Jump to content
zeljeznice.net

ghpacer

Članovi
  • Content Count

    859
  • Joined

  • Last visited

Community Reputation

0 Neutral

Profile Information

  • Gender
    Male
  • Location
    Koper, SLO
  1. Pfaff: Zanimljive kartuline. Na prvoj bi trebao biti preddrednot Dante Alighieri, prepoznatljiv po duplim dimnjacima. Prepoznatljivost "štima", no klasifikacija ne. Dante Alighieri, u službi od 1912., je bio prvi talijanski drednot: 22 150 t, 4 turbine, maksimalna brzina 22 čvora,12 topova 305 mm u 4 trocijevne kule, 20 topova 120 mm.
  2. Pfaff, Pfaff, nisi već dugo zavirio u Bibliju (T. Brate). Gotovo sigurno se radi o SDŽ 21 odnosno JDŽ 134.
  3. ... što bi mogao biti dokaz da pažljivo pratim većinu tema, a to što se ne javljam češće znači da u našem forumu nema previše grešaka i bedastoća!
  4. Već dugo, dugo uzimam "istine" na radiju, u novinama i na TV, sada i na netu, s velikom dozom opreza, rezerve. Tim medijima mogu pribrojiti i direktna svjedočanstva jer su uspomene jako pokvarljiva roba. Još najvjerodostojniji su stručni i polu-stručni časopisi, no ni oni nisu bez grijeha. Na pr., thomcro je skenirao par stranica knjige i odmah mi je upala u oko UNRRA, JŽ 38. Hajde da vidimo što piše. Između ostaloga (po slobodnom prijevodu, interpretaciji): Lokomotiva je proizvedena u "Đuri Đakoviću" tada i tada, promjer pogonskih kotača je takav i takav. Izgleda ozbiljno. Ali ne lezi vraže: parnjača je, kao, proizvedena po licenci, po uzoru na britansku ratne lokomotive (Austerity) koje su u velikom broju trčale po Jugoslaviji. Tako knjiga. Istina je da nikada niti jedna Austerity nije boravila na ovim prostorima (JDŽ -> JŽ) niti je bila predmet kopiranja u Slavonskom Brodu. Raspored osovina je doduše bio 1'D, ali... Naša "tridesetosmica, UNRRA, je lokomotiva iz jedne druge priče. Već po imenu se vidi da to nije ratna lokomotiva (Liberation). Napravljena je kvalitetnije, sa ciljem da pomogne obnovi ratom razorene Evrope. U Britaniji, gdje je bila proizvedena, nije mogla voziti jer je konstruirana za kontinentalni (evropski) gabarit. Toliko o vjerodostojnosti.
  5. U svakom zlu mrvica dobroga: Može te utješiti činjenica da si još jednom dobio potvrdu o tome s kolikom pažnjom čitam(o) tvoje priloge.
  6. Pomislih, nešto mi je pobjeglo (pa ne ono što se dešava gospodi u malo kasnijoj životnoj dobi). Ne, nego, kao, pobjeglo iz memorije (a i to nije rjetkost za godinu proizvodnje 1948). Evo o čemu se radi: Uvaženi forumaš Stanley (kome, po svemu sudeći, uspomene još ne napuštaju sivu koru), je napisao: … u klasi Deutschland... za velike brzine brodovi su koristili parni pogon dok su za krstarenje služili dizel-motori. E, tu me je zateklo. Parni pogon na đepnim bojnim brodovima? Na brzinu sam pregledao par članaka na mreži a do definitivnog suda sam došao zavirivši u »Battleships« (Anthony J. Watts, Macdonald and Jane's, London, 1978). Ukratko, nigdje ni traga o parnom pogonu. Takva pomalo neobična kombinacija pogonskih strojeva (para + diesel-motor) je doduše postojala, no ne kod đepnih bojnih brodova. Na pr., njemačke lake krstarice klase Köln su imale kao glavni pogonski stroj parne turbine (68 000 KS) te za »lagodno krstarenje« diesel-motor (1800 KS). Tako. Umjesto da pohvalim seriju (Priče i crtice…), a zaista je vrijedna hvale, i slike i tekst, ja nalazim nebitne stvari pa udri po autoru. Priznajem da me je malo sram, no ne mogu obećati da ću se poboljšati. Tako. Do slijedeće prilike.
  7. Ovdje mi je zanimljivije od električne lokomotive nešto drugo: zatvoreni teretni vagon; pa ne zbog visoko postavljene kućice za kočničara (to je 50-ih godina bilo nešto uobičajeno). Ono ćega se ne sjećam da sam ikada vidio je dužina vagona i 3 osovine. Zaključak: ili sam bio premalen da bih to registrirao ili je takav vagon predstavljao rjetkost na rječkom području; najvjerojatnije oboje!
  8. Vrlo zanimljivi podaci; na pr., prvi put vidim ovakav tip tablice gdje su jasno vidljive ogromne razlike u snazi obzirom na kvalitetu ugljena. JŽ su teško dolazile do kvalitetnog ugljena. Iz Raše je doduše dolazio kameni ugljen, no sadržavao je previše sumpora. Bilo bi zanimljivo vidjeti tablice bruto-težina obzirom na brzinu i mjerodavni otpor pruge... barem za najčešće, najmnogobrojnije, najrasprostranjenije serije. To je ujedno molba (mali.paja ima nepreglednu masu zanimljivih dokumenata pa možda se nađe i to).
  9. Josip Orbanič ("Istrske železnice", Ljubljana, 1993) navodi da je pruga Divača jako zahtjevna za vuču zbog "žagastog profila" i mnogo uspona i padova od 20 promila. Mjerodavni otpor je zbog oštrih zavoja vjerojatno i veči. To je brdska pruga.
  10. Samo mjesto niti nije tako slabo; dapače, čak što više, lokacija je po mom skromnom sudu odlična. Izložak pada u oči čak ako nemaš što raditi u kolodvoru. Loš vic je izbor lokomotive. Serija 51 je bila jako raširena po ex-YU, no u Rijeci je se ne sjećam. Ne mogu tvrditi da kraće vrijeme nije boravila na Kvarneru, no ne mogu zamisliti što bi radila. Za brze i putničke te sve teretne vlakove je bila zadužena UNRRA, ser.38. Prije toga je kraljevala ser. 32, pa još prije druge "maletice", pa još prije... Ranžiranje i prevlačenje preko "Riva-bahn-a" je obavljala tenderka ser. 62. Prugu ne zapad (Šapjane -> Pivka ->Postojna ->) smo dobili elektrificiranu. Ako je koja parna tenderka i vukla lokalni vlak (nekoliko "Baatića) do Ogulina, a čini mi se da je i toga bilo, to je mogla biti samo ser. 17. Što je ono pjesnik htio da kaže? Lokomotive ser. 51 su možda i udisale primorski zrak, no ni u kom slućaju nisu bile karakteristične za Rijeku i Riječku prugu. Ako je smisao postavljanja stare lokomotive pred kolodvor dekoracija, vjerojatno se za male pare mogla kupiti kakva prastara parnjača koja je svoje odslužila na poljima šećerne trske na Kubi.
  11. Zagreb ne poznam (osim zgrade glavnog kolodvora). Do metropole sam došao sistemom eliminacije. Ne vjerujem, da bi ona ogromna hala mogla pripadati bilo kojem kolodvoru od Rijeke do Zagreba. A što ako se varam?
  12. Mislim da možemo izključiti sve zapadno od Rijeke (ŽG Ljubljana). "Marijana" je bila "kod kuće" oglavnom u Rijeci i Gorskom Kotaru, najčešće kao "rivalica". Ostaje nam samo Zagreb gdje je možda gostovala zbog održavanja i/ili popravaka ("Gredelj", "Končar").
  13. Poggioreale je malo naselje na Siciliji. Isto ime nosi i jedan kvart Napulja. Poggioreale koji nas zanima je etnički slovensko naselje u zaleđu Trsta s graničnim kolodvorom prema Sloveniji. Izvorno slavensko ime Opčine navodno potiče od »ob pečini« (hrv. »uz pećinu«) zahvaljujući brojnim pećinama (jamama) na krasu. Talijansko ime Opicina (Villa Opicina) je vjerojatno zvučalo previše slovenski te je za vrijeme fašističke Italije promijenjeno u Poggioreale del Carso. Tek 1966. je vračeno ime Opicina. Ime Villa Opicina se uglavnom koristi samo za kolodvor, a ne za naselje.
×
×
  • Create New...