Stanley

Nemaš frke, bitno je da se niste bez nas izgubili. P.S. Kaj niste našli ex-stajalište Pionirski grad?

Slobodan sam čestitati Pfaffu na sjajnom putopisu. Ako smo mi majstori suspensa, najviši forumaš (mjereno od tla, a ne u hijerarhiji ) je majstor korištenja obveza bračne družice za zasipanje lijepim i sadržajnim fotkama.

Zelo lepo, Miha. Kar naprej!

1. Nemam blage. Prugu je otvorila Austro-Ugarska (1905.?), a zatvorena je za promet još u vrijeme Yuge(?). Pogledaj malo podforum Uskotračne željeznice, mislim da bi tamo moglo biti nekih podataka. 2. Sumnjam da je Njegovo Cesarsko i Kraljevsko Veličanstvo znalo što je motorna vuča, dakle zasigurno je bilo i parnjača ali davno. 3. Još nisam, nešto mi šteka.

Zašto nije radio pitali smo se i mi, prilično gladni nakon svih onih peripetija. A ja sam se baš blicao na smuđa ili bar šarana. Restoran je po svemu sudeći zatvoren već dulje vrijeme, vjerojatno zbog malog broja posjetitelja. Moguće je otvoren u toplije doba godine, pa bi se moglo ručati vani ispod strehe? Najbolje je nazvati telefonom i pitati.

Ornitološki rezervat Crna Mlaka Evo s moje strane prigode i za malo šire upoznavanje s jednom od prirodnih znamenitosti Lijepe naše (da ne morate kopati po internetu). U pripremi teksta koristio sam između ostalog podatke iz literature. Crna Mlaka dobila je ime po tamnoj močvarnoj vodi kakvu nalazimo u šumi, a tamna boja potječe od tanina iz drvne mase. OPĆENITO O LOKALITETU Posebni ornitološki rezervat Crna Mlaka nalazi se u središnjem dijelu močvarno-šumskog područja u dolini rijeke Kupe, jugoistočno od Jastrebarskog. Zahvaljujući tako povoljnom položaju rezervat je lako dostupan cestom i željeznicom Zagreb - Rijeka i cestom Jastrebarsko - Crna Mlaka (14 km). Na dijelu neprekidno poplavljenog tla, površine 625 ha u slivovima rječica Okićnice, Brebernice i Volavčice, 1905. godine iskrčena je šuma i izgrađeni su ribnjaci. Nakon uređenja i izgradnje ribnjaka, u središnjem dijelu Crne Mlake (kopno), površine približno 15 ha, uređen je vrlo lijepi park, s ukrasnim vrstama drveća i grmlja. Usred parka prvi vlasnik Kornelius Zwilling podigao je lijep i prostran dvorac nazvan ''Ribograd'', u stilu bečke Secesije, rad arhitekata i graditelja Honisberga i Deutscha. Područje Crne Mlake pripada u akumulacijsko-tektonski tip tla (terasaste nizine, poloji i riječno-močvarne nizine), nastao tektonskim pokretima i naplavljivanjem taloga iz riječnih tokova, koji mjestimice dosiže debljinu i do 10 m. Tlo je pretežito zamočvareno, pod šumama i močvarnim travnjacima. Gotovo svi riječni tokovi s okolnog gorja natapaju i često plave središnji dio zavale - Crnu Mlaku. BILJNI SVIJET Biljnogeografski, Pokupski bazen i Crna Mlaka pripadaju Ilirskoj provinciji Eurosibirsko-Sjevernoameričke regije, sa klimazonalnom zajednicom hrasta lužnjaka i običnog graba. Zbog obilja oborinskih voda, nastala su hidromorfna tla slabe propusnosti, teškog mehaničkog sastava, velikog kapaciteta zadržavanja vode i malog za zadržavanje zraka. Spomenute geološke, hidrološke i klimatološke posebnosti prostora uvjetovale su razvoj biljnih zajednica, prilagođenih takvim uvjetima. U biljnoj zajednici močvara ističu se lopoč i lokvanj, trska i rogoz, ježinac i busenasti šaš. Biljnoj zajednici šuma pripadaju hrast lužnjak, velike žutilovke, crna joha s trušljikom, obični grab, poljski jasen, mjestimice (na uzvisinama iznad dohvata poplavnih voda) bukva, kao i šumsko voće - divlja kruška i divlja jabuka. Dodajemo i velik broj vrsta cvijeća koje inače obitavaju u brdovitim predjelima, kao što su čemerika, jedić, crveni ljiljan, jaglac i dr. Za vrijeme našeg forumaškog obilaska vidjeli smo puno šafrana i visibaba. Postoji i biljna zajednica livada. Na močvarnim dijelovima nalaze se livade brusike, a na sušnim zajednica krestaca. ŽIVOTINJSKI SVIJET U ribnjacima Crne Mlake uzgajaju se šaran, linjak, bijeli amur, tolstolobik i smuđ, a donedavno se uzgajao i som. Uzgoj ribe obavlja se u 15 ribnjaka ukupne površine približno 700 ha. Ništa od toga ne završava na domaćim trpezama, sva riba se izvozi u zemlje EU (riba iz Crne Mlake je vrlo cijenjena i tržište je nezasitno!), no to je izvan ove priče. Nakon zabrane lova i proglašenja zakonske zaštite (1980. godine) na području Crne Mlake zadržava se i boravi znatno veći broj ptica nego prije zabrane lova; mnoge od njih (gnjurci, čaplje, kormorani , galebovi, čigre, patke i dr.) hrane se ribama i ribljom mlađi. To nanosi veliku štetu gospodarstvu tj. uzgoju ribe. Crna Mlaka obiluje vodozemcima, osobito raznim vrstama žaba koje su važan dio hranidbenog lanca mnogih životinja rezervata. Od gmazova su najobilnije zastupljeni bjelouška, barska kornjača, sljepić i živorodna gušterica. Ptičji svijet Crne Mlake vrlo je raznolik. Do sada je na širem području zabilježeno 235 vrsta. Gnjezdarice ribnjaka su mali gnjurac, gnjurac plinorac, čapljica voljak, divlja patka, njorka, liska, mlakuša, razni trstenjaci itd. Ljeti se na ribnjacima hrane i neke vrste koje se gnijezde u okolnim područjima, kao npr. siva čaplja, gak, štekavac, riječni galeb i dr. Drugo značajno stanište su šume - uglavnom poplavne šume hrasta lužnjaka i crne johe. U njima se gnijezde mnoge vrste: razne dijetlovke - djetlići, žune, golubovi; sove; grabljivice; mnoge pjevice (sjenice, zebovke, grmuše, drozdovi, vuga itd.). U šumi je i kolonija sive čaplje. Najznačajnije je ipak gniježdenje nekih već prorijeđenih vrsta kao crne rode, orla štekavca i kliktaša. Osim tih dviju grabljivica na širem području Crne Mlake gnijezde se još neke: škanjac, kobac, jastreb, eja močvarica i crna lunja. Zaštita ornitofaune u Crnoj Mlaki najvažniji je zadatak tijekom cijele godine, jer boravak u rezervatu velikog broja i monogobojnih vrsta ptica omogućuje posjetiteljima i znanstvenicima promatranje i izučavanje njihova ponašanja tijekom cijele godine, a osobito od travnja do kolovoza, za vrijeme gniježdenja, te od rujna nadalje, tijekom jesenske selidbe. Ptice ne napuštaju rezervat ni zimi. Najmanje ih je kad su površine ribnjaka zaleđene. Značaj posebnog ornitološkog rezervata Crna Mlaka daleko prelazi granice naše države, jer u njemu jata ptica selica iz srednje i sjeverne Europe na putu prema jugu, svake jeseni i zime nalaze hranu, zaštitu i odmorište. Za vrijeme našeg obilaska primijetili smo između ostalih ptica veliki broj kormorana, koji su kružili iznad ribnjaka i vrebali prigodu za riblji ručak. Spomenimo na kraju i sisavce. Ribnjaci Crne Mlake su jedno od najbogatijih staništa vidre u Europi, koja je ujedno najrjeđi i najugroženiji sisavac našeg podneblja. TERORIZIRANJE PRIRODE OD STRANE ČOVJEKA Dokazano najgluplja vrsta živih bića, koja se zove Homo Sapiens, nažalost će prije ili kasnije doći glave i Crnoj Mlaki. Naš gostoljubivi domaćin, gospodin Ivan Prepolec, potužio nam se da je dotok vode s područja Okićke gore (rječice Okićnica i Brebernica), koja prirodnim padom napaja ribnjake i okolno područje, posljednjih godina vidljivo smanjen. Također su posljedice interveniranja čovjeka u okoliš (globalno zatopljenje, lokalni vodoprivredni zahvati) vidljive i u propadanju šumske vegetacije. Slobodan sam preporučiti vam da svakako posjetite ovaj mirni i prekrasni kutak Lijepe naše.

Pa vidio si na početku kako Zaporošci pišu pismo turskom sultanu i to si još oplemenio izvornim egzemplarom. U kafiću smo bili na kratko, jer nam se žurilo (naročito Portosu, hehe). Osim seabralovog cross-country-a nekih posebnih pikanterija nije bilo.

Bravo, pfaff. A gdi si skopal ovu sliku? (Ilja Rjepin, Tretjakovska galerija?) Zaporoški Kozaci su bili ratnički narod i imali su više konde.

Yeah. A još precizniji odgovor glasi: Zdenčina - Crna Mlaka. Putopis slijedi kad se nas petorica uglazbimo.

Bravo, majstore! Mene manje zanima tehnička kvaliteta fotki, a više motivi i usputni komentari. I jedno i drugo je naprosto izvrsno. Jedino ti ne opraštam kaj si parnjače nazval hrđom. Keep On Running!

Super prilog, koji fino upotpunjuje našu priču. A Hrvatska je puna takvih ''bezveznih nasipa''. Ponešto od toga prikazali smo mi željeznički arheolozi u različitim putopisima, a ostalo je za istražiti još oho-ho...

Kad se krene ovom cestom (zapravo ulicom koja se zove Kolodvorska) desno, stotinjak metara dalje je kuća koja je pripadala tastu mog buraza. Tamo sam se naroštiljao ko u priči, zadnji put prije nekih desetak godina. Niz cestu smo se znali spustiti u područje NATO-pakta, tj. do livada pokraj Sutle, šetati s klincima i brati poljsko cvijeće. Super vam je putopis, žao mi je što nisam mogao s vama.

U Splitu teško. U Šibeniku možda, jer su ponekad vukli vlakove Šibenik - Perković. Inače, đurani su brze vlakove Zagreb - Split/Šibenik (via Oštarije) vukli samo do i od Knina, a dalje prema Splitu išle su 661/2061.

Da si kojim slučajem krenuo tamo završio bi ''u Zagori, na izvoru rijeke Čikole''... I išao bi kao Švejk u kontra smjeru od Budjejovica, pardon Zadra.

Nešto zahvaljujući razvitku cestovnog prometa, a nešto kao posljedica ratnih zbivanja. Inače, u nekim voznim redovima noću su Ličkom prugom vozila i po 4 para brzih vlakova (naročito u ljetnoj sezoni), pa je bilo križanja i u egzotičnim kolodvorima, npr. u Rudopolju, Javorniku i Ličkoj Jesenici. A s mojeg putovanja 1972. u Šibenik sjećam se križanja u kolodvoru Medak. Bila je lijepa srpanjska noć, nas nekolicina izašli smo iz vagona protegnuti noge, kad smo iz smjera Lovinca primijetili dva svjetleća oka i čuli zvuk sirene. I onda je pokraj nas protutnjala garnitura 2 x JŽ 642 + putnički vagoni. Ja nisam ništa rekao protiv Lade, molim lijepo.

Evo malo podataka o putničkom prometu na Ličkoj pruzi, red vožnje 1978./1979. BRZI: Zagreb - Split - Zagreb = 2 para (noćni Tauern Express i Maestral) Zagreb - Zadar - Zagreb = 1 par (dnevni ubrzani) PUTNIČKI: Ogulin - Knin - Ogulin = 2 para Ogulin - Vrhovine - Ogulin = 1 par Gračac - Knin - Gračac = 2 para Ubrzani Zagreb - Zadar - Zagreb stajao je na relaciji Gračac - Knin - Gračac u svim kolodvorima i stajališta (osim Cerovca), pa je na ovom dijelu pruge de facto imao ulogu putničkog vlaka. U drugim voznim redovima putnički iz Ogulina išao je samo do Gračaca, a na relaciji Gračac - Knin - Gračac vozila su 4 para putničkih vlakova. Postojala je i putujuća pošta Zagreb - Gračac - Zagreb, koja je radila za šire područje Zadra (prijevoz kamionom preko Obrovca) i za područje južne Like. Ove podatke sam naveo kako bih dodatno podsjetio na nekadašnje značenje Gračaca kao željezničkog kolodvora.

U vašem putopisu nema se što ispravljati, ta svi smo rekli da je prva liga i o tome nema spora. A da na Ličko-Dalmatinskoj pruzi uvijek ima mjesta za dopunu ponekim detaljem - i to je istina. Jednostavno, ima nekih mikrolokacija koje niste mogli posjetiti zbog nedostatnog vremena i to je to. A mi ćemo otići na mjesta koja vi niste stigli obići. Osobno bih bio slobodan još jednom odati priznanje Riječkoj ekipi zbog same ekspedicije kao takve - u jednom danu prijeći relaciju Rijeka - Split - Rijeka i ovako lijepo poslikati Ličku prugu, to je samo po sebi podvig. Stoga predlažem da spustimo loptu na zemlju. Tu smo da jedni druge dopunimo u prikazivanju krasota na našoj željezničkoj mreži.

Hehe... Dovoljno sam se naputovao Ličkom prugom da znam što je još ostalo za vudriti na kipec. Ima motiva na Ličkoj pruzi k'o u priči - i nikada dosta.

Dakle, Riječka ekipo, još jednom: svaka čast na poduzetnosti i na lijepom putopisu. Ali ipak vidim da je iza vas ostala nekonzumirana i lijepa količina zalogaja za naše društvo iz para-metropole. Ne pitajte za detalje, bute vidli (jednog dana, a vjerojatno i prije).

Hehe, prijatelju, pa Gračac je (od?) do 1925. godine bio krajnji kolodvor Ličke pruge! A i nakon što je pruga spojena s Kninom, u ložionici Gračac bilo je domicilnih lokomotiva kao u priči. Gračac je desetljećima bio najvažnije službeno mjesto na pruzi Oštarije/Ogulin - Knin. U Gračacu je bila završna destinacija svih putničkih vlakova (Zagreb - Gračac, Ogulin - Gračac, Gračac - Knin i sve to još i obratno). Ovaj kolodvor bio je važan i za brze vlakove, naročito u doba parne vuče. Već sam negdje to napisao, ali ponavljam. U nekoj davnoj reportaži (u Vjesniku) o parnim lokomotivama, bivši strojovođa nahvalio je lokomotivu 11 i, između ostalog, rekao: od Zagreba do Splita ugljenom se punila samo u Gračacu.

Jezero kod Štikade nastalo je zagrađivanjem toka riječice koja se zove Ričica, tako da je nastala akumulacija za reverzibilnu HE Obrovac. Mislim da u tom jezeru završava i Otuča, ali nisam siguran. Drugim riječima, ova voda ide gore-dolje kroz one cijevi iznad ceste Gračac - Obrovac. Na nekoliko metara od obale nalazi se (valjda još?) kuća koja je dijelom pripadala punici moga brata, a u kojoj sam boravio u jesen 1977. Jezera tada još nije bilo, samo livade i to prekrasne, naravno i riječica, a most je na nekadašnjem glavnom toku Ričice.

Još jednom bravo! Samo naprijed. Vodotoranj.

Lijepo, lijepo. Svaka čast! Nego, zar je kolodvor Lovinac promijenio ime u Sveti Rok?

Meni je u krajičku mozga ostala uputa kako doći do Gornje (ili Donje?) Cerovačke pećine: od stajališta Cerovac prema... pa onda trasom željezničkog vodovoda. Mislim da je to pisalo u časopisu ''Priroda'' početkom šezdesetih. Ili mi se pričinjava? To može razriješiti jedino ekspedicija.

Hehe, pitaj moje poštarčine iz Zadra što je to pravi kanjon Zrmanje, oni svake godine organiziraju rafting. Zovu i mene, ali me ni litra crnoga na eks ne bi navela da uđem u jedan od onih gumenjaka. Inače, na kartama se ovaj toponim obično naziva ''Zrmanja vrelo''. A što se tiče izleta, ja sam uvijek za. Nešto smo već (u drugoj temi) spominjali pješačko-motoriziranu turu Gračac - Knin.