DB

Misliš na "Zabranjen smjer"?

Zgrade preko puta Dvorca: 2017. 2019. Nisam uočio ni jednu oznaku čemu služe, ili su služile te zgrade. Djeluju mi barokno, kao terezijanske kasarne? Križanje Županijske, Strossmayerove i Antuna Bauera Paje (? ): Park pokraj križanja: Pogled iz sjenice u parku u smjeru autobusnog kolodvora (da, da, nazire se između kuća ): - prema sjeveru, na kasarnu: - na istok, prema Dvorcu i kapeli Sv. Roka (i skroz desno, prema hotelu "Lav"): - na jugoistok, prema kapeli Sv. Roka, hotelu "Lav" i trgovačkoj kocki: - i na jug, prema ... hm, trafostanici i slijepim fasadama:

2017. Veleučilište "Lavoslav Ružička": Još dosta čest prizor na dunavskoj strani ulice: Nobelovac glavom & bradom: Iako su s druge strane ulice smještene institucije kao Županijski sud i Županijska skupština, iz neznanog razloga ih nisam registrirao. Ali sam ove godine snimio još jednu gotovo praznu parcelu: I napokon, Dvorac Eltz. 2017. (i suvremenije susjedstvo): 2019.

Hvala Domagoju na ispravku. Iako nisam od onih kojima su tržnice turistički cilj, ovu bi trebalo obići sljedeći put. Fotke su odavno kopirane u memoriju, pa savjet za obilaženje Gatesovih alata dolazi u obzir ubuduće. Dal bum sve od sebe ... Približan pregled mog švrljanja u rano proljeće 2015.: Prije dvije godine sam za obilazak organizirao raniji dolazak i povratak u Vinkovce zadnjim vlakom. Plan je bio obići muzeje: Bolnicu, Gradski muzej u Dvorcu Eltz i ako bude išlo, Memorijalno groblje i Muzej vučedolske kulture. I naravno, ubaciti ponešto u kljun ... ​ Županijska ulica Već objavljena fotka sa željezničkog nadvožnjaka: - pokazuje smjerove odvijanja cestovnog prometa na sjeveru grada - poludesno se Gundulićevom ulicom ulazi u grad, a ravno se Županijskom izlazi iz njega. Moja prva dva cilja se nalaze upravo u Županijskoj, pa je to logična longitudinala za dolazak u grad - i odlazak iz njega pješice. Upečatljiva zgrada bez krova pokraj samog križanja. Ne znam njezinu prvotnu namjenu. Djeluje ko staro skladište žita: Nadam se da ne bude dočekala sudbinu zagrebačkog Paromlina ... Nastavio sam sjenovitom stranom ulice, a prekuputa je dominirao ovaj šareni neboder: 2019. Nastavljam kroz neimenovano naselje s dunavske obale. Žitnica je i dalje bez krova: Ovaj put nastavljam sunčanom stranom: I dalje se obnavlja: Preko puta je čuvena vukovarska bolnica: Aneks (?) u prvom planu su vjerojatno prijemne ambulante, a krov četverokatne glavne zgrade se nazire u pozadini.

Biće ih još ... Stariji Canon imam od 2006. i sve fotke s njega su ranije uredno prebacivane ili njihovim ili Gatesovim softverom, s tim da sam nakon učitavanja sve vertikalno orijentirane fotke manualno zakretao. I u tom nema nikakvog problema. Problem se je prvi put pojavio ovdje, čini mi se, s novim softverom u novom laptopu, a isto se dogodilo i na poslovnom PC-u ... Niti novi Nikon unazad godine dana nije imun na to. Zahvalan sam i na samoj želji za pomoć, međutoa - ne umem da krivudam - što će reći, da pojma ne znam kako zaobići instalirane alate (iako bih vrlo rado). A labud ko labud - dijagonalan je. Vodotoranj 2015-e sam od centra nastavio Tuđmanovom ulicom, blago uzbrdo prema Vodotornju. Ne sjećam se više točno kojim sam još okolnim ulicama vrludao, no stigao sam na uzvisinu između Radićeve (koja se nastavlja na Tuđmanovu i izlazi iz grada kao D2 prema Iloku) i Dunava, na kojoj se nalazi crkva i samostan Sv. Filipa i Jakova. Nisam slikao, pa dojma radi, prilažem par fotki s Interpleta: Zaobilazim crkvu i samostan i nailazim na još jednu poveću zgradu - očito školu. Slijedi izmjenljivi niz fotki sa stranica vukovarske Gimnazije: Nastavljam dalje i izlazim na već spomenutu D2 / Radićevu, teren se tu lagano spušta, a nalijevo opažam uski rasjed obrastao gustim grmljem, koji se oštro spušta prema dunavskoj obali. Jedan od manjih, jer Vukovar i okolica su skroz ispresjecani s nekoliko takvih, no uglavnom bitno većih rasjeda. No o njima u kasnijoj fazi ... Vodotoranj mi je povremeno u vidnom polju, no imam onaj osjećaj da mi stalno izmiče i nikako mu se približit. Ko da sanjaš ... Cesta se od rasjeda lagano uspinje i na nekakvom odvojku lijevo konačno ga i dohvaćam. Solidna gradnja i stvarno čvrsta konstrukcija - no cigleni zidovi nikako ne ulijevaju povjerenje. Naokolo nema nikakvog upozorenja niti sigurnosne ograde. Izrazito neozbiljno i neodgovorno, od koga god bilo. Osim same građevine, tu je tek jedino (bila) ova tabla: Bila je to toga dana krajnja točka mog dosega od kolodvora južno. Zadnja fotka pred suton (i ujedno zadnja fotka iz posjeta 2015.): Imao sam dovoljno vremena za lagani povratak i traženje mjesta za kasni ručak. Našao sam ga na obali Dunava (a gdje bi drugdje), u pozadini hotela "Dunav". Vuka Nakon ručka sam protegnuo noge uzvodno desnom obalom Vuke do šareno osvjetljenog mosta u daljini. Prešao sam ga i vratio se do centra lijevom obalom. Kako je već pao mrak, ni tu nema fotki, ali ima ovogodišnjih - dnevnih. Ovako je to izgledalo 2019. (samo lijevom obalom): 3D je usmjeren nizvodno: Desno se pojavljuje nekakva dvorana, najvjerojatnije sportska, jer su se oko nje, dok sam ju prolazio, motali ljudi u trenirkama: Na suprotnoj obali solidno ugrađena šiklja. Trupica. Čun. Štogod ... Onaj most: Ovaj put ga nisam prešao (jesam kasnije, al i o tom kasnije ...). Desno je naselje Olajnica: Olajnica i dvorana: Iza dvorane se nazire dio konstrukcije autobusnog kolodvora. Na uzvisini iznad desne obale je niz tipskih vila. Iz jedne ranije ere ... Na kraju naselja je sportski park i nekakva trafostanica. Ili ložionica? Toplana? Još jedan par povećih guski: 2015. sam se vratio do centra i popio kavu na već spomenutoj i poslikanoj terasi CineStara, te krenuo lagano po mračnoj Županijskoj cesti prema kolodvoru ... Time u priči ostaju samo 2017. i 2018.

Hotel "Dunav", stari vodotoranj, komad banke: Ono što je ostalo od hotela "Dunav" (mislim da bager nema veze sa hotelom, nego radi na uređenju plohe Trga): - banka, gradsko poglavarstvo: - grandiozni "Grand" Iako mi se sad čini da bi dobro došla još pokoja fotka iz 'pozadine' centra, a da nije na osovini Strossmayerova-Tuđmanova, moglo bi se o tim okolnim ulicama reći da nisu ničim posebne - uobičajene gradske dvokatnice iz 19. i prve polovice 20. stoljeća, s pokojom interpolacijom novijeg vremena i ponekom vukovarskom osobitošću: prazne parcele između slijepih bočnih susjednih fasada, uredno poravnate i pokrivene održavanom travom. Očito, nekad bile zgrade, no kako nisu obnovljene, ostale su prazne, ali bar nije ostale zapuštene ruševine. Time je zaokruženo poglavlje o centru grada.

Lijeva obala Vuke, pogled preko prvog pješačkog mosta prema ušću: - pogled preko desne obale na Trg Republike: - i na drugi pješački most: - pogled sa drugog na prvi pješački most: - pogled preko ograde na popularno plovilo iz dnevnopolitičkog života (... doduše, boja ne odgovara, al ko bi to znao prije 3 mjeseca ): - pa onda pogled sa pješačkog na cestovni most: Vukovarski heroj Jean-Michel Nicolier, 1966-1991. - ono što je ostalo od priobalnih platana: - cestovni most pobliže: - pogled sa cestovnog na pješačke mostove: - pogled sa istog mjesta preko mosta uzvodno: - i još samo pogled duž Stepinčeve prema sjeveru i tržnici (ovi niski krovići na desnoj strani):

Aaa - tooo! Mda, moram priznat da sam već 'zaboravil' na dotični problem, jer sam se s Modrogalićem natezal oko nemogućnosti rješavanja toga ovdje. Dakle, problem je očito u novijim Prozorsima, čiji programi jednostavno sami preorjentiraju 'okomite' fotke, a Sitnoslik pak to ne prepoznaje - i uhorizontira ih bez ostatka. I nema načina da to ispravim, no škljocanjem na te polegnute fotke, dobiva se u posebnoj kartici ispravno orijentirana fotka. U pravilu se može i povećati. Centar *) Centar Vukovara (barem ga tako ja doživljavam) se dijeli na sjeverni (slavonski!), uglavnom duž djelomično pješačke Strossmayerove ulice u kojem su trenutno glavni gradski hotel ("Lav") i dva trgovačka centra, uz dosta kafića, ponešto obrtničkih lokala i turistički ured, te na južni (srijemski!), za kojeg je karakterističan poluotvoreni glavni gradski Trg republike Hrvatske sa bankovnom staklenjarom i najupečatljivijom gradskom zgradom, ex. hotelom "Grand", te pogledom na skelet nekad dominantnog hotela "Dunav" i pogledom na sjevernu polovicu centra preko Vuke. Dalje se nastavlja poznatim baroknim stupovima i lučnim svodovima, koji nadsvođuju pločnike s obje strane, uglavnom Tuđmanove ulice. Vuka je ujedno granica oba dijela centra, kao i Slavonije i Srijema. Centar grada se dakle proteže Strossmayerovom i Tuđmanovom, koje su spojene pješačkim mostom preko Vuke. Obje ulice su djelomično pješačke, a djelomično otvorene vozilima. Iako su ti prometni dijelovi relativno kratki, teško je zamisliti potpuno zatvaranje za promet, jer je centar dobrim dijelom i okružen stambenim zgradama, a i trgovine treba opskrbiti robom ... U kopnenoj pozadini sjevernog dijela centra, smještena je tržnica, a malo dalje, preko glavne ceste i autobusni kolodvor. 2015. - lijeva obala Vuke s pogledom na PBZ-ovu staklenjaru (mislim da je unutar nje i gradsko poglavarstvo) i "Grand": - s istog mjesta pogled prijeko na hotel "Dunav", stari vodotoranj, stambenjak i kraj staklenjare: Nekad hotel "Grand", pa "Radnički dom", danas zgrada koja čeka bolja vremena, a služi jedino nošenju fasade i popunjavanju gradskog prostora: Poznata je po tome da je 1920. u njoj održan 2. kongres Socijalističke radničke partije (komunista), na kojem je ujedno i promijenjen naziv u Komunistička partija Jugoslavije. S Trga ulazim u Tuđmanovu: Nekad, a pretpostavljam i sada, nazivaju ju Korzom. Dio s uključenim cestovnim prometom i čuvenim baroknim svodovima: - i s pogledom unatrag: 2017. - hotel "Lav": - trgovačka kocka na dunavskoj strani Strossmayerove: - Strossmayerova, prema jugu: 2019. - Strossmayerova, prema sjeveru: - Strossmayerova, pješačka zona prema jugu: - iza ćoška:

U obalnoj pozadini slavonske* polovice centra grada, nalazi se ... khm, khm ... marina. Ja bi prije rekao zimska luka ... ili Pfaff bi rek'o mandrač. 2015. je to izgledalo ovako: End ove godine, nešto komplitli difrent: Ne znam čemu su namijenjene dotične 3 zgrade, al vjerojatno da bu u staklenjari kafić s odličnim pogledom. Električna plovilica, koja dotičnog dana nije imala plovidbeni red. Inače, kolko znam plove Dunavom, čak do Iloka čini mi se. Više sreće s plovidbom, nadam se sljedeći put. I još pogledi na Dunav & mandrač sa terase kafića na 3. katu trgovačke kocke u centru: Obzirom na temperature tih dana, terase po gradu baš i nisu bile u điru, tek one zakrivene plastičnim ceradama i opremljene grijalicama, a ovoj ionako plastenik ne bi djelovao pristojno. Tako da sam izašao sasvim normalno kroz vrata - i onda u nastojanju da s nutarnje strane popijem kavicu, nisam mogao unutra!? Na moje "Wilma, Wilmaaa - open the door!" našao se jedan domorodac da skuži problem i otvorio kapiju (nije bio Škoro ). Nakon kavice, slijedio je kratak obilazak centra ...

Moram priznati da ni ja ne kopčam uzrok vratobolje. :ne zna: Da nije od buljenja u nebesa ...? Ak su pak uzrok neke moje fotke - nit su išta posebno u odnosu na ranije putopise, a obrada je u ovom slučaju da su fotke iz mobitela prenijete u maksimalnoj, a iz oba fotića u reduciranoj (800 x 600 Mpxl) rezoluciji. Ak je tu kaj moguće promijeniti je samo povećeti rezoluciju do maksimuma ... al onda se javljaju oni kojima se priča presporo učitava ...

Idem Dunav, šetam kej ... (... kad vidim jedno daviš. Daviš, daviš? - pitam - Ma jok, plivam leđa.) 2015. sam imao okvirni plan prošetati od kolodvora do centra, prošvrljati centrom i ev. do Vodotornja, ručati i uhvatiti zadnji vlak za Vinkovce. To je ujedno okosnica i sljedećeg dijela priče, uz dodatke iz sljedećih godina. Kad sam bio na nadvožnjaku, spontano sam se odlučio spustiti u podnožje i onda krenuo prema Dunavu ... a zatim odlučio krenuti obalom, pa dokle doguram ... Za nekoga sa obala Save, Dunav, sa svojim moćnim i udaljenim obalama, ali i mirnim tokom koji ulijeva spokoj je fascinantan komad vode. Ne čudi me da su njime fascinirani i inspirirani i aboridžini. Taj put dunavskom obalom sam djelomično slijedio i ove godine. Niti prije 4, a niti ove godine, nitko se nije udavio, a bogami ni plivao leđno. 2015. -pogled preko - pogled nizvodno - pogled uzvodno Dogurao sam obalom do Eltzovog dvorca, pa se popeo i nastavio Strossmayerovom ulicom prema centru. 2019. -prvo nizvodno - pa uzvodno - zoom na luku i Borovo - max. zoom na Borovo - usidrena gomila starog željeza? Ono što svaki putnik-namjernik voli vidjeti: (bi rekel moj imenjak: povečava ) - još jedna ukotvljena teglenica - dalje niz vodu ... - povrh obale - ovaj put sam odlučio popeti se prvim stubištem u naselje, a dalje nastavio Županijskom ulicom prema centru ... - još jedan pogled s vrha štengi na Dunav

Pogledi sa (željezničkog) nadvožnjaka, odnosno (cestovnog) podvožnjaka: - prema sjeveru, kolodvorskoj zgradi i luci 2015. 2017. - prema jugozapadu i kraju izvlačnjaka 2015. 2017. - prema jugu i centru grada 2015. 2017. U podnožju i ispod nadvožnjaka 2015. 2019. prapor ili les (zna li neko, dođavola, zašto nije samo prapor, ili samo les - nego ta sintagma s obaveznim rastavnim veznikom? )

Ruševina kolodvorske zgrade 2017. 2019.

Prljevo Predio grada u kojem se nalazi (željeznički) kolodvor Vukovar (molim, svatko ko poznaje Vukovar i nađe neku nepreciznost ili pogrešku u toponimima ili ostalim informacijama, neka me ispravi bez zadrške ). 2017. Kolodvor: 2017. 2019. Kolodvorski vozni redovi 2017. 2019.

Onima koji ga još nisu posjetili, a planiraju, nikako ne preporučam opremanje za posjet bljutavom kombinacijom iz drugog dijela naslova - jer u Vukovaru ima dovoljno odličnih destinacija za uživanje u kavi s pogledom, po vlastitom izboru. No dobro mi sjeda u naslov iz sasvim drugog razloga: ovaj 'putopis' je zapravo kompilacija triju jednodnevnih (ili možda točnije: poludnevnih) posjeta, odrađenih u slobodno vrijeme tijekom službenih putovanja 2015., 2017. i 2019. I da, to je onaj najavljivan u dva zadnja putopisa (ako se netko ponadao onom s australskim ljamama ... e taj ja još na čekanju - bar dok ne završim s ovim ). Tijekom prvog posjeta, 18. ožujka 2015. okinuo sam 20-ak fotki mobitelom, bez ikakve namjere da od toga nastane putopis, ili čak ni da bude dio nekog budućeg putopisa. Bio je to zapravo nekakvo uvodno upoznavanje s gradom, iako se moj vrlo prvi posjet dogodio 11 godina ranije, s kolegama iz vinkovačkog ZOP-a, kada je trebalo provjeriti neke podatke u Katastru. Dovezli su me autom od Borovog Naselja, pokraj željezničkog pa do autobusnog kolodvora (nekih 5 minuta pješke do recimo centra grada). Obavili smo po što smo došli i onda otpješačili do Dunava na kavu - dakle, nismo niti okrznuli centar. Iz auta sam tom prilikom tek bacio pogled na sjeverno predgrađe - i nije mi se nimalo dopalo. 2004. je taj dio grada izgledao prilično kaotično, nekakav konglomerat ruševina zaraslih u korov, grmlje i mlado drveće, nedavno izgrađenih kuća od blok-opeke bez fasada s tipskom stolarijom (s obaveznim prozorskim rebrenicama / šaropolkama / griljama), u kojima evidentno nitko nikada nije stanovao, pokojom kućom u kojima je bilo živih i koje su se i dalje uređivale za život, te pokojom staklenjarom u skladu s ostatkom suvremene tajkunizirane Rvacke. Takav prvi dojam i moja izrazita odbojnost prema umjetnom političko-domoljubnom turizmu, godinama me je odvraćala od pomisli ponovnom posjetu. No nakon proteka godina i upijanja novih (uglavnom vizualnih) TV-informacija, pojavila se znatiželja u kombinaciji s prilikom (službeni put u razdoblju kad nema nikakvih političkih davorija i manifestacija ). Prije 4 godine, bilo je to dakle izvjesno sondiranje, a ispalo je iznad svakog očekivanja. Zato sam preklani, 16. ožujka 2017. odlučio ponoviti obilazak, uz proširenje programa i vremena za posjet. Taj puta sam mobitel nadomjestio fotoaparatom (starim Canonom PowerShot A620). Obzirom na promijenjenu putanju, odlučio sam nakon toga spojiti fotke oba obilaska u jedinstven putopis. No, ispriječila se neuobičajena prepreka - nisam nigdje uspio naći fotografije s mobitela - a bez njih bi putopis bio krnji i nedorečen, obzirom da sam drugi puta uglavnom zaobišao lokacije od prije dvije godine. Tako je odustajanje bio lak i praktično jedini izbor. Ove godine, 12. ožujka, opremljen Nikonom Coolpix A900, isplanirao sam malo delikatniji obilazak, koji se dijelom poklapao s prva dva, s namjerom da fotke zadnja dva posjeta sklepam u jedinstven putopis. No, sortiranjem fotki, iznenada se pojavila i prva serija. Dakle, osim 3 posjeta imamo i 3 različita fotića. Cijeli taj galimatijas je onda trebalo prvo složiti u glavi ... tako da gotovo 3 mjeseca mozgam koncepciju. Uglavnom, jedna od ideja je bila 'filmska': postaviti nekakvu osnovnu nit radnje (odnosno obilaska) s flashbackovima i preskakanjima kronološkog niza. Osnovni problem ideje je da ni sad nemam tu osnovnu nit. Zadnja odluka je sljedeća - pokušat ću postaviti prostornu osnovu (predjele grada) u kronološkom sljedu, što bi trebalo rezultirati miješanjem dvije ili tri serije fotki po pojedinom dijelu grada ili lokaciji ... Nije vam baš jasno? Nema veze, nije ni meni. Idemo dakle, pa kaj ispadne ...

Ne treba. Piše u Zakonu o cestama (»Narodne novine«, br. 84/11, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14): Upravljanje nerazvrstanim cestama Članak 107. (1) Upravljanje, građenje i održavanje nerazvrstanih cesta obavlja se na način propisan za obavljanje komunalnih djelatnosti sukladno propisima kojima se uređuje komunalno gospodarstvo, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije. (2) Jedinica lokalne samouprave može osnovati trgovačko društvo u svom vlasništvu radi obavljanja poslova upravljanja i održavanja nerazvrstanih cesta te poslova građenja nerazvrstanih cesta uz odgovarajuću primjenu odredbi članka 23., 26. i 33. ovoga Zakona. (3) Jedinica lokalne samouprave vodi jedinstvenu bazu podataka o nerazvrstanim cestama na svom području. ...

Vjerojatno je komunalcima jednostavnije postavljati znakove zabrane za sva vozila, nego ovakve: 20) znak »zabrana prometa za sva motorna vozila« (B20) označuje cestu ili dio ceste na kojoj je zabranjen promet svim motornim vozilima. Ovaj znak zabrane moguće je koristiti za različite vrste vozila, tako da se na znaku koriste simboli znakova od B05 do B19; Znak B20 - jer, očito je da to nije neka pješačka staza koja vrvi pješacima. No, znakovi su jasni - duž nje samo pored bicikla.

Ccc. Izgleda da ti treba dobra poduka iz propisa u cestovnom prometu: Pravilnik o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama ("Narodne novine" broj 33/05, 64/05, 155/05 i 14/11) B. Znakovi izričitih naredbi ... Članak 30. Znakovi izričitih naredbi jesu: ... 3) znak »zabrana prometa u oba smjera« (B03) označuje cestu, odnosno dio ceste, na kojem je zabranjen promet svim vozilima u oba smjera; Znak B03

Kod nas (u Hrvatskoj) su na prugama Strizivojna-Vrpolje - Slavonski Šamac i Metković - Ploče, dok je njima upravljalo ŽTP Sarajevo označavani kao 1. glavni prolazni kolosjek, a onda 2. i 3. naizmjenično, prvi prema kolodvorskoj zgradi, pa onaj na suprotnoj strani ... (no to je ionako bilo samo u Kopanici, Šamcu, Metkoviću i Opuzenu). (...)

Je, imaš pravo. Radi toga sam jedamput zamalo propustil vlak. Ne sjećam se više, al vjerojatno prema Koprivnici.

Ko i svugdje, od kolodvorske zgrade. 4. Taj nije u APB-u. Povećaj fotku na realnu veličinu, pa se brojevi vide, doduše malo mutno, ali ipak ...

Na skretnici br. 9 se sa sjevernog glavnog (odnosno sa 2. kolodvorskog) prolaznog kolosjeka glavne pruge odvaja 3. kolosjek, koji se na izlaznoj strani nastavlja u prugu Savski Marof - Kumrovec. To je do određenog vremena bila i jedina veza za vožnju vlakova, jer je unazad nekih 20-ak godina na zapadnoj strani dograđena kolosječna veza 2. na 3. kolosjek (ne znam koji su to brojevi skretnica), pa je ta logika svojedobno primjenjena kod svih kolodvora s odvojnim prugama. Dakle - ključna je moguća vožnja vlaka. Svojedobno, dok sam još bil referent za skretnice u ZOP-u, o tom sam vodil polemike s kolegom u Službi. S tim mojim stavom se je složil, no nije i oko početka stacioniranja odvojnih pruga. Ja sam tvrdil da SVE odvojne pruge moraju počinjati s nulom na sredini kolodvorskih zgrada (odnosne referentne ravnine gdje već te zgrade nisu simetrične), ali mi se on suprotstavljal s protupitanjem da bi u tom slučaju imali negativne stacionaže. - Da? I? Gde je tu problem? - bil je moj stav. No, ostalo je po njegovom. Tak da smo se složili oko knjigovodstvene strane, ali ne i oko početaka pruga. I eto, Kumrovečka i dalje počinje na početku skretnice br. 9. Kad se promjeni položaj, broj, kolosječna situacija na toj i okolnim skretnicama - nastal bu opet problem ... A kolodvorske zgrade su ipak trajnije od skretnica.

Slažem se, očito neki nisu posložili sustav u glavi ... ali nije niš protiv propisa. :ne zna: U principu, prilazi se postavljaju od strane kolodvorske zgrade i služe prilazu putnika peronima, a ne za prelaženje cijelog kolodvora.

Neće ići. To je PRILAZ peronima (il u ovom slučaju, uređenim površinama).

To nije skretnički signal! Njih si uslikal ovde: