-
Posts
19209 -
Joined
-
Last visited
-
Days Won
50
Content Type
Profiles
Forums
Events
Everything posted by Stanley
-
Tvojoj znatiželji budi udovoljeno. Za zagrijavanje ćeš dobiti još malo Ilovika: Ovo je iz Cresa: Sad već znaš koji je ovo trajekt: A da ne umaraš oči: Nije trajekt, ali plovi (valjda): Znam da voliš brodove (uostalom i ja), pa ti evo i ovog usput: Mali Lošinj. Ovaj mi djeluje kao da je u šturcu: Pretpostavljam da te zanimao ovaj. Snimio sam ga u trenutku dok je isplovljavao ''u rikverc'': Za kraj još jedna slika brodogradilišta Mali Lošinj: Ima li još kakvih pitanja?
-
U Omišlju smo pojeli ručak i oprostili se od Damira. Kiša nas je prala i na povratku kući. Kanio sam zamoliti Tomicu da stane kod poneke railfanovske lokacije, čak smo razmišljali i o ruti via Melnice - Plase - Zlobin i dalje na autocestu, ali bi to bila tortura s obzirom na vremenske uvjete. Bojali smo se i da ne zapadnemo u kakvu mećavu. Nešto sam, ajmo reći, napiknuo usput. Recimo kolodvor Plase (na slici gore lijevo) kroz prozor automobila: ŽCPR Meja između dva odvratna pljuska: Opet kavica u Ravnoj Gori. Putem smo naišli i na snježne padaline, ali bez zadržavanja na tlu. U Karlovcu je Tomica otišao po suprugu koja se tamo zatekla, a ja sam zamolio da me iskipa na kolodvoru i u povratku dođe po mene. Tek što sam izašao na peron čuo sam najavu za putnički vlak Zagreb - Duga Resa. One piknjice po slikama potječu od kišnih kapi: Prošlo je jedva pet minuta i čuo sam najavu za brzi vlak Zagreb - Rijeka. Od njega samo lokomotiva: I to bi bilo sve sa ovog putovanja. Možda još ubacim koju fotku iz Tomičine zbirke, o tom potom.
-
Poštanski ured 51521 Punat, ništa posebno: U međuvremenu se sastalo nebo sa zemljom. Ulicama su tekli potoci, a na nekim mjestima Tomičina Mazda gotovo da je bila amfibija. Poštanski ured 51500 Krk: Po ovoj kišurini galebovi su se posakrivali, a na rivi su uživale (dok još mogu) buduće delicije za Božić i slične prigode: Ispod kišobrana uhvatio sam malo primorskog ambijenta: Poštanski ured 51511 Malinska privremeno je smješten u hotel Malin, dok se ne izgradi novi objekt na obali: Molim lijepo, najpouzdanija usluga od vrata do vrata: Poštanski ured 51513 Omišalj, posljednje odredište službenog dijela putovanja: (Uskoro završetak)
-
U petak ujutro, nakon obilnog doručka, krenuli smo prema prvom odredištu. Ovo je poštanski ured 51523 Baška. Smješten je ''privremeno'' u neku sklepotinu od kontejnera, a ta privremenost traje više od dvadeset godina: Na kratko sam ostavio Tomicu i Damira u razgovoru s poštaricama i poštarima, a ja sam se zaputio na obalu. U Baškoj sam bio prije više od pola stoljeća (1958.) i to u nekom dječjem odmaralištu. Tada je to bila gotovo jedina zgrada na obali, a danas... Baška ima jednu od najljepših i najvećih (2 km) plaža na Jadranu. Tamo negdje, pri dnu, nalazilo se odmaralište. Čak mi se čini da bi to mogla biti ona zgrada žućkaste boje: Naravno da nismo propustili posjetiti Jurandvor, gdje se nalazi crkvica i nekadašnja opatija Svete Lucije. Tu je župnik Petar Dorčić 1851. godine pronašao Bašćansku ploču, ugrađenu u pod crkve, te je na svoj nalaz upozorio Ivana Kukuljevića Sakcinskog koji ju je predstavio znanosti. Danas se na ovom mjestu nalazi replika Bašćanske ploče, dok se original čuva u zgradi Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU). Htjeli smo se ''obratiti recepciji'', ali se ona otvara tek u 10 sati. Nažalost nismo imali vremena toliko čekati... Još jedan pogled na znamenito mjesto hrvatske povijesti: U ovoj prekrasnoj dolini nalazi se i poštanski ured 51522 Draga Bašćanska. Tu se spustila kiša koja će nas prati do kraja dana. (Nastavlja se)
-
Plan za četvrtak bio je ispunjen. Sutra ćemo se posvetiti Krku, ali do tamo treba stići. Evo nas opet na trajektu Ilovik, plovimo iz Meraga prema Valbiski: Putem nisam mogao odoljeti napasti: U stalnoj žurbi da pohvatamo trajekte i da razgovaramo sa što više ljudi, zanemarili smo tjelesne potrebe. Na kraju dana, umorni i gladni kao psi, potražili smo mjesto gdje ćemo konačno napuniti želuce. U gradu Krku našli smo restoran imenom Galija i pomamno se bacili na tamošnje delicije. Tomica i Damir tamanili su plodove mora, dok sam se ja odlučio za juneći odrezak s pršutom i sirom: Ovdje smo unaprijed rezervirali sobe: hotel Kanajt u Puntu. Smještaj je bio više nego udoban, a ja ne pamtim kada sam zadnji put odspavao 11 (jedanaest) sati u komadu. Uz dva ustajanja za eliminaciju suvišne tekućine. Što ti je mir, tišina i svježi primorski zrak... (Nastavlja se)
-
Na otoku Lošinju nikada prije nisam bio, pa me veseli da su me poštanski putevi na kraju doveli i ovamo. Obala i brodogradilište u Malom Lošinju: Poštanski ured 51550 Mali Lošinj: Još motiva iz Malog Lošinja: Grad ima dvije pošte - ovo je 51553 Mali Lošinj: Na povratku prema sjeveru skrenuli smo u malo naselje gdje se nalazi poštanski ured 51564 Ćunski. Ne znam zašto sam pomislio da su ovamo dolutali i Turci. Selo Ćunski po vizuri i smještaju pomalo podsjeća na Bribir. Simpatičnu kolegicu Franku pozvali smo na kavu: (Nastavlja se)
-
Na glavnoj cesti prema Osoru i Lošinju nalazi se malo mjestašce, a u njemu poštanski ured 51555 Belej: U Osoru smo se zaustavili isključivo iz turističkih razloga, jer se ovaj gradić nalazi na razmeđi dvaju otoka. Cres i Lošinj nekada su bili fizički spojeni kopnenom prevlakom i bili su, ustvari, jedan otok. Kanal koji ih danas razdvaja prokopali su vjerojatno Rimljani. Osor je znamenito mjesto koje pamti puno bolje i slavnije dane, a danas je naselje s osamdesetak stanovnika. U Osoru se održavaju poznate muzičke večeri. Umjesto puno priče evo nekoliko foto-zapisa: Mi smo ipak došli kao novinari, a ne kao turisti, pa smo ubrzo krenuli dalje i zaustavili se u jednom lijepom i simpatičnom naselju. Poštanski ured 51554 Nerezine: Pogled s obale: (Nastavlja se)
-
Stigli smo u grad Cres. Tu sam ljetovao s mamom i bratom 1961. godine u nekom odmaralištu, koje je tada bilo ''na kraju svijeta''. Dobro se sjećam trajekta Vanga koji je plovio na liniji Rabac - Cres. Bila je to, ako se ne varam, druga u povijesti trajektna linija na našoj obali Jadrana (prva je bila Crikvenica - Šilo). U Cresu sam također prvi put vidio i čuo ljude koji među sobom govore talijanski. Sâm grad Cres, bar ovaj dio uz obalu, nije se puno promijenio od toga vremena: Njemu se nikamo ne žuri: Poštanski ured 51557 Cres: Spomen-ploča govori tko je ovo izgradio: (Nastavlja se)
-
U trajektno pristanište Valbiska stigli smo dovoljno rano da se osvježimo u ovom kafiću: Trajekt Ilovik na liniji Valbiska - Merag: Još uvijek je tmurno, ali kao da će se razvedriti: Idemo prema Cresu: Iskrcavanje u Meragu: Tomičina Mazda: (Nastavlja se)
-
Za idući broj mog kupusnog lista odlučili smo pripremiti reportažu o poštanskim uredima u Primorsko-goranskoj županiji. Do sada sam obišao sve županije na obali Jadrana, ali na otoke, osim Korčule, nisam išao iz prometno-logističkih razloga. Puno vozikanja, puno potrošenog vremena, a malo ljudi… Ovaj put odlučili smo učiniti iznimku i obići poštanske urede isključivo na otocima. U dva dana posjetili smo 12 lokacija na Krku, Cresu i Lošinju. Putovanje mi je ujedno pružilo priliku da se podsjetim i na davna vremena svojeg djetinjstva i mladosti, ali o tom potom. Napominjem da je novinarski dio posla odradio moj šegrt i nasljednik Tomica, pa sam na svoju zadnju reportažu za poštarčine putovao više-manje kao turist. Iz Zagreba smo krenuli u četvrtak 5. studenog u 5.30. S obzirom na planiranu rutu odlučili smo se za Tomičin automobil, tako da smo od željeznice vidjeli vrlo malo. Ipak, našao se tu i tamo poneki motiv s pruge. Vrijeme nas je prvog dana kako-tako poslužilo, ali smo u petak doživjeli pravi povodanj. No, dosta priče, idemo na slike. Jutarnju kavu popili smo na autocesti, na odmorištu Ravna Gora, a zatim smo ugovorili mjesto sastanka s riječkim kolegom Damirom u ovom kafiću na Vežici: Popili smo kavu, a kako je Damir kasnio kratili smo vrijeme slikavanjem. Prognoza vremena je bila ni vrit ni mimo: U tim trenucima najmanje sam mislio na željeznicu. Odjednom se začula poznata buka vlaka u pokretu i ugledao sam žutku s putničkim vagonima. Nisam stigao reagirati odmah, tako da sam uhvatio tek dio zadnjeg vagona (u sredini slike): Komadić vedrog neba: Naš domaćin Damir napokon se blagoizvolio ukazati i krenuli smo put Krka. Žurili smo na trajekt za Cres, koji je kretao u 9.15. U vožnji sam uhvatio komadić pruge Škrljevo - Bakar: Slikano s mosta kopno - Krk: (Nastavlja se)
-
Si, šefe! Znao sam da ćeš se ti prvi javiti i, naravno, pogoditi. A nagradu ćemo pretvoriti u blues slada i ječma prvom prilikom kad se sretnemo.
-
Upravo sam se vratio s mojeg posljednjeg reporterskog puta za poštarčine. O tome opširnije sutra. Nagradno pitanje: gdje je ovo snimljeno? Prvi koji dojavi točan odgovor ima pravo napisati članak za Sindikalni glasnik na temu poštanskih vagona.
-
Nažalost, ovaj put ništa od susreta s riječkom ekipom. Naš regionalac Damir odlučio je provozati nas malo trajektima po ugodnom moru, pa ćemo na Cres, Lošinj i Krk, a u povratku priobalnim naseljima i doma via Crikvenica. Stoga neće biti ni puno željeznice, ali ćemo putem valjda napiknuti kakav motiv.
-
Svima koji mi budu rasplinjavali temu doći ću jedne noći mladog mjeseca s ovim (Izvedba: Tamara, 31. listopada Anno Domini ove)
-
Da, ali treba to gledati i s druge strane: - sada sam na vrhu zgrade, a nekada su iznad mene bila još trojica; - bolje biti četvrti na selu nego šesti u gradu; - ovaj stan je ipak moj Moj Alberte, sve je relativno (rekao Einsteinov deda)
-
Slobodan sam obznaniti svekolikom forumaškom pučanstvu, a naročito Riječanima, da je moja posljednja reportaža za poštarčine uglavljena za dane 5. i 6. studenog Anno Domini 2009. Kanimo obići nekoliko lokacija u Rijeci, a nakon toga ćemo se uputiti na Krk, Mali Lošinj i eventualno Rab (ako stignemo). Svakako bih želio iskoristiti prigodu da se nađem na kavi s riječkom forumaškom ekipom. Prikladniji dan je četvrtak, jer smo u petak na otocima. S obzirom da se moj presumptivni nasljednik Tomislav više nego dobro snalazi u šalabazanju poštarskim svijetom, a lokalni vodič Damir već zna za moje railfanovske nastranosti, nema problema da otkantam dio novinarskih obveza kako bih se mogao naći u društvu riječke ekipe. Gdje ćemo se naći, pretpostavljam, nije upitno. Recite tko i u koje vrijeme (mi dolazimo automobilom). Za svaki slučaj evo i broja mojeg mobitela: 098 298-818. See You!
-
Yeah! Četvrti kat.
-
Je li? A što je ovo? http://zeljeznice.net/forum/viewtopic.php?t=10443&start=0 Još smo pozvali vas Slavonce da nam se pridružite. A da ćemo produžiti do Osijeka i Belišća odlučili smo tek na samom putovanju. No, idući put ćemo se najaviti na vidljivijem mjestu (recimo pod Razno).
-
Pa i planirali smo neku mesinu, ali zbog promjene plana nije bilo vremena.
-
Hehe, Ćiro, hvala ti na komplimentu. Mislim na ono ''mladi'', jer izvorna ideja je bila moja (60 godina). Baš jučer je Portos dečkima govorio nešto u stilu: kakva je to družina koju još-malo-pa-penzić mora pogurati u akciju. A što se tiče ovoga: ... ja svakako planiram obići i pruge Vinkovci - Gunja i Vinkovci - Županja, znam da će još par ljudi sa mnom, pa se možemo naći i napraviti dernek.
-
Pozdrav i tebi. Sreća je i tvoja i moja što nismo ista generacija i što nismo npr. u 1966. ili 1967., jer bi se garant potukli. Tih godina su tučnjave između Trnjana i Trešnjevčana ušle u legendu... Šalim se, naravno. Ja sam po naravi miroljubiv i nisam bio ni blizu takvoj vrsti ''zanimacije'', iako sam, stjecajem okolnosti, dobio svoje upravo od momaka iz ova dva kvarta. Na Trnju (bivši klub Lola, Kruge 48 ) su mi neki likovi iz čista mira razbili nos i blago me iscipelarili, a na Trešnjevci sam morao kupiti ciglu. Trnje je uz Trešnjevku moj omiljeni zagrebački kvart, jer sam tamo dugo godina vodio izviđače. Većina mojih najboljih prijatelja (pa i poneka bivša cura ) potječe upravo s Trnja. Nema više ni starog Trnja ni stare Trešnjevke. Sve se mijenja, nalazim tek poneki trag ambijenta u kojem sam se nekada kretao. To je uostalom i normalno, Zagreb se razvija i ne živi se od prošlosti. Gledaj stvari ovako: nisi ti zakasnio, već sam ja uranio i neću vidjeti ono što ćeš ti tek doživjeti. Pa ćeš jednog dana pričati svojem potomstvu kako je nekada u Zagrebu bilo nešto što se zvalo željeznica, a nekakav Štef... Stipe... aha Stanley je pričao i o nečemu što se zvalo... kako ono... Sam... Samo... je li Samoborček?
-
Umjesto u Našicama ili Osijeku, u brzi za Zagreb na kraju smo se ukrcali u Bizovcu. Vrijeme od pedesetak minuta između dva vlaka iskoristili smo za predah uz pivkana, a glad smo na brzaka utažili pizzom podnošljive kvalitete. U Bizovcu smo vidjeli rijedak prizor: tri Macose skuplane u jednu garnituru. Ja nisam od onih koji će reći da mrze Macosu, naprotiv, ali ih je čak i meni bilo dosta za jedan dan. Ovdje naš strojovođa (onaj koji nas je vozio u Belišće i natrag) silom prilika preuzima ulogu manevrista: Sve je u redu, možemo dalje: Tu zmiju od tri Macose bolje će vam prikazati drugi, a ja napominjem da nam je došla još jedna i to iz smjera Osijeka prema Našicama: Ovi su izdaleka živčanili: - Maknite se, maknite se! - Snimka trostruke Macose je prizor dostojan kalendara KLJŽ-a: U očekivanju vlaka za Zagreb. Bilo je super, ali za jedan dan dosta: Trostruka Macosa kreće prema Osijeku, a s njom i kapitalci KLJŽ-a (i ovog Foruma): Naš brzi za Zagreb stigao je na vrijeme. Našli smo prazan odjeljak i udobno se smjestili. U Našicama smo čekali križanje s nečim. To nešto bilo je dugački teretni vlak. Na naš zlobni upit otkada teretnjak ima prednost pred brzim, prometnik je odgovorio: - Počinje šećerna repa. - Pa kad je tako... Zadnji vagon u garnituri bio je restoran. S obzirom da je pizza počela raditi, otišli smo u dvije smjene na osvježenje. Ovo je moje društvo: Toliko s moje strane o ovom izletu, neplanirano produljenom i napornom, ali iznimno zanimljivom. Osobno sam s popisa nikada prijeđenih pruga u Hrvatskoj skinuo dvije i još su mi ostale samo relacije Rijeka - Šapjane, Varaždin - Golubovec, Osijek - Beli Manastir, Vinkovci - Županja i Vinkovci - Gunja. To ćemo riješiti najkasnije do kraja iduće godine, a ponešto od toga, lako je moguće, i u ovoj godini. Putem smo skovali neke planove, o kojima ćemo opširnije izvijestiti uskoro. Najprije članove KLJŽ, a zatim i svekoliko forumaško društvo. S obzirom da su moji suputnici snimili pregršt fotografija smatrajte moj prilog (naravno uz Antona) tek uvodom u jedan od, vjerujem, najopširnijih putopisa na Forumu.
-
Dojmove iz Osijeka nisam bilježio, to prepuštam drugima. Nema tome dugo otkako sam se javio iz ovog lijepog grada putopisom sa službenog putovanja, stoga se ne želim ponavljati. Mogu jedino reći da mi je bio užitak provozati se osječkim tramvajem, prvi puta nakon 40 godina. Naime, u svibnju 1969. vozio sam se od nekuda do kolodvora i to u staroj Škodi koja u ono vrijeme još nije bila muzejski primjerak. Eh, da, moram napomenuti da sam društvu pokazao naselje (moguće sam pogodio i zgradu) gdje stanuje naš forumaški prijatelj dnovakovic. Nakon vožnje tramvajem upali smo u Macosu za Belišće. Do Bizovca ništa posebno, dalje po ravnici - da ravnija ne može biti - 30 km/h. Prvo stajalište od Bizovca su Ladimirevci: Tu nas je napustila jedina suputnica u našem odjeljku, neka mlada cura kojoj smo se vjerojatno popeli na vrh glave našim motanjem od prozora do prozora, glasnim kikotanjem i brbljanjem o takvim glupostima kao što je željeznica: Uz prugu se nađu i svakakvi nasadi, plantaže... Evo nas na skretnici, a to je znak da ulazimo u neki kolodvor: Kolodvor je Valpovo: Društvo neumorno visi na prozorima i razgledava okoliš: Ivog je danas prevalio najviše kilometara (preko 600), ali se itekako isplatilo: Još malo i na cilju smo... Ulazak u kolodvor Belišće: Kolodvor. Tu smo bili i lani, ali nismo došli vlakom: Naša Macosa čeka povratak u Osijek: Viđeni fotografi: Imali smo prigodu razgovarati i sa strojovođom, od koga smo čuli pregršt zanimljivih priča. Ovaj gospodin je nekada vozio i dizel-hidrauličnu lokomotivu serije JŽ 741, popularnu ''plavušu'', od koje je izrađen samo jedan primjerak (prototip) i koja se nalazila u VV Vinkovci. Od majstora smo čuli da je putničkom prometu na pruzi Bizovac - Belišće nastupio Sudnji dan, ali teretni vlakovi idu svakodnevno. Ova pruga je prvobitno i izgrađena samo za industrijske potrebe. Kako je nastala sedamdesetih godina, ujedno je i zadnja novoizgrađena pruga u Hrvatskoj. Slijedi završetak (s moje strane)
-
Prema prvobitnom planu trebali smo imati ''bavljenje'' u Našicama cca 2 sata, tamo pronaći restoran za ručak, a zatim se vratiti brzim vlakom via Koprivnica koji iz Našica kreće u 12.49, a u Zagrebu je u 16.22. Međutim, još u kafiću u Novoj Kapeli-Batrini Toma nam je stavio bubu u uho. Nabacio je ideju da Macosom iz Pleternice produžimo do Osijeka i iskušamo novu tramvajsku liniju do Bikare i natrag, a bilo bi dobro provozati se i prugom Bizovac - Belišće dok nisu ukinuli putnički prijevoz (što će se, kako čujemo, nažalost dogoditi s novim voznim redom). Nakon dugog i kratkog dogovaranja ideja je jednoglasno prihvaćena. Naročiti entuzijazam pokazali su ivog i drstoka, koji nikada nisu bili u Osijeku. Ove promjene plana imale su kao posljedicu brojne akrobacije s prijevoznim kartama, ali je sve riješeno bez problema. U Našicama smo imali predah od nekoliko minuta, što smo iskoristili za čik-pauzu i poneku fotografiju. Najprije lijepo uređena zgrada kolodvora: Valja nam protegnuti noge i razmijeniti dojmove s dosadašnjeg puta: Prugom Zagreb - Osijek ja sam se navozio na desetke puta i nije mi se dalo puno snimati. A i Portos je uzeo kratki predah... ... dok društvo u kutu raspravlja o nekakvim dekama : Ne pas se pencher au dehors - e pericoloso sporgersi : U Bizovcu smo zatekli tzv. sabirno-manipulativni ili radni vlak, nazovite ga kako hoćete, s jednim i to službenim vagonom: Ne'š ti meni uteć: I evo nas u Osijeku. Na stajalištu Osijek-Vodovod pridružio nam se forumaš 1142-007, koji će nam biti vodič kroz zavrzlame tarifnog sustava osječkog gradskog prometa: Forumaško-klubaška elita nešto mudroslovi: Na peronu je brzi za Zagreb, isti onaj kojim smo se prvobitno trebali vratiti: A evo i njega, došuljao se odmah iza naše Macose: Nastavlja se
-
Našice - pregrađe. Tu negdje dolje morala bi biti cesta Požega - Našice: Pruga je u dobrom stanju, ali znak upozorava majstora da malo prikoči: Sada bi već morali biti blizu Našice City: I jesmo, potvrđuje crkveni toranj: Posljednje stajalište na pruzi: Našice Grad Još koji kilometar... ... niz opaki nagib... ... do ulaznog signala koji nam poručuje da se malo strpimo: Dobivamo slobodan prolaz... ... i ulazimo u kolodvor Našice: Nastavlja se