ivog

Kad smo uspjeli vidjeti u zavoju prije Strizivojne kak nešto stoji ispred stanične zgrade, odmah nam je bilo lakše.. Da smo kojim slučajem zakasnili na ovaj vlak, stigli bi na onaj za Split, ali ne bi imali više mogućnosti voziti se onime preko Siska.. Al stigli smo, odmah presjeli, nije bilo mogućnosti za naslikavanje vlaka, već samo žurba da se čim prije dokopamo našeg vlaka.. I da, tko je rekao da drstoka ne voli samo t-vagone, čak je odbio sjediti u kupejca.. Dobro, taj kupejac je bio kušet.. Strizivojna i teta šeće.. Ona zavojita skretnica, koju sam si morao uslikati.. Jel znate to da u Slavonskom Brodu imamo spavaći vagon? Ja nisam znao.. Slavonski Brod.. Onda smo došli na ideju i izvadili mašinerije van..

Na ulazu u Đakovo.. Kolodvor Đakovo je definitivno u koma stanju.. A i rampa im je poluautomatska iliti poluručna.. E onda smo urlali od smijeha.. Vidjeli smo da je ustvari vagon ŽRS-a obučen u mramor.. Kao i WC.. Ipak je to vagon za međunarodni promet, treba sve biti na visokoj razini..

I željeznicu guta već daljina.. Vozimo se: Kljun.. Nos.. Ovaj vlak ide: Zavoj.. Moreeeee... Ups, ipak ćemo se morati još dosta navoziti do mora..

Dakle, kao što je opisano, događaju u Osijeku su bili zanimljivi.. Macosa čeka.. I ljudi čekaju.. Taj mađar je napravil dosta bedastoča, sad gotovo svi kasne, jer čekaju njega da se dovuče.. Malo smo se zasjeli na klupicu i pregledavali po bibliji i papirima kak će sve to biti naknap.. Al eto, idemo dalje, pa kaj bude-bude.. Onaj makozlin još čeka.. I eto ga, nakon "malog" zakašnjenja.. Okrenut točno kak treba, da stokici uljepša dan.. Hmmm, vozim se u t-vagonu, ja bi pravi oblok.. E, tak je već bolje.. Ovo je dotični.. Inače, onaj MAV-ov vagon, čisto fino klizi po tračnicama.. Miran je, lagano guta neravnine, baš se osjeti da je to vagom više klase.. U tom vagonu ljudi su spavali na sve moguće načine.. Poprek, uzduž, svakak.. Nisam baš to slikal, jer je bilo dosta oskudno odjevenih teta, a pošto ima djece na forumu, pa se mora biti pristojan..

Isss, pa kroz taj Ludbreg, nikaj nemre proći neopaženo..

Hvala, hvala na pohvalama.. Nemože!!! (Jer nisam slikal)

Izlazak iz Bizovca.. Eh, tko zna dal će opet tuda neki putnički vlak voziti.. Ubrzo smo došli u Osijek.. U ovome smo se vozili.. I lokomotivica..

Likovni signal.. Virovitica.. Oblok - vrijeme je stvarno krasno.. Čekamo križanje.. The zavoj.. Našice.. Bizovac..

Znači, nabrzaka kroz pothodnik i trk do vlaka.. Uletili u vlak i vlak krenuo za minutu.. Vlak je bio dosta popunjen i nije bilo slobodnog kupea, tak da smo se uvalili nekom stričeku u kupe koji nije išao skroz do Osijeka. Negdje na pol puta je otišao i ostavio nam kupe samo za nas.. Izlazak iz onog mjesta.. Di smo trenutno.. Inače, taj bunt papira nam je bio od životne važnosti, non stop smo gledali di smo, kad nam ide vlak za dalje i to.. Makar imali smo i bibliju, ipak treba i nju imati u slučaju da neš pođe po zlu i da treba smišljati novu taktiku.. Jel ćemo sve stići.. Bikii.. Đurđevac.. Imaju i zanimljiv beciklin.. Križali smo se s Macosom..

(al pitanje je koje Nove ) Evo, evo, idee.. Nije dobro se žurit po ovim vrućinama.. No uglavnom, da ja istovarim koju sliku.. Mi smo u Makozlinu, do nas je šved za Golubovec, kaj i piše na njemu.. Ja se vozim u Makozlinu, jaaa, ma ne vjerujem da je to istina.. Šteta, nije htel u motorni dio da malo sluša taktove nekog drugog dizel motora.. Trenutak kad dotični za spomenutim teretnjakom.. Mali pokušaji umjetničke fotografije.. A drstoka nije spomenul, da smo prije došli na temu kak nije još imal čast da mu kontrolor precvika kartu, kad ono.. I tak, ja sam uživao kaj se napokon vozim 100 u makozlinu, kao i po prugici između Vž i Kc, tu se još nisam imao čast voziti.. Nisam niš preveč naslikaval, nemaš ni kaj tam preveč, sve je više manje ravno, prolaziš kroz kuruzu, plantaže i tu i tam koju šumicu.. Ostali smo malo zatečeni kad smo vidli di je stanica Kunovec - Subotica, praktički nigde, usred polja i nekakve šumice, te do stanice vodi makadamski putić.. Stali smo kod prvog dućana (da sad ne reklamiram) na ulazu u "onaj" kolodvor na ulaznom signalu.. Dozvoljen upad s 30 na sat.. Vidi Brentača.. Ovo čeka start za Zagreb.. Si videl Zeus kolko Beetova.. Kak smo imali samo koju sitnu minuticu da presjednemo, vremena za fotkanje nije bilo preveč.. Škljocnul u trku na naš vlakić..

Eto tog famoznog vlaka.. I još koja slika s Vž kolodvora.. Ode naš vlakić dalje za Međimurje.. Dok se ovaj sprema za Zg.. Naš makozlin za dalje također već čeka..

Jaaooo, ma zahvala i tebi kaj si me povel na put sa sobom.. Hmm da, već je drstoka popustil u prvom izboru vagona, vozil se je u Beet-u.. Pa iskreno, čak i nebude nešto previše fotki, kao što bi se mislilo. Najčešće je tu bilo premalo vremena da bi se naslikavalo, al o tim stvarima tokom putopisa. Eto, ide.. Kao prvo, ja bi stavio mali ispravak. Ja sam odradio 38h u vlaku.. Znači, prvo sam trebao doći do Zagreba, za to je bio zadužen vlak IC Krapina iliti prvi jutarnji direktni za Zagreb. Što me iznenadilo išla je duplična makoza odmah iz Krapine (mislil sam da subotom nejde, za nedjelju znam da nejde), al ja bedak, ostavil fotić u ruksaku i nisam uhvatil tu svakodnevnu pojavu. Al dobro nebitno.. U Zaboku smo bez problema obavili spajanje sa Stubičkom macosom i nastavili dalje, bez ikakvih kašnjenja.. Jer sam ja već imao razne solucije, da kaj ak ovaj moj IC kasni, pa ću morati loviti 992 negdje putem. Nakraju je sve išlo ko podmazano. Sad karta, kud se to sve išlo. Inicijator putovanja je već bio na Zapadnom, kad je uletavala moja macosa u kolodvor. Kupnja prve karte je prošla bez ikakvih problema.. Dakle u 7:21 započinje naše putovanje, ustvari mislim da je bilo minutu-dvije iza, al nebitno.. Stiže naš prvi vlak.. Zapanjilo nas je kak je ustvari vlak ugodno popunjen, prva tri vagona u svakom kupeu barem jedna do dvije osobe.. Te smo nakraju završili u zadnjem Beet-u.. Ovo se nije smjelo propustiti poslikati.. Od Budinšćine smo se premjestili u prazan kupe i počelo je naginjanje kroz prozor.. Eto par prizora.. U Varaždin stižemo na vrijeme..

Čekaj, čekaj, to je onaj brijeg blizu Beča.. Nemrem se sjetit kak se zove, al je negdi 2000m visok..

A inače sav taj događaj iz Perkovića se zbio zbog jednostavne stvari, ženska na GLk nam nije htjela/mogla/znala izdati kartu Perković - Šibenik - Perković.. Isto tako u Perkoviću nam nisu izdali povratnu kartu, opet zbog njima znanih razloga.. Tako da sam ja preuzeo shopping u Šibeniku, jer onaj tko se obično bori s kartama je morao nekud ići.. U Šibeniku sam bez problema kupio 7 jednosmjernih karata do Perkovića.. Čak je gospon koji tam radi rekao da ćemo izdati jednu kartu sa po 6 osoba i jednu za jednu.. Naravno da sam te dvije karte iskoristio za podj.. ostatka ekipe, jer kad su vidli da imam samo dvije karte su mislili da moraju ić i oni kupiti, tako da je svatko bio bar malo preveslan.. Sorry ekipa, morao sam..

Eto vam vaših avijona.. Splitski eroport iz vlaka dok se pentramo uz breg.. Ostale slike... budu nekad...

I oni s KR tablicama koji su nam mahali, naravno i mi njima.. Samo stavi fotke iz luke i grada..

Baš je zato zagi bil često na meti "kaj ak ga policija pita kaj on tu dela, a još k tome maloljetan".. Dogovor je bio da ga ne poznamo.. Mislim da sam ja jedan od zadnjih koji je došel doma.. No to ne znači da sam sad došel, došel sam ja još tam ujutro u 10h.. I nisam ostal na moru, al zato vračam se sutra.. Mislim da mogu postati trener joge, boktemazo koje sam imal sve poze za spavanje ovu noć, mislim da mi oni jogaši (i to super istrenirani) nisu ni do koljena.. Sve u svemu, drago mi je što smo upoznali dio nove splitske ekipe, moram ih pohvaliti, bili su vrlo gostoljubivi.. Odveli su nas na neke od važnijih željezničkih i neželjezničkih lokacija u Splitu i okolici.. Naravno da su nas otpratili i na vlak.. Događaja je bilo jako puno.. Eto još jedna pikanterija, kad smo stali u Lici, iskreno već se ni nesjećam gdje, cijela ekipica railfanova je prošla kroz vlak i pritom zbunjivala putnike, koji su se onako polusneni okretali za nama, misleći da smo već došli il da se nekaj dogodilo pa da svi idemo van.. Čak su i izvirivali iz kupea, s gotovo vidljivim upitnikom iznad glave.. Zatim smo dobili špotanciju od jedne tete, da kaj smo tak divlji, kao da smo sami u vlaku.. Nije baš bilo riječi "divlji", al je mislila na tak nekaj.. Šta'š teta, to ti znači biti railfan.. I sunce mu, kak me zagi uhvatio dok sam složio facu, odsad sam samo službeno ozbiljan na fotkama.. I još kad sam se dotakao zagija, njemu treba zabraniti da pije one redbullove i slično, jer bi onda počel imitirati one indijce, pa bi ga bilo i na krovu vlaka..

Nema na čemu.. Hehehe, vidiš, trebalo bi vidjeti u pravilniku dal je propisano dal reflektirajući dio odjeće mora baš biti "majica" il mogu biti hlače.. Ah, baš šteta, bila je savršena za railfanove.. Pijuckaš osvježavajuće piće i gledaš vlakove, di ćeš bolje..

Osjećam se prozvanim ovo komentirati.. Ajmo s lijeva prema dolje.. L=20, malo sam već zahrđao, al to bi trebala biti duljina.. PPK - mesna industrija.. , no dobro, Početak Prijelazne Krivulje Desno, od gore prema dolje.. krug - tam je geodetska točka h=20 - nadvišenje tračnice R - kao što si i sam zaključio, radijus.. Vidim, da vam je bilo zanimljivo, a Fox-a moram pohvalit da ima zgodne bermude.. Kaj je to ona birija na kolodvoru zatvorena?

Hehe, znaš da sam si i ja isto pitao kakve su ono kuglice.. Prvo mislio mrkva, al kakva je pak to sad mrkva.. Uglavnom, fino odrađen putopis..

Dobar izbor mjesta za putopis.. Meni je to stajalište/ukrižje ostalo u sjećanju, baš zbog toga, što se križanje vrši u "polju" praktično i onda se tek ide na stajalište i službeno staje.. Takvih primjera u Hr više nemamo?

Da, zaboravio sam ti komentirati onaj autobusni kolodvoru Delnicama.. Prošlo ljeto sam imao tu čast provozati se tom "obilaznom" cestom za autobuse u Delnicama i stvarno je koma.. Al se putnicima busa, omogućava jedna vrlo neobična stvar, mogu steći dojam kako se prije vozilo busom kad je sigdje bio makadam..

Vidim, vidim, lijepo ste se proveli.. Pohvale..

Gledam ove slike i sve mi se čini kao da su nastale na nekoj sporednoj pruzi, a ne na jednoj od glavnih koridorskih.. Pogotovo me fasciniraju svi mali nekorišteni željeznički objektići, poput stražarevih kućica i slično, kak su uvijek prepuni smeća. Kao da ljudima automatski nekaj govori u mozgu, da ak se ne koristi da se onda mora koristiti za smetnjak. Kad smo već kod smeća, jučer slušam na radiju, kak su nam dolazili neki turistički novinari da malo landraju po Zagrebu. Taman je bio odvoz glomaznog otpada po gradu, pa su ih upućivali u ulice tako da izbjegnu glomazni otpad, jer sigurno bi napisali koji zanimljivi redak o smeću u našoj metropoli. Tad se javio neki lik iz firmekojaodvozismeće koji je bio jako ljut što ljudi iznose van već i po 7 dana prije glomazni otpad, da onda po tome operira "ekipa".. Inače, trebalo bi dan prije iznjeti otpad. Kao da bi to spriječilo "ekipu" u operiranju ili kak da se ljudi baš prilagode firmekojaodvozismeće kak njima paše, kao da nemaju svojih obveza i briga. Moje isprike na ovom OTu.. Putopis naravno pohvaljujem..