Stanley

E, to buš moral njega pitati.

Nije. Čak nije ni piva, već je noć prije toga malo spavao.

Nije hrkao, samo je kunjao.

Da... zao mi je sto nisam mogao ici, ali sto je - tu je... Iduci put - svakako! Hehe... Ekipa se kompletira. By the way, još malo pa će godina dana od naše prve arheološke ekspedicije (Zagreb - Samobor - Bregana). Ak buš išel s nama, raspitaj se ima li negdje kakva agencija Rent-A-Pinzgauer.

Bivši pripadnik čađave garde objasnio nam je, između ostalog, čemu je služio ovaj ispust na sredini i ispod lokomotive (liči na ulovljenog soma koji zijeva da uhvati kisik). Kroz taj otvor izbacivao se talog iz kotla i to ne samo na kolodvoru, iznad grabe, već i tijekom vožnje. Stoga u ono vrijeme prugom nije trebao ići kemijski vlak. Gdje parnjača ispusti svoje, tu trava ne raste.

Podatak je iznio STIB u topicu ''Gutmanove pruge'' (ili tako nekako), a našao ga je, koliko se sjećam, u nekom promotivnom materijalu dok se vozio u EC Mimara. STIB?

Bravo, STIB !!! Kad je polazak ? Pa mislim da bi se stvarno trebalo najprije vratiti u Sirač i potražiti trasu pruge prema Zemanovoj karti-sva 3 odvojka, te naći nove stare karte trasa ex uskotračnih šumskih pruga i obići ih za vlastiti gušt. Ja ću se truditi ne na zadnjem sicu kao prošli put Dodajte odmah i uskotračnu prugu Pakrac - Cikočka Rijeka. Pretpostavljam da se negdje odvajala od pruge Pakrac - Zvečevo. U kolovozu 1968. išao sam s prijateljem Cobrom iz našeg tabora na Strmcu (kod Nove Gradiške) preko Psunja do Bučja. Kasnije smo noćili kod Španovice (tada se zvala Novo Selo), spustili se u Pakrac i vratili se vlakom do Nove Gradiške. Sa Psunja smo se spustili na cestu Pakrac - Požega upravo preko Cikočke Rijeke, ali se ne sjećam tragova pruge. Potražite je na karti, mora biti ucrtana.

Kako misliš izložen? Napisano je čemu vagon služi. A nalazi se iza zgrade i podalje od kolosijeka. Na sadašnju poziciju postavljen je uz pomoć željezničke dizalice.

Možda ih je nekad i bilo ... u literaturi piše da su u Pakracu završavale dvije pruge iz suprotnih smjerova (iz Barcsa i iz Banove Jaruge) koje dosta dugo vremena nisu bile spojene. Teško da je bilo još kolosjeka. Trebalo bi negdje provjeriti, ali ne vjerujem da su na razmaku od samo 1 km bila dva kolodvora, naročito s obzirom na kapacitet kolodvora Pakrac. Ako je pruga iz Banove Jaruge zaista neko vrijeme završavala u Pakrac-Gradu (u što u najmanju ruku sumnjam), tu bi trebala biti bar vodocrpka za lokomotive, ako već ne i ložiona, okretaljka itd. Kada se već povuklo 29 km pruge iz Banove Jaruge, valjda se produžilo i tih 1 km do kolodvora i ložione Pakrac.

Možda pokojeg Krpelja (a da ne znamo) i nešto čičaka definitivno. Ostalo koliko mi je poznato, nismo Seabral je ponio pun auto suvenira s putovanja (mislim na prašinu i nešto mrvica od sendviča).

Jesam u totalnoj gužvi, ali mi vrag ne da mira dok gledam kako dečki sjajno prikazuju naše putovanje. Stoga sam izbušio rupu u vlastitom vremenskom rasporedu i pridružujem se na kratko. Nekih naročitih pikanterija nije bilo. Ipak smo mi četvorica ozbiljne gospode, ništa nismo prepuštali slučaju, a međusobno smo se vrlo dobro usuglašavali i dopunjavali u idejama, navigaciji i fotkanju. Posebno naglašavam da se STIB izvrsno uklopio u već uhodanu ekipu i da je majstorski vodio navigaciju po trasi Končanica - Maslenjača (Bastaji) - Grubišno Polje - Veliki Zdenci - Bulinac. Ipak iznosim neke, ne baš uobičajene, epizode s putovanja: Stan' malo Bilo je to, koliko se sjećam, u Grubišnom Polju. Trebali smo krenuti i ostatak ekipe je već bio u autu, a ja sam se kanio ukrcati na svoje mjesto, na stražnje desno sjedalo. Upravo sam stavio lijevu nogu na pod, kad je seabral laganini pokrenuo vozilo. Držao sam se za krov i vrata, počeo sam cupkati na desnoj nozi i u istom ritmu vikati ''hej, hej, hej'''... Otada sam gledao da prvi upadnem unutra - ziher je ziher. Borgia Jeli smo vrlo kasno (ako zanemarimo poneki sendvič) i potražili smo lokal po načelu ''daj što daš''. Na onu pizzeriju u Bulincu naletjeli smo kada se već spuštao suton. Portos, seabral i STIB naručili su pizzu, a meni se prohtjelo jesti ćevape. Ono što sam dobio bilo je ispod granice jestivosti, ali sam na silu pojeo pola porcije da prevarim želudac dok ne dođem doma. Konobarici/kuharici otvoreno sam rekao da u životu nisam jeo gore ćevape. Malo se, kao, nadurila i pitala što ne valja. Dušo draga, znaš ti bolje nego ja što si mi to uvalila, mislim si, ali nisam tip koji se voli pretjerano svađati. - Što ne valja? Ne valja ništa! Ćevapi su bljutavi i nemaju nikakav okus osim po užeglosti, a i pekli ste ih na užegloj masnoći! - rekao sam, a ona se brže-bolje pravdala: - A što mogu, ja pečem od onoga što mi da gazda. Gazda, hmm... Jasno je zašto u ovom selu ni jedan cucak ne laje - svi su kod Borgie u zamrzivaču. Grunfova posla Ovaj lokal i inače je priča za sebe. Ono malo domaćih ljudi piljilo je u nas kao da smo s Marsa pali, naslušali smo se narodnjaka s radija, snimili zavjesu Borussie Dortmund i vidjeli neobičnu vodoinstalatersku kreaciju. STIB je prvi otišao oprati ruke i upozorio nas je da je pod u WC-u blago poplavljen. Osobno sam se uvjerio o čemu je riječ kada sam otvorio slavinu iznad lavaboa, a voda je počela špricati iz ispusta pisoara(!). Istodobno je mlaz vode iz slavine sam od sebe čas jačao, čas slabio, a u sličnom ritmu curilo je i ispod one plemenite posude. Drž' vodu dok majstori odu... Konfucije Svaka napuštena pruga ima svoje koze. U Bulincu smo konačno naišli na prikladno stado. Dok smo se seabral, STIB i ja motali po (bivšem) kolodvoru, Portos se naslonio na auto i nekamo odlutao mislima. Pokušali smo ga dozvati da se slika s kozama, ErrAseR-u u inat, ali nije ni trepnuo. Ostao je u pozi Konfucija i u stanju nirvane. Možda se uplašio povelikog jarca, koji je djelovao opako i stalno je virio ispod oka hoćemo li se približiti njegovom haremu. (Sorry, Portos, ovo sam moral provalit )

Nitko nema ništa protiv Bulinca, bognasoslobodi. Dapače, bilo bi lijepo kada bi onuda ponovo tutnjali vlakovi, tim prije jer je i krajolik vrlo privlačan (bar meni). A nije mjesto krivo (ako je to bilo u Bulincu, ona pizzeria na lakat-zavoju?) što gostima uvaljuju pokvarenu hranu. Lokal bi se trebao zvati ''Kod Lucrezie Borgie''. O tome više kad smognem vremena napisati pikanterije s putovanja. Sorry za Off Topic.

Hehe... U ove koprive x-type nije mogel upasti, jer nije bil na lokaciji (Veliki Zdenci). I tak u znaku ove plemenite biljke (korisne protiv reume) dojde i moj 1.500-ti post. Rekel bi da nije loše za godinu dana. Ja se nisam štel pofuriti, jer nemam reumu.

''Ero'' je legenda Jadrolinije. Čitao sam nekada davno da ga pomorci iz ove firme smatraju najpouzdanijim i najsigurnijim trajektom. Nisam znao da još plovi. Trebalo bi ga, ako je moguće, sačuvati kao brod-muzej ili mu dati neku drugu namjenu, samo da ne završi u rezalištu. Sorry na OT. Fotke su inače super. Pred kojim kolodvorom je onaj otvoreni ulazni (mehanički tj. likovni) signal? Kaštel Stari? Labin Dalmatinski?

Potpisujem sve što si rekao (uključivo i citat u drugoj zagradi ). Slike ponekad govore više od riječi, ali to nije i ne može biti pravilo. Stoga sam slobodan čestitati Vici na lijepom i zanimljivom putopisu. A u svezi i glede negodovanja i primjedbi naše mlade dame, osobno ne bih tome pridavao naročitu pozornost. Svatko ima pravo predočiti svoje mišljenje. Jedino bi bilo uputno, a to je dobronamjerni savjet, da se izbjegava omalovažavanje, provociranje i vrijeđanje drugih forumaša, uključivo i dijeljenje lekcija ljudima koji neusporedivo bolje poznaju temu o kojoj pričamo.

Hehe, Portos, a jesi digel frku. Provjeri bankovni račun radi pomirenja duševnih boli + troškova izvanrednih noćnih obroka.

Hmm... našlo bi se. Nisam se nikada vozio prugama Rijeka - Šapjane, Lupoglav - Raša, Varaždin - Golubovec, Čakovec - Mursko Središće, Čakovec - Macinec, Pleternica - Našice, Osijek - Beli Manastir, Vinkovci - Županja i Vinkovci - Gunja. Ostalima jesam, uključivo i neke davno pokojne. A po ovim živima još stignem. Unskom prugom vozio sam se puno puta od 1955. na dalje.

Između kolodvora Martin Brod i Una pruga (gledano u smjeru Splita) posljednji put prelazi rijeku Unu. Iz tunela se ide direktno na most, pa odmah u drugi tunel. To je doživljaj. Inače, u Martin Brodu, na samom ušću Unca u Unu, svojedobno je živio moj daleki rođak Marko Vladetić. Otac i ja posjetili smo ga sedamdeset i neke, nekoliko godina prije smrti (tada je imao 102 godine!). Stari Marko bio je nekoliko puta u novinama (sjećam se reportaže u Areni), a prigodom tog zadnjeg susreta pričao je da ide na operaciju mrene jer slabo vidi. Zaista je operiran i vid mu se vratio u drugom stoljeću života. Stari Marko tada je mojem ocu pokazao dokle seže njegovo imanje, od ušća Unca i sve uz obalu Une do prvih stijena klisure. Sjećam se da je rekao: - Sve što je od okućnice dalje uzmi, to ti poklanjam. - A moj otac, Bog mu dušu prosti, odgovorio je: - Šta će to meni!? Došlo mi je da ga na licu mjesta zadavim kao pile, ali morao sam šutjeti. I tako su vam propale pastrve u gostioni ''Kod Stanley-a''.

Kak si mogel videti iz gore priloženog, maka i ja smo se jako brzo usuglasili. Kad bi to isto napravili Sanader i Janša, Kumrovečka pruga bila bi otvorena za 15 dana.

Hehe, a kaj bi se ljutil. Kam bi došli kad bi se počeli duriti na sitne zajebancije... Pruga se, koliko pamtim, laganini penje već od Majura/Kostajnice i dalje uzvodno uz Unu, ali uspon nije prevelik. Mislim da je V/max nakon rekonstrukcije i elektrifikacije pruge podignuta s 50 na 75 km/h. Više znaju dečki koji su onuda vozili, ili još voze.

Hehe, zbog takvog razmišljanja jedan me na Forumu proglasio ''jugonostalgičarem''. Dakle, oprez u izjavama. Usput, pridružujem se čestitkama na još jednom sjajnom putopisu.

Hmm, zaista sam krivo smjestio stajalište Pavlovac-Ladislav, ali je bitno da je postojalo. Uostalom, za nekoga tko sipa podatke iz glave tj. po sjećanju nisam puno ni fulao. Stajališta Rašenica u zadnjim godinama prometa nije bilo. A pruga Banova Jaruga - Garešnica izgrađena je puno kasnije (čak mislim u vrijeme kada je ostatak mreže ukinut) i služila je, koliko znam, samo za teretni promet. Dobro bi nam došao vozni red iz šezdesetih (1962.-66.). Ima netko da skenira i stavi na Forum?

Sjajne fotke, bravo! Imao bih (bez zamjerke) poneku primjedbu na tekstualni dio: - Jezero koje si onako sjajno fotkao zove se Blata, a po njemu je i kolodvor dobio ime (Blata, Blatama, ne ''Blati'') - ne znam što misle drugi, ali meni pruga Knin - Zadar nije dosadna već je lijepa i zanimljiva, naročito onaj dio između Kistanja i Benkovca gdje se pruža lijepi pogled na Ravne Kotare - Vrhovine se nalaze na rubu Gacke doline Shvati ovo kao sitne i nevažne intervencije dosadnjakovića, a putopis ti je zbilja super!

Pogledao sam još jedanput vaš putopis (zbilja je gušt) i sjetio se da je između službenih mjesta Pavlovac-Dražica i Hercegovac-Trnovitica bilo stajalište Pavlovac-Ladislav. Nego, jeste li vas dvojica tamo 1. ili 2. rujna? Postoji mogućnost da izravnamo račune tj. da vam isplatim odštetu za one koprive. To ovisi o dogovoru s moja dva kompanjerosa, seabralom i Portosom. Mi polako radimo na planu putovanja tj. očevida, a nije isključeno da osvanemo u vašem dvorištu. Guknite, a detalje možemo preko PP.

Hehe... Negdje sredinom osamdesetih bio sam, po običaju, na godišnjaku u Somboru. Pokojni tast i ja krenuli smo na pecanje na tzv. Ministarske bare (hadzibane zna gdje je to). Bilo je vruće kao u paklu, preko dana 36 u hladu. Dok smo prolazili kroz šumu između benta (nasipa) i jezera ja sam obukao ''tankericu''(!) i navukao kapuljaču na glavu(!), jer su oko nas zujale milijarde komaraca. Nikada nisam doživio nešto slično, doslovce su nam u rojevima ulijetali u nos i uši. A kada me tast, isto tako pakleno vrućeg dana, pozvao da mu pomognem otresti dudove za rakiju, obukao sam duge hlače i košulju dugih rukava, te nabio na glavu kapu, jer je mojih ''omiljenih'' gusjenica (dudov svilac) bilo tri puta više nego dudovih plodova i padale su po meni poput tuče. Drugim riječima, tko želi u akciji proći neuboden/nepofuren, mora se malo i (s)kuhati.