DB

Moram priznati da ni ja ne kopčam uzrok vratobolje. :ne zna: Da nije od buljenja u nebesa ...? Ak su pak uzrok neke moje fotke - nit su išta posebno u odnosu na ranije putopise, a obrada je u ovom slučaju da su fotke iz mobitela prenijete u maksimalnoj, a iz oba fotića u reduciranoj (800 x 600 Mpxl) rezoluciji. Ak je tu kaj moguće promijeniti je samo povećeti rezoluciju do maksimuma ... al onda se javljaju oni kojima se priča presporo učitava ...

Idem Dunav, šetam kej ... (... kad vidim jedno daviš. Daviš, daviš? - pitam - Ma jok, plivam leđa.) 2015. sam imao okvirni plan prošetati od kolodvora do centra, prošvrljati centrom i ev. do Vodotornja, ručati i uhvatiti zadnji vlak za Vinkovce. To je ujedno okosnica i sljedećeg dijela priče, uz dodatke iz sljedećih godina. Kad sam bio na nadvožnjaku, spontano sam se odlučio spustiti u podnožje i onda krenuo prema Dunavu ... a zatim odlučio krenuti obalom, pa dokle doguram ... Za nekoga sa obala Save, Dunav, sa svojim moćnim i udaljenim obalama, ali i mirnim tokom koji ulijeva spokoj je fascinantan komad vode. Ne čudi me da su njime fascinirani i inspirirani i aboridžini. Taj put dunavskom obalom sam djelomično slijedio i ove godine. Niti prije 4, a niti ove godine, nitko se nije udavio, a bogami ni plivao leđno. 2015. -pogled preko - pogled nizvodno - pogled uzvodno Dogurao sam obalom do Eltzovog dvorca, pa se popeo i nastavio Strossmayerovom ulicom prema centru. 2019. -prvo nizvodno - pa uzvodno - zoom na luku i Borovo - max. zoom na Borovo - usidrena gomila starog željeza? Ono što svaki putnik-namjernik voli vidjeti: (bi rekel moj imenjak: povečava ) - još jedna ukotvljena teglenica - dalje niz vodu ... - povrh obale - ovaj put sam odlučio popeti se prvim stubištem u naselje, a dalje nastavio Županijskom ulicom prema centru ... - još jedan pogled s vrha štengi na Dunav

Pogledi sa (željezničkog) nadvožnjaka, odnosno (cestovnog) podvožnjaka: - prema sjeveru, kolodvorskoj zgradi i luci 2015. 2017. - prema jugozapadu i kraju izvlačnjaka 2015. 2017. - prema jugu i centru grada 2015. 2017. U podnožju i ispod nadvožnjaka 2015. 2019. prapor ili les (zna li neko, dođavola, zašto nije samo prapor, ili samo les - nego ta sintagma s obaveznim rastavnim veznikom? )

Ruševina kolodvorske zgrade 2017. 2019.

Prljevo Predio grada u kojem se nalazi (željeznički) kolodvor Vukovar (molim, svatko ko poznaje Vukovar i nađe neku nepreciznost ili pogrešku u toponimima ili ostalim informacijama, neka me ispravi bez zadrške ). 2017. Kolodvor: 2017. 2019. Kolodvorski vozni redovi 2017. 2019.

Onima koji ga još nisu posjetili, a planiraju, nikako ne preporučam opremanje za posjet bljutavom kombinacijom iz drugog dijela naslova - jer u Vukovaru ima dovoljno odličnih destinacija za uživanje u kavi s pogledom, po vlastitom izboru. No dobro mi sjeda u naslov iz sasvim drugog razloga: ovaj 'putopis' je zapravo kompilacija triju jednodnevnih (ili možda točnije: poludnevnih) posjeta, odrađenih u slobodno vrijeme tijekom službenih putovanja 2015., 2017. i 2019. I da, to je onaj najavljivan u dva zadnja putopisa (ako se netko ponadao onom s australskim ljamama ... e taj ja još na čekanju - bar dok ne završim s ovim ). Tijekom prvog posjeta, 18. ožujka 2015. okinuo sam 20-ak fotki mobitelom, bez ikakve namjere da od toga nastane putopis, ili čak ni da bude dio nekog budućeg putopisa. Bio je to zapravo nekakvo uvodno upoznavanje s gradom, iako se moj vrlo prvi posjet dogodio 11 godina ranije, s kolegama iz vinkovačkog ZOP-a, kada je trebalo provjeriti neke podatke u Katastru. Dovezli su me autom od Borovog Naselja, pokraj željezničkog pa do autobusnog kolodvora (nekih 5 minuta pješke do recimo centra grada). Obavili smo po što smo došli i onda otpješačili do Dunava na kavu - dakle, nismo niti okrznuli centar. Iz auta sam tom prilikom tek bacio pogled na sjeverno predgrađe - i nije mi se nimalo dopalo. 2004. je taj dio grada izgledao prilično kaotično, nekakav konglomerat ruševina zaraslih u korov, grmlje i mlado drveće, nedavno izgrađenih kuća od blok-opeke bez fasada s tipskom stolarijom (s obaveznim prozorskim rebrenicama / šaropolkama / griljama), u kojima evidentno nitko nikada nije stanovao, pokojom kućom u kojima je bilo živih i koje su se i dalje uređivale za život, te pokojom staklenjarom u skladu s ostatkom suvremene tajkunizirane Rvacke. Takav prvi dojam i moja izrazita odbojnost prema umjetnom političko-domoljubnom turizmu, godinama me je odvraćala od pomisli ponovnom posjetu. No nakon proteka godina i upijanja novih (uglavnom vizualnih) TV-informacija, pojavila se znatiželja u kombinaciji s prilikom (službeni put u razdoblju kad nema nikakvih političkih davorija i manifestacija ). Prije 4 godine, bilo je to dakle izvjesno sondiranje, a ispalo je iznad svakog očekivanja. Zato sam preklani, 16. ožujka 2017. odlučio ponoviti obilazak, uz proširenje programa i vremena za posjet. Taj puta sam mobitel nadomjestio fotoaparatom (starim Canonom PowerShot A620). Obzirom na promijenjenu putanju, odlučio sam nakon toga spojiti fotke oba obilaska u jedinstven putopis. No, ispriječila se neuobičajena prepreka - nisam nigdje uspio naći fotografije s mobitela - a bez njih bi putopis bio krnji i nedorečen, obzirom da sam drugi puta uglavnom zaobišao lokacije od prije dvije godine. Tako je odustajanje bio lak i praktično jedini izbor. Ove godine, 12. ožujka, opremljen Nikonom Coolpix A900, isplanirao sam malo delikatniji obilazak, koji se dijelom poklapao s prva dva, s namjerom da fotke zadnja dva posjeta sklepam u jedinstven putopis. No, sortiranjem fotki, iznenada se pojavila i prva serija. Dakle, osim 3 posjeta imamo i 3 različita fotića. Cijeli taj galimatijas je onda trebalo prvo složiti u glavi ... tako da gotovo 3 mjeseca mozgam koncepciju. Uglavnom, jedna od ideja je bila 'filmska': postaviti nekakvu osnovnu nit radnje (odnosno obilaska) s flashbackovima i preskakanjima kronološkog niza. Osnovni problem ideje je da ni sad nemam tu osnovnu nit. Zadnja odluka je sljedeća - pokušat ću postaviti prostornu osnovu (predjele grada) u kronološkom sljedu, što bi trebalo rezultirati miješanjem dvije ili tri serije fotki po pojedinom dijelu grada ili lokaciji ... Nije vam baš jasno? Nema veze, nije ni meni. Idemo dakle, pa kaj ispadne ...

Ne treba. Piše u Zakonu o cestama (»Narodne novine«, br. 84/11, 22/13, 54/13, 148/13 i 92/14): Upravljanje nerazvrstanim cestama Članak 107. (1) Upravljanje, građenje i održavanje nerazvrstanih cesta obavlja se na način propisan za obavljanje komunalnih djelatnosti sukladno propisima kojima se uređuje komunalno gospodarstvo, ako ovim Zakonom nije propisano drukčije. (2) Jedinica lokalne samouprave može osnovati trgovačko društvo u svom vlasništvu radi obavljanja poslova upravljanja i održavanja nerazvrstanih cesta te poslova građenja nerazvrstanih cesta uz odgovarajuću primjenu odredbi članka 23., 26. i 33. ovoga Zakona. (3) Jedinica lokalne samouprave vodi jedinstvenu bazu podataka o nerazvrstanim cestama na svom području. ...

Vjerojatno je komunalcima jednostavnije postavljati znakove zabrane za sva vozila, nego ovakve: 20) znak »zabrana prometa za sva motorna vozila« (B20) označuje cestu ili dio ceste na kojoj je zabranjen promet svim motornim vozilima. Ovaj znak zabrane moguće je koristiti za različite vrste vozila, tako da se na znaku koriste simboli znakova od B05 do B19; Znak B20 - jer, očito je da to nije neka pješačka staza koja vrvi pješacima. No, znakovi su jasni - duž nje samo pored bicikla.

Ccc. Izgleda da ti treba dobra poduka iz propisa u cestovnom prometu: Pravilnik o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama ("Narodne novine" broj 33/05, 64/05, 155/05 i 14/11) B. Znakovi izričitih naredbi ... Članak 30. Znakovi izričitih naredbi jesu: ... 3) znak »zabrana prometa u oba smjera« (B03) označuje cestu, odnosno dio ceste, na kojem je zabranjen promet svim vozilima u oba smjera; Znak B03

Kod nas (u Hrvatskoj) su na prugama Strizivojna-Vrpolje - Slavonski Šamac i Metković - Ploče, dok je njima upravljalo ŽTP Sarajevo označavani kao 1. glavni prolazni kolosjek, a onda 2. i 3. naizmjenično, prvi prema kolodvorskoj zgradi, pa onaj na suprotnoj strani ... (no to je ionako bilo samo u Kopanici, Šamcu, Metkoviću i Opuzenu). (...)

Je, imaš pravo. Radi toga sam jedamput zamalo propustil vlak. Ne sjećam se više, al vjerojatno prema Koprivnici.

Ko i svugdje, od kolodvorske zgrade. 4. Taj nije u APB-u. Povećaj fotku na realnu veličinu, pa se brojevi vide, doduše malo mutno, ali ipak ...

Na skretnici br. 9 se sa sjevernog glavnog (odnosno sa 2. kolodvorskog) prolaznog kolosjeka glavne pruge odvaja 3. kolosjek, koji se na izlaznoj strani nastavlja u prugu Savski Marof - Kumrovec. To je do određenog vremena bila i jedina veza za vožnju vlakova, jer je unazad nekih 20-ak godina na zapadnoj strani dograđena kolosječna veza 2. na 3. kolosjek (ne znam koji su to brojevi skretnica), pa je ta logika svojedobno primjenjena kod svih kolodvora s odvojnim prugama. Dakle - ključna je moguća vožnja vlaka. Svojedobno, dok sam još bil referent za skretnice u ZOP-u, o tom sam vodil polemike s kolegom u Službi. S tim mojim stavom se je složil, no nije i oko početka stacioniranja odvojnih pruga. Ja sam tvrdil da SVE odvojne pruge moraju počinjati s nulom na sredini kolodvorskih zgrada (odnosne referentne ravnine gdje već te zgrade nisu simetrične), ali mi se on suprotstavljal s protupitanjem da bi u tom slučaju imali negativne stacionaže. - Da? I? Gde je tu problem? - bil je moj stav. No, ostalo je po njegovom. Tak da smo se složili oko knjigovodstvene strane, ali ne i oko početaka pruga. I eto, Kumrovečka i dalje počinje na početku skretnice br. 9. Kad se promjeni položaj, broj, kolosječna situacija na toj i okolnim skretnicama - nastal bu opet problem ... A kolodvorske zgrade su ipak trajnije od skretnica.

Slažem se, očito neki nisu posložili sustav u glavi ... ali nije niš protiv propisa. :ne zna: U principu, prilazi se postavljaju od strane kolodvorske zgrade i služe prilazu putnika peronima, a ne za prelaženje cijelog kolodvora.

Neće ići. To je PRILAZ peronima (il u ovom slučaju, uređenim površinama).

To nije skretnički signal! Njih si uslikal ovde:

Čestitam na oštrookom zapažanju ... iako mi u povećanju baš sve nije bistro. Sjeverni kolosjeci postepeno iščezavaju zapadno od perona, odnosno "nailaze" na škarpu nasipa. Ukoliko je neko na tom dijelu planiral rasputnicu, za dotične skretnice u tom praznom polju jednostavno nema mjesta ... Al, ovo je već prešlo u ozbiljan off topic, bil bi red priču o pothodniku prebaciti u Infrastrukturu ...

Žmurje. Postavljaju geomehaničku membranu. Očito, planiraju nekakvo ukopavanje ...?

Počinjem se pitat jel je onaj vic o Peri ložaču ipak istina ...?

Stal si na rajsnedl?

Da pogađam - Portos je sel na rajsnedl ...?

Z biblioteke nakraj štreke, AD 12. studenoga MMXVIII: I prinjih je remont:

Nakon partera, slijedi galerija: I na kraju, za sve koji su se pitali jel se to "Eneterprise" nasukal navrh brega, odgovor je da je to vodovodni rezervar: Tolko ovaj put od mene s kraja gradilišta ...

Ista meta, godinu kasnije (malo je materijala, pa nije za otvarat posebnu temu, a znam da se autor nebu srdil ). Objekt vrijedan pažnje se pretvara u još jedan vrlo vrijedan građevinski prostor: Bilo je to prekjučer, Anno Domini 12. studenoga MMXVIII. Impresije su uglavnom popraćene iz bibliotekarske perspektive - prvo iz najrejllfanofskije uz prugu:

Ja sam ipak išel poslom. Željezničkim. Slobodno vrijeme sam, naravno, iskoristil za spajanje korisnog s ugodnim.