Jump to content

john_st

Članovi
  • Posts

    621
  • Joined

  • Last visited

About Me

  • Sex
    Not Telling
  • Location
    Split

Recent Profile Visitors

The recent visitors block is disabled and is not being shown to other users.

john_st's Achievements

1

Reputation

  1. Bravo Pfaffe!! Nevjerojatan mi je datum uz ove slike, al šta je tu je. Zimske još nisi mijenjao ili?
  2. Definirajte ekšn pa se onda i ja pridružim
  3. E vidiš to sa razredima nisam znao da se tako odigralo. Pretpostavio sam da je "autobusni" raspored bio za 1. razred a kupe za 2. a ni na kraj pameti da je to sve nekad bio prvi, a pogotovo da bi moglo bit obrnuto kao što ti kažeš. Al pitanje svejedno ostaje: koliko sjedala je bilo u vagonima otvorenog tipa a koliko kupea po 6 sjedala?
  4. super slike!!! čisto brzinsko pitanje: koliko je sjedala bilo u vagonima prvog a koliko kupea u vagonima drugog razreda?
  5. Je! To je taj! Šta jes jes! Pogled na Kaštela iz vlaka, bilo po danu bilo navečer, je svakako nešto prekrasno. Hvala tebi na pohvalama! Hm... Primate li i mlađe članove? Ja bi mogo doć do Knina i onda se ukrcat s vama u vlak za Perković. Vi nastavljate za Knin a ja za Split. Samo, trebalo bi i neku okrjepu uključit u tu ekspediciju
  6. Hah, ne znam kako definiraš nova, ali ako misliš na popločavanje onim šarenim "ciglama" ni jedno.
  7. Hvala na pohvalama. Kad te hvali jedan takav vrsni putopisac onda mora da je dobro Pa moram priznat da mi se ta usklađenost baš svidjela. Zadnji put kad sam išao u Šibenik, pred jedno 2 godine, u Perkoviću sam čekao cca pola sata na vezu za Šibenik. Sada "šibenčanin" i "kninjanin" čekaju "splićanina". Kolodvor mi je presladak, a onaj mali parkić pored zgrade je super! WCovi su doduše zadnji put očišćeni kad je tuda prolazio Vlak slobode al svejedno mi se sviđa. Interesantno je, ako je vjerovat Wikipediji, da kolodvor Perković nije u mjestu/selu Perković Jel misliš na onog crnokosog "ricastog"? Nažalost, povijest mi nije jača strana tako da ćeš morat sačekat da se javi neki učtiviji railfan Kao i obično, u pravu si. Talijanska proizvodnja za švedsko tržište Hahaha nisam ali izgleda ko da jesam. Ispao mi je sto i jednom a pri jednom od padova je naletio na mali kamenčić koji je napravio tu udubinu. Boja ostaje, parole se mijenjaju Imam ja sličan alat na Macu ali sam zaboravio na nj. Drugi put će biti ravnije
  8. Hvala na hvali Heh, obzirom da je prvi, i da je bilo puno slika za uploadanje i slaganje, Brdašce mi se sakrilo A trebalo je doći između Preslog i Bakovića
  9. Nakon što sam utvrdio koji je pravi šved... krenuli smo u pravcu Šibenika ja i još 3 turista. Unutra su bili još 2 momka te majka i kćer. Prekrasno dijete sa plavim okicama i slatkim zubićima sa tvrdim naglaskom kakvog samo pravo "vlaško dite" ima Do Šibenika nije nitko ušao, a je li tkogod izašao ne mogu biti siguran budući da je u švedu na pola vagona WC koji mi zaklanja pogled na daljnja vrata. No, stajališta se i kolodvori redaju s tim da je Primorski Sveti Juraj bio prebrz za moj okidač. Nakon Mandaline, prilazimo Šibeniku gdje se vide neboderi s jedne strane a dizalice i more i slatka mala vlajinica s druge. Baš sam ponosan na ovu sliku, koja je naravno plod slučajnosti ali takve uglavnom i jesu najbolje. Mic po mic i eto me na mom odredištu. Dok idem uzbrdo ulicom Fra Jeronima Milete, osvrćem se još jednom na šibenski kolodvor ispred kojeg se gradi, čini mi se Importanne Centar, a hoće li i kada biti gotov - ne znam. Stigao sam na stadion Šubićevac oko pola sata prije početka utakmice ali kako je od kolodvora stalni uspon, morao sam stati na okrjepu. U jednom minimarketu simpatična situacija. Jedan gospodin želi zamijenit Ožujsko za Karlovačko a koji koštaju jednako, međutim hoće hladno Karlovačko umjesto svog neotvorenog, ali ipak toplog Ožujskog. Prodavačica mu veli da će morati nadoplatiti budući da su hladne pive skuplje. Meni nije ništa bilo jasno, kao ni gospodinu, ali prijekorni pogled i ciničan odgovor "pa ne radi frižider džabe" su otklonili sve dvojbe. Sama takmica je bila infarktna. Split u prvom poluvremenu nevidljiv a Šibenik kao da igra finale Lige prvaka. Poveli su sasvim zasluženo u 43. minuti. U drugom poluvremenu moji se bude i uspostavljaju ravnotežu dok se Šibenik orijentira na kontranapade. U jednom takvom, neoprezni Križanac ruši napadača Šibenika i sudac pokazuje na bijelu točku. I onda preokret! Vratar Andrija Vuković brani penal, a odbijena lopta se odbija do izvođača penala i ovaj puca sa 3 metra no Vuković se raširio kao hobotnica i brani i taj zicer. Par minuta kasnije Ćapin izjednačuje, da bi u doslovno zadnjem napadu na utakmici Golubović iz ničega stvorio sam sebi šansu i zabio za pobjedu Splita 1:2!!! Ja istog trena kada je sudac odsvirao kraj jurim prema kolodvoru budući da mi je u dolasku trebalo 25min a točno toliko mi je ostalo za stići do kolodvora. Žurnim korakom dolazim par minuta ranije i kvalitetno oznojen hvatam zrak no i noćnu sliku Šibenskog kolodovra. Obzirom na kvalitetu aparata, to je bila jedina noćna slika Tu kratko ćaskam sa strojovođom koji mi veli da od Perkovića do Knina gotovo da nitko i ne putuje. Pomalo tužno ali eto... I onda po dolasku u Perković dvostruki šok. Prvo onaj klimatološki, jer dok sam se u Šibeniku znojio od vrućine u Perkoviću bi mi i lagana jaketica dobro došla. A potom živčani: zbog požara između Kaštel Starog i Sadina, moj vlak za Split kasni u dolasku u Perković 40min!! Ništa, čekam uz kolodvor i cupkam da se ugrijem slušajući priče strojovođa, kontrolora, pregledača i otrpremnika vlakova o berbi, kapuli, bolovanjima i odštetama zbog ozljeda na radu. Kašnjenje ipak nije bilo 40 minuta već 35 a na povratku je bilo vrlo malo putnika tako da je strojovođa smanjio ukupni zaostatak na 25min.
  10. Potom u Preslu, primjer dobrih starih običaja gdje je ovaj naoko mladi buntovnik bez razloga s cigaretom u ustima, spremno pomogao starijem gospodinu nositi njegovu prtljagu. Stajalište Bakovići za koje sam vezan budući da mi se pokojni tetak prezivao Baković. To što je on bio rodom iz Livna je sasvim sporedno U Primorskom docu, ovaj motorist je svojom nabrijanom pilom kući poveo jednog starijeg hž kontrolora, najvjerojatnije tata i sin. Grafit na zidu me jednostavno tjera da ga stavim. Crvenom bojom podrška plavima I skoro smo na pola puta. Prije Perkovića još je samo Donji Dolac a nakon par zavoja već se vidi pruga za Šibenik. Pri ulazu u kolodvor Perković naziru se dva šveda od kojih ovaj lijevi čeka putnike za Knin a ovaj desni za Šibenik. Od brzine i straha da mi vlak ne ode bez mene, kao što mi se skoro dogodilo u Ogulinu za Rijeku, izlijećem iz vlaka i ulazim u prvog šveda. Naravno ovog lijevog. No dok se vlak još kreće, evo još nekoliko detalja s ovog, meni najsimpatičnijeg kolodvora na kojem sam bio.
  11. U Kaštel Sućurcu je ušlo nešto putnika a potom se iskazala sva kvaliteta mog prinudnog fotoaparata, koji mi je otvorio nove vidike u graditeljstvu. Kaštel Gomilica je radi kratkoće preimenovana u Kaštel Gom a Kambelovčani su se iskazali kao svestrani. S jedne strane ih odlikuje snažan osjećaj poštovanja privatnog vlasništva u vidu ove slatke vile s lijepom okućnicom, a s druge potpuni nemar prema društvenom. Kao i inače, vrijedi stara mudroslovica: Što je svačije, nije ničije. U Kaštel Starom, spremna za polazak je ova švedsko-talijansko-hrvatska pisanica Slijedeća stanica je Sadine koja će biti od presudne važnosti pri mom povratku stoga zaslužuje dvije slike: pročelje kolodvora i pogled na svih 7 sela Od Sadina do Labina Dalmatinskog (lokalpatriot u meni traži utvrđivanje koji Labin je stariji te osuđuje mlađeg na ime od dvije riječi) sam uglavnom glumio psa koji dok se vozi u autu izvuče glavu kroz prozor i isplazi jezik, što je i više no očito. I kako to obično biva dok sam se ja namještao za ovaj kadar, s druge strane sam propustio dva psa koji su umislili da je ovo poštanski vlak i trčali za nama dobrih 50 metara. U Labinu smo se mimoilazili s teretnim vlakom koji je prevozio nekakav rasuti teret i nakon čekanja od cca 7min krenusmo dalje za Prgomet u kojem je izašla jedna školarka.
  12. Puno toga se poklopilo. Već neko vrijeme se osjećam ko parazit koji siše užitak iz tuđih putopisa a ne postavlja vlastite, stoga sam se odlučio odvažiti i napraviti nešto slično u svojoj režiji. Obzirom da sam ja "splitovac" te da je u ovu subotu Split gostovao u Šibeniku, dileme nije bilo. Moj prvi putopis će biti Split-Šibenik-Split! Doduše, postoji i jedna otegotna okolnost a ta je da sam noć prije bio na jednom piru te da sam aparat dao curi da slikaje okolo, pa ga je ona ponijela kući, a ujutro je otišla sa svojima na izlet tako da su sve slike napravljene originalnim iPhoneom koji ima jadnu 2MP kamericu, stoga se unaprijed ispričavam zbog "kvalitete" slika. Putovanje je počelo odlaskom na kolodvor i kupnjom karte. Par dana prije sam produljio HAK koji mi je istekao krajem srpnja i na šalteru se ugodno iznenadio. Izračun na hznet mi je izbacio cijenu od 93,20kn što mi je već samo po sebi bilo prihvatljivo budući da povratna karta autobusom dođe oko 100kn. Međutim, blagajnik (prvi put u životu sam na splitskom kolodvoru kupio kartu od blagajnika, uvijek su žene za pultom) mi je kazao 55,20kn! Je li on pogriješio, je li hznet u pravu - ne znam i ne briga me Kako sam parkirao iza Nadbiskupske palače, to sam, već spremnog, "snimio" vlak za Perković. Kojeg je vukla ova ljepotica Smjestio sam se u prvi kupe drugog vagona što se kasnije pokazalo pogreškom, budući da je WC bio tako... izuriniran, da sam se u tunelima veselio ispušnim plinovima. Svako par minuta je netko išao u WC i naravno, kako se nije moglo izdržat bez otvaranja prozora - ljudi bi otvorili prozor, a kad bi završili ja trk u WC pa zatvori. Nisam se htio premještati budući da su ostali kupei bili zauzeti i jer me bilo strah da se netko od putnika ne prepadne pa da me u Perkoviću ne dočekaju ljudi u bijelom. Slikavat iz vlaka - Bože sačuvaj!! Bilo kako bilo, pogled iz mog kupea dočarava "ljepotu" splitskog kolodvora, kroničnu potrebu za nadstrešnicom nad peronima, dakako Sv. Duju, a pažljivijem oku neće promaći ni nekakvi jarboli. Art klima dizajn na starim fasadama je također prisutan. Prva stanica je Kopilica tj. Split Predgrađe. Moram priznat da mi netko stavi nož pod vrat i naredi da ga odvezem do tamo, ne bi dobro završilo ali ovaj kolodvor ima veliki potencijal no nipošto kao isključivi splitski. S prozora na hodniku pogled na zgradu kolodvora, a iz mog kupea lijevo na vagone koji će tu noć voziti za Zagreb, a desno na dodatne vagone, slatku malu manevru i (ako ne griješim u terminologiji) otpremnika vlakova koji pita strojovođu kako mu je rodilo grožđe i kakva je gradacija. Nastavljam dalje za Solin na kojem ima nešto teretnih vagona. Prolazim pored Ininih skladišta bog-te-pitaj-čega ali nečeg eksplozivnog svakako. Pa ispod zanimljivog nathodnika... dolazim do same zgrade kolodvora i otpremnika koji nije cijeli uspio upasti u kadar
  13. Ne znam koliko je mjerilu za vjerovat, ali prema ovome se čini da je Zagreb->Osijek čak i kraće preko Bjelovara. A glede buseva, nekako mi se čini da bi više putnika pristalo da se do Koprivnice vozi dulje preko Bjelovara nego da presjedaju iz vlaka u autobus, pa onda opet iz autobusa u vlak. Sumnjam da se puno više vremena uštedi autobusom, a ni novaca isto. Malo prilagoditi vozni red, dati ljudima koji putuju za Koprivnicu i dalje u Mađarsku neki dodatni popust zbog neugodnosti duljeg obilaska et voila!!
×
×
  • Create New...