Stanley

I tako, s noge na nogu... eto mene s druge strane brda: Tunel Žutnica s krapinske strane: ŽPPR: Pogled prema Žutnici i Đurmancu, željeznički most(ić): Zavoj u smjeru Krapine: Tko točno nabroji koliko ovdje semafora ima, dobije točno toliko boca piva : Ajd bok, nastavak sutra. Ubili ste me u pojam s tim vašim prehrambenim i inim upadicama. I tko je čuo da se jede sarma u ožujku? (Mljac!)

Ma to i ja kažem. Cesta jest, kakti, sporedna (tj. nije autoput), ali promet je dosta velik: Tunel Žutnica od strane Đurmanca. Ja ipak idem smjerom koji pokazuju strelice: Ovo mora biti prekrasno kad zazeleni: Ima i proljetnog cvijeća: Gdje ste bile do sada? Kasnite mjesec dana: Ušće potočića u Krapinicu: Nastavlja se

Tek je počela prava uživancija u hodanju lijepim krajolikom po svježem zraku, kad odjednom: brrrrm, klingl-klangl... To se 3121 kreće prema Krapini i Zaboku: Macosa je došla i prošla. Pozornost mi je zatim skrenula ova traka na vedrom nebu: Još ću se uobraziti od silnih dobrodošlica/dobrootišlica: Lepe ti je Zagorje zelene... čak i kad je više smeđe: Nastavlja se

Došlo je vrijeme da krenem na planiranu hodnju. Ljubazni gospodin s crvenom kapom uputio me na ovu pješačku stazu. Primjećujete od čega je izrađena: Pogled prema naselju Đurmanec: Krenuo sam prema Krapini cestom, držeći se lijeve strane kolnika kako nalažu propisi. Malo zagorske zimske idile. Nesretni Vatroslav, koji nas je nedavno zatrpao snijegom, ovdje se još drži: Hmm... Ako se kao pješak/planinar ičega plašim, to su bijesne lisice... Izlaz iz kolodvora Đurmanec prema Krapini: Mostova/vijadukata k'o u priči: Valja meni nizvodno. A voda se zove Krapinica: Nastavlja se

Sused, jel ti to mene kubaš dok se ja ovdje patim s imageshackom?

Vidjeti što piše na onoj pločici: Što bi o ovome napisao Mato Lovrak? I ovdje ima goriva za puno kazana rakije: Kolodvorsko pročelje prema kolosjecima. Uvažite okolnost da je očajno kadriranje bilo predodređeno položajem Sunca: Naprosto obožavam ovakve prizore. Ova nasvinjena ''urbano-subkulturna'' poruka glasi: Ja sam idiot, bitanga, štetočina i niškoristi. Nemam obrazovanja, ni zanimanja, ni prihoda, ni curu. Sve što imam su dvije ganglije i, naravno, sprej. Kao olakšavajuću okolnost uzmite u obzir da nikada nisam ševio, pače ni vidio onu stvar osim na internetu. Svršavam isključivo u spoznaji da se moje remek djelo kotrlja prugom, pa makar bila i sporedna. U psihologiji se to, molim lijepo, zove obrambeni mehanizam kompenzacije: 7121-035 s relativno pristojne strane: Nastavlja se

Ne. Kuham fast food, tj. hrenovke. S njima ću konzumirati malo sira i vrhnja, to je izravni utjecaj Zagorja na večerašnji menu.

Nekoliko motiva iz vanjskog dijela kolodvora. Ovo je nekada bilo robno skladište: Zgrada kolodvora s civilne strane. Zgradu je inače projektirao poznati graditelj željezničkih objekata Gačić, čiji se kolodvori nalaze prvenstveno u Srbiji i Makedoniji. Ovo je jedna od rijetkih njegovih zgrada u zapadnim krajevima bivše zajedničke države (istog tipa je ex kolodvor Lupinjak, danas stajalište Sveti Rok ob Sotli): Lijepo je vidjeti da kolodvor nije prazan. Dva Eas-z: Izlaz prema stajalištu Hromec i dalje prema Sloveniji. Tu prestaje aktivni dio pruge. A tvornica ''Straža'' u Humu na Sutli i dalje prevozi desetke i desetke tisuća tona via Rogatec - Celje - Zidani Most. Zemljo, otvori se... Macosa koja me dovezla do Đurmanca čeka povratak kao vlak 3121: Nastavlja se

Jeste napasni. A meni kipi voda na štednjaku...

I tako sam sa cca 50 km/h stigao u Đurmanec. Na kolodvoru sam se odmah javio u Prometni ured i predočio dozvolu za slikanje. Da ne bi bilo nismo znali. Ljubazni prometnik (ili šef? - ne razlikujem činove na željeznici, osim što pretpostavljam da onaj s crvenom kapom mora biti glavni) dopustio mi je da slikam do mile volje, uključivo i službene iznutrice. Obećao sam da ću mu poslati fotografiju. Zar je puno uložiti tri-četiri kune da čovjeku podariš neočekivanu uspomenu s radnog mjesta? (Jednako sam postupio i nakon boravka u kolodvoru Konjščina) Evo mog ljubaznog domaćina: U Prometnom uredu: Nekad bilo, sad se spominjalo: Još malo nostalgije. U kolodvoru Đurmanec nekada sam viđao slovenske JŽ 53, ali i JŽ 22 iz VV Varaždin: I još malo iznutr(ic)a: Nastavlja se

Iza stajališta Žutnica slijedi istoimeni tunel. Već sam negdje napisao da je to jedan od samo dva aktivna željeznička tunela u Hrvatskoj između Save i Drave (drugi je Mišulinovac): Evo nas s druge strane. Tu smo se lani naganjali i nadmetali u slikanju s ivogom, koji nas je pratio u automobilu. Ovom cestom vratiti ću se u Krapinu: Čujem ja da nešto zavija, zavija, pogledam kroz prozor, kad ono zavija pruga: Nastavlja se

Slijedi malo vijuganja u tijesnom krapinskom prostoru: Približavamo se stajalištu... ... koje se zove... ... i ima čak dvije lokacije tj. dva natpisa. Ovo je drugi: Evo mene odmah natrag, idem samo pristaviti večeru.

Sused, mnogo si mi nestrpljiv! Ide, ide, sve po redu dok ne završim.

U Zaboku sam se prekrcao u Macosu. Krenuli smo za nekoliko minuta: Santa Kruz: Usputna stajališta nisam slikao. Ionako su to već drugi obavili i to kvalitetnije nego bih ja umio. A imam još puno toga za objaviti, pa da ne bude pretrpano... Evo me u Krapini, putnika je kao što vidite podosta: Plasser-Theurer iz vlaka, biti će ga i sa zemlje: Eh, ovo je kapitalac (iako ima samo jedan vagon i to službeni). Da sam znao da je tu došao bih ranijim vlakom: Krećemo prema Đurmancu: Nastavlja se

Biti friški penzić uopće nije loše. Ne moraš, na primjer, svake večeri podešavati budilicu. Ionako se budiš sâm od sebe, u vrijeme kao da ideš na posao. Dugogodišnji bioritam ne mijenja se preko noći, već postupno. Najvažnije je da sâm raspolažeš vlastitim vremenom, da nikome ne polažeš račune, da ti tuđa glupost ne planinari po živcima i da radiš ono što ti u određenom trenutku odgovara. Jedva dočekaš lijepe dane da protegneš noge. Imaš svoje uobičajene rute za šetnje i koristiš ih najmanje jedanput dnevno. Ponekad poželiš malo promjene (mislim na šetnju). Pa se, umjesto niz potok Vrapčak prema Jarunu, uputiš u prelijepo Hrvatsko Zagorje. Zrak je tamo nekako drugačiji, svježiji, a i okoliš je privlačniji od šetališta i parkova takozvane Metropole. Stoga sam ja jutros odlučio odraditi dnevnu pješačko-rekreacijsku turu na novoj lokaciji - od Đurmanca do Krapine. A dan je bio kao stvoren za boravak na svježem zraku. U Vrapču sam se ukrcao u 3004 i u Zaboku presjeo u 3122. Za sat i pol bio sam u Đurmancu. Do Zaboka baš i nisam puno slikao. Sve smo to već vidjeli u puno navrata. No, da ne duljim s uvodnom pričom, idemo na slike. U Zaprešiću mi je zapelo za oko ovo vozilo: Škode na vagonima u kolodvoru Luka. Kad sam se vraćao sve su već bile istovarene: Strani vagoni na našim prugama: Pred ulazom u kolodvor Zabok. Majstor gleda kada će se maknuti crveni signal, a ja gledam ove kleti: Ulazimo u uobičajeno pretrpani kolodvor Zabok: Vlak kojim sam doputovao iz Zagreba: Nastavlja se

Copernjak! Hvala Svevišnjem da ne moram ići na posao.

Tvrdo kuhano jaje kojem je istekao rok trajanja.

Dobar vam je smrzopis. Tako vam i treba kad idete van u nevrijeme.

Znam za problem koji si opisao. I sâm sam bio u dvojbi koje slovo koristiti, jer znam da to mjesto Zagorci oduvijek zovu Konjščina. Tako, uostalom, piše i na kolodvoru. Međutim, na webu HŽ-a stoji naziv kolodvora Konjšćina, pa sam se kao legitimist priklonio njihovom tumačenju. Zaključak: ne samo da vas kubaju lošom prugom i lošim vagonima, već vam i tumače vaš vlastiti govor.

Približilo se i vrijeme rastanka. Lovac nas je odvezao automobilom do stajališta Kustošija, gdje smo čekali vlak do Vrapča (ja) i Zaprešića (Pfaff i Portos). Naš riječki gost odlučio je ručak probavljati na klupi... ... dok je Portos tražio motive za snimanje: A njih se uvijek nađe, ipak je ovo X. koridor: Toliko s moje strane o ovom forumaškom susretu i lijepo provedenom danu.

Na povratku smo izašli iz vlaka na Zapadnjaku i uputili se prema logističkoj bazi za popunu kalorija - pivnici Medvedgrad na bivšem kolodvoru Samoborčeka: Da vidimo što ovi nude: Iz Zagreba nećeš otići gladan: A ni moje nije za baciti: Za vrijeme ovih bakanalija pridružio nam se još jedan forumaški prijatelj - Lovac na pruge: (Nastavlja se)

Stigli smo do krajnje točke - stajališta Harmica: Vraćamo se odmah i valja nam premjestiti se na suprotni kraj vlaka: Ipak će biti vremena za još poneku snimku: I ja ću tebe: (Nastavlja se)

Danas je u Zagrebu boravio naš forumaški prijatelj iz Rijeke Pfaff. S obzirom da je imao vremena malo se odvojiti od društva s kojim je doputovao, poželio je posjetiti aktivni dio Kumrovečke pruge sve do Harmice. Društvo smo mu pravili Portos i moja malenkost, a na kraju nam se pridružio i Lovac na pruge. Slijedi nekoliko foto zapisa. Na domicilno stajalište Vrapče došao sam, po običaju, puno ranije nego li je bilo nužno. Kod putovanja željeznicom uvijek se držim načela: bolje je da ja čekam njega, jer on mene čekati neće. U očekivanju Mađara s našim riječkim gostom uhvatio sam ovoga iz kontra-smjera: A u ovome je Pfaff: Obratite pozornost na upravljačnicu (desno): To se naš riječki prijatelj uvalio na stratešku poziciju i razmjestio svoju aparaturu: U stajalištu Zaprešić-Savska pridružio nam se i Portos: (Nastavlja se)

Lijepi pozdrav i tebi. I hvala na lijepim riječima, koje još jednom potvrđuju kako je vrijedno podijeliti svoje ugodno iskustvo s drugima. Među putopisima je već puno onih koji na ovaj ili onaj način dotiču zagorske pruge. Meni osobno je ovaj Victorov među najboljima: http://zeljeznice.net/forum/viewtopic.php?t=8643&start=0 Slažem se da bi bilo dobro napraviti putopis koji bi detaljno obradio čitavu trasu Zaprešić - Varaždin. Ali onda ne bi bilo oko 100, već najmanje 300 slika(h).

Ma nema problema sused. Naprotiv, hvala ti kaj si upotpunil ovaj putopis. I ja se sećam te stare drvene zgrade u nekoj žutosmeđoj boji, a ista takva (samo manja) bila je kućica robnog skladišta. I slažem se s tobom: kolodvor Luka danas izgleda lijepo, ali one drvenjače su bile ljepše. Zapravo su bile unikatne i egzotične, kao da ih je neko prenesel sa Divljeg Zapada. A taj album sam preslušal...