[Sličice Riječke pruge i Gorskog kotara]

Ipak, baš mi se čini da ti uživaš unatoč hladnoj zimi i dubokom snijegu. Baš kao gorskokotarski Djed Mraz .

Jel krumpir inače bio dobar?

 

I ja moram pridružiti čestitkama, odlično si ujedinio zimsku i željezničku romatiku. Još jedan identičan Pfaffopis, svaka čast.

[Rezervirano za ljubitelje željeznica]

Kakav aparat ti imas? Tvoje su slike vise nego odlicne. Svaka cast!

 

Kad sam ja bio u Gorskom Kotaru, usred ljeta, samo jedan prolazni kolosijek je bio, svaki drugi su bili pod izgradnjom. Samo jedna stvar nije mi jasno: obnova na Rijeckoj pruzi pripada samo dionicama nakon Moravica (iz smjera Zagreba). Ima li šanse da se obnovi i dionica ZG-Moravice?

 

 

 

(...)

EDIT: Maknut citiranje cijelog posta!

[Planinarenje, bicikliranje, Jugovinil i kolodvoropis Kaštel Sućurca]

Uskoro je pristigao prigradski vlak iz Kaštel Starog. Ovo je jedini Šved splitskoga depoa, a služi isključivo za prigradski promet Splita.

 

Kroz desetak minuta sam primjetio da je ulazni signal opet slobodan. Ubrzo sam pitao skretničara, a rekao je da odmah dolazi teretni vlak. Tako je to bilo. Evo sve slike o njemu u zavoju kod ulaznog signala.

 

 

 

 

I projuri se prema kolodvoru…

 

 

Danas je bilo samo toliko, a za sutra će ostatak: tvornica Jugovinil.

Pozdravi iz jesenske Budimpešte.

[Planinarenje, bicikliranje, Jugovinil i kolodvoropis Kaštel Sućurca]

Evo me opet. Aj’mo nazad na prvi kolosijek!

Pogled na spomenut kolosijek iz smjera Kaštel Starog. Vidi se ova čudna stvar koju nikada neću razumijeti: hipermoderniziran peron uz zatvoreni prvi kolosijek.

 

Prva skretnica na ulazu kolodvora. Pogledajte opet prvi kolosijek i sjajni novi peron. Zar nije glupost?

 

 

Odmah na kraju kolodvora se nalazi ŽCPR. Teško je primjetiti otvorenu rampu jer je paralelna sa stupovima. Tražite je pri gornjem lijevom kutu prugaste table!

 

Skretničarska kućica malo dalje na pruzi…

 

I još jedan pogled unatrag prema kolodvoru…

 

Ljubazan skretničar je sišao s kućice, pitao je šta radim, pa sam rekao da pišem kolodvoropis. Dopustio mi je da uđem, ali samo ovu jedinu sliku sam mogao…ipak je i ovo jedino zanimljivo.

 

Toliko za danas. Ima još oko desetak slika, čeka se za četrvrtak ili petak. Uživajte dotle!

[Planinarenje, bicikliranje, Jugovinil i kolodvoropis Kaštel Sućurca]

Hvala na svim komentarima! Jos nekih pola sata i dolazi nastavak!

[Planinarenje, bicikliranje, Jugovinil i kolodvoropis Kaštel Sućurca]

Čekao sam ja komentare. 

 

…

Opet na pruzi, bez vlakova. Bicikl sam ostavio kod tablice smanjene brzine. Lijepo se vidi razlika između glavnog i industrijskog kolosijeka. Jedno pitanja svima: šta znači ova prugasta tabla na desni?

 

Industrijski kolosijek s drvenim pragovima. Kozjak, gdje sam prethodni dan bio je u daljini.

 

Kaštelanska idila.

 

Lako se može saznati odredišta teretnih vlakova. Ne znam odakle ispadaju ove „tablice”, ali meni su vrlo korisni.

 

Bicikl je čekao me kraj pruge na poljskom putu…

 

…i biciklom je sve brže, odmah sam stigao na kolodvor. Prvi kolosijek je zatvoren. Nakon tablice se odvija kolosijek za vagu.

 

Jedna zanimljivost sućuračkog kolodvora: službena strana je ujednom civilna strana. Koliko ja znam, ovo je jedini hrvatski kolodvor ovakvog tipa. Kolodvorska zgrada je iz 80-ih godina, arhitektura joj je slična onome u Kninu.

 

 

Pogled prema Splitu s drugog perona. Ispod dizalice se vidi vaga. Prema prometniku rijetko se koristi. Planina Mosor u daljini je slici tipična dalmatinska pozadina.

 

Pogled na civilnu-službenu stranu kolodvorske zgrade. Sve je lijepo uređeno.

 

Paradoks modernizacije. Iako je prvi kolosijek zatvoren od prometa zbog lošega stanja, dobio je najmoderniji peron, ekrane, rasvjetu i razglasni sustav.

 

Ekran radi. Lokalni putnički vlak dolazi iz Splita, a malo kasnije polazi za Unešić. To je sve lijepo, ali ovaj vlak ne vozi tijekom ljeta.

 

 

Nastavlja se!

[Planinarenje, bicikliranje, Jugovinil i kolodvoropis Kaštel Sućurca]

Nastavlja se:

 

Opet sam kod skretnice br. 13., zarasla dalmatinksom vrstom trave. Vrućina je inače već neizdržljiva: oko 35’C, a nije još ni podne!

 

Veeeeeliki zavoj prema Splitu. Pruga je u odličnom stanju, za razliku od kolosijeka Jugovinila.

 

Primjetivši da imam samo pet minuta do dolaska vlaka, trčao sam pronaći neki lokalitet za fotkanje. Pronašao sam stijenu s koje je prelijep pogled na prugu.

 

Kroz dvije minute sam ugledao vlak u poznatom veeeeelikom zavoju.

 

Napustio je ulazni signal:

 

I penje se među kaštelanskim vrtovima:

 

 

3…2…1…SLIKA!...i projuri se ubrzo…Uspjelo mi je!

 

I toliko za danas. Za sutra će ostati šetnja nazad do kolodvora i detaljniji mu obilazak.

 

A nakon samog kolodvoropisa bit će još stvari…samo se izdržite.

[Planinarenje, bicikliranje, Jugovinil i kolodvoropis Kaštel Sućurca]

Iako se sve vrlo sporo nastavi, ipak se nastavi! Samo mi malo nedostaju komentari. Od sada pokušam malo brže.

 

Bicikliram dalje, bližeći se prvog znaka „živog” ŽCPR-a na ulici.

 

Još dvije (nestrpljive) minute i tamo sam uz prugu. Ovo je pogled prema kolodvoru i Kozjaku gdje sam prethodni dan bio.

 

I još jedan pogled, sad bez Kozjaka. Lijevi kolosijek vodi do željezare. Prije par godina je još bio promet na njemu, a sada nema više. Uz desni (ujednom glavni) kolosijek se vide žice likovnog signala.

 

Malo sam se približavao kolodvora, a nisam mislio da je tako blizu. Onda padne me na pamet da biciklom je sve bliže.

 

 

Bez bicikla šetam još malo bliže. Ali sad ne mogu dalje, jer uskoro stiže putnički iz Perkovića i moram pronaći dobro mjesto za fotkanje.

 

Pogled unatrag, prema biciklu i zavoju. Na kraju ovog zavoja je ŽCPR kroz koji sam prelazio. U daljini se vidi cjevovod iz tupina do cementare, a još dalje planina Mosor.

 

…ali ipak šetam do pruge. Odmah na ulazu kolodvora se odvija kolosijek za Jugovinil (prva skretnica lijevo). Na desni: kaštelanski vinogradi i sketničarska kućica.

 

Skretnica br. 13 koja se odavno ne koristi. Prema lijevi je kolosijek za vagu i Jugovinil, a prema desni zatvoreni prvi kolosijek.

 

 

Kolosječka mreža kolodvora je inače sasvim sačuvana. Sketničarska kućica radi, a ima što za raditi,…

 

…, jer drugi, treći i četvrti kolosijek se svakodnevno koristi.

 

Nastavlja se danas ili sutra uvečer!

[Planinarenje, bicikliranje, Jugovinil i kolodvoropis Kaštel Sućurca]

Evo me, vrativši iz Slovenije nastavim putopis.

 

Kaštel Sućurac nije baš daleko od Gomilice, a ima više razloga za posjetiti: prelijep centar grada pun kamenih kućica, dobre krčme i zanimljiv kolodvor s industrijskim kolosijecima prema dvije tvornice (Jugovinil, željezara). Naravno, mene je naviše zanimao ovaj zadnji (al’ to ne znači na nisam popio pivo i šetao u centru ).

 

Kao što sam rekao, Sućurac nije daleko, baš tako je blizu da se vozim tamo biciklom. Tako:

 

Biciklirajući pored glavne ceste, ugledao sam prugu, tj. industriski kolosijek Jugovinila:

 

Kako sam malo kasnije saznao, osim nadvožnjaka magistalne ceste ima još jedan nadvožnjak (zapravo mostić) iznad ovog kolosijeka. To je nadvožnjak neke lokalne ulice u koju sam baš slučajno skrenuo sa glavne ceste. Pogled unatrag, prema glavnoj cesti i Jugovinilu:

 

I pogled na drugu stranu, prema kolodvoru Kaštel Sućurac. Trava i grmlje ubrzo raste na kolosijeku. Kao se vidi, pruga se nalazi u dubokom usjeku, vjerovatno to je razlog zašto je još (pre)ostala.

 

U daljini se vidi žCPR, to će mi biti sljedeća postaja:

 

Treba i jedna slika o mostiću (i biciklu) da dovoljno upoznate lokalitet i okolnosti.

 

Evo me pri žCPR-u. Pruga je većim dijelom preasfaltirana, na drugoj strani ceste se nastavlja, onda se opet prekida…

 

Zato što još ne pričam dovoljno dobro hrvatski, ne znam što je ovo. Ja bih ga zvao DPP („drveni putnički prijelaz”) ili PPPP, („putnički prijelaz preko pruge”)

 

Ovako puca pogled na drugu stranu, prema Jugovinilu i poznatom mostiću (iako ne vidimo ga).

 

Detalj pruge: ne može se reći da je tračnica u lošem stanju. Materijalima ovog kolosijeka bi se moglo poboljšavati stanje daruvarske ili našičke pruge.

 

Penjemo se gore. Do kolodvora ima još oko stotinjaka metara. Pruga se jedva vidi od trave, ali tamo je, vjerujte mi. Pogled u oba smjera.

 

Toliko je to za danas.

Za sutra se očekuje kolodvoropis Kaštel Sućurca i malo šetanja prema željezari. Nadam se da ćete uživati.

[Planinarenje, bicikliranje, Jugovinil i kolodvoropis Kaštel Sućurca]

Bok!

 

Onima koji jos cekaju nastavak: oprostite da nisam se dugo javio, naglo sam morao otputovati u Sloveniju (o tome ce biti jos jedan putopis) i jos uvijek sam tamo. Kroz tjedan dana cu se vracati kuci, odmah cu sve nastaviti. Hvala na razumijevanju.

[Planinarenje, bicikliranje, Jugovinil i kolodvoropis Kaštel Sućurca]

Ovaj raskomadan putopisić je posljedica posve slučajnih događaja. Išao sam malo planinariti po kaštelanskoj zagori, a na kraju sam imao više fotaka o vlakovima nego o samoj planini. Drugi dan sam biciklirao od Kaštel Gomilice (gdje sad živim) do Kaštel Sućurca, ali željeznica opet nije me pustila na miru. Posljedica tome je dugačak kolodvoropis sućuračkog kolodvora i cipelcug po industrijskom kolosijeku do bivše tvornice Jugovinil.

 

Ali neka priča počinje planinarenjem. Evo:

 

 

Prvi dan kolovoza nije bio ni hladniji, niti oblačniji nego svi ostali. Ipak sam odlučio da ću se penjati na Kozjak, najviši vrh kaštelanske zagore. Kaštela ja tako velika da trebamo pješačiti pola sata da stižemo do posljednjih kuća. Ali pješačenje vrijedi truda: još odavde se vidi Split i Kaštelanski zaljev.

 

A još se penjemo gore i gore. Već odavno sam napustio naselje, ova dva auta i čamac (!) se nalaze u sredini zimzelenih šikara.

 

Pogled na Split. Možemo vidjeti raznolikost grada: betonske blokove, modernu arenu Hajduka (Poljud), prelijepu crkvu Svetog Dujma i predgrađe desno od nje. U daljini se vidi Brač.

 

Onda začuh neki poznati zvuk. Zatim odmah ugledah garnituru putničkog vlaka iz Perkovića: klasična Ličanka + 2 Bl. Na sreću imao sam aparat pri ruci, pa sam napravio ove tri slike:

 

Putnički je prošao, ali s tim nije bilo kraja. Penjao sam se gore, ali za desetak minuta opet čuo nešto, sada nešto glasnije. Ubrzo dotrčah do jedne stijene s koje je bilo lijep pogled. A nisam morao mnogo čekati: iz Kaštel Sućurca se polako penjao teretnjak prema gore. Evo prve tri slike o njemu, prolazeći industrijsko područje. Između teretnjaka i mora se vidi tvornica Jugovinil.

 

Onda prolazi kroz Kaštel Gomilicu…

 

 

A zadnja slika o teretnjaku, nad Kambelovcem. Relacija mu je inače Solin (cementara) – Dugo Selo.

 

Vlak je prošao, ali ima još mnogo zanimljivih stvari. Nadam se da neće nikome smetati ako stavim par slike i bez vlakova. Evo ih nekoliko:

 

Pogled prema Trogiru:

 

Ovakav put je me vodio gore i gore.

 

Pogled na dalmatinske otoke. Najbliže je Marjan, sljedeći je Brač, te u daljini se vidi Hvar.

 

Nema planirarenja bez psa! Evo mojega, penjamo se više i više i Sunce samo peče.

 

Pogled prema Mosoru i Splitu, a na sreću dolaze i prvi oblaci.

 

I opet željeznica. Pažljivo promatrajte prugu: ima dva kolosijeka, lijevi za Solin i desni za željezaru. Sutradan sam baš u ovom zavoju čekao vlak. Osim pruge lijepo se vidi akvadukt u Splitu i cementara Sv. Juraj.

 

 

Splitski blokovi…

 

…i kaštelanski dim.

 

Nakon pedesetak minuta šetanja u vrućini kroz zapuštenu šikaru, našao sam polugotovu kućicu. Bila je potputno prazna, pa sjedoh na pod i odmarao se. Vidik odande je bio prekrasan, al’ neka pričaju slike s prozora!

 

Naš „kaštilac” u Kaštel Gomilici sa visine.

 

Neki se žure iz Splita…

 

Brodogradilište u Trogiru, desno se vidi i crkva.

 

Slikao sam i samu kućicu. Nije baš impresivna, ali tko gleda zidove ako ima takav pogled?!

 

Šetajući nizbrdo, ugledah Šved iznad Kambelovca. Ubrzo sam izvukao aparat iz torbe i slikao ga. Nije tako zanimljivo kao teretnjaci, al’ bolje vrabac u ruci nego golub na grani.

 

Putokaz prema planinarskom domu Ante Bedalov. Tamo sam već lani bio, zato se nisam okrenio.

 

Crkva Sv. Mihovil na padinama Kozjaka, moje krajnjeodredište. U daljini vidite zračnu luku.

 

Evo me odmah kod crkve…

 

…ali prije svega sjednem i odmaram se malo.

 

Nasuprot crkvi je bila ova kamena kula, ali nisam saznao na što se služila.

 

Crkvica, pas, ja i more:

 

Pogledi na sve strane s psom:

 

Opraštam se, al’ ne mogu bez njega:

 

Sunce je polako zalazilo, a ja sam se krenuo nazad.

 

Pogled unatrag prema crkvi u kuli:

 

Evo me dole, između pruge i kambelovačkih vinograda.

 

Mislio sam da neće se više dogoditi ništa posebno, ipak je Sunce već zašlo i bližio se kraj šetanja. Pogriješio sam se. U daljini ugledah vlak na stajalištu Kaštel Gomilica. Ubrzo sam se pripremio za slikanje. Tako je mi uspjelo:

 

Onda sam se stvarno vraćao kući, pun doživljaja. Ali to je bio sam prvi dan…

 

Nastavlja se uskoro!

[EN "Veneziom" preko Bjelovara]

Prije nekih 10-15 godina vlak 204/205 je vozio dizel iz Zagreba via Čakovec i Kotoriba do Balatona. Ne mogu se sjetiti kolodvora. U Mađarskoj se samo osoblje izmjenilo. Navečer se lokomotiva vraćala u Hrvatsku. Prije povratka je odvozila još jedan par brzih vlakova sa mađarskim osobljem do Gyekenyesa i natrag.

 

Daaa, tako je. Dizelice su došle preko Nagykanizse do Balatonszentgyörgya. U 90-tih tamo je stala elektrifikacija. Nakon završetka elektrifikacije (oko 1999, ako se dobro sjećam), skratili su relaciju dizelice, ona je vozila samo do Murakeresztúra. Mađarsko je osoblje jako voljelo seriju 2044: čitao sam uspomene starih strojovođa o tome, a svi su govorili o lijepoj i pouzdanoj lokomotivi.

 

 

Druga stvar: Vedrane, Brunoh, možete li mi poslati svoje fotke u velikom formatu, a bez potpisa? Možda je najjednostavnije putem maila. Stavit ću ih u mađarski časopis railfanova. Naravno, spominjat ću imena. Ovaj zaobilazni put EN Venezie je osobito zanimljiv, jer kombinacija bjelovarske pruge i mađarskih vagona se događa možda jedanput u životu.

Jako zahvaljujem.

[Dizel Tura, Uskrs 2011 (HZ, CFR, MAV, 50 min. HD-video)]

Roni, kako si saznao vremena prolaska teretnih vlakova? Ne mogu vjerovati da si samo imao srecu s ovim vlakovima na Lici....

[Sličice Riječke pruge i Gorskog kotara]

Nažalost, to je istina.

Samo ne razumijem zašto nema kušet-kola na splitskim noćnim brzima (824, 825, 1822, 1823). Kako sam ja vidio, ljudi većinama spavaju tijekom putovanja tim vlakovima. Svi spavaju, ležeći u odjeljcima te iskoristeći tri mjesta. Mislim da bi bilo iskoristeno (bar jedan) kušet-vagon na relaciji Split-Zagreb-Split, čak možda i dalje prema Vinkovcima i Osijeku. 884/825 ima spavaći vagon, al’je preskupo, a nema srednje cijene između sjedišta i spavaćeg vagona. HŽ ima dosta suvišnih Bcl-a, al’očito to se ne primjećuje…

[Među zaboravljenim džemsovima u depou Knin]

Isto kao i u Dobovi, Moravicama, Šidu, Slavonskom Šamcu...

Elektra bi dovukla kompoziciju u Knin, tamo bi ju otkopčali sa nje te bi ju parkirali na jedan od elektrificiranih kolosijeka gdje je čekala dok ne dođe neka nova kompozicija koju treba vući natrag Unskom prugom. Obično je bilo i par lokomotiva u pričuvi pa ako bi se koja u Kninu pokvarila jednostavno bi ju stavili u sastav vlaka i odvukli na popravak u domicilni depo. Da li je ista lokomotiva koja je npr. dovukla Marjana čekala u Kninu njegov povratak da ga odvuče natrag u Zg ne znam.

 

O, sad je sve jasno. Inace, ima li depo u Bihacu ili u Bos. Novom?

[Među zaboravljenim džemsovima u depou Knin]

Putopis je ujednom tužan i veličanstven. Svaka čast.

 

Jedna stvar mi vrlo zanima? Prije rata, kada je Unska pruga bila elektrificirana, gdje su se bavili s električnim lokomotivama? Depo Knin očito nije elektrificiran i nikada nije bio. Barem (kad ja sam bio tamo) nisam našao tragove elektrifikacije. Žice vode samo do odvojnice prema depou.

 

Kako je onda bilo s brzim vlakovima ZG/BG – Bihac – Knin – Split? Do Knina je bila pruga „pod strujom”, a u Kninu je trebalo zamjeniti lokomotivu. Al’ kamo su išli električne bez odgovarajućeg depoa? Možda su čekali vlakove nazad prema sjeveru?

 

Nestrpljivo čekam odgovore.

[Carpe diem: Đurmanec - Krapina, 17. ožujka 2010.]

Evo nekoliko fotaka iz Rogatca, koji je prvi kolodvor na slovenskoj strani. Kao i Đurmanec, kolodvor je lijepo očuvan. Dapače, u Rogatcu je izgrađen mali željeznički muzej: sastavljen je od starog parostroja i bezbrojnih vrsta stare i današnje signalizacije. Zanimljivo i jedinstveno je, barem drugdje nisam vidio slično. Prometnik je bio vrlo ljubazan: kad je primjetio da me zanima lokomotiva, odmah je pitao odakle sam i zašto sam tamo. Ubrzo je potražio ključ za lokomotivu, a dopustio mi je da skočim na nje. Uspjelo mi je popeti, a napravio sam nekoliko slika. Uživajte. Nažalost je Sunce sijalo s krive strane. Al’ ima i nešto drugo: pitao sam ovog prometnika što misli o zatvaranju željezničnog graničnog prijelaza prema Đurmancu. Rekao je da mu je žao, jer je Zagorje jedna regija, samo odvojeno granicom. Naravno, slagao sam se.

 

Inače, ako smo kod ovih prijelaza: jeste li primjećivali da više nema (putničkog) prometa s Čakovca prema Sloveniji? Prije nekoliko godina je tamo vozio intercity Budimpešta-Čakovec-Ljubljana-Venecija. Pa, sic transit gloria mundi.

 

Hajdemo nazad na radosnije teme: na relaciji Rogatec-Celje ima dosta putnika. Ljudi koje rade ili studiraju u Celju, iskoriste vlak. Četiri puta sam bio tamo, vlakovi su bili puni ljudi, od đaka do umirovljenika. Uvijek. Kako sam vidio na Stanleyjevim slikama, i na krapinskoj pruzi ima zaista mnogo putnika. Hmmm, dvije dobro iskorištene pruge, zašto nisu povezane? Možda je teorija, al’zašto ne? Celje ima umalo 50 000 stanovnika (2002: 48 081), važno je kulturno i industrijsko središte…samo razmišljam, dobro bi bilo.

 

Egérke, zar nisi stručnjak (i) Slovenaca?

 

https://picasaweb.google.com/lh/photo/Uv1EZ49ZWw24hS4HT4Js8Q?feat=directlink

 

https://picasaweb.google.com/lh/photo/cjuRaGwmXudCgRb5OcDQkA?feat=directlink

 

https://picasaweb.google.com/lh/photo/gIpMH-cGoUxtwp4D55rZGg?feat=directlink

 

https://picasaweb.google.com/lh/photo/BVMcToEal1L5zOpNGTpZMw?feat=directlink

 

https://picasaweb.google.com/lh/photo/aJKULIXNdeCjbFctqUbS-w?feat=directlink

 

https://picasaweb.google.com/lh/photo/-6k25GaN89U9OTwAjNJuWA?feat=directlink

 

https://picasaweb.google.com/lh/photo/yEAcoYjUJ1NxpgGqMJy4rw?feat=directlink

 

https://picasaweb.google.com/lh/photo/aj7jZY_q7liwv1vpaelvpw?feat=directlink

 

https://picasaweb.google.com/lh/photo/sj67RiUsd9ybNota4TCscg?feat=directlink

 

https://picasaweb.google.com/lh/photo/MshhiKodmhecMa0Rigzs0w?feat=directlink

 

https://picasaweb.google.com/lh/photo/9MIpAnGT9STBZX7i7GnF2w?feat=directlink

 

Na zadnjoj slici je Stranje: ovdje se odvija imenska pruga prema jugu. Uzivajte!

[Cipelcug po kumrovečkoj pruzi: Harmica - Kraj Donji, 12.03.2011]

Iako je to sve u šikari, da li ste možda vidjeli i/ili bacili pogled prema projektiranom nasipu za spoj s Dobovom? Vidi se na satelitskim snimkama, jedino je pitanje koliko se da razaznati zbog šikare.

 

Spajanje ove pruge s Dobovom? Zanimljivo zvuci. Da li to projektiraju, stvarno? Sto ce biti onda dionicama koje vode na hrvatskom tlu?

[Cipelcug po kumrovečkoj pruzi: Klanjec - Draše, 26.02.2011]

Seabrale, prelijepo! Svaka čast!

 

Istina je, pruga propada, a hvalaBogu još ima tračnica! Kod nas su tračnice odmah ukrađene nakon zatvora pruge.

 

Nije moguće da netko živi u kolodvorskoj zgradi u Drašama? Vrlo je lijepo izgledao, nevjerovatno je da je potpuno prazan…

[Cipelcug-džunglopis: Kumrovec - Zagorska Sela, 19.02.2011]

Onda računajmo. Bude li Hrvatska EU-članica ove godine, šengenska granica će biti otvorena najranije u 2013. Još dvije godine, a zatim se mora odstraniti od šikare i uvoditi novi vozni red. To bi bilo najbolje. Ali ima nekoliko pitanja:

Da li će se primjećivati: -da ova pruga uopće nije zaslužila zatvaranje?

-da je ta relacija moguće skraćenje prema Mariboru i Beču?

-da je cijelo Zagorje jedina regija u kojoj bi bilo dobro povezati slovensku i hrvatsku stranu?

(…)

 

U Europskoj Uniji ima mnogo regionalnih vlakova bez obzira na granice. Naravno to se češće događa u zapadnom dijelu Europe. Povezanost npr. Njemačke i Češke, Francuske i Italje je odlična. A na drugoj stani, između Mađarske i Slovačke je iz godine u godinu strašnije. (Ako nekoga to zanima, dugo bih mogao pričati o tome…)

 

Al’opet o kumrovečkoj pruzi: prema mom mišljenju ima šansa u uvodu novih vlakova Zagreb-Celje, Zagreb-Maribor ili Zagreb-Maribor-Graz.

 

Kad bismo organizirali dobrovoljnu akciju za očišćenje ove šikare, rado bih se pridružio, bez obzira na dugo putovanje. Hajdemo!

[Cipelcug-džunglopis: Kumrovec - Zagorska Sela, 19.02.2011]

Pa sad, ovo je malo drugačije, ovdje se radi o pruzi koja je ide našim i slovenskim teritorijem, pa tu politika dosta igra ulogu, ali da se darovarskoj pruzi može isto desiti to se slažem...

 

Inače, ima li nekoga iz Daruvara tko nam može nesto ispričati o tome?

[Cipelcug-džunglopis: Kumrovec - Zagorska Sela, 19.02.2011]

Svi znate, u voznom redu postoji onaj mali piktogram autobusa uz broj vlakova…strašno je da se vidi češće i češće. Na primjer, kod vlakova daruvarske pruge…Ne bojite se da će situacija biti ista? Ukidanje vlakova, pa uvod autobusa, pa izgubljena pruga pod drvećem i šikarom… Nadam se da neće biti tako, a zar se ne sliči situacija?

[Cipelcug-džunglopis: Kumrovec - Zagorska Sela, 19.02.2011]

Odličan i vrlo zanimljiv putopis! Odnosno džunglopis. Stvarno bi bilo dobro otvaranje ove pruge, kad Hrvatska bude članica EU-a. Prije nekoliko dana sam čuo u vijesti da je završetak pregovora vrlo blizu…razmišljam, možda ću otvoriti novu temu pod naslovom „Mogući razvoj hrvatskih željeznica u EU-članstvu” ili nešto slično.

 

Nedavno sam bio u Sloveniji gdje sam putovao umalo na svakoj pruzi. Među njima ja bila zagorska pruga od Stranja do Imena. Pruga je u dobrom stanju, barem među pobočnim prugama. Subotom vozi izravni vlak iz Ljubljane do Atomskih Toplica, vjetovatno zbog zdravstvenog turizma jer su tamo termalna vrela i ogromne toplice.

 

Evo nekoliko fotaka iz Imena:

 

https://picasaweb.google.com/lh/photo/Z5WuNldE4yJsRUphXCO18A?feat=directlink

 

https://picasaweb.google.com/lh/photo/mRqOVLF3a5BXWbHCHNCX2g?feat=directlink

 

https://picasaweb.google.com/lh/photo/lmyL0QRYBi8Q4Q4pSU2RqA?feat=directlink

 

https://picasaweb.google.com/lh/photo/pY8Mo34ylH6aNZmJc3gEcQ?feat=directlink

 

https://picasaweb.google.com/lh/photo/hZ_UjDA5Nj4Ico8PLMSEkw?feat=directlink

 

 

Ne znam koliko bi koštalo čišćenje trase i kolodvora, a sigurno je jeftinije od otvaranja nove pruge. Rado bih stavio ovakvu tablicu na kolodvorima: „Ljubitelji hrvatskih željeznica, pazite: uzmimo pilu, kosilicu ili ikakav pribor za očišćenje zanemarenih pruga! Dobrovoljni rad za sve tko voli svoju željeznicu!”

 

Ovdje je jedanput bila ovakva akcija (očišćenje dionice zanemarene pruge Székesfehérvár-Bicske), a radilo je! Ne znam da li možemo skupljati toliko ljudi, a zašto ne?

 

Pruga Karlovac-Sisak? Hmmm, dobro zvuči. Ljetos planiram da ću cijelom prugom propješaćiti. Lani sam išao pješice iz Zrmanje do Knina. Nema džungla, ali svaki trenutak se bojiš da češ hodati na minu…

[Od Bjelovara preko Kloštra do Virovitice]

Vagoni sa cnom repom na prvom kolosijeku,vrlo vjerojatno za šećeranu.

 

 

Pa recite mi, gdje je u Hrvatskoj šećerana? Kad sezona šećera dolazi vrlo lijepa je tema slikati teretnjake punjene šećernom repom. Kod nas je nekada bilo sedamnaest šećerana, danas je jedan...a barem to jedino (u Kaposváru) radi i ima prometa!

[Pfaff u Zagorju po zimi]

Hvala Bogu to je mjesto za wishful thinking

 

A nema mogucnost, ili zelja za nostalgicne vlakove? U Madarskoj ljudi trose novac za to, postoji napr. deset "dozivljaj-vlakova" godisnje, razlicitim programima. Vi, ziveci u Hrvatskoj, sto se osjecate, ima li zahtjeva, trazenja za ovakve stvari?