Stanley

Samo sam zavirio u riječki dio vlaka koji je bio prepun. A tamo još navalila hrpa zagrebačkih putnika (mnogi s rezervacijama) i nastao je opći pičvajz. Ja sam uredno čekao na peronu da manevarka dogura 3 (tri) dodatna vagona i smjestio se sâm samcat u jedan odjeljak. Tako to biva kad se ne čita broj vagona na rezervaciji i ne pita konduktera. A što u tvojem slučaju nije bilo dodatnih vagona uz toliko putnika, to je već skandal.

Lijepo, lijepo. Svaka čast na ideji i trudu. Opći povodanj kolodvoropisa zavladao je ovim prostorima. Samo naprijed, ima tog još za obići. Ja bih rekao: konjine. Konj je plemenita životinja, a konjina je karakterna osobina. P.S. Napravi razmak između slike i teksta, bolje se vidi.

Nađe se i drugih zanimacija, inače bih češće bio na pruzi.

Ostao sam dužan neke odgovore, pa idemo redom: Toma - No comment. Pfaff - Knjiga je bila nova novcata i predamnom odčep… izvađena iz fundusa. A što je nejasno s košem za smeće ne kontam. Ako si mislio na koš koji se nalazi desno od ulaza u Prometni ured i lijevo od ulaza u čekaonicu, po mojem očevidu služi svrsi. Pače i poglavito, osobno sam ga dopunio s par ugašenih čikova. Ćiro_bos - I jedno i drugo (sklonost prema željeznici i slobodno vrijeme). I hvala svima na pozitivnim komentarima, što potvrđuje da sam dobro iskoristio jučerašnji lijepi dan.

Zanimljivo. Još uvijek ne kontam kakva je to kombinacija WL + Rs-z (vlak koji sam snimio jučer).

Jedan od mojih bivših direktora, A Pain In The Ass od milja zvani Balky (da, po onom liku sa Myphosa), svaki razgovor započinjao je pitanjem: kaj sam pak zgrešil? A ja se pitam kaj su zgrešili ovi jadni stupići: Zato ovaj stoji postojano kano klisurina: Na povratku sam primijetio znakove života uz prvi kolosijek, te sam odlučio prebaciti se na tu stranu: Ma ne slikam tebe nego pretovar: Prometnik je preko razglasa najavio putnički za Karlovac, pa evo ga: Zatim je najavio da ''putnički vlak iz Moravica - Ogulina - Karlovca za Zagreb kasni oko četrdeset minuta''. To je moj vlak, kakvo kašnjenje! Ušao sam u Prometni ured i pitao prometnika votafak iz goin' on. Rekao mi je da je vlak već u Generalskom Stolu nakupio 37 minuta kašnjenja i da će vjerojatno u Hrvatskom Leskovcu imati križanje s brzim 700 za Rijeku. A meni doma kćer leži u krevetu s temperaturom i viroznom dijarejom, čekajući da tatek donese iz dućana dijetalne namirnice. Nazdravlje! Nije mi preostalo drugo već ubiti vrijeme. Sjetio sam se prijatelja hadzibaneta i odlučio u ovoj biblioteci pročitati jednu knjigu, naslov je Becks: Pala mi je na pamet blasfemična pomisao da se prebacim na ZET-ov bus, al' kud god okreneš ne bih dobio na vremenu. A i stajalište im baš nije za velesajam: Ništa od križanja, 700 je projurio s preko 100 km/h. A prometnik je najavio da moj putnički kasni ''oko šezdeset minuta'': Procjena je bila točna, kasnio je 58 minuta. Na Zagreb-Glavnom uspio sam se ubaciti u Mađara koji se upravo spremao za polazak. Zaključak: svugdje je lijepo, ali je u Malešnici najljepše: The End

Na suprotnoj strani nalazi se nekadašnja elektrovučna podstanica (EVP) za sustav 3 kV, kasnije ću je pogledati izbliza: Industrijski kolosijek silosa završava džunglom, krivudanjem i na kraju bikom: Kolosijek prema Remetincu - Zagrebu ima uspon, ali ne na brijeg već na nadvožnjak preko autoceste, a zatim na most preko kanala Sava - Odra: Ovo su specijalisti za magistralne pruge: Slijepih kolosjeka i bikova k'o u priči. Ovdje je završila moja hodnja prema sjeveru, nije mi se dalo ići dalje: Natrag sam se vratio šetajući uz 6. kolosijek, onaj najzapadniji gdje sam našao radne strojeve. Još jedan signalčić: Staze nema, ali je barem suho: Neobično mjesto za odlaganje obuće: Dok sam ja buljio u tlo tražeći artefakte iznenadio me čudni vlakić, koji je protutnjao prema Horvatima - Karlovcu s cca 100 km/h. Sastav: ASEA i ova dva vagona koje vidite na slici: Ovaj zarasli kolosijek vodio je u EVP: Šesti kolosijek nije u najboljem stanju: Povrće-railfan (raste neposredno uz prugu): Odvajanje kolosjeka za EVP: Nastavak slijedi

Blok kućica na ulazu iz smjera Zagreba: U Vojvodini ove jabuke ne bi završile na tlu, već u kazanu za rakiju: Nije mi jasno zašto ovakve horor-objekte jednostavno ne sruše, kad više nemaju nikakvu funkciju. Sramota za HŽ i magistralnu prugu: Malo nakrivite glavu i znate u kojem ste kolodvoru: Krenuo sam dalje niz ovaj kolosijek, pa dok ide - ide: Dok su glavna zgrada i neposredni okoliš uzorno uređeni, ostatak kolodvora je čisti krameraj: Malo pogleda na prugu koja radi: Čudno je da ovo još nisu uzeli pod svoje ''skupljači sekundarnih sirovina'': Nastavak slijedi

Nemam pojma što je ovo: Onaj silos radi, pa idem vidjeti kako to izgleda izbliza: Kolosjeka ima, ali vagona nema: Tko je kome (do)bacio rukavicu? Pragovi ovdje baš i nisu u blistavom stanju: Silos radi punom parom, iznutra se čuje buka strojeva: Ovdje nema majci mrdanja: Ipak nisam jedini luđak koji se mota ovuda: Zanimljivo, kolosijek nakon izlaska iz silosa izgleda puno bolje: I ovo je očito bio željeznički objekt: Nastavak slijedi

Nosači kontaktne mreže iz 1966.: Uputio sam se prema sjevernom kraju kolodvora, onom u smjeru Zagreba. Ima puno više za hodati, ali i štošta za vidjeti. Za početak dva Eas-z: Neobično smještena skretnica: Tipičan teret na manjim kolodvorima: Za razliku od lajave beštije kod ŽCPR, ovaj pitomi ćuko uopće me nije doživljavao: Nastavak slijedi

Pretvarat ću se da ono ispred nisam vidio. Idemo mi dalje. A ja sam se uputio prema ŽCPR. Blok kućica s južne strane: Da ne bi bilo ''nismo znali'': Skretnice počinju neposredno iza ŽCPR: Preglednost baš i nije na visini: Iza ove ograde pojavila se neka psina i počela lajati tako histerično da sam se odmah maknuo. Ne zbog toga što bi mi mogao nauditi, već mi je išao na jetru. Stoga sam se uputio natrag na kolodvorsko područje: Ahtung! Draj partizanen laufen kroz kukuruzen: Ovo dobro podnosi mokru travu: Još ostataka rampe za pretovar: U to se pojavio putnički iz Karlovca: I ode prema Remetincu i Zagrebu: Nastavak slijedi

Iza blok-kućice nalazi se nekadašnji industrijski kolosijek. Nekada bilo, prekinuto, nema više, The End: A i nije baš u najzdravijem stanju: Kad sam već tu slikati ću i moju bivšu firmu. Poštanski ured Hrvatski Leskovac, u koji sam svojedobno često dolazio poslom, bio je i ostao rupčaga iako su ga malo ušminkali: Nastavak sutra

Kladim se da je ovo stuba (vulgo štenga) s nekog vagona: Nemam pojma otkud i što predstavlja ovaj beton: Skretnica: Na južnoj strani kolodvora primijetio sam skupinu pružnih radnika. U vrijeme mog nailaska većina ih je posjedala i zauzela poziciju ''na mjestu odmor''. Prolazeći pokraj njih, uz uobičajeno dobar dan - dobar dan, doviknuo sam im: - Bez brige dečki, ne bum vas slikal dok sedite. - I nemojte, ionak se o nama priča da niš ne delamo. Ne znaju ljudi kak je nama i kakav je to posel! - Bogme vam ne bi štel bit u koži! - zaključio sam ovaj razgovor i dočekao opće odobravanje tipa ''ovaj je valjda prvi kaj nas razme''. Tu sam se odmah sjetio Talleranda i njegove definicije što je diplomat: poštena osoba poslana u inozemstvo da tamo laže za dobro svoje zemlje. Jednoga sam uhvatio dok radi, a sjedeće društvo je vikalo: - Njega slikajte! - Ispunio sam im želju: Manipulativni kolosijek, iza one skretnice, završava bikom: A kolodvor završava (ili počinje, zavisi s koje strane gledamo) skretničarskom ili blok kućicom. Tako je bar nekada bilo, danas se tek spominjalo. Ova je (bila) na ulazu iz smjera Karlovca: Tu ne bih htio zabosti nos: Pokojni Francek bi rekao: mladeš radi meteš: Nastavlja se

Ovdje već nije tako ''glamurozno'' kao oko zgrade kolodvora: Stari drveni pragovi uvijek me podsjećaju na dudaru mog pokojnog tasta : Vratio sam se natrag prema zgradi kolodvora, odlučivši najprije pohoditi južni kraj - onaj prema Horvatima i Karlovcu. Iz jednostavnog razloga: bio mi je bliže. Peron pokazuje znakove dotrajalosti: Usput mi upadaju u oko ovi držači za bicikle: Uz prvi ili manipulativni kolosijek, u smjeru Karlovca, nalazi se nekadašnji navoz za pretovar tereta. Primjećujem ove stube i odlučim se popeti: Gore je bujna vegetacija: Nazire se nekadašnja podloga(?): Pogled odozgora na kolosijek: Kakva je ovo krama ne bih znao reći: Nastavak slijedi

Evo nastavka. Najprije još cvijeća: Toliko o uređenju okoliša. Nego, ''valja meni preko rijeke'' tj. da razgledam cijeli kolodvor. Ovdje se lijepo vidi da je temperatura ujutro bila ispod 0°C: Na krajnjem (šestom? - ne znam točnu numeraciju) kolosjeku ima Plassera, a bogami i Theurera: Pogled prema Horvatima - Karlovcu... ... i prema Remetincu - Zagrebu: Još malo makina HŽ-Infre: Nastavak slijedi

Kako to običavam raditi, odmah po dolasku podnio sam prijavak najstarijoj službenoj osobi. U ovom slučaju to je bio šef kolodvora. U njegovom uredu sam navukao i prsluk, pa je sve bilo po PS-u. Naravno da sam zabio nos i u Prometni ured. Evo nekoliko snimaka: Spomen-ploča na pročelju zgrade: Hrvatski Leskovac je, po mojim dojmovima, vrlo lijepo uređen kolodvor. Osim unutrašnjosti privlačan je i okoliš, vrlo ugodan ambijent s puno cvijeća: Nastavak slijedi

Ako nemate mobitel: Što bi rekao prijatelj Pfaff: vodonapojnik. I on radi, provjereno: Nastavak slijedi

Današnji dan je osvanuo kao naručen za još jednu (možda i zadnju do nekog ljepšeg proljetnog vremena) railfanovsku šetnju. Stoga sam odlučio uputiti se na odredište koje sam naciljao još prije nekoliko mjeseci. Prijevoz me nije koštao ni lipe, jer je cijela tura u zoni moje godišnje karte ZET+HŽ. Zašto baš Hrvatski Leskovac? To je najveći kolodvor na pruzi Zagreb - Karlovac, nalazi se cca 11 km jugozapadno od Zagreba i ima 6 kolosjeka, ne računajući industrijske/slijepe kolosjeke kojih ima s obje strane kolodvora. Kroz njega sam se provezao nebrojeno puta, ali ga nikada nisam obišao niti tamo stigao vlakom. Ovaj kolodvor je najveće značenje imao u vrijeme kada je pruga Zagreb - Rijeka bila cijelom dužinom elektrificirana sustavom 3 kV, jer se u njemu obavljala izmjena vuče teretnih vlakova. Od Zagreba do Hrvatskog Leskovca i obratno teretnjake su vukle parne i dizel lokomotive, a dalje prema Karlovcu elektrolokomotive serije JŽ 362 (HŽ 1061). Već sam u puno navrata naglasio da nemam ni opremu ni znanja da bih stao uz bok forumaškim velemajstorima fotografije, stoga nemojmo tražiti dlaku u jajetu. Za mene je bitno da sam bio tamo, da sam zabilježio što sam vidio i da prenosim svoje osobne impresije. A bilo ih je u izobilju i baš mi je drago da sam još jedan lijepi dan proveo uz prugu. Za početak ''moj'' 4052 Zagreb - Ogulin na IV. peronu Glavnog kolodvora: Dva od četiri vagona su imala prostor za bicikle. Naravno, bez i jednog bicikla. O ''politici'' sastavljanja garnitura na HŽ-u pišemo na drugim mjestima na forumu: Ovdje izlazim, a 4052 nastavlja dalje u smjeru Horvati - Karlovac - Ogulin: Mili Bože kud sam zašo (to ću se pitati za sat i pol): Civilna strana: Pa malo s boka: Kolodvor ima dobro ozvučenje, a prometnik je revan u obavještavanju putnika: ''Ona'' ustanova. Otvorena i radi, provjereno: Čekaonica za putnike je vrlo uredna, čista i oplemenjena dječjim crtežima: Nastavak slijedi

Još jedan dojmljiv uradak iz radionice velemajstora putopisa. Kroz kolodvor Ličko Lešće prošao sam vlakom mnogo puta (naročito u vrijeme tzv. ''mrklog mraka'' i pas mater onom ko je upalil svetlo, kako bi rekli moji iz Ivanića), a također i autom pokraj kolodvora, ali ga nikada nisam obišao pješice. Pretpostavljam da još stignem. Moram priznati da ne znam. Vagon je očito od prije potopa, pa je moguće i jedno i drugo. Jedino što znam je da se takvih poštanskih vagona ne sjećam. Ne bih isključio ni mogućnost da je riječ o prerađenom putničkom vagonu. Poštanski ured na Vratniku pohodio sam prije 2-3 godine radeći reportažu za moj kupusni list sa ličko-senjskog područja. U njemu radi jedno simpatično žensko čeljade, koje 4 sata dnevno sjedi na šalteru i 4 sata raznosi poštu po groznim vukojebinama. Iako ima službeni motorkotač (vulgo moped), za dostavu uglavnom koristi vlastiti automobil. Jedan od razloga su i medvjedi, koje je srela više puta.

Da nije bilo od ovoga (Boletus Satanas, vulgo Ludara )? Inače, ovakve gljive znali su naći sanitarni inspektori na Trešnjevačkom placu među vrganjima.

Moram priznati da je to i meni zapelo za oko. Ali nisam htio reagirati, kako ne bih došao na loš glas (stidna uš iliti picajzla). Nas i OGYja dvjesto milijuna...

Lijep ti je putopis, kao što je lijepa i pruga Bjelovar - Kloštar. No, dok ti budeš gotov s tim ja bih već pješice stigao do Virovitice. (No hard feelings)

Pa nije baš sasvim uzalud. Kaj se ne sećaš da smo onu Francekovu fol-rupu koristili kao poljski WC?

Vjerojatno 25. Možda 24, 28 ili 29. U Sloveniji (a time ni u Istri) nije bilo lokomotiva serije 26.

Gdje si našao baš Borodina? Ili si se odlučio za prvog kompozitora koji ti je pao na pamet, da bi ugodio mladoj forumaškoj dami? Usput, nije da mi previše smeta i bez uvrede, ali takve fore (mislim na moje razgovore sa suvremenicima od Mojsija do Adolfa Hitlera) polako postaju dosadne.