Dragi forumaši, forum zeljeznice.net slavi veliki jubilej - 20 godina postojanja i molim vas da odvojite par minuta svog vremena i javite sa na ovu temu.

Jump to content

Stanley

Moderatori
  • Posts

    19307
  • Joined

  • Last visited

  • Days Won

    52

Everything posted by Stanley

  1. Ne samo iz ogulinskog kraja, već iz čitave Hrvatske pa i šire. I za Grgu Čokolina (vidi Zlatarevo zlato) pričalo se po Gradecu da je na crnom jarcu odletio na Klek. Za vjetrovitog vremena oko velike Klekove stijene čuje se specifično hukanje i zviždanje, pa je narod stvorio legendu da se tamo okupljaju vještice, lete naokolo na metlama i plešu kolo. Legendi doprinosi i specifični izgled stijene na vrhu Kleka (1.182 m/nm). Evo i jedne prigodne anegdote: Prije nekoliko godina, nakon selidbe u novi prostor, zajedno s kolegicom radio sam ''veliko spremanje''. Kolegica je po temperamentu malo kolerična, pa je stalno gunđala i podizala glas. Moj protuotrov za takve slučajeve je mirnoća i poneki štos za hlađenje. Pri kraju posla zadao sam završni udarac: (JA) - Jeste li donijeli metlu? (ONA) - Što? Još i da metem!? Jeste vi normalni!? To neka radi spremačica! (JA) - Nisam ni mislio da metete. Mislio sam da se imate s čime vratiti na Klek. (ONA) -
  2. Klečice ili Mali Klek. Planinarska staza do Klečica polazi od kolodvora Ogulinski Hreljin.
  3. Mi smo se uvijek ''penjali'' iz Bjelskog (cca 30 minuta laganini hoda do planinarskog doma), a spuštali se prema Ogulinu.
  4. Ako je atmosfera dovoljno čista, kao npr. kada se razvedri poslije oluje, s vrha Kleka se lijepo vidi Zagrebačka gora. Svojedobno sam sa vrha Sljemena, tamo gdje je vidikovac prema Zagorju, gledao Kamniške Alpe. A s balkona na šestom katu zgrade na Trešnjevci, poslije ljetnih oluja, viđao sam Klek iako je zračnom linijom udaljen oko 70 km. Moji su govorili da sam lud i da mi se priviđa, no stijena na vrhu Kleka je toliko prepoznatljiva da ne može biti nikakve sumnje. Druga je stvar što se pruga Karlovac - Ozalj - Bubnjarci nalazi u ''grabi'' i nema teorije da se vidi s Kleka.
  5. Ja sam bio na Kleku (tri puta) i znam što se vidi i što se ne vidi, no sused je sused pa rekoh sebi: daj čkomi. Osim toga, strah me da ona Vipera ammodytes ne ispuzne s monitora na moj pisaći stol.
  6. Ti se zasigurno prisjetio pionirskih dana televizije i tadašnjih prikazivanja dugometražnih filmova. Usred filma na ekranu nastaje mrak, a onda se pojavljuje tekst: momenjamome akutrakutra Sorry na Off Topicu.
  7. Taxi za Tobruk više ne vozi? Libija je ukinula željeznički promet 1965. godine. Između I. i II. SR Talijani su izgradili prugu Benghazi - Barce (kolosijek 750 mm, kasnije proširen na 950 mm), dugu 110 km. Također je izgrađena i dionica Benghazi - Soluk, duga 56 km. Mala mreža lokalnih pruga izgrađena je i oko Tripolisa (950 mm). Za vrijeme II. SR Britanci su izgradili prugu Marsa Matruh - Tobruk, dugu 350 km. Dionica ove pruge od Solluma do Tobruka ukinuta je 1946. godine. Libija upravo ostvaruje golemi plan izgradnje željezničke mreže kolosijeka 1.435 mm, ukupne duljine 3.170 km. Grade se dva glavna smjera: - obalski = 2.178 km - južni (do grada Sabha) = 992 km Ivog bi ipak mogao vidjeti prugu, makar u izgradnji, a možda i neku dovršenu dionicu. Eto u čemu je draž ovog Foruma: drito sa izložbe modela, preko roštilja, stigosmo u Tobruk i Marsa Matruh.
  8. Pa ovaj moj egzemplar baš i ne spada u tu kategoriju. Više voli da ga sve dočeka svježe, čisto, toplo, ispeglano itd., ovisi o kojoj kućnoj udobnosti je riječ. Osim toga, djeca žive i množe se u smrtnom grijehu tj. nisu vjenčani. Kad smo već kod te teme, a usput u totalnom korneru (čitaj: Off Topic, uostalom zašto ne), prije nekoliko dana dođem ja doma, pozdravim mlado ukućanstvo, a sada prenosim trijalog po sjećanju: Kćer: - Tata, imamo novost za tebe. Odlučili smo vjenčati se na proljeće. Ja: - Fino. Kak vi odlučite tak nek vam bude, ja se ne mešam u vaše stvari. Zet: - To će biti u travnju, taman kad vam sjedne otpremnina za penziju, hihihaha. Ja: - Odjebite!
  9. Još uvijek liči na čovjeka, a i temperaturu više nema. Čini se da je u pitanju lažna uzbuna.
  10. Dobio ih je danas, komada dva. Na putu prema tržnici u Španskom učinio sam digresiju i svratio u ''Philadelphiju''. Naručio sam kavu i odmah platio, da čovjek ne pomisli kako sam došao žicati besplatno piće. Tada sam mu rekao: - Gazda, imam nešto za vas. - Slike? - pita on. - Nije vrag da se sjećate? - Kako ne, odmah sam vas prepoznao i mislio sam pitati što je sa slikama, ali mi je bilo neugodno. I tako je sve lijepo završilo. Osim što sam po povratku saznao da mi zet ima temperaturu, nešto ga pecka u grlu i osjeća se kao da je preko njega prešao valjak. Nije valjda...
  11. Čuj njega: zamjeriti. Svojim prilogom si obogatio i oplemenio ovu temu, so thanks!
  12. Ručali smo u restoranu koji se djelomice vidi na lijevoj strani slike. Ulaz je s druge strane zgrade. A pod ovom strehom (spremište za kolica od susjednog dućana) smo pušili, jer konobar-šanker-kuhar nije dao kaditi unutra, a tu smo se mogli skloniti od kiše.
  13. Vidim da ste se dobro proveli i obavili uspješni ekšn, u pravom stilu riječke ekipe. Kada na proljeće krenemo u vožnju prugom Ljubljana - Novo Mesto - Karlovac mogli bi se pridružiti. P.S. Komotno ste mogli usput napraviti i reportažu za moje poštarčine.
  14. Hehe... Šilo nam je bilo izvan ruke, a kad smo već tamo morali bi i u Vrbnik... Stoga se protest odbacuje kao neutemeljen.
  15. Gledam i čitam ovaj sjajni putopis, pa se prisjećam sinoćnje epizode iz kolodvora Karlovac. Blicao sam k'o nezdrav - o kvaliteti proizvoda nećemo sada - i to prometniku pred nosom, a da me nitko nije pitao ''koji si i što to radiš?''. Čini mi se da vlada nepisano pravilo: što je veća (s oproštenjem) vukojebina, to je budniji ONO i DSZ. Čestitam i ja Juri na izvanrednom putopisu.
  16. Pravo da ti kažem ne znam zašto su neke pošte smještene tamo gdje jesu i tko je gradio te zgrade. To bi trebalo istražiti. U Velom Lošinju nismo bili, jer nismo stigli otići tamo s obzirom na vremenski raspored. Pretpostavljam (morao bih provjeriti) da tamošnji poštanski ured ne radi cijeli dan, pa bi ionako poljubili vrata. Nisam zapamtio kako se zove restoran u Omišlju, samo znam da se nalazi relativno blizu pošte. Točnije, između pošte i parkirališta gdje smo ostavili samovozna prometala. Možda ga je Tomica snimio, pa ću staviti sliku naknadno. Restoran je velik i po prvom dojmu je, kakbirekli, ozbiljna firma. No kad smo od šankera/konobara/kuhara (on je bio jedina ''službena'' osoba na raspolaganju!) zatražili jelovnik rekao je da imaju samo roštilj. Preporučio nam je miješano meso za tri osobe, što smo i naručili. Pretpostavljam da smo naletjeli u vrijeme kada je promet mali (radni dan oko 14 sati) i ne isplati im se držati kuhara, a ponuda na reklamnoj ploči im je zaista raznolika. Jelo je bilo obilno i ukusno. Konobar i sve što usput jest pitao nas je kod plaćanja računa je li bilo dobro. A meni je, naravno, izletjelo: - To će pokazati obdukcija!
  17. Tvojoj znatiželji budi udovoljeno. Za zagrijavanje ćeš dobiti još malo Ilovika: Ovo je iz Cresa: Sad već znaš koji je ovo trajekt: A da ne umaraš oči: Nije trajekt, ali plovi (valjda): Znam da voliš brodove (uostalom i ja), pa ti evo i ovog usput: Mali Lošinj. Ovaj mi djeluje kao da je u šturcu: Pretpostavljam da te zanimao ovaj. Snimio sam ga u trenutku dok je isplovljavao ''u rikverc'': Za kraj još jedna slika brodogradilišta Mali Lošinj: Ima li još kakvih pitanja?
  18. U Omišlju smo pojeli ručak i oprostili se od Damira. Kiša nas je prala i na povratku kući. Kanio sam zamoliti Tomicu da stane kod poneke railfanovske lokacije, čak smo razmišljali i o ruti via Melnice - Plase - Zlobin i dalje na autocestu, ali bi to bila tortura s obzirom na vremenske uvjete. Bojali smo se i da ne zapadnemo u kakvu mećavu. Nešto sam, ajmo reći, napiknuo usput. Recimo kolodvor Plase (na slici gore lijevo) kroz prozor automobila: ŽCPR Meja između dva odvratna pljuska: Opet kavica u Ravnoj Gori. Putem smo naišli i na snježne padaline, ali bez zadržavanja na tlu. U Karlovcu je Tomica otišao po suprugu koja se tamo zatekla, a ja sam zamolio da me iskipa na kolodvoru i u povratku dođe po mene. Tek što sam izašao na peron čuo sam najavu za putnički vlak Zagreb - Duga Resa. One piknjice po slikama potječu od kišnih kapi: Prošlo je jedva pet minuta i čuo sam najavu za brzi vlak Zagreb - Rijeka. Od njega samo lokomotiva: I to bi bilo sve sa ovog putovanja. Možda još ubacim koju fotku iz Tomičine zbirke, o tom potom.
  19. Poštanski ured 51521 Punat, ništa posebno: U međuvremenu se sastalo nebo sa zemljom. Ulicama su tekli potoci, a na nekim mjestima Tomičina Mazda gotovo da je bila amfibija. Poštanski ured 51500 Krk: Po ovoj kišurini galebovi su se posakrivali, a na rivi su uživale (dok još mogu) buduće delicije za Božić i slične prigode: Ispod kišobrana uhvatio sam malo primorskog ambijenta: Poštanski ured 51511 Malinska privremeno je smješten u hotel Malin, dok se ne izgradi novi objekt na obali: Molim lijepo, najpouzdanija usluga od vrata do vrata: Poštanski ured 51513 Omišalj, posljednje odredište službenog dijela putovanja: (Uskoro završetak)
  20. U petak ujutro, nakon obilnog doručka, krenuli smo prema prvom odredištu. Ovo je poštanski ured 51523 Baška. Smješten je ''privremeno'' u neku sklepotinu od kontejnera, a ta privremenost traje više od dvadeset godina: Na kratko sam ostavio Tomicu i Damira u razgovoru s poštaricama i poštarima, a ja sam se zaputio na obalu. U Baškoj sam bio prije više od pola stoljeća (1958.) i to u nekom dječjem odmaralištu. Tada je to bila gotovo jedina zgrada na obali, a danas... Baška ima jednu od najljepših i najvećih (2 km) plaža na Jadranu. Tamo negdje, pri dnu, nalazilo se odmaralište. Čak mi se čini da bi to mogla biti ona zgrada žućkaste boje: Naravno da nismo propustili posjetiti Jurandvor, gdje se nalazi crkvica i nekadašnja opatija Svete Lucije. Tu je župnik Petar Dorčić 1851. godine pronašao Bašćansku ploču, ugrađenu u pod crkve, te je na svoj nalaz upozorio Ivana Kukuljevića Sakcinskog koji ju je predstavio znanosti. Danas se na ovom mjestu nalazi replika Bašćanske ploče, dok se original čuva u zgradi Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU). Htjeli smo se ''obratiti recepciji'', ali se ona otvara tek u 10 sati. Nažalost nismo imali vremena toliko čekati... Još jedan pogled na znamenito mjesto hrvatske povijesti: U ovoj prekrasnoj dolini nalazi se i poštanski ured 51522 Draga Bašćanska. Tu se spustila kiša koja će nas prati do kraja dana. (Nastavlja se)
  21. Plan za četvrtak bio je ispunjen. Sutra ćemo se posvetiti Krku, ali do tamo treba stići. Evo nas opet na trajektu Ilovik, plovimo iz Meraga prema Valbiski: Putem nisam mogao odoljeti napasti: U stalnoj žurbi da pohvatamo trajekte i da razgovaramo sa što više ljudi, zanemarili smo tjelesne potrebe. Na kraju dana, umorni i gladni kao psi, potražili smo mjesto gdje ćemo konačno napuniti želuce. U gradu Krku našli smo restoran imenom Galija i pomamno se bacili na tamošnje delicije. Tomica i Damir tamanili su plodove mora, dok sam se ja odlučio za juneći odrezak s pršutom i sirom: Ovdje smo unaprijed rezervirali sobe: hotel Kanajt u Puntu. Smještaj je bio više nego udoban, a ja ne pamtim kada sam zadnji put odspavao 11 (jedanaest) sati u komadu. Uz dva ustajanja za eliminaciju suvišne tekućine. Što ti je mir, tišina i svježi primorski zrak... (Nastavlja se)
  22. Na otoku Lošinju nikada prije nisam bio, pa me veseli da su me poštanski putevi na kraju doveli i ovamo. Obala i brodogradilište u Malom Lošinju: Poštanski ured 51550 Mali Lošinj: Još motiva iz Malog Lošinja: Grad ima dvije pošte - ovo je 51553 Mali Lošinj: Na povratku prema sjeveru skrenuli smo u malo naselje gdje se nalazi poštanski ured 51564 Ćunski. Ne znam zašto sam pomislio da su ovamo dolutali i Turci. Selo Ćunski po vizuri i smještaju pomalo podsjeća na Bribir. Simpatičnu kolegicu Franku pozvali smo na kavu: (Nastavlja se)
  23. Na glavnoj cesti prema Osoru i Lošinju nalazi se malo mjestašce, a u njemu poštanski ured 51555 Belej: U Osoru smo se zaustavili isključivo iz turističkih razloga, jer se ovaj gradić nalazi na razmeđi dvaju otoka. Cres i Lošinj nekada su bili fizički spojeni kopnenom prevlakom i bili su, ustvari, jedan otok. Kanal koji ih danas razdvaja prokopali su vjerojatno Rimljani. Osor je znamenito mjesto koje pamti puno bolje i slavnije dane, a danas je naselje s osamdesetak stanovnika. U Osoru se održavaju poznate muzičke večeri. Umjesto puno priče evo nekoliko foto-zapisa: Mi smo ipak došli kao novinari, a ne kao turisti, pa smo ubrzo krenuli dalje i zaustavili se u jednom lijepom i simpatičnom naselju. Poštanski ured 51554 Nerezine: Pogled s obale: (Nastavlja se)
  24. Stigli smo u grad Cres. Tu sam ljetovao s mamom i bratom 1961. godine u nekom odmaralištu, koje je tada bilo ''na kraju svijeta''. Dobro se sjećam trajekta Vanga koji je plovio na liniji Rabac - Cres. Bila je to, ako se ne varam, druga u povijesti trajektna linija na našoj obali Jadrana (prva je bila Crikvenica - Šilo). U Cresu sam također prvi put vidio i čuo ljude koji među sobom govore talijanski. Sâm grad Cres, bar ovaj dio uz obalu, nije se puno promijenio od toga vremena: Njemu se nikamo ne žuri: Poštanski ured 51557 Cres: Spomen-ploča govori tko je ovo izgradio: (Nastavlja se)
×
×
  • Create New...