi Borojevići’… Ovdje treba spomenuti razliku u pisanju prezimena: naime, prezime se piše sa ‘j’, no dotični feldmaršal, kao i njegov otac Adam su vjerojatno ‘j’ izostavili u dokumentima, jer su obojica bili oficiri Austrougarske vojske. Vozeći se kroz mjesto (Zagrebačka registracija je pobudila dosta interesa među domaćima, što mi zna jako ići na živce), ugledam rodnu kuću – na samom je početku Mečenčana, na ulazu u selo iz pravca Umetića. Izlazim, a u vrtu kuće do sjedi neka bakica. Pozdravljam je i pitam je li to rodna kuća Boroevića, na što on odgovara da je. Zna baka! Pitam smijem li fotografirati, i baka ljubazno veli da mogu. Susjed od preko puta nije susretljiv – urlao je iz dvorišta da nema fotografiranja, a dodao je da nema niti korone, i ljubazno primijetio da sam budala i što glumim. Razljutio me drznik, no s takvima je bolje ne ulaziti u konflikt. Ipak je majmun na domaćem terenu. Misija Mečenčani je izvršena, pa razmišljam kuda dalje... Mogu s D30 nastaviti dalje prema Hrvatskoj Kostajnici. Do Kostajnice ima nekih 12 kilometara, a možda dolje bude nekog prometa. Dolazim do stajališta... Pogled prema Sunji Ispijam kavu (dobru) u kafiću preko puta stajališta, i odlazim do centra u kojem je crkva sv. Antuna Padovanskog. Razmišjam što dalje... Prometa koliko vidim nema, pa je jedna od mogućnosti otići do Volinje. To je još 6 kilometara, pa kad sam već tu... U Volinji me vrlo ljubazan prometnik obavještava da prometa do putnika 5109/5116 neće biti. Fotkam kolodvor... Nastavak slijedi... pozdrav toma

Kolodvor Vojnić Stajalište Crevarska Strana, na cesti je novi asfalt i nema traga pružnom prijelazu. Toliko s ove pruge! pozdrav toma

Nekadašnji putni prijelaz južno od kolodvora Utinja Utinja Vrelo Novija zgrada koja je bila dučan pozdrav toma