DB

Ralica. https://youtu.be/4nWhZTBq0qc

Sva su na broju.

Je.

Ja vidim dve smeđe (vjerojatno iste) table. No, da se odmaknemo od Globornice: "majstor" kojeg si videl kod Lazine, nije nikakav majstor nego ophodar. "Prikolica" iz Generalskog Stola je "samo" vagon. No prikolice koje si snimil u Ogulinu, stvarno su prikolice. Okvir za kog si pital kaj to je (zaboravil sam u kojem kolodvoru) je tzv. tovarni profil - služi(l je) za provjeru tovara na otvorenim vagonima.

Ne kužim koja riječ ti nije jasna, al Jugoslavija je napustila ove prostore 8. listopada 1991., a ti to dokazuješ fotkom iz 2012.?

Iako je malo veća od poštanske marke, ja na njoj vidim dve hrđave ploče, baš ko i na tvojoj fotki - jedino kaj se ne vidi kaj na njima piše. Nije bitno zakaj je (bilo) zabranjeno fotografiranje, odnosno od kad to datira, jedino znam da Infra ima mantru da je zabranjeno fotografiranje željezničke infrastrukture bez dozvole ... a da ih pitaš zakaj - vjerojatno bi odgovorili da je to oduvijek tak (ko iz vica s rezanjem vrhova viršli).

Kolko se sjećam po tvojim komentarima, radi se o mostu Globornica. Prije desetak godina tam je bilo veliko klizište, koje je sanirano, al mi se čini da se jedan dio nasipa ponovo aktiviral. Isto tak, kolko se sjećam, uslikal si upozorenje na kojem piše "ZABRANJENO HODANJE PRUGOM" - a ne "ZABRANJENO FOTOGRAFIRANJE".

Ha? :ne zna:

Tomica i prijatelji. Netočno je da je odrezana, ima vezu preko četvorke (il koji je već broj) na bloku 1.

Na kolodvoru, 1. peron je još raskopan kak je bil prije 4 godine: Pogled prema ulaznom bloku (iz smjera Capraga): Šesticu su uspjeli iz 7°30' i R=200 m promenit s R=300 m : 2. peron, prema Capragu: 2. peron, prema Gredi: 2. kolosjek: 3. prolazni kolosjek: Kolodvorska zgrada s peronske strane: SEGES_ _CA: Vu plavem trnaci mi hiža stoji, od zelenih veja je videti ni: Pogled duž 1. kolosjeka: Za dodati je da smo vrijeme do vlaka skratili kavom / pivom / šabesom "iza ćoška" - mirisi su doduše mamili sline, ali kak smo baš jeli, ostavili bumo informaciju i priliku za sljedeće ophodnje ... Na kraju, samo da uzvratim pozdrave Drempi!

Pozdrav i: U Kupi se je održavala "Šikljada" - nekakva regata šiklji ili trupica: Nismo baš gledali, jer nam je primarno bilo zasjesti: Kolko se je dalo za čuti, veslali su na ispadanje, jedan protiv jedan.

Stara kuća pokraj Save: Malo manje stara kuća pokraj Save: Zidić na savskom nasipu: Pod galdovačkim mostom: Stanley se je sam otputil na savski most: Nas trojica u suprotnom smjeru: Pred željezničkim podvožnjakom: Pogled duž ulice Ivana Fistrovića i željezničkog nasipa u smjeru kolodvora Sisak: S druge strane podvožnjaka: I s druge strane nasipa: Još jedna stara i ruševna kuća: Pred nesuđenom "Bijelom lađom":

U dvorištu: Hodnici suterena su poluukopani: Djelomično se još restauriraju: Ulaz u suteren sjeverne kule: Unutra: Ovak su van nekad gledali tobdžije: Vrata iznutra:

Pogled na pregled Bitke: Očito su Turci zdrmali magazu s barutom u jugozapadnoj kuli, pa bi purpjena trebala dočarati kako se to dimilo: Palisada više nema, no one jugozapadne je zamenil zid od cigle, dok je vanjsko dvorište skroz otvoreno prema Savi. Očito je i da se tvrđava nadograđivala u međuvremenu. Interesantno je primjetiti da je između Kupe i Save onda bil prokop / šanac, tak da je tvrđava u cjelosti bila opkoljena vodom, dok je ušće, bar prema prikazu, bilo neposredno iza same tvrđave. Kasnije godine i vode produljile su Kupu, pomakle ušće nizvodno i nanijele nanos kojeg nismo uspjeli savladat pješice, a tvrđava je ostala na prevlaci te poluotočne ade(?). Željeznički most nekada je izgleda bil dvonamjenski, željezničko-cestovni? Ovakav je pogled čez oblok:

Solidno popođen koridor 1. kata: Još jedan pogled na dvorište: Pod jedne od kula: Đulad spremna i dan-danas: Sala za vjenčanja: Za sprovode nije bilo ... Sjajna terasa za veselo društvo: Teško je svako malo odoljeti motivu dvorišta: Tu unutra boj se bije:

Nakon povratka s uzaludnog pokušaja prilaska ušću, krenuli smo s obilaskom. Prvo izvana: Moj komentar, da unatoč masivnim zidovima, izvana tvrđava ne ostavlja neki kolosalni dojam. Vjerojatno tom doprinose i uokolo podignuti nasipi, pa time i povišena pozicija gledanja. S druge strane, naše novovjeko oko se odavno naviklo na znatno više i masivnije građevine, dok je renesansnom čovjeku ovo djelovalo vjerojatno zastrašujuće golemo ... Zaokretanjem iza sjeverne kule, dobio sam dojam da je tvrđava zapravo jednolinijski spoj dviju kula, a trokut čine te dvije kule i treća osmerokutna i još jedini preostali zid usporedno s Kupom. No, ulaskom u tvrđavu, percepcija se naglo mijenja: Otvara se prostrano trokutasto dvorište i nizovi solidnih lukova prizemlja i prvog kata, te drveno nadgrađe 2. kata. Etaže su vrlo pristupačne širokim i razmjerno blago položenim stubištima:

Iz nekog nepoznatog razloga smo skrenuli nizbrdo i isprobavali stabilnost nanosa: Ide magyar: Krovovi tvrđave se naziru kroz konstrukciju: Prilaz tvrđavi je pristojno uređen: Pogled na most od tvrđave: Strmo je do Kupe: Prvi pogled u unutrašnjost:

Da ispravim krivo položene vertikale: Još eksponata iz Muzeja:

Iz muzeja, ono kaj već nije prikazano - prvo, fina keramika: Četi'r babe z drugog kraja: "Bačka" s pramca: Sisak je (bil) radnički grad: A vani, malo dalje od muzeja - samo u vašem gradu - ovalni tok: Kamiondžije su sigurno oduševljeni sporednim smjerovima ...

Cijeli dan jučer mi se vrtjela misao gdje i kad sam gledao nekakav dokumentarac o povijesti Siska i danas mi je konačno sinulo: bio je dokumentarac o industrijskoj povijesti s naglaskom na proizvodnju špirita (vulgo: "Segestica"). No prava priča je visjela svojedobno u prostorima brzih vlakova, gdje je jedan cijeli broj rahmetli EuroCity-a bio posvećen upravo Sisku. Maestralan uradak (naravno, ne očekujte da vam prezentiram sjećanja, ona ipak služe samo obnavljanju na mjestu događaja ...). Obzirom da sam prozvan da me zanimaju stare kuće, eto jedne usputne (za ovu bi se ipak reklo da je više zapuštena, nego samo stara): Najrevnosniji član ekipe u bliskom susretu sa rimskim ostacima: Jesu li to rimske ili K.u.K cigle: Jedna od rijetkih uspravnih fotki prikazuje sisačku katedralu (?!) i ispred našeg Stanleya, posebno inspiriranog njezinim prvim čo...pastirom Košićem. Zaključili smo da mu je katedrala na razini skromne seoske crkve: Preko mosta: Kratak pogled na ...hm, prema vonju - ćenifu: A s druge strane: Most iz partera: Banijsko pra...prijepodne:

Tri (3) dana nakon uspješnog pohoda gradu na 4 rijeke, došel je prijedlog za ophod grada na 3 rijeke. Nemoj srećo, nemoj danas! Jel može to negdje u rujnu ...? Iako se većina složila, odma su se javili i oni kojima je lepše na moru ... Tak se sakupila rečena četvorka, a obzirom na 1 sat il 2 minute veze na Glavnom - odlučil sam da je najpametnije pridružit se većini u Velikoj Gorici: Otamo će doć: A tamo idemo: Kak sve to zamišlja Turistička zajednica (ko kod to bil): I evo njih:

Hm, nisam to nikad čul za Split ni Oprtalj. Al jesam za jedno nenavedeno mjesto: Kumpator.

Crveni lopar "Stoj" označava zabranu vožnje kolosjekom u koji ili od kojeg je desno postavljen. Zeleni lopar "Opozivni signal" označava prekid značenja signalnih znakova "Stoj" i "Lagano", od mjesta na koje je postavljen. To dakle može biti stotinama metara iza tih znakova, ali i uz njih, s lijeve strane. Ono kaj je nejasno je kad ZOP-ovci (jer oni su ti koji uglavnom postavljaju te znakove) opozivni signal postave (i) desno od crvenog lopara. U konkretnom slučaju dakle, zabranjena je vožnja kolosjekom u kojeg je zabijen crveni lopar, a zeleni lopar anulira tu zabranu za kolosijek lijevo. U potpunosti u skladu s Pravilnikom.

Kolko ja znam, to bi trebal biti Gračanski potok.

Eventualno s kavom ili pivom ... Osim toga, ipak je on Lovac na pruge, a ne na vlakove. A muku mučim jer imaš talenta za maskiranje dotičnih lokacija. Za istarsku obalu sam prvo pomislil da je Čiovo, a za cestovnu ogradu da je u Savskom gaju, pa kod Trnskog, pa na Folki, pa u Prečkom ...