Dragi forumaši, forum zeljeznice.net slavi veliki jubilej - 20 godina postojanja i molim vas da odvojite par minuta svog vremena i javite sa na ovu temu.

Jump to content

Stanley

Moderatori
  • Posts

    19314
  • Joined

  • Last visited

  • Days Won

    52

Everything posted by Stanley

  1. Lijepo si to dokumentirao, svaka čast na trudu. Nego, nisi naveo tko je još bio s tobom. Ja bih svakako išao da nije bilo onako odvratno vrijeme. A tom prugom sam se ionako vozio u nekoliko navrata i to šinobusom na relaciji Banova Jaruga - Sirač i natrag (1963. i 1971.) i Pakrac Grad - Banova Jaruga (1968.), klasikom s parnom vučom (Sirač - Virovitica 1971.) i Švedom (Lipik - Banova Jaruga 2007.). Šteta je što je pruga ukinuta upravo tamo gdje prolazi kroz najljepše predjele Zapadne Slavonije. Nadam se da će i tvoji suputnici postaviti svoje foto uratke.
  2. Ispod aviona su Vukomeričke gorice. Prekrasne slike. Često sam tuda (u ovom slučaju dolje) prolazio autom, a sada prvi put vidim kako to izgleda iz zraka. Lomnica. Prilaz (koridor) za slijetanje prolazi točno iznad sela. Sjećam se kada smo tamo otvarali poštu, imali smo osjećaj da će nam avion sletjeti na glavu.
  3. Nije. Na pruzi Knin - Zadar bila su samo četiri kolodvora - Kistanje, Benkovac, Škabrnje i Bibinje, te jedno ukrižje - Radučić. Čini mi se da je osamdesetih u kolodvor pretvoreno i službeno mjesto Bulić, ili su bar postojali planovi za to. Za svojih putovanja ovom prugom primijetio sam da neka stajališta imaju veliki plato za dodatne kolosjeke i zgrade koje odgovaraju kolodvoru, a ne stajalištu. E sad, je li se kod gradnje gledalo dalekovidno unaprijed, ili se pak od nekih kolodvora odustalo, ne bih znao reći.
  4. Da Zagreb!? Prema VR 1978./1979. u Kistanju si mogao sjesti u izravni vlak ili bar vagon za Zagreb, Osijek, Beograd, Novi Sad i - čuj ovo! - Hamburg. S time da su vlakovi/vagoni za Zagreb i Beograd prometovali cijelu godinu, a za ostale destinacije do 30. rujna. A iz Kistanja se moglo putovati 1. ili 2. razredom, ili pak u WL (ako je bilo mjesta). Pretpostavljam da je uvaženi maestro Pfaff pod daškom prošle slave mislio na 1. razred(?). P.S. Nemoj da me koji opet proglasi ''nostalgičarem''.
  5. I meni. Pada mi na pamet da sam još pred godinu-dvije predložio otvaranje prikladne teme, ali to nitko nije doživio pa sam odustao. A gdje sam napisao taj prijedlog nemam pojma i ne da mi se kopati po tisućama postova. EDIT: našao sam i to za otprilike dvadeset sekundi (ključna riječ = glupijada). Istina, prijedlog se odnosio na novinare-debile: http://zeljeznice.net/forum/viewtopic.php?p=228608&highlight=glupijada#228608
  6. Srećom, malo si se prešao. Još nisu sve u raju, eno jedne žive, zdrave i mladolike u domu umirovljenika, samo su je nešto izdale noge. Do prije nekoliko godina S(J)Ž 03-002 godina vukla je muzejski vlak. Snimke iz Železniškog muzeja u Ljubljani, 19. siječnja 2010.: Da vidio!? Vozio!
  7. Evo, za početak Cisalpino - odličan fotograf i naš vrlo samozatajan kolega iz Delnica Mmmm... da. A na jednoj slici (ne mojoj) prepoznao sam i karavelu. Bližimo se brojci 30, impresivno.
  8. Pfaff je ogladnio, a ja sam mu pravio društvo: Povratak smo planirali vlakom u 17 sati, ali nas je dobri duh mali.paja uspio uvaliti u službeni vlak. Tu smo čak dobili vrećice s poklonima, a gospođa Vlatka Škorić malo je pročavrljala s nama (''kako su moji railfreakovi?''). Tako smo u Zagreb stigli ranije, brže i udobnije, Osječanima je ušteđeno jedno presjedanje, a dobili su i priliku malo razgledati Koprivnicu. Rudolf.T je nešto zamišljen: Za nâs penziće ovo je rijetka uživancija: A i mladima prija ova promjena: Vedran Zeman je brzo doma: Dio društva uputio se i u vagon-restoran: Drago mi je da su momci oduševljeni današnjim događajem: I to bi bilo sve od moje strane. U zaključku mogu ukratko reći da su dojmovi izvanredni, baš kako se i očekivalo od događaja kao što je obilježavanje 150. obljetnice prve željezničke pruge u Hrvatskoj. Lijepi pozdrav svima, a naročito forumašima s kojima sam se jučer tako ugodno družio.
  9. Reiche06: Thommo: Iskusniji se zadovoljavaju fotkanjem uz pogonske kotače: Što su zabrljali foto-pacijenti ispraviti će velemajstor Ante-VŽ: Parnjača je kao živo biće - treba je stalno maziti (i podmazivati): Eh, da je i nama tako nešto... Halo, nećeš vjerovati što sam sve danas vidio: Nastavlja se
  10. Prilika za slikanje uz živu parnjaču ne propušta se. Seniori se vraćaju u mlade dane, a prvi je dnovakovic: Slijedi moja malenkost: A nakon toga pripuštamo i mlađe: Neki su se uspjeli uvaliti u upravljačnicu. Račune za kemijsko čišćenje poslati na MAV. Hadzibane: Nastavlja se
  11. Gle tko nam je stigao: Predsjednik Republike dr. Ivo Josipović bio je srdačno dočekan, a ugodno se iznenadio kad mu je hadzibane prenio pozdrave iz Vojvodine... I mi smo se konačno upoznali - seabral i hadzibane: Još jedno railfanovsko druženje - Portos, Fox i dnovakovic: Nastavlja se
  12. Ljepotica se vraća na drugu stranu: Pogledajmo što se zbiva na civilnoj strani kolodvora. A zbiva se bogati kulturno-umjetnički program (moram priznati da obožavam narodne pjesme iz Međimurja): Male mažoretkinje: Spliće bi rekle: ajme lipog svita: Svirali ga begešari, nekad mladi nekad stari... Međimurci su se dobro pripremili za današnju svečanost: Mali.paja i Josip Veber: Nastavlja se
  13. Svaka čast vagonima, ali glavna zvijezda dana je ova ljepotica. Čak je dobila i počasnu gardu: Moji Somborci ima da se raspamete kad ovo vide: Ponosni momci strpljivo poziraju: Opća znatiželja vlada prostorom kolodvora: Posebna atrakcija bila je okretanje lokomotive preko trijangla. Majstor daco to će vam prikazati puno bolje, a ja ću pokazati njega: Nastavlja se
  14. Naravno da smo razgledali unutrašnjost vlaka. Ovo je salon: Fox je opčinjen prizorom: Za ovo ne treba prevoditelj Ovo bi bio nekadašnji 3. razred: Kondor u mađarskom izdanju: Ovo bi bio nekadašnji 2. razred: Tu bi nam dobro došao egérke: A 1. razred hadzibane i ja morali smo isprobati: Onda se ukazao živčani RVR-ovac i istjerao nas iz vlaka, da ne bi nešto ukrali mađarskim turistima. Nastavlja se
  15. Evo nas u Kotoribi. Samo zbog njega vrijedilo je potegnuti iz Rijeke, Osijeka, Zagreba... Mi seniori pamtimo ovu lokomotivu kao JŽ 03, no mlađarija prvi put vidi parnjaču u pogonu: Nosztalgia Express iz Budimpešte i Murakeresztura dolazi na prvi peron. Putnici iz Mađarske uživaju u vožnji: Vlak je ubrzo postao prvorazredna atrakcija: Nastavlja se
  16. Jučerašnji lijepi dan u Kotoribi okupio je do sada najveći broj forumaša na jednom mjestu. Navesti ću abecednim redom one s kojima sam putovao, koje sam sreo i za koje sam čuo da su bili tamo: 2063-xxx, Ante.Vž, Brunoh, daco, d.novakovic, drstoka, Ferito, Fox, hadzibane, Jean, Karabaja, Lovac_na_pruge, mali.paja, Pfaff, Poklečki, Portos, Reiche06, Rudolf.T, seabral, Stanley, STIB, Thommo, Toma, Vedran Zeman i Željko Halambek. Imali smo i jednog posebnog gosta, a to je bio Josip Veber iz Pančeva, novinar glasila ŽS ''Pruga'', koji je u petak u Zagrebu predstavio svoju prekrasnu knjigu o uskotračnim željeznicama u Boki Kotorskoj. Vjerojatno sam nekoga ispustio, pa će me drugi dopuniti. Šteta je što se nismo okupili svi na jednom mjestu i napravili zajedničku snimku, no… Evo mojeg viđenja proslave 150. obljetnice prve željezničke pruge u Hrvatskoj. Za razliku od automobilskog lobija, moje društvo se odlučilo za putovanje željeznicom i to ubrzanim vlakom broj 992. Prema dogovoru trebali smo se sastati u Zaprešiću s hadzibanetom i riječkom ekipom. S obzirom da ubrzani ne stoji u Vrapču, do Zaprešića sam se odvezao Mađarom. Na peronu mi se pridružio Božidar poznatiji kao 2063-xxx: Ovo se ne propušta: Stiže riječka ekipa u novom Pfaffmobilu: U vlaku su nas dočekali mali.paja, drstoka, Rudolf.T i Josip Veber. Smjestili smo se u Bt-u odmah iza dvije 2044. Lokaciju je odabrao drstoka, pogodite zašto. A vi kontinentalci nemate ništa udobnije? Kakva vam je to pruga bez tunela? Ajmo mi malo odrijemati, čeka nas naporan dan: Putem smo bili žrtve nekoliko sačekuša, od čega ste ponešto već vidjeli. Nastavak slijedi
  17. Znao sam da će me mali.paja dopuniti (i ispraviti), ali nisam očekivao ovakvu hrpu podataka i anegdota. Baš ti hvala što si obogatio ovaj mini putopis.
  18. Lijepu ste turu napravili i puno toga obišli. Svaka čast na izvrsnom putopisu. Za oko mi je zapelo ovo: Sudeći po izgledu, rekao bih da su to nekada bili vagoni brzovoznog teretnog vlaka ili tzv. denčara. Bilo bi dobro razgledati ih i snimiti temeljito, kad nekome bude usput.
  19. Došlo je vrijeme za povratak kući. Na ovoj blagajni kupio sam kartu za Vrapče: A iz ovog automata stigla je kavica: Vozni red: Zgrada je netom uređena, svinja već mora staviti svoj potpis: Na svašta čovjek naiđe dok čeka vlak : Evo Mađara, ali iz kontra-smjera: Skoro u isto vrijeme stiže i moj za Vrapče: Over And Out. Za ovaj put. Hvala na pozornosti.
  20. Lagano klipsajući uputio sam se prema bircu koji se nalazi pokraj kolodvora, a gdje smo lani Pfaff, Jean i ja napunili akumulatore prije roštiljijade u Varaždinu. Nakon obilnog doručka prije putovanja uhvatila me žeđ, a htio sam i malo odmoriti noge. Birc je na prvi pogled djelovao zatvoreno. Ipak, kroz staklo sam primijetio dvije osobe unutra i nakanio sam ući, kad... vrata zaključana. Jedan gospodin, za koga sam ubrzo saznao da je gazda, pojavio se na vratima i rekao da birc nedjeljom ne radi. Već sam se pomirio s tim da ću morati sjesti na klupu u čekaonici, kad me gazda upitao: - Jeste vi onaj koji slika po kolodvoru? Oho, dobar glas daleko se čuje... Potvrdio sam i odmah sam pripušten unutra. Domaćin me počastio Stellom Artois (nije htio ni čuti da platim) i proveli smo petnaestak minuta u ugodnom čavrljanju. Saznao sam, između ostalog, da gazda lokala poznaje mog bivšeg direktora i čitav niz kolega iz PTT Zagreb, a poznaje i našeg forumaša malog.paju. Svom domaćinu, koga nažalost nisam pitao za ime, u znak zahvalnosti za gostoprimstvo obećao sam poslati fotografije. Ujedno ga predstavljam i vama, a obratite pozornost na model nagibnog vlaka koji je svojedobno dobio na poklon: Nakon tjelesne i duhovne okrjepe, a čekajući Mađara za Vrapče, prošetao sam zapadnim dijelom kolodvora i zabilježio još neke, meni zanimljive, motive. Gle Mjeseca što se nakrivio: Industrijski kolosijek za pokojni Karbon: Za vrijeme ovog mini-pohoda čuo sam se telefonski s Portosom, koga su današnji planovi odveli na drugu stranu. Predložio mi je da obiđem i kolosjeke Infrastrukture u smjeru Zaprešić-Savske, ali sam od tog dijela odustao zbog oskudice u vremenu. Biti će još prilike. Nastavlja se
  21. Postojano obilazeći svakojake zapreke (uključivo dva opaka i iznimno lajava cucka) i tražeći puteve da se popnem na željeznički nasip naletio sam na ovog Mađara. Majstor je najprije zatrubio, zasigurno u namjeri da se otrese još jednog luđaka uz prugu, no kad je vidio da imam fotoaparat mahao mi je iz upravljačnice: S dosta muke prešao sam prugu, koja je na tom mjestu u nagibu i visoko izdignuta od okolnog tla. Nigdje nisam vidio stazu uz kolosjeke, pa se pitam kako jadni ophodari odrade svoj posao. Moraju hodati kolosjecima i nositi glave u torbi? S druge strane snimio sam ovog bika, koji pokazuje gdje je bio završetak nekadašnjeg kolosjeka: Ali to nije bio i kraj kolosjeka gdje se nalazio oklopni vlak. Pruga je išla dalje i to ovuda, tu gdje su ovi ''nasadi'': Bik je, vjerojatno, postavljen kasnije. Trasa se i dalje vidi: Tu sam prekinuo svoju arheološku misiju. Dalje mi se nije dalo ići s obzirom na stanje terena i ograničeno vrijeme. Završetak nekadašnjeg nasipa, u neposrednoj blizini mosta na Krapini, snimio sam na povratku iz vlaka. Snimka je vrlo loša pa je neću objaviti, ali je za mene važnije da sam vidio trasu nekadašnje pruge. Vraćajući se cestom prema kolodvoru uhvatio sam ovog ljepotana: Nastavlja se
  22. Šalabazajući prema mostu na Krapini uhvatio sam i poneki suvremeni motiv: Njima ne smeta 25 kV, a ne plaćaju ni račune: Hodajući južnom stranom kolodvora primijetio sam da je tlo sve mekanije, žbunjem obraslije i neprohodnije, pa sam opet prešao preko kolosjeka na sjever. Putem sam bilježio zanimljive motive. Ovo je završetak još jednog pretovarnog kolosjeka (zagorski = bikojna): Razglas (bio nekoć): I ovdje se nekada nešto pretovarivalo iz vagona... u nešto. Danas je ovdje furda, tj. auto-otpad: Konačno je granulo i malo sunca: S obzirom na pedološko-vegetacijsku komu na južnoj strani kolodvora, ali i ništa bolje perspektive na sjeveru, morao sam silom prilika napustiti štreku i spustiti se na cestu. Putem prema željezničkom mostu na Krapini ukazalo mi se ovo čudo. Kakvo, pobogu, gradilište? Nastavlja se
  23. Opet sam se prebacio na južnu stranu kolodvora, u namjeri arheoloških istraživanja, a onda sam primijetio njega: Konačno i jedan Zagorec: Idemo dalje u smjeru mosta. I ovdje imamo brdo pragova: Ne možeš zalutati: Biljke i mosna konstrukcija: Nemam pojma što je ovo. Nekakav most ili? Ono što me danas najviše zanimalo jesu tragovi kolosjeka koji se nekada protezao sve do blizu obale rijeke Krapine, rekao bih na pedesetak metara od željezničkog mosta. Na tom kolosjeku sam 1963. prvi put vidio oklopni vlak iz II. SR, koji je tu stajao godinama. Bio je očito zapušten, već tada sav zarastao u travu. Oružja se ne sjećam (zasigurno je bilo poskidano). Pamtim da su u sastavu vlaka bili klasični oklopljeni vagoni, ali i teretni vagoni visokih stranica koji su iznutra bili zaštićeni betonom. Ne znam kada je ''panzer'' nestao s tog mjesta, pretpostavljam krajem šezdesetih ili ranih sedamdesetih, a bilo bi jako dobro da nam netko podastre više podataka. Za fotografije se ne usudim ni pitati... Arheologija počinje ovdje: Tragovi dokazuju da penzić nije sišao s uma : Nastavlja se
  24. Zašto me posebno zanima(o) ovaj dio kolodvora? Tu su nekada, dok sam još bio klinac, stajale kasirane parne lokomotive i prastari vagoni, sve određeno za rezanje. Drugim riječima, ovdje su zaslužni veterani željezničkog prometa pretvarani u otpadno željezo. Tu je, između ostalog, nestalo svakog traga legendama kao što su 05, 27, 31, 37... Danas jednako neugodnu zadaću obavlja CIOS, a malobrojne preostale parnjače više i ne treba rezati švajs-aparatom - one se raspadaju sâme od sebe. Na nekadašnjem groblju lokomotiva i vagona danas se nalazi skladište neke firme, po svemu sudeći aktivne. Ne znam zašto je ovaj kolosijek zabetoniran, možda zbog lakšeg čišćenja otpadne prašine(?): Puno je toga na kolodvoru Zaprešić ''bivše'', pa tako i zgrada nekadašnjeg robnog skladišta: Do njega ću još navratiti: Na putu prema istočnom kraju kolodvora primijetio sam ''krasno'' stanje konzole za kontaktnu mrežu: Je li ovo bila mosna vaga? Ponovo sam prešao preko kolosjeka i našao se na nekadašnjem području za pretovar tereta: Tu se očito prebacivalo nešto sipljivo/rasuto: Valja meni do istočnog kraja kolodvora, pa i dalje. Iskliznice: Nastavlja se
  25. Prešao sam na južnu stranu kolodvora i posvetio se, za početak, vozilima infrastrukture: Ima tu Plassera, a ima i Theurera : Nastavlja se
×
×
  • Create New...