ghpacer

Potražio sam i našao stranicu, no nisam baš pretjerano oduševljen. Našao sam i nešto slika iz naših krajeva, no jako mi smeta (»ide na šifce«) ono railphotolibrary preko najzanimljivijih djelova slike. Osim toga, opisi znaju biti katastrofalni: slika JŽ 33, opis JŽ 62! Šteta.

Ne kužim?Zar se i Tebi to katkada dogodi?Nego, što je umjetnik htio reći? Pretpostavljam: Mislim da je dilema u tome, da li tamna mrlja na kraju kompozicije predstavlja dim rivalice ili primjerak flore. Meni mi se čini da je to stavblo s malo obimnijom krošnjom. Upotreba doprege inače nije sporna; u putopisu je već spomenuta.

Jednom davno (kasnih 70-ih godina) sam na kolodvoru u Ljubljani pomoću razglasa doznao da s velikim zakašnjanjam stiže međunarodni vlak iz pravca Zagreba. Ubrzo se pojavi najavljen vlak ... iz pravca Rijeke! Malo sam se raspitao i saznao da je bio prekid saobračaja na magitreli LJ - ZG. Da li su normalni alternativni pravci bili prezauzeti ili nije bilo adekvatnih lokomotiva, ne znam. Tek, obilazak je bio zaista impresivan.

Jako lijepo! Još jednom sam se uvjerio da znaš majstorski uočiti cjelinu, povezati prirodu i željeznicu. Mogu to biti odsluženi »baatići« u šumi ili nešto drugo, Tvoje slike dokazuju kako se željeznica uklapa u okolinu, postaje njenim djelom za razliku od autoceste koja djeluje kao rana. Vjerojatno kao »željeznicoljubitelj« nisam objektivan, no tješi me da nisam sam... Veseli me što nas većinu može oduševiti i zalazak sunca nad jezerom iako na slici nema ni »b« od »baatića« ni »š« od »šveda«. Srećom, nismo manijaci koje zanimaju samo promili uspona pruge ili promjer pogonskih kotača.

Hvala, sve je jasno iako pomalo neobično (najnježnije rečeno)!

Nije putnički, već je Inter City Šapjane - Našička Breznica via Ljubljana - Vojakovački Kloštar. Ljubljana - Novo mesto - Karlovac - Zagreb - ...ili, obzirom da je IC, direktno LJ - Zidani most - ZG -...?

Lijepo urađeno. Meni nepoznati krajevi i pruga koju također nisam upoznao i vjerojatno nikada ni neću. Dobro društvo, lijepo vrijeme... no, ručak bi mogao biti malo maštovitiji... Nego, ja sam već pomalo u poodmaklim godinama te sve češće ne razumijem dosjetke. Što bi značilo ono Ima križanje s putničkim iz Šapjana ?

Bo? Ne bih znao. Zimski dodatak za skidanje ledenih siga s KV? Znam da žutke to nemaju... Imaju i žutke i mislim da se ta čudna sprava zove pantograf ili nešto slično...

Lijepa filmska minijatura. Podsjetila me je na moju zadnju vožnju vlakom. Zašto? Sjećam se, da je iz dimnjaka lokomotive jako iskrilo. Izuzetno nezdravo je bilo gledati kroz otvoren prozor prema čelu kompozicije jer ako je kakva iskra uletila u oko, jao! Prošla te je volja za gledanjem bilo čega. Uostalom, mislim da je zbog toga uz sve prozore pisalo "Ne naginji se kroz prozor", na srpsko-hrvatskom i još par drugih svjetskih jezika. A iskrila je, i to jako, i ova Tvoja ASEA. Iskrenje je bilo tako jako da je u tonskom zapisu prekrivena uobičajena milozvučnu buka lokomotive i kotrljajućih se vagona. Iskrila je na vrhu nekog čudnog štapa na krovu lokomotive. Što je to bilo? Efekt za privlačenje publike na HŽ?

Uostalom, Barbarpapa1 nije mnogo bolji:

Jel' Ti lakše? Jes, vala. Vidim, da Ti je sve jasno; postavio si dobru diagnozu.

I gdje su tu uskotračne željeznice BiH? Vremenski, prostorno, 760 mm?. Ako slučajno nisi znao, uvijek volim biti u pravu i branim svoje dok još imam municije. Dakle: Para iz sigurnosnog ventila izlazi zbog velikog pritiska uvijek u ravnom mlazu, a ovaj umitnik je isklesao dim. Uostalom, zar je, brižan, morao gledati u seriju litografija s prikazima takvih lokomotiva kao promidžbeni materijal da bi prikazao što je je htio prikazati? Tužno. Podsjeća me na novinske članke kad se dotaknu željeznice.Tako. Rekao sam.

Jako neobičan "spomenik". Zna li tko što predstavlja, koliko je star, tko ga je postavio? Tip lokomotive nije samo star, nego arhaičan: tako su izgledale parnjače u praskozorje razvoja željeznice i nikako ne mogu naći paralelu s uskotračnim prugama BiH pa i šire. Dodatno neobično je i to, što stroj dimi ne samo iz dimnjaka, nego i iz stojećeg kotla. Pjesnička sloboda je lijepa stvar, ali pretjerivanje ipak nije uvijek zdravo!

Materijal je praktično na tanjuru i treba ga samo ... ispeglati. Reskiram, da ostanem neshvaćen (poput putopisca; peglanje Slovenije!): Peglanjem se dobije više materjala .

Pomalo kasnim, no to je u ovom slućaju nevažno. Čekao sam da uradak završi i što je još važnije, da sakupim dovoljno slobodnog vremena u jednom komadu, da stvar temeljito i u miru pogledam i pročitam. Vrijedilo je čekanja i truda! Hvala, egérke! Halo, koje hvala? Pa nisam sve to prošao zbog vas. Naravno da nisi, ali si i nama omogućio da učestvujemo. Nekima si probudio želju za sličnim poduhvatima, a ima nas i takvih, što Stanley reće »eh, da je 30 godinica manje...«. kojima ostaje uživati u majstorskom dnevniku-putopisu bez nade da ćemo reprizu doživjeti »in vivo«. Jedna od privlačnosti, barem što se mene tiče, leži u činjenici, da su predmet upoznavanja bili ne teko daleki (neki čak djelovi bivše nam šire domovine), no uglavnom nepoznati krajevi (priroda, običaji, jezici). Predstavio si ih prvorazredno. Znaju reći: Pa on je tamo neki lingvist; što će znati ako ne to. Naravno, nije stvar samo u jeziku iako je i to važno; danas je sve teže naći stilski i gramatički probavljiv tekst. Ono što tvoj putopis razlikuje od hladnih i često nezanimljivih reportaža turističkih priručnika (a i šire) je osobna nota, koja se provlači kroz cijeli tekst. To je ono, što te vuće naprijed u novu stranicu (... a što je bilo dalje?); još malo, pa romanizirani putopis. Lijepo.

Bravo, ghpacer - nakon skoro 5 mjeseci pauze, evo te natrag. Eh, što ćeš; bilo je jače od mene. Čekao sam otopljenje HR-SLO odnosa, no nakon Pfaffovog priloga nisam više izdržao!

Moram izjaviti, da je Pfaff bácsi upravo grozan tip. Slike i opisi velikih majstora kuhinje iz tamo nekih velikih hotela su u poređenju s njegovim majstorijama pomalo blijedi, neživotni. Što Barney prokomentira: »Podvarak ispod odojka... mmmmmmm... kad ovo vidim, odmah mi pogled skreće prema frizideru!«... pa makar se tamo skrivali tek ostaci ostataka. Zaista prekrasne slike, dostojne ovog foruma! A majstor ih je (slike) i majstorski posložio. Najprije zimača, nešto minus, plus povjetarac, pa snijeg, a nakon frtalj ure bjež' kući na toplo i onda kao nagrada dođe ono. Bravo, maestro! Samo tako naprijed u kriznu godinu.

Da li je SBB (slika je zaista mutna)? Kako trči? Moj je austrijski (ÖBB), iz ranijih godina ROCO-a; veliko razočaranje; izgled za 5, mehanika -2 (prenos s elektromotora pomoću gumenog obruča)!

Tehnologija Ti i nije tako loša; slike su O.K. ... jedino ona meni namjenjena je malo jao! Ili je slika malo mutna ili više ne vidim ni s očalima. Krokodil izgleda pravi (SBB), ali čiji je (proizvođač) i kakav? U djetinjstvu sam sanjao o krokodilu zahvaljujući Märklinovom katalogu. Kao odrastao sam nabavio jednog, dok je ROCO još bio jeftin, ali nije to bilo ono pravo: verzija ÖBB. Unatoč svemu, hvala da si me se sjetio. Nego, nije vrag da sam i to vidio mutno: počeo si s modelićima? Zar i Ti sine Brute?

Zaista dobro sačuvana; skoro sigurno, predobro sačuvana; hoću reći, predobro sačuvana obzirom na starost; očito netko brine o njoj. Lijepo! Značajno je, da je "pipica" uz sam prolazni kolosjek. Tako je i moralo biti obzirom da su se lokse "napajale" s nogu, u sastavu vlaka (od Rijeke su prilično "ožednile"). U Moravicama si istu napravu našao daleko od glavnih kolosjeka, u sastavu ložionice; tamo su parnjače "pile i jele" u miru, daleko od vlaka. Moravice su bile konačna/ polazna stanica.

Ako se ne varam, loksa je bila konstruirana za brdske putničke vlakove, a naši su joj odredili prekomandu u teretnjače. No to nije bitno za spomenuti događaj. 5 vezanih osovina je važno za vučnu silu; sigurno je, da loksa s time nije imala problema, nije se zaustavila zbog toga. Bez pare se ostaje ako 1) se pravilno ne loži, unaprijed, da se stvori dovoljno pare pred predstojećim usponom ili 2) ako se regulator previše otvori u silnoj želji da se postigne dostojnija brzina. Tablice nisu mnogo koristile; bitno je bilo iskustvo ekipe u kuhinji. Uostalom, možda su i strojovođa i ložač iz moje priče bili aktivni učesnici proslave!

Ako je bila elektra, onda je bila 361 Ne razumijem! Pa napisao sam naravno 361! Pa nećemo valjda mješati elektre s tamo nekim dizelima...

Eto, drago mi je da sam Ti pobudijo nježne uspomene Probao sam se sjetiti malo više jer je „i pored nekih drugih stvari“ strast prema željeznici i dalje tinjala. Dakle: Ujutro, neke subote (ili nedelje?) septembra 1963. je kao izvanredni vlak iz Rijeke za Pazin krenula veoma šarolika kompozicija putničkih vagona: 4-osovinski, 2-osovinski... teško da su i 2 vagona bila jednaka. Vukla je naravno elektra, JŽ 361. U Pivki je vozna lokomotiva malo malo ranžirala, promijenila položaj tj. premjestila se na drugi kraj vlaka, prebacila nas na drugi kolosjek gdje smo malo čekali. Zašto i koliko dugo? Pojma nemam. Vjerojatno smo čekali da se oslobodi pruga, jer je tog dana bilo veoma živahno. U Divači smo opet stajali: promjena lokomotiva. Na scenu je stupila parnjača JŽ 29; poznanica iz drugih djelova Slovenije. U Pazin smo stigli istovremeno s izvanrednim vlakom iz Pule. Na kolodvoru neopisiva gužva ljudi, vagona i lokomotiva; prizor za bogove. Nakon toga, proslava. Svečanog govornika (govornike?) nisam ni vidio ni čuo, no zbog toga nisam baš previše trpio. Navećer smo krenuli kući, istim putem. Uspomena s puta je još manje. Vukla je JŽ 145; prvi i zadnji put sam vidio parnjaču s 3-znamenkastim brojem serije. Nakon dobrih pola sata vožnje doživio sam nešto jedinstveno: vlak je stao na otvorenoj pruzi jer je lokomotivi nestalo pare! Mnogo godina kasnije sam negdje pročitao, da je tako nešto velika sramota za strojovođu i ložača, no u opisanom slućaju ta ocjena vjerojatno ne važi. Predpostavljam, da su loksu preopteretili, jer voznog reda nije bilo. Jedini cilj je bio dogurati do Divače, na bilo koji način. Nadao sam se, da ćeš se javiti. Hvala. Sve je jasno. Mala primjedba: Čuo sam, da se izraz Ćići koristi i šire, za sve stanovnike Ćićarije.

Dakle, hvala; lijepo je bilo. Iako se cijeli život (a toga ima već podosta!) motam tu negdje (Gorski Kotar, Kvarner, Istra, uključivši i komadić Slovenske Istre, kojeg nam još niste prisvojili ), Pazinština mi je nekako od ruke (i noge, pa i od kotača). Zahvaljujući gospođi najboljoj ženi na svijetu vidjeh i to. Ustvari, u Pazinu sam jednom već bio, no od tada je prošlo strahovito mnogo vremena. Bijaše godišnjica pripojenja Istre Hrvatskoj, organizirali su masovni prijevoz omladine da se uveliča proslava. Prometalo: naravno, vlak. No bila su to vremena, u kojima su me zanimale i neke druge stvari te od Pazina i željezničke infrastrukture te vozila nisam baš puno vidio. Nego, zašto se skoro svi sramimo lijepih slika? Osim toga, Istri nije potrebno lijepo vrijeme da bi bila lijepa! A što bi to bilo? Rumunjski? Nešto sjevernije (Mune, Žejane) znam za neobičnu etničku grupu: Ćiribirci ili istrorumunjska manjina. Radi li se o tome i u ovom slućaju?

Ima još mogućnosti: kako je slika vjerojatno stavljena prije 1991., moguće je to negdje u Sloveniji. Inače, krajem 80-tih je ŽG Ljubljana uvela muzejski vlak Pula - Kanfanar - Roč, ali nije imao toliko vagona, svega 3-4. Ako je muzejski, mora biti iz vremena HŽ, jer, koliko je meni poznato ŽG Ljubljana, koje je upravljalo istarskim prugama, nije koristilo taj tip lokomotive; ni u Istri niti drugdje. Jedine lokomotive mađarskog porjekla u Sloveniji su bile tenderke ser. 17 te povremeno ser. 11 plave boje... sa vagonima plave boje...