kico101

Zahvaljujući našem Zlaji, u nedjelju 09.08.2009. okupila se poprilično brojna ekipa na kruženju riječkim okruženjem ( ah, kako sam to divno izrekao :tease: ). Doček Zlaye i Drempe na riječkom kolodvoru: Mješovita ZG-RI ekipa odlučila je isprobati dozvole za slikavanje. RVR je samo mirno promatrao. Što ćeš, sve je po PS-u: Nakon zujanja po kolodvoru, ekipa se povlači u "Cres" na dogovor i zatim pravac zapad na okretnicu. Nailazimo na prazno parkiralište HŽ-a u Baračevoj ( valjda 20-tak mjesta ), ali čuvar nas svejedno upozorava da tu ne bi smjeli parkirati jer je to njihov parking. Nakon kraćeg uvjeravanja da ćemo kratko, čovjek je ipak popustio. No tek tada ga očekuje pravi posao. Deveteročlana ekipa okupira portu i pokazuje dozvole. Kako ni to nije dovoljno netko od nas mora dati na uvid osobnu. Za opći interes žrtvovao se LL. NAkon što smo probili prvu crtu fronte, ulazimo u područje okretnice gdje nastaju ove nevesele fotke rashodovanih žutki, manevri i litorina: 108 002 022 Grupne: Litorine: Aktivna manevra 308: A sada na okretnicu da vidimo ča je novega: Okretnica: Mreža vodova: Rampa: Kadrovi zatečenih žutki i manevre: 001 101 U društvu sa manevrom: Manevra: Nakon okretnice hitamo u Matulje. S obzirom da brzi za Ljubljanu dolazi tek za cca pol sata, imamo vremena za obilazak kolodvora Jurdani: gdje su od posljednjeg snimanja ( kolega Kiki i ja ) nikli novi nosači za 3kV mrežu: Ukrepe :=)): : Nakon razgovora ugodnog sa ljubaznom mladom prometnicom, odlučujemo da brzi dočekamo u Jurdanima. Pripremama se pristupa sa velikom pozornošću: Svaki kamen , svaka grota, sve je zauzeto budnim pripadnicima DPŽŠ i KLJŽ: A tada dolazi njezino veličanstvo 102 sa ekipom: Ekipa sa fotićima i kamerama privlači popriličnu pozornost strojovođe ali i putnika: Odlazak u smjeru Šapjana: Nakon obavljenog posla sastanak s nogu: i s klupice: S obzirom da do slijedećeg zadatka-teretni u Matuljima, ima još vremena , usput zastajemo na stajalištima Jušići i Rukavac, te procjenjujemo da je dovoljno vremena za obilazak sjevernog portala tunela Rukavac: Drempa i LLeon ( u dubini tunela ): Vraćamo se prema stajalištu Rukavac: A sad juriš na kolodvor Opatija-Matulji: gdje vlada poprilična pustoš-siestaaa: Dok čekamo teretni iz Jurdana, u oko mi upada čudno savijena šina: i novoofarbani međnik: Dolazi naš radni zadatak: Brojanjem vagona na Drempinoj snimci dolazimo do broja od 28 vagona. Bravo! Nakon ove akcije, ekipa se pomalo osipa zbog poslovnih i privatnih obaveza, a preostali odlaze na kolodvor Škrljevo. I tamo tišina: S obzirom da imamo dovoljno vremena, odlazimo cca kilometar niz prugu do Svetog Kuzma gdje čekamo putničku kompoziciju: Ovdje ispod negdje se sakrio LL. Za kraj ekšna ostavili smo kolodvor Brajdica. iako se na kontejnerskom radi punom parom, sam kolodvor je u stanju mirovanja: Skretnica prema tunelu Brajdica i zanimljiv infrastrukturni element: )): Lijevo tunel, desno bik: Na ulazu u tunel razmišljamo o pješačenju kroz njega, ali zasada nema ozbiljne namjere-možda je tako i najpametrnije, jer je cijeli tunel u nepreglednom lijevom zavoju i podosta uzak ( niše postoje, ali... ). Drempa se ukrcava, a naš Zlayo je odlučio gulit noćnu u Matuljima. Zahvaljujem svim sudionicima ekšna i organizatoru Zlayi koji nas je okupio ovu nedjelju i u očekivanju slijedeće akcije pozdrav svim forumašima od Kiće.

Na 23-ćem kilometru, smjer Kožljak: Km 23, smjer Lupoglav: Km 23,5 KŽ, ponovo pješčenjak: Km 23,5 LP: Pričekajmo ekipu: Još malo Sisola: Km 23,8 KŽ: Km 23,8 LP: Km 24 KŽ. Još malo, još malo: Km 24 LP: Još malo pejzaža: Priroda i vrijeme: Km 24,2 KŽ: Km 24,2 LP: Km 24,6 KŽ, još malo: Km 24,6 LP: Gle brdo od pješčenjaka. Čemu se opirati planinarenju? Halo, Mannas: :grinko: Kišu već možemo namirisati: Km 25 i ulazimo u ciljnu ravninu: :wave: :croatia2: :stoj: :natrag: :produzi: :koci: :tease: :friends: :fireworks1: :fireworks5: :by_gr: :747: Predstavnik sponzora )): nas dočekuje i predaje pehar DPŽ-a četvorici voljnih: Već miljun puta fotkana kućica: I servisni kanal je već obrađen ranije: Ostaci drugog kolosijeka: Da, borovina voli hranjivu tvar pragovine: Kolodvorska zgrada :=)): Km 25,5, pogled prema Most Raši ( cilju slijedeće hodnje, koju, ako se organizira u slijedećih 23-3 tjedna, nažalost moram propustiti ): Km 25,5 LP: Kućice uz bivši kolodvor: Naravno, da to nije sve. S obzirom da nije daleko, jednoglasno je odlučeno da se ide u obilazak rotonde, ili što je od nje ostalo. Približavamo se: Ta daaaa: That all folks. Spuštamo se prema službenim vozilima i krećemo put Lupoglava gdje čeka treći službeni auto, i kratko u istom ugostiteljskom objektu, analiziramo sedmosatnu hodnju. Mislim da je zajednički zaključak, da je, bezu obzira na napor, ovo trebalo učiniti. Društvo je bilo nezaboravno. Hvala i LLeonu i Narcisu i Jeanu i posebno Pfaffu koji je ovaj događaj podigao na jednu višu razinu. Šteta što još zaljubljenika u pruge nije moglo ovaj put s nama, a znam kako im je. Do slijedećeg ekšna, pozdrav.

Km 21. Od ovuda počinje najšokantnija dionica naše hodnje ( iza zavoja ). Nešto što ipak, bez obzira na najavu kolege Narcisa, nismo očekivali ( o tome nešto kasnije ): Km 21, LP: Već ovdje primjećujemo ulegnuće pruge koje bi ozbiljno moglo ugroziti promet ( LLeon promatra nagib iz blizine ): A onda, ma ča je ovo? :surprise: Km 21,4, dugo nisam doživio ovakvu nelagodu na nekom od dosadašnjih ekšna. Prolaze mi misli što bi se moglo dogoditi kada bi u trenutku urušavanja prolazio vlak. Koliko pruga u Hrvatskoj je u lošem neodržavanom stanju gdje se može dogoditi ovako nešto, a ima prometa: Pitam se čemu padokaz? Treba dodati i bočni nagib. Štreka je va arije: Spojevi šina i pragova su izdržali naprezanje: Ovo je jedno od rijetkih mjesta na prugama gdje ljudska težina stvara efekte vidljivog progiba tračnica: Nasip je toliko sipak da bi ga bez problema nas 4 s lopatama brzo urušili do kraja. DFržim da će ga slijedeća veća kiša dokrajčiti. Hoće li tračnica izdržati? Još nekoliko fotki bez komentara: Konačno se svi prebacujemo na južnu stranu i krećemo dalje, još uvijek pod dojmom: Km 21,8 KŽ: Km 21,8 LP: Ljepote Sisola: Km 22 KŽ, ograničenje 20 km/h, taman brzina kolege LLeona: : Km 22,LP: Km 22,2 KŽ. U daljini možete primijetiti neobičnu stijenu ( osim po izgledu, ima još jednu pokretnu zanimljivost :smiling devil: ): Km 22,2 LP: Iako je još relativno daleko, mogu se zamijetiti 4 izolatora: Bu! :vibro: :maestro: Moram priznati da je iznenađenje bilo veliko ( iako smo u daljini uočili vozilo koje bi moglo biti,... ma neeee nije ). Evo na ovom malom dijelu hodnju je ipak odradio i naš dragi logističar: Da, to je službeno vozilo. Km 22,7 KŽ: Km 22,7, LP: Pozdravljamo se s kolegom Pfaffom i nastavljamo dalje. Još oko 3 km. Unutrašnji plovni put:

Počinje najžešći pad pruge na našoj trasi ( ako izuzmemo padove na km 21,4, ali o tome kasnije ): Km 16, pad 17 promila na 170 m ( na ovoj drituri ): Km 16, smjer LP: Km 16,2, smjer KŽ, ulazimo u područje stajališta ( ja sam uvjeren da je to bio ili trebao biti kolodvor ): Km 16,2, LP: Ovo proširenje definitivno nije dio istarskog ipsilona: Km 16,6 KŽ: Km 16,6 LP: Tamo negdje ispod onih oblaka bi trebali stići: Km 17, u smjeru Kožljaka-kućica me neodoljivo podsjeća na skretničarevu, s obzirom da se nalazi točno na početku proširenja. Muči me pitanje, ako ovdje doista nikada nije bio kolodvor, čemu je mogla služiti? Km 17, pogled u smjeru Lupoglava: Km 17,4 KŽ: Km 17,4 LP: Km 17,8 KŽ: Km 17,8 LP: Na 18-tom smo kilometru hodnje, pogled u smjeru cilja: 18 km, smjer iz kojega idemo: Km 18,2, KŽ. U dnu slike lijevo vidi se dupli prag. Šina iznad nije zavarena na tom mjestu. Pitanje za znalce. Zašto dupli pragovi svako toliko? Km 18,2, LP: Km 18,6 smjer KŽ. Negdje u ovom dugačkom zavoju smo stali jer je kolega Narcis uočio nešto zanimljivo dolje. Zapravo, točnije bi bilo nekoga. Km 18,6 LP: 19-ti kilometar u smjeru Kožljaka: Km 19 u smjeru Lupoglava: Km 19, panorama: Km 19,2, LLeon: a prekonekolikoviše metara niže , kolega Pfaff ( fotka mi nije uspjela ): Km 19,2, predah: Km 19,4, idemo dalje ( hm, tko je ono to bio rekao ): Km 19,4, unatrag: Thomcroov kanjon broj 2 :thomcro: :thomcro: : Km 19,8, KŽ: Km 19,8 LP: Na 20-tom kilometru, pogled u smjeru Kožljaka: Km 20, smjer Lupoglav: Km 20,2 KŽ, pruga upala u pješčenjak. Ovdje počinje dio na kojem je pruga ozbiljno propala: Km 20,2 LP: Odmah iznad pruga ukazala nam se ova zanimljiva crkvica, očito napuštena. Zašto? Km 20,6 KŽ: Km 20,6 LP: Km 20,6, panorama:

Na dvanaestom kilometru, pogled u smjeru Kožljaka. Skoro smo na sredini puta: Dritura prema Lupoglavu: 12,2 km , KŽ: 12,2 km, LP: Ovako izgleda krajolik on the middle of the film, km 12,6 smjer LLeon: Km 12,6, smjer Jean i Narcis: Križanje autoceste A8 i pruge, na nivou, prigodno je obilježeno:mrgreen: : Javna govornica, ako zatreba: Km 13, smjer Kožljak nam odaje da se radi o, po mišljenju svih sudionika maratona, najdosadnijem dijelu trase: Km 13, LP: Km 13,4 KŽ, konačno zavoj: Km 13,4 LP: Približavanje ŽCP ili Pozdrav iz Tetova.Jesu li datumi na stupu vrijeme posljednjeg remonta pruge? Hm. Km 13,8, KŽ. Ova dionica me podsjeća na skijašku stazu za spust u Wengenu, na način da kamere snimaju samo početak i pri kraju,gdje je najzanimljivije, dok je sredina ( očito zbog nezanimljivosti ) zaboravljena od kamera. Pitamo se gdje li je naš dragi Pfaff? Km 13,8 LP: Km 13,9-nekome su očito dosadili betonski pragovi, pa nastavljamo sa drvenim: Km 14, KŽ. Ovo je jedan od većih padova na trasi: Km 14, LP: Km 14,2 KŽ: Km 14,2 LP: Km 14,6 KŽ, padine Sisola su sve bliže: Km 14,6 LP: Km 15, KŽ: Km 15 LP: Km 15,2, napredujemo prema Šušnjevici: Km 15,2, pogled unatrag: A onda: Ah ti kinezi. :smiling devil: Dakle, prelazimo preko trase plinovoda. Odgovorni inženjer: Km 15,8, smjer KŽ: Km 15,8, smjer Lupoglev i rampa on the middle of nowhere: Jedna panoramska:

Km 8 KŽ: Km 8 LP: Km 8,2 KŽ: Km 8,2 LP: Km 8,6 KŽ: Km 8,6 LP: Dritura na 9 km, smjer prema Kožljaku: i prema Lupoglavu: Km 9,4 KŽ: Km 9,4 LP: LLeon snima mrtvu prirodu: Km 9,8 KŽ: Km 9,8 LP: Ulazimo u usjek: Na desetom kilometru, pogled u smjeru Kožljaka: u smjeru Lupoglava: Km 10,2 KŽ: Km 10,2 LP: Km 10,6 KŽ: Km 10,6 LP: Prema parku prirode Učka: Erozija terena čini svoje: Čudesna šuma znakova: Km 11 ,smer Kožljak i pogled na sjeverni portal tunela Mandići: Km 11, smjer Lupoglav: Sjeverni portal tunela Mandići: Tunel je u laganom S zavoju: Prema izlazu: Južni izlaz: Km 11,4 KŽ: Km 11,4 LP: Km 11,8 KŽ: Km 11,8 LP: Otprilike na dvanaestom kilometru, primjećena je dobra lokacija za marendu, pa smo stali 15-ak minuta. Odmor ratnika:

Idemo dalje prema Učki: Još jedan pogled na kameni portal mostića: Km 3,4 KŽ: Km 3,4 LP: Km 3,8 KŽ, pješčenjak: Km 3,8 LP. Lijevo se vidi odron o kojemu je već ranije govoreno: Čista bistra: Km 4, KŽ: Km 4 LP: Pejzaž prema jugu: Km 4,2 KŽ: Km 4,2 LP: Mostić i LLeon u snimanju za teksture: :thomcro: Nije jedino LLeon u žbunju : Mavrovija: Km 4,6 KŽ: Km 4,6 LP: Km 5 KŽ: Km 5 LP: Pogodite koga smo vidjeli na zapadnom ulazu u kolodvor Učka? : Skretničko područje i dritura prema Učki: Km 5,8 KŽ: Km 5,8 Lp. Ovdje se pozdravljamo sa našim Pfaffom. Vidimo se 15-ak km dalje: ŽCP Baričevići: Km 6,2 KŽ: Km 6,2 LP: Po tko zna koji put u zadnjih pola godine, ekspedicije DPŽ Štacion u posjetu tunelu Vranje 1: Pogled na sporedni tunel i kolosijek 600 mm: Km 6,6: Smjer Kožljak: Smjer prema Lupoglavu: Na izlasku prema Veloj Dragi: Pogled prema Veloj Dragi i portalu Vranje 2: Malo pejzaža, nažalost uz dosta sumaglice: Km 7 KŽ: Km 7 LP: Na ovoj fotki prikazano je uobičajeno stanje na portalu tunela Vranje 2: )): Prema istočnom portalu Vranje 1: LLeon u tunelu usrid mraka: Km 7,4: Km 7,4 KŽ: Km 7,4 LP: Km 7,8 KŽ: Km 7,8 LP: Thomcroov kanjon: Južni portal tunela Vranje 2:

Odlučeno je da se obiđe dionica raške pruge od Lupoglava do Kožljaka, pišljivih 25,5 km. S obzirom da nam ograničena sredstva ne dozvoljavaju obilazak trase sa Švedom, imali smo taman toliko da ju obiđemo pješice. Da sve ne bi bilo tako jednostavno, krenuli smo sa 3 bibija ( 2 iz Ri i jedan iz Labina ), ali tako da prva točka ( prvi connect ) bude u malom pitoresknom mjestašcu u podsisolju -selu Kožljak. Naravno, podrazumijeva se da postoji jedna ulica i da ne treba posebno dogovarati mjesto nalaženja ( poput križanja pete avenije i šezdesetdevete ulice ). Nažalost, ovo podrazumijevanje podrazumijevalo je da smo htjeli ne htjeli upoznali sve sporedne puteljke u Kožljaku. Jedan od njih koji je mirisao na pravi put bila je cestica u početku asfaltirana, zatim betonska, ali je ubrzo postala off-road staza za Ladu Njivu, ali onu licenciranu: Zaustavljamo se da provjerimo kamo smo zapravo krenuli ( zapravo je to provjerio LLeon pentrajući se prema pruzi dok smo Jean i ja snimali okoliš ): Ima tu i slapova: Na kraju smo ipak nekako pronašli Narcisa ili on nas, nije više ni bitno. Ostavljamo Ladu njivu kod kapelice u Kožljaku i krećemo put početne točke našeg puta-Lupoglava. Razrada trase obavlja se u stanovitom ugostiteljskom objektu u kojemu nas već čeka naš dobri duh maratona Pfaff: Nakon što smo u par minuta razradili osnovne ideje, a to su krenuti, hodati i stići u Kožljak, konačno se spuštamo na sam kolodvor Lupoglav i provjeravamo da li su strane svijeta još na svojem mjestu. Pogled prema Nugli: i prema Učki: Našeg putujućeg reportera ovdje srdačno pozdravljamo ne znajući još koliko će profesionalno i sa koliko entuzijazma popratiti ovaj naš poduhvat: Prestrojavamo se na lijevu stranu, zauzimamo položaje i krećemo u pravcu Kožljaka: Razdvajanje pruge za Rašu i za Pulu ste već vidjeli, pa zašto ne bi i opet: Gle crveni znak. Što bi to moglo značiti? Ne znamo pa idemo istražiti ( pravi razlog našli smo 21 kilometar od znaka ): Na nula zarez osam kilometara počinjem brojati kilometre ( pogled prema Kožljaku; dalje KŽ ) Prema Lupoglavu- u daljnjem tekstu LP ): Odmah iza zavoja prvo iznenađenje ( ma zapravo mogli smo se tome i nadati :smiling devil: ), na mostu lokalne ceste za Lanišće snima kolega Pfaff-pfaffastično: Km 1 KŽ: KM 1LP: Pješačka karavela napreduje prema Dolenjoj Vasi: Km 1,4 KŽ: Km 1,4 LP: Prolazimo ispod Ipsilona: Predsignal kolodvora Lupoglav: Km 1,8 KŽ: Km 1,8 LP: Na drugom kilometru: Malo panorame: Približavamo se tunelu Dolenja Vas ( 93 m ). Zanimljiv stepenasti portal: Približavamo se tunelu: Km 2,2: Smjer KŽ: Smjer LP: Pogled na istočni portal: Cestovni prijelaz i nova sačekuša: Na zadatku: Km 2,6 KŽ: Km 2,6 LP ( vidi se manje ulegnuće pruge ): Pfaff: :wave: Pfaff featuring himself: Km 3 KŽ: Km 3 LP:

Kolodvor Vrbovsko: Pogled u smjeru Moravica i tunelu: U smjeru Gomirja: Svaki pravi railfan naprosto zadrhti kad se na semaforu pojavi ZELENO! Stiže 1 141 214 s ekipom kontejnera: i jednom bačvom: Kolodvor Ogulin: U smjeru Oštarija: U smjeru Ogulinskog Hreljina: Putnički za Rijeku: Dok čekamo da se ekipiramo za nastavak prema Oštarijama, fotkamo staru parnjaču ispred autobusnog kolodvora ( pravo mjesto zar ne :grinko: ): S obzirom da se opasno smračivalo, a leda na cesti sve više, požurili smo dalje prema Oštarijama. Do mjesta još kako tako, ali prema kolodvoru potpuno zasnježena i zaleđena cesta. Dakle u prvoj i eventualno drugoj ( bez zimskih guma ). Konačno, kolodvor Oštarije ( LL provjerava trenutnu temperaturu, -7 ): Pogled u smjeru Kukače: U smjeru Ogulina: Šuplji peroni: Triangl počinje odmah na zapadnom ulazu u kolodvor: Dritura za Ogulin, lijevo za Vrhovine: Uvijek me impresionira Klek. Moram ga ovjekovječiti: Skretanje lijevo od pruge je vrlo opasno: Točno nasuprot kolodvora nalazi se stari bunker: Zahvaljujem se Kikiju273, Thomcrou, LL-u, Narcisu, Jeanu i Mannasu na prekrasno provedenom danu.

Dakle, osobno sam se iznenadio masovnošću ove ekspedicije, s obzirom da se radilo o relativno napornom ekšnu po vrlo niskim temperaturama ( u 13 sati u Delnicama službeno izmjereno -8 ). Zborno mjesto na Sobolima, oko 9,45 početak foto priče nalazi se na kolodvoru Lokve uz poprilčan minus na termometru ( barem 10 ispod nule ). Pogled sa stražnje strane prema kolodvorskim zgradama: Pravac Vrata: Pravac Delnice: I kontaktni vodovi se dobro uklapaju u priču o meteo uvijetima: Za zagrijavanje, odlučio sam malo protegnuti noge prema izlazu u smjeru Vrata. Sve je crveno, nema movinga: Ulaz u kolodvor Lokve iz smjera Vrata: A vidi ekipe ledene: Vozni park DPŽ: Pozdrav inspektoru Pfaffu: :wave: Cestovni prilaz kolodvoru: Vrijeme je za odmrzavanje. Pozdravljamo se sa cijenjenim kolegom Pfaffom ( kojemo zahvaljujem na uveličavanju ovog trenutka ), sjedamo u službena kolica i pravac Dejoun'ce. Gdje? Na ko-lo-dvor: Pogled u smjeru kolodvora Lokve: U smjeru Zalesine: Ovdje bih iskoristio priliku da se zahvalim ljubaznom prometniku, koji je na pravi način shvatio namjere naše sedmeročlane ekipe, a to je promocija željeznice u svim mogućim oblicima. Uostalom, što bi nas nagnalo da po debelom minusu obilazimo pol Gorskog Kotara, ako ne željeznica i odlična ekipa. Prije odlaska u pravcu Skrada, još jedan pogled prema sjeveru: S obzirom da zbog neočišćenih prilaza nismo mogli prići kolodvoru Zalesina i stajalištu Kupjak, nastavljamo dalje prema Skradu Pogled u pravcu Kupjaka: Prema Brod Moravicama: Nezaobilazan objekat društveno korisne namjene: nastavljamo dalje po D3 prema Gornjoj i Donjoj Dobri gdje skrećemo lijevo na sporednu snijegom pokrivenu cesticu, kojom stižemo na kolodvor Brod Moravice: Vrijeme i nadmorska visina: iz smjera Moravica iznenada i to velikom brzinom dolaze dvije žutke ( prva 007 ) sa podužom kompozicijom, tre popriličnom brzinom prolaze preko prvog lolsijeka u smjeru Skrada: Iako je kompozicija stvarno dugačka, nije pokrila niti pola zavoja, tek toliko da se stekne dojam o njegovoj dužini: Potrebno je pronaći najbolji kut za pravu fotku. Ako treba i kleknuti u snijeg: Kolodvor moravice-pogled u smjeru Vrbovskog: Prema Brod Moravicama: 1 141 305 Manevra: Stiže nagibni iz pravca Brod Moravica: Odlazi u pravcu Vrbovskog:

Početak potjere za tunelima Vranja 1 i 2 sa kolovora Učka: Priprema za ulazak ispred zapadnog portala Vranja 1: Ovo je prva niša: Prolaz se nalazi iza slijedeće: Kolosijek 600mm: Kolega Thomcro pozira Kikiju273: Pogled sa istočnog portala Vranja 1 prema tunelu Vranja2: Portal Vranja 1 i Big Joe: Vela Draga: Pogled iz Vranja 2 prema Vranja 1: U tunelu usrid mraka: Južni izlaz iz tunela Vranja 2: Nasip uz južni portal tunela Vranja 2: Fotkanje u niši: Inspekcija Franjine livade: Cestovni prijelaz uz stajalište hum u Istri: Na kolodvoru Lupoglav:

Nastavljamo dalje prema sjeveroistoku-kolodvor Bedekovčina: Cestovno-šinsko radno vozilo: Vrijeme nas gazi, pa brzamo prema Varaždinu. Uz cestu se zaustavljamo u kolodvoru Budinšćina: Prema Varaždinu: Prema Zaboku: U Novom Marofu stajemo samo par sekundi, dovoljno za jednu fotku: I konačno u Varaždinu: Putnički: Malo teretnih: Ne zaustavljamo se predugo i krećemo put Čakovca, najsjevernije točke naše ekspedicije i naravno, a gdje ćemo-pa na kolodvor: Kolega Kiki slikava "zabranu alkoholiziranja na radnom mjestu": Željezničko-industrijske: Kiki273 i Narcis , odlučili su se probiti kroz šumu vagona prema kolodvorskoj zgradi: a ja fotkam još malo teretnjaka: nakon foto sessiona na kolodvoru, iskoristili smo prekrasan dan za šetnju Čakovcem koji nas je oduševio čistoćom, uređenošću i urednošću. Grad Čakovec-odličan 5. Da se ne vraćamo istim putem, nastavljamo preko Preloga za Ludbreg i naravno kolodvor: Prema Koprivnici: Obračun kod OK Ludbrega ( kolegi Mannasu nije lako ): I konačno opet struja-kolodvor Koprivnica: Kiki je nagazio crtu-samo 2 poena. :=)): Radna meanzacija: Malo prometa: S obzirom da se večer približava, požurujemo bez previše zadržavanja prema Križevcima. Kolodvor Križevci: Ode Kiki u podzemlje. Smjer Bjelovar i Dugo Selo: Smjer Koprivnica: Nadmorska visina ( u razini moje zgrade u Rijeci ): Osim obaveznog programa u Križevcima smo imali i turističko razgledavanje jedne znamenitosti za koju kolegu Mannasa i mene vežu stanovita sjećanja iz 1997/98. Po-zor. Na mjestu od-mor. : I to bi bilo to. Krećemo put Vrbovca, Zagreba, Rijeke i Labina , puni dojmova sa ovog ekšna. Zahvaljujem se Kikiju, Narcisu, Mannasu na izvrsno provedenom danu, kao i kolegi Portosu koji nas je odlično ugostio, kao i HijenI na druženju u Zaboku. Pa do slijede :croatia2: :vlak: :dispo: će akcije, pozdrav.

Dobro došli na turneju "8 županija" koja se provodila s ciljem nabijanja kilometara i upoznavanja statičkih i dinamičkih parametara željezničkog sustava u Hrvatskoj. :croatia2: Kao što je već izvijestio kolega Kiki, vrijeme na polasku nije davalo previše nade u prekrasan sunčan dan kakav nas je pratio na ovom ekšnu. Prvo prikupljanje snage i dogovor za akciju-odmorište Ravna Gora: Nakon toga više se nismo zaustavljali do Zagreba. U Zagrebu smo odabrali pogodno mjesto za početak ekšna, pravo mjesto za tipove poput nas. Put nas vodi ispod Ilice: Naravno, postaja Vrapče ( pogled prema istoku ): Prema zapadu: Što je kolodvor bez dizla-2044004 s putničkom kompozicijom: Kerempoš Madjaroš u pravcu Zaprešića grada: Postaja je opskrbljena vertikalnim transportom u mirovanju, odnosno, pa i nije baš u funkciji: Donja platforma: Nastavljamo dalje. Gajnice smo već obradili u jednoj od ranijih ekspedicija, a Podsused smo prošišali u petoj brzini brzajući put Zaprešića na kavicu s Precjednikom pod radnim naslovom S prijateljima je najljepše: Zahvaljujemo se kolegi Portosu na ugodnom druženju i nastavljamo put Velikog Trgovišća. Što bi bio posjet tom pitoresknom mjestašcu bez da ovjekovječimo rodnu kuću prvog predsjednika Republike Hrvatske-FranjeTuđmana: U Velikom Trgovišću postoji i kolodvor: zato i jesmo tu :vlak: : Potpisujemo: Napuštamo Veliko Trgovišće i hitamo na križanje u Zabok: Usnula macosa: Zapadni ulaz na kolodvor: Hm: Naravno, da riječka ekipa ne dolazi bilo gdje i bilo kada bez veze-sačekuša križanja 4 putnička vlaka ( i to nedjeljom ). Prvo napada macosa iz Stubice: a zatim i iz Krapine ( kolega Kiki je presretač ): Kolega Narcis traži najbolju poziciju za snimanje: Iz Varaždina nam stiže 2044008 sa podužom garniturom: Šef stanice slaže garniture k'o po špagi: Evo, napokon, i Zagrepčana: Čekaj malo, ovog 2044 004 smo već vidjeli na Vrapču: Kolege Kiki273, Narcis i HijenA drže zapadni sektor kolodvora. Pravac Varaždin:

Jako blizu istini. Ukupno presli 750 km, a Vozilo je progutalo 450 kn goriva ( često smo se usput zaustavljali s upaljenim motorom da odrzavamo unutrasnju temperaturu podnosljivom ).

Nakon malo cakule, evo ide zavrsni dio ove reportaze. Nakon Gracaca pocinjemo sa usponom prema 802m visokom prijevoju. I negdje na tom dijelu zbila se ona vec ranije opisana legendarna situacija tipa "nem'rete tu slikavat". Dakle, s desne strane ceste uocavamo malu stanicnu zgradu i kompoziciju koja se upravo pokrenula prema Gracacu. I, naravno, a sto ste mislili, naglo skretanje udesno i poput munje zaletismo se Vozilom do samog kolosijeka uz klizanje guma po pijesku. Izlijecemo vanka i na brzinu ciks-ciks-ciks i nekoliko fotki je u foticima. naravno sefu stanice se bas nije svidjelo da usred nicega iznenada napadnu tursin terorists, pa se nije pripremio, vec je primijenio taktiku "napad je najbolja obrana" tekstom koji je lijepo prenio kolega Kiki. Evo 2 slikovna zapisa sa kolodvora Malovan: Pogled prema Kninu: i prema Gracacu: Nastavljamo dalje prema Kninu i usput neplanirano skrecemo lijevo s ceste prema postaji Zrmanja. Kolodvorska zgrada je impresivna: Na fotki se vide nasi geodeti. Pogled prema Malovanu-radni strojevi u punom pogonu: i prema Kninu: Obratite paznju na burozide. Pogled prema masivu Dinare: S obzirom da je i ovdje bilo hladno i vjetrovito, nismo se previse zadrzali, vec smo slijedeci zacrtanu rutu krenuli prema Kninu. Na tom putu docekao nas je prekrasan vidikovac iznad doline pocetnog toka Zrmanje: Usputni pogled na prekrasni kameni vijadukt Stara Straza: I konacno, Knin: A sto bi bila panorama bez pruge-ovo je odvojak prema Zadru: Konacno na kolodvoru Knin-pogled prema Splitu: Ponovno radna mehanizacija: Pogled prema sjeveru-na fotki se ne vidi koliko je zapravo bilo hladno -oko minus 4 uz jak vjetar: Jedini ljudi na peronima bila su ova dva profesionalca: Kolodvorska zgrada: i peroni: Otici u Knin, a ne snimiti tvrdjavu ( za obilazak koje nazalost nismo imali vremena ) bilo bi bogohulno: Golemu parnjacu vec je obradio kolega Thomcro, pa evo samo 2 fotkice: Slijepi odvojci na sjevernom dijelu kolodvora: Prsti se smrzli, pauza : Jos jedan detalj tvrdjave, prije ulaska u Vozilo i nastavka ekspedisna: na putu prema Drnisu zastajemo da snimimo razdvajanje Zadarske, licke i unske pruge: Putem prema Drnisu prelazimo preko Krke: Most: Nizvodno: Usput se zaustavljamo na kolodvoru Kosovo i Drnis ( na slikama ): Smjer Split: Smjer Knin: U Drnisu se odvajamo od pruge i krecemo put Splita, preko Cavoglava i Muca. I konacno, ponovno na moru-Riva: I brodovi: Zeljeznicki kolodvor, putnicka luka i medjugradski autobusni kolodvor smjesteni s jedan do drugoga sto je vrlo prakticno. Detalj sa splitskog kolodvora: Tu je i legendarni sved: i vec vidjeni vagoncic za prijevoz bibija: Ovom prilikom zahvaljujem se kolegama Thomcrou i Kikiju , te nasem vodicu po Splitu Makyju na izvrsnom drustvu i ugodno provedenom hladnom zimskom danu. Uz jos jednu impresiju starog Splita, do slijedece ekspedicije pozdrav od Kicota.

Nastavljamo po zimi i sve jacem vjetru put Lovinca. Pogled na Velebit sa kolodvora Lovinac je impresivan: Prema sjeveru: Izlaz prema Gracacu: i prema Gospicu: Nova kolodvorska zgrada se jos uredjuje: Pitam se gdje je nestala romantika starih kamenih zgrada. Straznja strana kolodvorske zgrade: Detalj signalizacije: Uz sav huk jake bure nismo ni culi da nam se priblizava tandem dizla: Prvu u tandemu poput gladnog vuka napada nas Thomcro ( vidi se na Kikijevoj slici ): Kada smo doznali da navedena kompozicija ceka par krizanja, a s obzirom da vani nije bilo preugodno, konsenzusom smo odlucili da odmah krecemo prema Gracacu. Naravno, ocito neupucen, nisam smatrao da cemo tamo naci nesto osobito i mislili smo Gracac poslikati u letu, ali nas je prevarilo. Odmah par metara od mjesta gdje smo parkirali Vozilo docekala nas je ona: Tommy ju je detaljnije obradio, pa evo samo natpisne ploce s osnovnim podacima: Dakle, prvi vlak u stanicu Gracac stigao je 1922. Idemo na perone, kad evo nesto neocekivano-mosna dizalica jedne nase bivse poznate tvornice u kojoj sam svojedobno sljakario preko omladinske zadruge tamo potkraj osamdesetih: Naravno, to je VEDA 5t: Izlaz prema Lovincu i novouredjeni peron sirine koje se ne bi posramili ni nasi mnogo veci kolodvori: Impresivna je i njegova duzina: Pitam se samo cemu tako ogroman peron za postaju gdje gotovo da i nema putnika u ukrcaju/iskrcaju? Ili je netko planirao za dalju buducnost. Pogled u pravcu Knina: Kolodvorska zgrada i peron uz nju nisu bas u najboljem stanju: Zima nas je ponovno potjerala u unutrasnjost i to u kolodvorsku cekaonicu, a tamo nas je docekalo pravo iznenadjenje: Obratite pozornost na vlakove 520 i 521 i vremena njihovih polazaka ( sorry zbog kvalitete fotke, ali ruke su se tresle )-pa to je KRIZANJE. Pa je li moguce da smo naletili na jedino dnevno krizanje dva nagibna u Gracacu u 9,54 do 9,57? Vjerovali ili ne, ovo nije bilo namjerno: Prvo je dosao zagrepcanec: a onda se pojavio i splicot: Jos nekoliko fotki za uspomenu: Za kraj posjeta Gracacu naravoucenje kako prolaze oni koje zele znati vise tamo gdje nije organiziran obilazak s vodicem: Nastavak sutra...

Ispricavam se zbog poduze pauze, ali idemo dalje ( ah, kako to gordo zvuci ). Krenuli smo iz Lickog Lesca sa minus 6 put Perusica i onako usput pri punoj brzini krajickom oka primijetili da prelazimo preko starog mosta i naravno, a sto cemo nego malo prikocit ( tragove mozete uociti na pijesku uz cestu ispod Kikijevih nogu ): Gledamo u pravcu Perusica, osim Kikija koji gleda prema Lescu. Sunce je vec izaslo i evo nas u tek malo toplijem Perusicu. Kolodvorska zgrada jos ima oziljke: Malo krupniji plan da se bolje vidi i fenjer: Pogled u smjeru Gospica ponovo ukazuje na signalne probleme: Ovi xxx me podsjecaju na sportsku prognozu : Ocito je da su radovi na obnovi kako temeljne infrastrukture ( kolosijeci i donji postroj ), tako i nadgradnje ( peroni, zgrade, ... ) u punom jeku, pa treba negdje, jel, i prespavat: Usnula kompozicija: Nije mi jedino jasno zasto je jedan od Easzova plavi, dok su ostali smedji. Ponovo betonski pragovi-pogled prema Lickom Lescu: Nije da reklamiram, ali nek se zna: Peroni su temeljito obnovljeni: Malo radne mehanizacije: I shef stanice : Pogled sa sporednog kolosijeka prema Lickom Lescu i sluzbenom vozilu ekspedicije: Perusic off-Gospic, we are coming-grad u jutarnjem budjenju: Rano jutro i minus 5, vasim avanturistima nije problem da se nesto ne bi i prezalogajilo: U potrazi za kolodvorom, prati se vodostaj Like: Konacno kolodvor-6 kolosijeka, ali bez kompozicija u prolasku, tek radne kompozicije: Ja radim sve i zovem se SuperJura: Pogled prema kolodvorskoj zgradi: Shef stanice Guospic, glavom i ocalima: Znakovit pogled nam kazuje-vidjet cete kada se preselim u novu kolodvorsku zgradu: Jutarnja pustos-pogled prema Lovincu: No, nije sve bas tako pusto. Ima tu i paparazza: Kolodvor je, mora se priznati izuzetno dugacak, najduzi u ravnoj liniji kojega smo vidjeli tijekom danasnjeg puta ( neka me kolege isprave ako grijesim ): Ima tu i devijacija : a i krivina: Na ovim fotkama ima materijala i za promatrace oblaka. Jedini "civilni" vagoncic u postaji: Meni su srcu prirasli betonski pragovi : S obzirom da nas je vjetar i minus prekonekoliko stupnjeva pomalo unistavalo, vratili smo se u Vozilo i nastavili dalje prema Lovincu. Naravno da nastavak slijedi....

Potpisujem ovo sto je kolega Stanley izrekao. Na ove nase ekspedicije gledam kao popularizaciju zeljeznice opcenito. Uostalom, zar nismo ovdje radi zanimanja za istu? BTW, novi materijali navecer ( sorry, obaveze ).

Na početku, ispričavam se kolegama forumašima, što nisam mogao ranije krenuti sa svojim dijelom putopisa, ali s obzirom na obim slikovnog materijala, objavljivanje će potrajati. Da bi mogli steći dojam koliko smo terena obišli u jednom danu, evo prikaza: Crveno je označena trasa kretanja 1.RB; ukuipno 735 km ( prema kilometar-satu u Ladi njivi ). Dakle, kao što već znate, nakon što smo prešli Vratnik, spuštamo se u ledenu Liku ( ne u rijeku ) i nakon strišanja Žute Lokve, Konpolja, Otočca, evo nas u Ličkom Lešću na -6 Celzijevaca. Nismo ni očekivali gužvu na kolodvoru ( pogled prema Vrhovinama ): i prema Perušiću, hm, pa ipak nije da nema nikoga: Ono što ne možemo često vidjeti na dionici Ri-ZG, na ličkoj pruzi je čest slučaj-betonski pragovi. Zanimljivo je da na kolodvoru u Ličkom Lešću, prvi i treći kolosijek imaju drvene, a drugi i četvrti betonske pragove. Industrijski odvojak: Radijus je malo jači: Pruga je očito nedavno obnovljena, ali ne i do kraja kvalitetno-pogledajte odvojak lijevo: Izlazni signali prema Vrhovinama su na "trbušnu paru" : Pragova k'o u priči: Ovoga je već snimio kolega Thomcro, ali, evo ga opet: Sigurno je sigurno: Pogled sa druge strane: Još malo signalnih pitanja: Još jednom vijadukt izbliza ( na sredini njega je stajao naš Thomcro kada je uslikao onog lika sa dignutim rukama u stilu "a sada svi u jedan glas": Zanimljivi bik ( malo neuhranjen ): kako je temperatura porasla sa -6 na -5,8 C, primjećeni su i putnici na kolodvoru: Da se tucanik ne nabija strojem, već u Ličkom Lešću to radi ljudska snaga, može se isčitati iz ove fotografije: Nastavak sutra....

Ovo mi u brodogradnji zovemo "top". Služi za izbijanje/podbijanje ( na pruzi očito pragova ). 4 ručke i udri.

Kao i uvijek, ekipa se potrudila. Doduše vrijeme nije bilo naklonjeno fotkanju ( boje su se negdje sakrile ). I da, nigdje nisam vidio "objekat". Pozdrav ekipi.

Svaka čast, majstore. Zima u svojim prekrasnim bojama, spoj prirode i tehnike. Bravo.

Drzi se Thommy i ozdravi cim prije.

Tako je, STIB. Tek mi je kasnije to palo na pamet.Gledajuci pravac prema glavnom, odmah to covjek poveze, a zapravo je najvjerojatnije isao na ranzirni za ciji obilazak nismo imali vremena, a vjerojatno i ne bi bas puno fotkali ili bi zavrsili na ispitivanju.

Kao sto je kolega Kiki273 vec napomenuo, iskrcavanje snaga rijecke transportne bojne dogodilo se u zoru tamo negdje gdje se Jadranski most usjeca u Kneziju i to naravno u krivom smjeru ( a kako drugacije ), ali to je vec opisao kolega. Zatim je uslijedilo probijanje do Mihaljevca, odlaganje teskog dijela opreme ( Lada Njiva ) i zatim put Zapadnog kolodvora. S obzirom da idemo uzdignute glave prvo sto vidimo su kontaktni vodovi: Pogled u daljinu: No kada gledate visoko zaboli vas skina, pa morate spustiti pogled na temelje i, gle-skretnica: Iz pravca Zapresica upravo stize poduza teretna kompozicija koju naravno moramo ovdje ovjekovjeciti: Zaustavljanje samo na koji trenutak: i zatim ponovno polazak u smjeru Glavnog kolodvora: Ja, ja, Folkswagen und AUDI: Sto bi bila prava postaja bez adekvatne cenife: Otvorite oci: Komentar natpisa na vratima zaista nije potreban, a ovo je ujedno i zamolba odgovornima da obidju povremeno i podzemlje postaje: Uskoro stize Madjar na relaciji Zapresic-Krizevci: Zapadni kolodvor bio je uvod u obilazak glavnog kolodvora, ali tamo su se pojavile stanovite prepreke, pa je fotkanje racionalizirano. Ali ovom ljepotanu nisam mogao odoliti: Detalj zavrsetka sine: Pticica: Gornji dio postrojenja: Bitno je uvijek jednostavno: Pogled otraga: I sa lijevog boka: Za ljubitelje tehnickih podataka: IC iz Osijeka nismo docekali: Dizelasica samac: Dizelasica sa drustvom : Detalj sa manovre: Da se predstavim, ja sam karet Koncar: Prije nego li smo se zaputili put Podsuseda, pogled na trg kralja Tomislava i za ovo doba godine prekrasan dan: Signalni stup iz zablje perspektive ( Jagiceva ); Za kraj zeljeznickog dijela putopisa-madjar u tandemu pun djece i djed mraz jure kroz Podsused: Zahvaljujemo se kolegi Ivanu T-101 koji nam je puno pomogao da u kratkom vremenu obidjemo neke bitne lokacije u gradu.