Stanley

Je, zaista lijepi putopis. Za razliku od tebe ja sam uvuda putovao vlakom na maturalac i(n) obratno brzim Zagreb - Pula - Zagreb via Ljubljana. Bilo je to 1968. , a od-do Divače nas je vukla parnjača. Nisam siguran za seriju (28? - znam sigurno da nije bila ni 03 ni 06), a pamtim da je u Cerovlju uzimala vodu. Eto, toliko na ovu temu od bivšeg maturanta (nikako ne mogu uvjeriti svoju unučicu da je i nekada bio mali).

A što da kažem osim: hvala ti na lijepim riječima, koje me dodatno ohrabruju da nastavim bauljati uz/niz pruge dok me noge nose i zdravlje služi.

Ne, nije bio Zmajevac već neki restoran u samom Kopačkom ritu.

Nije loše, drempa, nije loše. Lijepi putopis, svaka čast. U jednom restoranu u Kopačkom ritu (nisam ga vidio na slikama) jeo sam prije nekoliko godina izvrsnog smuđa. Probao sam u više navrata ovamo dovesti moje zagrebačke poštarčine, ali njima više paše zabiti se u neku hotelčinu na moru i tamo se oblokavati.

@STIB, kako stvari na prugama i uz pruge stoje, fotka je itekako željeznička @dfranc, nisam izvel nikakav trik neg je mala skužila da sam zaboravil fteknuti kak se spada (mislim na ruku) P.S. Dodatno hvala svima na povoljnim komentarima i dopunama. Kak je jučer počelo, ja sam si mislil da od svega toga ne bu niš.

Lijepe slike. Dobra je vijest da se dvorac Eltz konačno obnavlja.

Hvala na komplimentu. I baš mi je drago da ima još netko od forumaša tko se sjeća grbine i općenito kolodvora. Vidim da si potvrdio ono čega sam se i ja maglovito prisjećao, ali nisam bio siguran pa nisam htio napisati, a to je da je ispod grbine bio pothodnik. Zapravo nešto kao mali prolaz. Sad mi se čini da bih ga gotovo mogao nacrtati. A amonijak... ništa čudno, lokalni pijanci i druga čeljad koju je ''stisnulo'' u krivo vrijeme i na krivom mjestu. Usput, u putopisu nisam spominjao kako sam se upravo na kolodvoru Zagreb-Borongaj u rujnu 1973. iskrcao u gluho doba noći, nakon nezaboravne vožnje (čitaj: švercanja) na sabirno-manipulativnom vlaku Novska - Zagreb od Ivanića do Borongaja. O tome sam već opširno pisao još 2006. godine u prikladnoj temi (Uspomene). Tada je kolodvor doslovce vrvio od vlakova i ljudi...

Evo zašto sam spomenuo sam da sam srećom sjeo u raniji vlak. Da nisam, bio bih prikraćen za ove prizore: Još slika ljepotice 2041-103 u ovoj temi: http://zeljeznice.net/forum/viewtopic.php?t=2315&start=270 Na kraju ove priče, prema očekivanju, u mojoj Malešnici magla se razišla i dočekao me lijep jesenski dan: The End

Pogled s perona stajališta Maksimir prema istoku. Kolosijek desno vodi od kolodvora Zagreb-Borongaj prema Istočnom kolodvoru (i/ili obratno): Pogled u smjeru zapada: U ovoj kućici, ako je uopće raspoznajete od silnih svinjarija, nalazi se prodavaonica karata: A vidi se i da je stadion blizu: Uhvatio sam još jednog... ... pa još jednog. Mislio sam da je teretni ili brzi i da će samo protutnjati, no bio je putnički Vinkovci - Zagreb. Iako sam čekao direktni vlak za moje Vrapče, koji je trebao stići za petnaest-dvadeset minuta, ničim izazvan odlučio sam se ukrcati. I bio je to pun pogodak! Da to nisam učinio, bio bih uskraćen za jedan lijepi prizor na Glavnom kolodvoru. O tom potom: Upao sam na prva vrata vagona odmah do lokomotive. Zahvaljujući nepoznatom vandalu, koji je razbio jedno od onih okruglih stakala, snimio sam i ovo: Osim razbijenog prozorčića u komi su bila i ova vrata. Cijelim putem su puštala zvukove poput onoga kada parna lokomotiva puni svoj kompresor: pffff - pf!; pffff - pf!... Blago si ga nama s voznim parkom: (Nastavlja se)

Ne znam što je ovo, ali ima svjetlo: Dalje neći ući prugom, ne zbog toga što je zabranjeno već iz razloga što nema uz nju nikakve staze (samo travuljina). Stoga sam odlučio krenuti ovom putinom do obližnjeg autobusnog stajališta na Branimirovoj. Tu je i pješački prijelaz sa semaforom, pa ću lijepo na sjevernu stranu i kao gospodin čovjek pločnikom/nogostupom do pothodnika za stajalište Maksimir: Pješačenje je trajalo kraće nego sam očekivao: Evo me na stajalištu Maksimir, upravo u vrijeme kad je stigao ovaj prigradski Mađar za Dugo Selo: Taubeki i željeznica: Za prijatelja Pfaffa. On meni stalno neke pošte, a ja njemu i svim Riječanima ovo : (Nastavlja se)

I oni pamte bolja vremena: Dok sam se motao po toj maglovitoj nedođiji, glavnom prugom je prošlo puno vlakova. Samo rijetke sam uspio uhvatiti ''kak Bog zapoveda'', a među njima je ova Macosa: Došlo je vrijeme da se uputim prema zapadu tj. doma. Ovo je znak približavanja stajalištu, u ovom slučaju Trnavi... ... no ja ću se uputiti u kontra-smjeru. Jer i tamo je stajalište, a zove se Maksimir. Udaljenost u oba smjera je približno istovjetna, cca 1 km: Prije nego ću napustiiti područje kolodvora Zagreb-Borongaj slikao sam (izdaleka) mjesto gdje se nalaze tri stara službena/prtljažna vagona ex JŽ - ŽTP Zagreb tipa X. Pretpostavljam da najmanje u jednom žive nekakvi klošari: (Nastavlja se)

Evo i nešto novije tj. u boljem stanju: Treba li kome prozorski okvir? Nekadašnji ranžirni kolodvor Zagreb-Borongaj bio je, ako se ne varam, u svoje doba najveći u zagrebačkom željezničkom čvoru. Pravi mamac za arheologe nalazi se u onoj šumi pri dnu slike, ima tamo zapuštenih i zaraslih kolosjeka k'o u priči. No, tamo se nikada ne bih uputio bez: a) najmanje petorice-šestorice suputnika, od kojih bar polovica ispod 30 godina i preko 185 cm; mačete i motorne pile; c) cjepiva protiv bjesnoće i seruma protiv zmijskog otrova; d) nešto vatrenog oružja, zlu ne trebalo : Vratimo se onome što je bliže. Ima tu još jadničaka koji su otpjevali svoje: Da sam muha, kao što srećom nisam, pobjegao bih odavde glavom bez obzira i ne bih se zaustavljao sve do Ivanića: (Nastavlja se)

Evo me i kod pokojnog teretnog: Mi se vidi da se tu pred menom stvoril i nešči iz Zagorja : Tko mi je odavde maknuo moje 11, 20, 22, 26, 33, 35, 37, 38... ? Vratimo se vagonima što ovdje dušu svoju puštaju: Ovaj kolosijek se koliko-toliko sjaji, dakle ovuda je nešto ne tako davno prolazilo: Još jednom biljke i željeznica: (Nastavlja se)

Dakle, foto-groza: Biljke i željeznica ili cvijeće na grobu? Vidio sam već raslinje nasred pruge koja nije službeno ukinuta (npr. Harmica - Kumrovec), ali ovoliko biljaka koje rastu iz vagona još nisam: Zašto mi se čini da je netko odavde istrčao samo u gaćama (a možda i bez njih) ? Vagoni nisu baš u cvijetu mladosti, ali prugama HŽ-a trče i puno stariji. Je li zaista bilo nužno da ovi dočekaju takvu sudbinu? (Nastavlja se)

Ne moraš. Mislio sam na pušenje u službenim prostorijama.

Nakon kratkog ali ugodnog ''bavljenja'' u prometnom uredu spustio sam se opet na prugu. Prije nego nastavim, napominjem da su se nekada u kolodvoru Zagreb-Borongaj zaustavljali putnički vlakovi u smjeru Novske i Koprivnice (naravno i obratno). Također podsjećam da je nekada vladao drugačiji režim prometa na relaciji Zagreb Glavni kolodvor - Zagreb-Borongaj (i obratno), u smislu korištenja kolosjeka. Naime, između GK i Borongaja osobni vlakovi (putnički i brzi) vozili su isključivo sjevernim kolosjekom, a teretni isključivo južnim. Netko je na forumu već i objasnio zašto: zbog položaja stajališta Maksimir koje je bilo uz sjeverni kolosijek. Bilo kako bilo, ja pamtim da je ''moj'' brzi za Koprivnicu - Budimpeštu 1966. vozio lijevim (sjevernim) kolosjekom do ovih skretnica, gdje je sve išlo na svoje mjesto. A tako je bilo i s drugim vlakovima u kojima sam se vozio: Nego, došlo je vrijeme da se uputim do jadnih ostataka nekada važnog ranžirnog kolodvora i do kojekakvih olupina koje u njemu imaju pretposljednje počivalište (posljednje je valjda CIOS): Prije nego ih razgledam pobliže, još jedan pogled na zgradu kolodvora Zagreb-Borongaj: Prvi su mi pri ruci nekadašnji službeni/prtljažni vagoni. Na okretnim postoljima mi nešto fali: Zato ne fali paukove mreže. Na te ljupke i umiljate životinjice ćemo se još vratiti: Oznaka vrste vagona: Slijedi tzv. foto-groza: (Nastavlja se)

Ajde, nemoj biti partybreaker.

Uz ovakvu opremu više će nas respektirati i željezničko osoblje: Još samo malo: S druge strane već nazirem objekte koje ću kasnije razgledati izbliza: Gospodin prometnik primijetio je već izdaleka da mu se netko mota i škljoca u području kolodvora: Po običaju, odmah sam se javio nadležnoj službenoj osobi. Još na štengama izvadio sam papir i prometniku objasnio da ima i luđaka koji vole željeznicu, a uz to imaju službenu dozvolu HŽ-a za snimanje. Moram naglasiti da su me i ovdje primili vrlo ljubazno. Mlada dama iz ekipe pomogla mi je navući novokupljeni prsluk, koji se nešto zapetljao oko desne ruke, a s prometnikom sam ugodno porazgovarao o kolodvoru Zagreb-Borongaj nekada i danas. Unutra sam napravio nekoliko snimaka. Nažalost, zaboravio sam uzeti mail adresu i/ili druge podatke, pa bih zamolio forumaše iz HŽ-a da tim dobrim ljudima proslijede fotografije: (Nastavlja se)

Pješice (do prvog vlaka).

Ovdje se Branimirova ulica otklanja od pruge, što je siguran znak da sam blizu zgrade kolodvora Zagreb-Borongaj: Malo struje: Iz magle preko puta izviruju tragovi kakvog-takvog željezničkog života: Sad sam već blizu: Neposredno prije zgrade kolodvora Borongaj uočio sam ovu lokaciju i zbrojio 2+2: Naime, palo mi je na pamet da konačno kupim ono što već dugo kanim nabaviti, a riječ je o poželjnom (da ne kažem obaveznom) dijelu opreme svakog railfana-fotografa. I kupio sam ovo, veličina XL uz cijenu od tričavih 30 kuna. Kupite što prije i vi koji to još nemate, a slikate uz prugu: (Nastavlja se)

U međuvremenu vidim da se ovaj kolosijek prema glavnoj pruzi još kako-tako koristi: Tu je nešto od Infrastrukture(?): No, ono što me u Trnavi najviše zanimalo je nekadašnja grbina ili spuštalica. Tu je nekada davno radila teška manevra s parnom lokomotivom JŽ 35. Morao sam ući u vlažnu travuljinu, a pogled je prema zapadu: Vidi se ostatak izvlačnog kolosjeka, dakle još nije prolupao: Dok sam se probijao kroz travu iznenadio me ovaj teretnjak. Ukupno sam ih danas (nedjelja!), u razdoblju od cca 2 sata i na različitim lokacijama vidio 5, od čega 2 kontejnerska. Pa onda recite da nema tereta: Pogled na ostatke grbine u smjeru istoka. Nemojte me hvatati za riječ, ali mi se čini da je tu nekada bio mali betonski mostić/nadvožnjačić za prugu: Kad vas u maglovito listopadsko jutro vrag nosi u travuljinu, onda vam obuća izgleda ovako: Bilo mi je dosta Trnave i odlučio sam uputiti se prema glavnom cilju: nekadašnjem RK Zagreb-Borongaj. Ovo upozorenje je za mene suvišno, jer mi ne pada na pamet hodati ni prugom ni mokrom travom (do koljena) uz kolosijek: S obzirom da južni dio Branimirove ulice na ovom dijelu nema pločnik/nogostup, krenuo sam ovom stazicom. Morao sam paziti na pseće ''bombice'': Putem se moglo zabilježiti zanimljivih stvari. Recimo ovaj stari kolosijek ili što već je: (Nastavlja se)

Jutros sam se baš nešto napalio otići opet nekamo na prugu. A vrijeme je bilo kao izmišljeno za NE ići. Što bi rekla moja pokojna baka: - Kam te vrag nosi!? Prognoza vremena ovaj put je bila točna: ranom zorom hladno, ujutro i veći dio prijepodneva magla, a kasnije sunčano i toplije. Quod licet Iovi non licet bovi, što je dopušteno Jupiteru nije dopušteno volu. Ili u malo slobodnijem prijevodu: što nije uputno za guske, railfanu ne smeta. I tako sam odlučio pohoditi Trnavu i Zagreb-Borongaj. Razlozi su trojaki: nalaze se u dosegu moje godišnje karte javnog prijevoza, za drugu planiranu destinaciju (o tome kad je obiđem) nedjeljom nema povoljnih veza, a Trnavu i Borongaj - što je najvažnije - pamtim iz mladosti po velikoj gužvi i gomili teretnih vagona i vlakova. Pa da vidimo kako to izgleda danas. Zagreb-Borongaj je nekada (do 1978.) bio jedan od ranžirnih kolodvora, o čemu je puno zanimljivih i korisnih podataka dao mali.paja u ovom topicu: http://www.zeljeznice.net/forum/viewtopic.php?t=4354 O Trnavi i Borongaju već je puno pisano na forumu. Naravno da ima i puno boljih fotografija od ovih koje ću staviti u temu, no od viška glava ne boli. Napominjem da s našim forumaškim kolegom Victorom nisam dospio stupiti u kontakt, tako da sam se u Trnavu morao došvercati bez ulazne vize. Dosta uvoda, ajmo na hodopis. Otprilike ovakav prizor je 1918. godine vidio Stjepan Radić (jedino fale guske): Ujutro je u Zagrebu bilo 2°C, ali u Mađaru ovo nije nije radilo: Evo me na odredištu. Ne samo da je Trnava već je zaista i trava, o tome kasnije: Izgleda lijepo, ali na ovo ne bih sjeo ispod 18°C ni da mi platiš: Bio bih zapanjen da i ovo nije usvinjeno: Imena luda nalaze se svuda: Koloplet skretnica. Nekada su tu ulazili/izlazili milijuni tona robe: Od obližnjeg pješačkog prijelaza čulo se zvono, a nakon toga je iz magle izronio putnički vlak za Vinkovce: Zatim sam prešao na južnu stranu i još jednom okinuo Tr(n)avu: Ovom kolosjeku je odzvonilo: Posebno me zanima dio koji slijedi iza ovog prijelaza: (Nastavlja se)

Jel ti to meni udvaraš? Bilo kako bilo još nisam promijenio orijentaciju, upravo sam bacio oko na jednu dobro držeću susjedu.

Točno. Nekaj mi se zmešalo pa sam se zabrojal.

Drugi buju. Za početak budi udovoljeno tvojoj znatiželji, da ne budeš u neizvjesnosti tam u pustinji. Putovali smo specijalnim vlakom (4 vagona 1. razreda + krčma), s tim da je drempa ujutro doputoval ubrzanim i vratil se s nama. Detalja bu koliko hoćeš. Evo, sam kaj nisu počele pljuštati fotke.