DB

Da sam znal da se zavičajno družite, mogli ste uključit i mene. Iako porijeklom iz Zagorja, familija mog starog je od njegvih mladih dana živila u Okešincu (za nepoznavaoce lokalne geografije: selo između Novoselca i Vezišća - rodnog sela Milke Trnine). Jedna ambijentalna: (u prvom planu, slijeva na desno: Egerke, Stib i Ruxrux). Dolazak glavnog i doglavnog: Iako je Egerke potvrdil da je videl i uslikal čuvenu vječno-spuštenu-brklju u supravljenom položaju, nije promakla ni meni: (dakle: ulica Republike Austrije ispod brklje na Zapadnom kolodvoru)

Hm, hmmm ... Znači, kad su "Lučelnicu" preimenovali u "Luka" - onaj drugi potok su preimenovali u - Lučelnicu?! Btw - na Geoportalu, taj drugi se zove - Vučelnica! (Paf, Paf - ubuduće oprezije s pitanjima )

Ono je definitivno bivša zgrada kolodvora Luka. Nije samo da je se sjećam uživo, nego i više TV reportaža o western stilu te zgrade, a također i priče o naslovnici albuma.

Treba aktivirati kvačicu "Nazivi" ... a "Čestice" je poželjno otkvačiti. Al u ovom slučaju, nema nigdje naziva dotičnog potoka ... a i kaj će nam, kad ga vode u australskom katastru.

Skretničari nisu samo prebacivači kruški, nego obavljaju i čišćenje i podmazivanje skretnica ... a mogu i kvačiti i otkvačivati vozila.

Prometni pravilnik dopušta samo u posebnim slučajevima otpremanje sa sporednih, dok za takvo primanje vlakova na njih nisam siguran - tak da je postupak bil potpuno po propisu.

Za domaće toponime postoji Geoportal. No doduše, ispada da ni taj nije svevideći. Možda bi onaj Peruanac ...

Interesantno. Ja tu zgradu znam ko Gradsku kavanu ... nažalost, odavno je već kad sam poljubil vrata (još jedna hrvatska priča o pretvorbi?). Kad već nisam mogel u kavani, taj put sam se odvažil u nadovezujućoj pješačkoj ulici tražit u jednom kafiću međimursku kavu. Konobar mi je odgovoril da oni imaju Franckovu.

Ma viš da su ga kamuflirali:

Kak ide ono: moj oca i sina ...? Pa prošel sam tu dionicu najmanje dvaput, pa ni dvorca, ni princeze ... Jel negde tatrane ...?

Kolko znam, nemam pretke u tim krajevima. A prvi (i jedini put) mi je ta Rudolfica ostala u dobroj i lošoj uspomeni, prije jedno 4-5 godina. Dobroj jer sam iz Novoga jedne ljetne nedelje popodne skrenul tuda za Zagreb, obzirom da su javljali da je zastoj kod Križišća - srel sam jedno pet auti do Ogulina (u oba smjera). A u lošoj iz istog razloga ko i Seabral - zavoj levo, zavoj desno ... pa to x in. Da baš znam - ne bi pital. Ne snalazim se baš s tim austrijanskim princovima i princezama, tak ni od kud do kud ide Karolina(?). Između koja dva križopetja je taj dvorac?

Đe toga ima? Hoću reć - puno put sam taj dvorac videl na fotkama, al nikak skužit kak se tam dolazi. Nije mi se nijedamput zalomilo da naletim na njega. I - jel ima kakvog sadržaja (makar biblioteku)?

Ima pouzdanih naznaka da su neki Krkani nedavno spoznali da Krčki most zapravo nije most - nego dva mosta!

Vidim, Drempa polako djeluje na podsvijest ...

Hm ... vidim da sam ostal neshvaćen. Oni tamo gore su puno manje revolucionarni.

A gle ovog Čegevaru ... aj ti drugi put malo na Tibet, ha?

Marioo misli na sebe i mene. Zanemarite.

Da ne zahrđa tema dok nema autora: Posljednja dva mjeseca dvorišta opsjedaju medvjedi Doš'o medo u Lokve: Panike među mještanima nema, ali bojazan postoji Autor: Slavica Mrkić Modrić Pojačano spuštanje medvjeda u naselja može se povezati s ledolomom koji je u veljači naštetio i šumi, i ljudima, ali i životinjama. Šume su pune srušenih stabala što su medvjedima otežala kretanje pa umjesto šumom medo ide »drumom«, tj. livadom, kaže lovnik Hrvatskih šuma Miroslav Šafar LOKVE » Medvjedi se spuštaju u goranska naselja. I nije baš neka vijest, ali kad to čine svakodnevno ili bolje je reći svaku noć, e, to pak iskače iz goranske uobičajenosti. Upravo to rade na području Općine Lokve. Negdje od početka rujna, mještani Homera, dijela Lokava kao i Slemena viđaju ih u vrtovima, voćnjacima, ali i dvorištima. Najčešće spominju dvije medvjedice i njihovu mladunčad, a na onog »brundavog gospodina« koji prošeće Slemenom gotovo se niti ne obaziru. I sve je bilo na rubu normale dok jednoj mještanki Lokava nije nastradao kokošinjac i one koji su bile u njemu tj. kokoši i patke. Njih 40-ak. Lovačko društvo »Srnjak Fužine – Lokve« iako nije moralo preuzelo je na sebe obvezu da dotičnoj mještanki nadoknadi štetu što ju je medo počinio, ali među Lokvarce uvukla se doza nelagode. I blago mora jesti Općina Lokve poduzela je sve što je bilo u njezinoj moći i nadležnosti kako bi medvjede odvratila od naselja. Načelnik Toni Štimac kaže: – Zadnja dva mjeseca medvjedi prečesto svraćaju u mjesto. Najčešće u Homer. Ono što smo mogli napraviti, napravili smo. Maknuli smo kontejnere koji su i inače postavljeni zbog izletnika tj. vikendaša, svako jutro odvozimo smeće, kontaktirali smo Odjel za lovstvo pri Ministarstvu poljoprivrede Republike Hrvatske, te uputili zahtjev za pomoć našem Lovačkom društvu. Kako je ove godine u šumi manje hrane bilo je za očekivati da će medvjedi hranu potražiti na nekom drugom mjestu. U kontejnerima, u polju, vrtovima... Ipak, koordiniranim akcijama lovaca i interventnog tima pri Ministarstvu, nadam se da će ova, ne baš ugodna situacija, biti riješena. Tragovi medvjeđih kandži i razbijena dvorišna ograda na kući Boje Ignjić / Foto S. DRECHSLER Istom se nadaju i stanovnici Homera kojima medvjedi najčešće svraćaju iako nekog većeg straha ili panike u razgovoru s njima nismo osjetili. Štoviše, dominirao je osjećaj suživota medvjeda i čovjeka koji u Gorskom kotaru i nije rijetkost. Tako Seida Sveticki kaže: – Pojeli su mi sve jabuke i mrkvicu. Nisam ljuta na blago, pa moraju i oni nešto jesti, a živjeti u šumi znači biti spreman na ovakve stvari. Imamo tri psa i oni jave kad je medo blizu pa ne izlazimo iz kuće, a na djecu pazimo. Pred kućnim pragom Ona kojoj je došao na dva metra od kućnog praga je Boja Ignjić. Osim što joj je pojeo sve jabuke, oštetio joj je i ogradu te ostavio trag kandži na dvorišnom zidu. – A, brižan, probao je gore pa mu se poklizalo. Vidite i sami po tragu da je to bilo tako. Ma, nije meni što je pojeo jabuke, samo me je strah da mi ne dođe u kuću. Sad se već približio na niti dva metra razdaljine. Znam da je sve to normalno u naseljima kao što su Lokve, ali jedno ulično svjetlo ispred kuće, dobro bi nam došlo. Ako ništa drugo da ga vidimo, priča Boja. Medvjedi, doznajemo od Marije Dragičević, ne dolaze danju. Vrijeme za njihovo prošetavanje mjestom počinje s prvim mrakom i traje do zore. – Dočim zaškuri ja zatvaram vrata. I ne samo ja već svi stanovnici Homera. Kako kućna, tako i ona dvorišna jer neće medvjed po danu, on čeka da se mi smirimo, i kad sve utihne – evo ga. Je, i meni je pojel' jabuke ali nema veze. Sin mi je lovac i ja ću sad samo ponoviti ono što je on meni rekao – neka blago jede, pa i ono mora jesti, sa smijehom nam je ispričala Marija, te dodala da dok je sva šteta u voćnjacima i vrtovima, nema nikakvog problema. I tako u Lokvama psi laju, a medvjedi prolaze. Nitko se baš previše ne uzbuđuje, ali doza straha, pogotovo zbog zime koja dolazi i o čijoj jačini ovisi koliko će često medvjedi u potrazi za hranom svoje prirodno stanište tj. šumu mijenjati za ono ljudsko, može se iščitati između redaka.

Ma ne - ak se budu vozili na repi.

Mađari (navodno) nemaju padeže ...

Manevra repe (da se ne zamijeni s http://www.pansionzapse.com/etologija-pasa/zasto-psi-vrte-repom/ ).

Nema kolodvora. Tam je samo stajalište, kod tog ŽCP-a.

Infra nema G-kola. To su (najvjerojatnije) od Pružnih građevina. To je zato jer je na remontiranom dijelu lagana vožnja, a na davno remontiranom vijaduktu redovna brzina iz VR-a. Vjeruj mi - nema tu nikakvog čuda. Sve je baš kak treba biti.

Kad sam radil u ZOP-u (1987/95), taj dio kolosjeka je jednostavno bil spoj s magazinskim kolosjekom uz Vojnu rampu (koja postoji i danas), a na drugoj strani s kolodvorom Črnomerec (dakle, do naznačenog mjesta, paralelan s južnim kolosjekom). Na ovoj lokaciji nije bilo ni naznake nekakve skretnice na južnom kolosjeku - kaj naravno, ne znači i da je nije bilo. Zato sam i pital, jer se priča o tom više ne sjećam. Kontinuitet pak tog kolosjeka je prekinul peron uz južni kolosjek (no demontiran je kad je rađen KT Vrapče). Ne sjećam se jasno ovog ŽCP-a, može biti da je išel s Vojne rampe pa dalje ili još jednim prijelazom na Radgonsku ... ili dalje niz prugu prema kolodvoru Vrapče.

Prilično sam siguran, obzirom da sam imal u rukama situacije obadva "bratska" TK (no, ne sporim da je možda nekad davno i postojal naziv RK - iako mi je to malo vjerojatno, bez obzira da se ranžiranje do izgradnje pravog ražirnog kolodvora obavljalo duž Črnomerca i Vrapča - nekad smo govorili "foršibanje" ... i skidali manevristima sve svece na "rampama" ). Situacija bivšeg kolodvora je svakako negdje u arhivi (u Mihanovićevoj). Iskreno, ne sjećam se jesmo li ju u ZOP-u još zadržali nakon pretvaranja u KT Vrapče, pa tak niti nemrem ni pretpostavljati imaju li ju još. Bajdvej, ja sam do tog događaja bil najveća "štetočinja" i nemilice sam daval naloge za demontažu svega upotrebljivog za žive pruge - taj je kolodvor naime, bil nepresušni izvor skretničkih dijelova radijusa 200 m - i to u prilično dobrom stanju, a koji su kronično nedostajali. I kad si već spomenul situacije - ne sjećam se u njima spoja istočne strane Vrapča na glavnu prugu, pa me baš interesira jel je stvarno nekad davno postojal (dakle neovisno o direktnim vezama na Črnomerec)? Mda - siguran sam da je kota Vrapča TK bila ispod kote pruge (danas bi rekel jedino - znatno, no teško mi je govoriti u centimetrima, jer je prostor između najbližeg kolodvorskog kolosjeka pruzi i pruge bil kronično zarašten, otprilike ko i na tvojim jučerašnjim fotkama).