josip

15 - 11 je 4.

Vagoni su s razlogom "jedva" pola napunjeni. Vjerojatno je vlak bio tovaren željeznom rudačom pa je zbog toga volumno bio napola pun, ali težinski je maksimalno opterećen. Čista fizika... Masa = gustoća*volumen.

Ma to Roni majstore!

Najavljuješ više putopisa, a za sada sve ostaje na riječima, pa daj pokaži nam to, lokacije su relativno egzotične.

Ma dobro, to dođe s vremenom. Jako dobar putopis, nadam se da će ih biti još.

Upravo tako, ako je u pitanju željezna rudača vagoni se nikada ne tovare do kraja, odnosno do vrha. Vagon je natovaren tako da mu je osovinski pritisak maksimalan za određenu prugu, dakle 20t/os, ili 22.5t/os, ovisi od pruge. Također ako vagon ima nosivost (karikiram) 55 tona, onda ga preko toga ne možeš tovariti. Sve ovisi o vrsti tereta.

Hvala Levente i hvala svima ostalima dakako! Što se tiče Šveda, navodno je prvo zapeo u snijegu jer Robla nije prošla, a kasnije je još i ostao u kvaru... Bojim se da nisu problem niti niske temperature niti snijeg nego očito održavanje...

Sviđa mi se, za razliku od tvojih prijašnjih putopisa ovaj je dosta ozbiljniji i zanimljiviji. Obje te 641 su u vlasništvu Salcefa.

Odlično, dosad još neviđeno na forumu! 2 rolbe u jednom kolodvoru, milina za fotogrfe, još da su obje čistile istovremeno, definitivno bi imali fotku godine!

Svaka veza sa Jugoslavenskim Željeznicama je slučajna!

Hvala Pfaff! Nije Dalmoš bio tenisacama, bio je prikladno obuven. Ma nije, ostao je u onom kijametu u Plaškom, nije mogao ni gori ni doli pa su ga ostavili tamo. Ajde da ja više skončam svoj dio, pa da i drugi mogu nadodati svoje. Odlazimo još jednom do Zvečaja pofotkati Mrežnicu u zimskom okruženju. Nailazi i Mađar na putu za Zagreb. Idemo još do Mrlzog Polja uhvatiti 523 i krećemo nazad put Zagreba. Zagi se probija kroz 70 cm snijega... Nikad nema mira. 523 je došao nečujno, koliko god to nerealno zvučalo. I za sam kraj, prizor zalaska iz mrežničkog kraja. To je to od mene!

Zagi bude postavio sliku sluzbenog vozila. Do Vojnovca smo htjeli ici ali nismo znali di bi stavili auto, pa smo ipak ostali tu oko Josipdola... Zahvaljujem na komentaru Stanley, uskoro cu dovrsit svoj dio.

Vraćamo se natrag u Dugu Resu u nadi da ćemo snimiti još koji teretnjak... Putem fotkam zimsku idilu u okolici Košara... ...i Mrežnice. U Dugoj Resi 4054 čeka 520, iako do njegovog dolaska ima još nekih pola sata očito je ovaj kolodvor bio jedini gdje se moglo obaviti križanje tih dvaju vlakova. Tu je i Mađar koji (ne)će kasnije krenuti kao 4105 (na kraju je krepao i vlak je otkazan). Radnici još uvijek čiste skretnice... 520 u prolasku. Putnici čekaju 4105, ali ništa od toga.. Nastavak (ujedni i finale) slijedi...

Filip u metru snijega stoji i čeka. Evo i strojnog vlaka, majstor je skroz otkačen, tresla su se okolna brda, Vorta naravno sve ima snimljeno! Ode uz poveći oblak snježne prašine... Nedugo zatim, eto i drugog teretnog. Nakon nekih pola sata isti onaj Turner dolazi iz Plaškog sa pokvarenim Švedom. Nastavak slijedi...

Odlučili smo da ćemo ići u Josipdol, D23 ionako prolazi tamo, put je nešto kraći nego do Ogulina i čini se kao zanimljivo mjesto za fotografiranje i snimanje vlakova. Po dolasku u Josipdol rampa se već bila spustila, dakle, red je bio zauzeti pozicije što baš i nije jednostavno u metru snijega. Eno ga dolje, prometnik i skretničar pokazuju "slobodno"... Majstor je to primio na znanje. U punom gasu prolazi kraj mene. Odlazimo do prometnog ureda i uživamo u pejzažima. Tamo gore je A1. Dečki su izrazili želju da ih fotkam uz ove ledene šmrklje, pa evo... Od prometnika saznajemo da je iz Ogulina krenula strojna lokomotiva po pokvarenog Šveda u Plaškom, pa odlazimo na pozicije...

Jučer 8.2. godine ove, nakon obilnog snijega, nakon pregovora i dogovora, odlučili smo otići prema Ogulinu u fotoakciju. S obzirom da je bio zatvor pruge prema Rijeci i Kninu očekivali smo da će biti dosta vlakova. SBB, Zagi i ja krenuli smo oko 9 sati prema Dugoj Resi gdje ćemo pokupiti Vortu i nastaviti putovanje dalje prema Ogulinu, odnosno Josipdolu. Do Mrzlog Polja nisam ništa fotkao, autoput je dosadan i ne pretjerano zanimljiv. Nakon što smo sišli sa autoceste u Karlovcu zaputili smo se prema Dugoj Resi. Plan je bio da idemo državnom cestom D23, ali smo u Mrzlo Polju skrenuli na nekakav lokalni put, što zapravo i nije bila tako loša ideja, prekrasni pejzaži okovani snijegom bili su pravi užitak za gledati, a i fotografirati. Prva fotografija nastala je nakon skretanja sa D23 na lokalni put. Počelo se i razvedravati, ukazalo se sunce, prizori su prekrasni. Po dolasku u Dugu Resu stali smo na mostu preko Mrežnice kako bi još malo fotkali. Rukavac Mrežnice Od tamo smo došlo, sve je bijelo, kao u nekoj bajci. Simbol Duge Rese...

Lijepo dečki, thomcro i K357 su to fotkali dokumentaristički, a kapotove fotke su bile šećer na kraju!

Je, 2 skupine su bile, svi se zakrvili na mrtvo ime, skoro pa su stolci letjeli po pivnici. Ma tko ti prijeti? Ahahahahahahahaha!

Evo fotke u punoj rezoluciji. http://www.pohrani.com/f/41/bx/4XTVLg3d/godisnjica-foruma-013.jpg

Eto i mog skromnog doprinosa. Hvala svima na ugodnom druženju, naravno prvenstveno hvala Antonu, jer bez njega ništa od ovoga ne bi bilo. Portos, forumaška legenda Pfaff, mali.paja i drazenb vrijeme krate razgovorom. DB i egerke poziraju. Došlo je vrijeme i za milenijsku. Nakon toga, dio ekipe otišao je malo do štreke. Evo ih u punom sastavu, 5. bojna. Toliko od mene, fotke željeznice ću objaviti u svojoj galeriji.

Ima pravo... Ipak je ovo forum.

Bješe odlično, hvala svima na druženju, Portosu i STIBu na odličnom roštilju, nadam se da ćemo tako i dogodine!

Zagi Otočac nema svoj kolodvor, najbliži kolodvori Otočcu su Ličko Lešće i Vrhovine. Zavoj prije stajališta Ličko Osik. Nalazi se u Boriku (između Ličkog Osika i Gospića). To brdo zove se Zir, u blizini njega postoji i istoimeno odmarališe na autocesti A1. Lijep slikopis, ali nemoj molim te radit ovakve greške, pitaj na fb ako ne znaš, rado bum ti odgovoril.

Je je, smuca nam se po dvorištu a ne bi se javio Putopis je odlično prezentiran i napravljen, kao i uvijek, volim kad ujutro imam za pročitati neko dobro štivo i pogledat dobre fotke.

Odličan putopis, drago mi je vidjeti GT6 u prometu, kroz maglu ih se sjećam k'o klinac i uvijek sam bio oduševljen njima. P.S. Ovo za VW-a ti nemrem oprostiti, bogami iz mog ne smrdi, nego baš suprotno, no to je stvar osobne percepcije.