Stanley

Pogled u susjedstvo: Moj pravi cilj bio je najjužniji (mislim da je 13.) kolosijek, pa sam prešao preko platforme na jednoj cisterni. Začudo, nisam umazao ni ruke, a kamo li odjeću. Ovaj kolosijek se očito koristi za prekrcaj sipkog tereta: Bivša ložiona danas je poslovni objekt. Hajde, bar nije ruševina poput one u Gračacu: Nastavlja se

Ljepotica drijema: Ovi dečki su nešto gunđali tipa ''kaj ovaj tu slika?''. Nesporazum smo brzo izgladili, pa se i našalili (''sam najte da nas žene vidiju''): Briga njih što im tutnji za leđima: ''Živi promet u mirovanju'': Uputio sam prema udaljenijim (južnim) kolosjecima i najprije nabasao na cisterne: Nastavlja se

Iskliznica je bila zatvorena. Neki umobolnik je pošarao čak i ovaj signal, i to u neposrednoj blizini kolodvorske zgrade. Gdje su te famozne RVR-ovce, ganjaju fotografe ili jednostavno negdje hrču? Stigao sam do zgrade na kojoj je nekada pisalo Črnomerec T.K., a danas piše Zagreb Zapadni kolodvor. O povijesti i današnjem statusu ovog dijela zagrebačkog željezničkog čvora detaljno nas je informirao mali.paja. Ušao sam u prometni ured, ili što već je, te prometniku pokazao dozvolu za snimanje. Gospodin je bio iznimno susretljiv i ljubazan, čak mi je na kraju našeg kratkog susreta poželio ''mnogo sreće u snimanju''. Lijepo od njega, svaka čast. Malo iz unutrašnjosti: Zgrada izvana, po tko zna koji put: Ova je prozujala usput: Nastavlja se pred večer. Idem nešto baciti u kljun, a zatim po unučicu u vrtić. Upadi nisu zabranjeni.

Prolaz kroz područje bivšeg RK Vrapče teško je moguć, jer je danas tamo Kontejnerski terminal. S južne strane snimio sam ovu šikaru, gdje je nekada bila Samoborčekova pruga (po nasipu rastu stabla): Dalje sam se morao motati sim-pak-tam, južno od Kontejnerskog terminala i vojarne MUP-a. Ovo je jedna od uličica kojima sam prolazio: I tako, motajući se malim ulicama, ponovo sam izbio na prugu. Ovog brzaka snimio sam na brzaka: Docipelario sam do stajališta Kustošija: Odvojak pruge za Kontejnerski terminal: Nastavlja se

Ovdje je nekada bilo stajalište Samoborčeka i zvalo se Vrapče-Općina. Zgrada je očito dograđivana, a tu se danas nalazi (između ostalog) i neki restoran: Nekadašnja zgrada RK Vrapče, danas stambeni objekt: Negdje ovdje odvajao se ulazni kolosijek za RK Vrapče iz smjera Zidanog Mosta: Gazda si je fino sredio životni ugođaj, a čini se da i nije neka sirotinja: Danas je ovdje travnjak, a tu su nekada bili izvlačni kolosijek (lijevo) i kolosijek Samoborčeka (desno): Nastavlja se

Šetalište se zove: I tako stigosmo do pruge. Ljubljana nije jedini grad koji ima Tromostovje: Ovo je jedna od rijetkih preostalih uspomena na Samoborčeka: A ovo je jedini trag nekadašnjeg izvlačnog kolosjeka Ranžirnog kolodvora Vrapče. Tu je 35-ica radila punom parom: Dok sam se motao ovuda pozornost mi je privukao zeleni signal: I to za njega: Nisam brojao vagone/osovine, ali je bio opako dugačak: Nastavlja se

Danas sam opet malo odstupio od svojih rutinskih pješačkih tura i ponovo se spustio na štreku. Odlučio sam procunjati po južnom dijelu zagrebačkog Zapadnog kolodvora, a ostatak ugodnog ljetnog prijepodneva posvetiti još jednom prisjećanju na djetinjstvo (i mi penzići smo nekad bili djeca ). Bez puno uvodnih riječi krenimo na put. Kad sam kupio stan u Malešnici, a tome je upravo 20 godina, slika je bila grozomorna: novogradnje za useljenje, betonski kosturi u izgradnji, građevinske jame, dizalice… malo asfalta, beskonačno puno blata i tek poneko stablo zaostalo iz nekadašnjeg ruralnog ambijenta. Danas je Malešnica jedno od ljepših zagrebačkih naselja, ugodno za življenje i vrlo dobro povezano javnim prometom sa središtem grada. U onom bloku oker boje, samo s druge strane, stanuje moj forumaški sused : I Malešnica ima svoju rivijeru: potok Vrapčak. Istini za volju nije za kupanje, čak ni kad nabuja, ali je ugodno i popularno šetalište: Umjesto prema jugoistoku danas sam krenuo uzvodno, prema sjeveru: U Vrapčaku ima ribica, čuje se žablji orkestar, a naselila se i pačja škola: Nastavlja se

Zanimljiv putopis. A bormeš si se i nahodal. Ne vidim da si snimio stajalište (bivše?) Krištanovec. Ima li mu kakvih tragova?

To nas je do sada reklo bar dvadesetak, ali nitko od admina ne trza. Naprosto je smiješno kada ti se nakon sedam minuta pojavi poruka da si premašio kvotu od 1.440 minuta. Razumijem da postoje (valjda?) razlozi za ograničenje vremena editiranja postova, ali neka - pobogu - produlje limit na bar 30 minuta. Često se pojavi opravdana potreba za nekom izmjenom/dopunom, stoga priče tipa ''imaš opciju pregleda prije postanja'' ne drže vodu. Isprika riječkoj ekipi za iskorak Off Topic.

Ograničenje editiranja posta na 5 minuta je stvarno besmislica. Stoga moram otvoriti novi. Fotografije su iz našeg već spomenutog putopisa, autori seabral i STIB. Odvajanje kolosjeka za Pavlovac-Dražicu - Bjelovar u kolodvoru Bastaji (Maslenjača): Vidljivi ostaci pragova u nasipu, iza mosta prema Donjoj Vrijeski: Pogled prema Donjoj Vrijeski. Pruge su išle paralelno cca 1-1,5 km, a ona džungla koja prati postojeću prugu je nekadašnji nasip pruge za Bjelovar:

Tako je.

Jean, zaista si sjajno dopunio ovaj lijepi putopis. Još jednom sve čestitke riječkoj ekipi. A sada bih bio slobodan malo te ispraviti/dopuniti, no hard feelings : Obratno. Na prvoj slici vidi se kolosijek (lijevo) koji vodi u teretni kolodvor tvornice umjetnih gnojiva. Poljana je imala 3 (tri) kolosjeka + uskotračni. Isto tako, 3 kolosjeka imao je i ex kolodvor Kukunjevac, koji danas izgleda stvarno zastrašujuće. Vjerojatno ga niste stigli obići, ostao vam je po strani između Poljane i Dobrovca. Vjerojatno ranih šezdesetih, a možda i pedesetih. Imam negdje jednu staru sliku, pa ću je naknadno staviti nakon što bude skenirana. Po lišću zaključujem da je riječ o javoru. List = grb Kanade + grb izviđača. Nije bilo rasputnice ni skretnice o kojoj govoriš. Pruga za Grubišno Polje - Pavlovac-Dražicu odvajala se u kolodvoru Bastaji (Maslenjača) i išla je preko onog mosta koji ste slikali (lijepo se vidi da je nekada bio dvokolosječni). Jest (bila). Kolodvor Pivnica imao je 4 (četiri) kolosjeka.

Još jednom bravo za riječku ekip(ic)u. Lijepa railfanovska slastica za ove vruće dane. Skužio sam zašto je Reagan tako namrgođen: zbog promjene vuče u nekakvoj željezničkoj - bez uvrede - pripizdini. Zar se ne može naći neki modus da 2062 otpraše do Divače, a Reagan do Pule (in obratno)? P.S. Pozdravite mi Barbu Bojnika.

Jako lijep i zanimljiv putopis. Rekao bih upravo u stilu riječke ekipe. Jedino mi nije jasno zakaj dva putopisa o istoj temi. Kaj ste se posvadili, ili vam je pala koncentracija? Usput, slovenski Reagan s čela (i začelja) ima izrazito opaki izgled… kao da se duri i poručuje: maknite mi se s puta.

Hmm... Da. Lijepo i tužno. Ne bih mogao izbrojati koliko sam puta prošao kroz kolodvor Dalj u razdoblju 1975. - 1990., ali je brojka trocifrena. Na putovanjima Zagreb - Sombor koristitio sam i kombinacije koje su uključivale presjedanje u Dalju, a u kolodvorskoj gostioni znao sam popiti pivo (Osječko) ili kavu. Kolodvor je nekoć vrvio od prometa i putnika, tu su prolazila i najmanje tri para brzih vlakova, a teretne da ne spominjem. Rat i raspad bivše države učinili su svoje, teret je otišao na neke druge pruge, ali se ne mogu oteti dojmu da ovaj prometni smjer (Subotica & Novi Sad - Dalj - Vinkovci & Osijek i dalje - dakako i obratno) još uvijek ima perspektivu. Čestitam na lijepom i za mene nostalgičnom putopisu.

DrX ili doktor Neven kojeg smo Lovac, Seabral, Daco, 410exp i ja upoznali u Švedu na relaciji Vinkovci-Osijek, na dan ponovnog otvaranja te obnovljene pruge. Zapamtio sam da se kolega zove Neven, ali mu nisam znao nick. Pomutnju je unio egérke (tako je to kad slušaš profesora ): U svakom slučaju hvala na ispravci.

Kako penzići slobodno raspolažu svojim vremenom, blagoizvolio sam sastaviti popis sudionika ovogodišnje roštiljijade. Izvori: što iz popisa namirnica, što napisano u putopisu, što milenijske fotke, što usađeno u memoriju. Budi zapisano u povijesti foruma abecednim redom: 1. 2063-XXX 2. Ante-vž 3. Bitter 4. DirectX 5. Drempa 6. Drstoka 7. Egérke 8. Ferito 9. Jean 10. Lovac na pruge 11. Marioo 12. Neutralac 13. Pfaff 14. Portos 15. Rudolf T 16. Seabral 17. Silver 18. Skretničar 19. Stanley 20. STIB 21. Strojovođa 22. Vedi 23. VICTOR 24. Zagi988 25. Zeus 26. Wiggum S nama su u duhovnoj vezi bili i: - american.star - ruxrux Ako sam nekoga nedajbože izostavio, taj neka se javi. Ali mi se čini da je ovaj popis ipak konačan.

Dok se ne nastavi sipanje fotki i komentara, jedna mala digresija na rubu teme. Promatrajući onog bijelog labuda kako mirno plovi jezerom prisjetio sam se davnog megahita, kojeg moja generacija još uvijek pamti :

Ma nemoj. A što je tebe spriječilo da ih spomeneš, pače i poglavito u riječi i slici? Došli smo doma iz Ugarske i odmah se opustili, ha?! Uostalom, još nitko nije naveo cjelokupni popis svih koji su pribivali krk.... tj. ovom druženju. Pretpostavljam da organizator ima točne podatke s konkretnim imenima/nickovima. P.S. Ne sumnjam da će Lovac nabaciti koju fotku i općenito svoje dojmove u ovoj temi.

Ne znam jesi li pregledao naše putopise, za koje sam stavio linkove. Poanta je u tome da se pruga za Grubišno Polje nije odvajala u službenom mjestu Donja Vrijeska, već u kolodvoru Bastaji (Maslenjača). U Donjoj Vrijeski odvajala se pruga za Končanicu. Izvod iz starog voznog reda, copyright by STIB: S obzirom da je udaljenost između službenih mjesta Donja Vrijeska i Bastaji samo 2 km, lako je moguće da je i dio nekadašnje pruge za Grubišno Polje prolazio rubnim diijelom sela Donja Vrijeska. Ovaj mali, ajmo reći, ''nesporazum'' nipošto ne derogira vaš izvrsni putopis.

Uslijedila je sačekuša na lokaciji Bračak, a nakon toga ophodnja pruge Hum-Lug - Gornja Stubica. Između ostalog zaustavili smo se kod Stubičkih Toplica radi dočeka Macose. Dok se većina razvila u strijelce, ja sam izabrao hladovinu. Stoga od mene samo jedan zoom prema stajalištu: Zadnja postaja mog dijela društva: Toaletni prostor, vulgo ćenifa, u kolodvoru Gornja Stubica. Biljka koja je izrasla iz dr... tj. plodne podloge je - a što bi drugo u Gupčevu kraju? - lipa: Tijekom bavljenja u knjižnici nedaleko kolodvora odlučili smo se, s obzirom na poodmaklo vrijeme, za taktičko povlačenje iz ove ekspedicije. Silver i Pfaff su blagonaklono dopremili društvo koje nastavlja put javnim prijevozom do kolodvora Zaprešić. Bitter i skretničar su otišli na bus, a ja sam dočekao ubrzani za Vrapče. Kao svojevrsni kuriozitet navesti ću da je vlak u Zaprešić, ne znam na koju foru, stigao pet minuta ranije, a prometnik ga je pustio dalje dvije minute ranije od onog što piše u voznom redu. Doma sam stigao na vrijeme za utakmicu Njemačka - Urugvaj. Završnu sliku posvećujem mojem cjelodnevnom auto-moto društvu. Silver, Portos i Zagi vraćaju se kućama nakon što su me iskipali na kolodvoru Zaprešić: I na kraju dojmovi. Ovo je bilo moje četvrto bavljenje na roštiljijadi s forumaškim društvom. Kao i uvijek: izvrsno. A posebno valja istaknuti da nas je iz godinu sve više. I ne samo to. Ovakva druženja su izvrsna prigoda za razmjenu mišljenja i iskustava, za mnoga nova saznanja... Let's keep up a good work.

Iako je jezera stvorio čovjek, brojni životinjski svijet s vremenom ih je prihvatio kao svoj dom. Na pedesetak metara od roštilja svako malo čulo se kvak-kvak, a to se javljao ovaj Anas platyrhynchos: Posljedice krkanja odražavale su se različito. Dok su se jedni ispružili... ... drugi su precizirali planove za akcije koje još slijede: Prije napuštanja gostoljubivog zagorskog gradića okupili smo se ovdje: Slijedi završetak

Ličani bi rekli: što narezano, što u glav'cama: Ima toga još: Uz krkanje prija i malo razgovora: Nakon podmirivanja tjelesnih tj. želučanih potreba odlučih pospješiti probavu malom šetnjom znanim mi stazama. Naime, na ova jezera sam svojedobno često dolazio s obitelji i prijateljima. Roštiljali smo, kupali se u velikom jezeru, a tada se mogao unajmiti i čamac na vesla. Na jednom od jezera primijetio sam ovu dostojanstvenu i elegantnu životinju. Cygnus olor uživa u svježini svog carstva: Pogled na forumaško društvo s druge obale: Put u neku drugi hladovinu, ujedno i prevlaka između dva jezera: Nastavlja se

Stavite si tanjur ili ručnik pod bradu: Dok se roštilj peče, naše tj. Silverovo prometalo na suncu se kuha: Evo i njih, u pravo vrijeme. Forumaška taubeka dva: Njam, njam... Konačno klopa: Nastavlja se

Hmm... u našoj županiji takve stvari idu brže: Moji nekadašnji izviđači već bi vikali: gladni smo, gladni smo, hoćemo has! Kako rekoh u uvodu, imali smo zadovoljstvo upoznati neka nova forumaška lica. Između ostalih i jednog pravog pravcatog strojovođu: Jezera u Bedekovčini nisu ni tektonskog ni glacijalnog porijekla, već su nastala od ljudske ruke. Naime, tu se nekoć vadila glina za ciglanu, a napunila ih je voda iz nedaleke rijeke Krapine. S vremenom su jezera pretvorena u popularno izletište i privlačnu destinaciju za ribiče. Kratki pogled na jedno od jezera: Konačno je nešto zamirisalo. Svi komplimenti maestru Portosu: Nastavlja se