Jump to content

Zugspotter Ingolstadt

Članovi
  • Posts

    239
  • Joined

  • Last visited

  • Days Won

    2

Everything posted by Zugspotter Ingolstadt

  1. Kao lokaciju smo odabrali stajalište Vrata, između kolodvora Fužine i Lokve. Najprije razgledavamo zimski krajolik:-) Pogled prema Lokvama Pogled prema Fužinama Iz Fužina su došle Aseae 105, 107 i Vectron, koji se kasnije solo vratio po drugi dio vlaka. Iz Delnica se spustila Astride, koju nisam slikao jer sam je čekao u žbunju. Sunce ju je, za razliku od vlakova iz Fužina lijepo obasjalo. No tu još nije kraj kratke zimske avanture, jer prije vlaka 4001 dolazi putnički za Ogulin sa 384 na čelu. U vlaku je bilo 2-3 putnika od kojih nitko nije ni ušao ni sišao u Vratima. Ovom slikom se opraštam iz Gorskog kotara i završavam putopise za ovu godinu. Želim vam svima sretan i blagoslovljen Božić te sretnu Novu godinu (sa puno zdravlja, veselja, lijepih slika i drugih lijepih želja)🎄⛄🙋‍♂️
  2. Delnice, 7.1.2022. Kao što sam i obećao, tu je božićni putopis:-) Sa trojicom kolega fotografa sam se zaputio u Delnice, gdje je bilo poprilično puno snijega. 1. mjesec je još bilo doba kada su u Ogulinu na 4000 nadodali još par vagona sa lokomotivom na kraj vlaka pa je to bilo interesantno za vidjeti, no najprije ćemo pogledati zabijeljenu prirodu i grad. A onda naravno i prve vlakove. Asea 310 na kraju 4000, na kojemu se nije moglo kroz vlak ući u zadnja 2 vagona, no kroz vrata je. Logično zar ne? A odmah čim su se skretnice oslobodile je krenula i 1141 203 sa vrlo raspoloženim strojovođom! Ubrzo nakon toga sjedamo u auto i tražimo lokacije za snimanje između Delnica i Lokvi, gdje se vlakovi dijele pa je očekivano bilo dosta akcije. Nažalost nisam sve vlakove i slika i snimao.
  3. Morski putopis završava gdje je i započeo; u Rijeci, kojoj se približavamo relativno velikom brzinom. Pogled na Bakar i Šoiće. Pogled na veći dio zaljeva. Za bolju sliku mi nažalost smeta kapetanska kućica koja je odmah lijevo. MSCov div miruje pred Rijekom. I napokon bolji pogled na Rijeku od koje nas sad dijeli još par minuta plovidbe. Materijali za slijedeći putopis su već spremni. Vraćamo se željeznici u zimskom ruhu, tamo negdje oko Božića. Pozdrav 🙋‍♂️
  4. Prvo pristanište je Rab, nakon više od 1h vožnje. 30 minuta kasnije pristajemo i u Krčku luku Ostale fotografije koje sam radio neću objaviti jer ih je mnogo. Ukratko na putu se još vide i Goli otok i svi ostali otoci sjevernog arhipelaga kao i Velebit.
  5. Šetam na drugu stranu tankog otoka i bacam zadnji pogled na Olib gdje se ostatak obitelji tek sad negdje probudio:-) 2h kasnije dolazi Anamarija, na vrijeme te s njom krećem put Rijeke. Usput pristajemo na Rabu i Krku opet. Par slika s otvorenog mora. Milina!
  6. Evo i obećanog nastavka. 5.8. se vraćam sa mora istom rutom. U 7 ujutro Princom Zadra s Oliba do Silbe. Na Silbi sam imao 3h za "razgledavanje" prije dolaska Anamarije i puta do Rijeke. Pozdravljamo se sa Princem Zadra za ovo ljeto. 15 godina već putujem s njime na Olib iz Zadra i kao malog su me mornari pustili u strojarnicu i na most. To su naravno posebna sjećanja onda:-)
  7. Pogled na Silbu prije isplovljavanja prema Olibu. Princ Zadra je već vjerojatno negdje pred lukom i uskoro će završiti plovidbu za taj dan, dok Lastovo mora do Zadra:-) Sunce lijepo obasjava more😍 Stigosmo na Olib i sunce je još 1h od zalaska. Prije nego što najavim sutrašnji nastavak i pozdravim za danas, još jedna slika broda pobliže. Pozdrav 🙋‍♂️
  8. Princ odlazi... Lastovo i dalje dolazi. No za 2-3 minute stigao i on prilično velikom brzinom pa nas je zacrnio oblakom čađe kako se ne bi skršio o lukobran. Lovili su kašnjenje od 5 minuta čini se. Tu već elegantno ulazi u luku i diže nos da nas lakše pojede:-) Od silnog kočenja je nos prerano bio dignut. Pristajanje je bilo neobično zaista. Činilo se da im se žuri ali su mrvicu sprtljali proces. Slijedi ukrcavanje...
  9. Tresu nas zimske temperature koje će se sutra spustiti i do -13°C (u Alpama i hladnije) pa za zagrijavanje idemo slikama u ljeto. Danas tema nisu željeznice. Krajem 7. mjeseca sam prvi put isprobao novu brzobrodsku liniju Rijeka-Zadar preko otoka Raba, Krka i Silbe gdje sam sišao. Polazak je bio oko 15:30 katamaranom Anamarija. Norveške proizvodnje ako se dobro sjećam. Brod je bio vrlo udoban, klima čak pre jaka i stigao je na vrijeme što mi je bilo jako jako bitno. Zvuči čudno, ide na ljetovanje pa mu je bitno da je brod točan?! Lijevi brod s ove slike je razlog. Na Silbi sam imao 10 minuta za "presjesti" i prije toga kupiti kartu. Ova lijepa slika je nastala na katamaranu pri punoj brzini tako da sam ga mirne duše gledao kako puzi prema Silbi znajući da će katamaran desno već napustiti otok dok trajekt dođe. Na Silbi je sa mog broda sišlo jedno 150 ljudi a s Princa Zadra, iz smjera Zadra, još 200 kao i svaki dan. Užasna gužva se stvorila ali trajektu još treba 10tak minuta da uplovi pa mijenjam poziciju za bolju sliku. Naslov ove slike bi bio "sudbina sve spaja", pošto su oba broda iz Skandinavije. Anamarija je vozila po Norveškoj a Princ po finskim jezerima. I eto ih sad skupa na Jadranu voze turiste na odredišta.
  10. Sad si mi dao ideju za putovanje pri slijedećem posjetu obitelji u RH:-) Hvala ti. A ujedno me i rastužio link na google maps jer onuda prošao i gledao u tu kućicu i razmišljao što je to. No nisam ulazio da me netko ne vidi tamo i zovne policiju. Da, ja zaista nemam sreće s policijom. Proteklih godinu dana sam jako puno putovao vlakom cijeloj RH i svako malo me policija legitimirala jer sam zalazio u manje naseljena područja. U NK Batrini je bilo zadnji put; došlo ih je nekoliko jer je neki seljak zvao da sam migrant koji slika vlakove... I još jedno pitanje ako slučajno znaš: Kako mogu shareati slike na forum a da ne nestanu za 10-tak godina? Privatno ih pohranjujem na Synology ali ih ne mogu dijeliti ovdje s njega:-( Piše na tabli na kolodvoru "policija" i "carina" tako da vjerojatno sigurno dođu i danas kada dođe teretni vlak. Znaš li možda koliko je vlakova prolazilo kroz Volinju pred 15 godina? Koliko pred više od 15? Čisto me zanima kako se situacija razvijala. Hvala unaprijed:-)
  11. E vidiš nisam imao pojma da je u Volinji bilo tako nečeg 😳. Znaš li je li to bilo i na pravu prugu spojeno? Je li se tovarilo drvo na vlak pa prema Zg ili Bosni? Koliko dugo je neaktivno?
  12. Po dolasku na kolodvor odlazim na stražnju stranu kolodvora da pogledam bolje u kakvom je stanju. Tragova potresa ima, manje rupe i pukotine u fasadi, ali ništa ozbiljno. Inače u zgradi je i policija koju dakako nisam vidio. Povratak na peron, pogled na izlaz prema Zagrebu i oproštaj od Volinje sa sljedećim slikom:( Kolodvor s prednje okupan posljednjim zrakama sunca. Tu je kraj avanture na državnoj granici. Iako je vrijeme bilo lijepo, priroda još ljepša a zrak još čišći, kući odlazim razočaran. Stanje dolje je zaista tužno i to se osjeti kad se dođe tamo. Kuće u očajnom stanju, dijelom i napuštene. Uz cestu kontejner u kojem živi netko tko je izgubio kuću. Na pruzi ništa - teret tuda zađe rijetko, prema priči dežurnog prometnika. Budući da sam netom prije putovanja pročitao komentar kojeg je ostavio @mali.paja i u kojem se prisjetio vremena kada je ta pruga imala znatno više prometa, ovo što sam vidio ne ostavlja dojam da će ikada biti bolje već ono suprotno. Pruga je u jako lošem stanju: lomovi brzine, škripa...a putnika iza Sunje jako jako malo. Pozdrav do slijedećeg putovanja!
  13. Pomalo razočaran viđenim (htio sam više) vraćam se na kolodvor s nadom da možda još nešto slučajno naleti prije polaska za Zagreb. Žcp s "bosanskog" ulaza u kolodvor. Napuštena kućica za skretničara, nahereni stupovi "STOP" i Andrijin križ, početak zavoja...i ništa više. Pustoš. Na kolodvoru također. Vagoni desno stoje već danima tamo a 6112 je došao iz Zagreba nedavno. Prema kolodvoru hodam uz prugu te zoomiram vlak. Niskopodni tramvaj prototip - nema interneta, utičnice ne rade, prozori zamagljeni iz bogtepitaj kojeg razloga. Ali je klima ohladila na 18 tako da je čak bilo i hladno u vlaku! U tom duhu polako dolazimo do kraja putovanja.
  14. Na samom prijelazu se nalazi napuštena policijska kućica te nekakva trafostanica. Kućicu nisam slikao, trafostanicu i zavoj jesam pa u tom duhu krećemo dalje proučavajući ulaz na taj famozni most. (Pogled ka Volinji) Žcp i trafostanica su u zavoju koji završava na mostu, tako da ga se na ovoj slici ne vidi. No nakon par koraka... Najbolji pogled na most koji se može dobiti...
  15. Na točki na koji sam ovo slikao se već dakako opet približavamo drugom kraju sela. Ali da ne mislite da sam besciljno lutao vamo-tamo, na ovu stranu idem sa jasnim ciljem. Cilj se vidi već na ovoj slici te nažalost djeluje razočaravajuće. Oni koji su ovdje uspjeli uočiti most su bili brži od mene vjerojatno. Meni je trebalo jedno pola minute da ga uočim - poziciju, dužinu, kuda se proteže... S obje strane je zarastao, tako da je u stvari sakriven. Zoomirana slika otkriva nešto malo od konstrukcije te koliko je zaista zelenilo zakrilo pogled na most. Dolaskom na žcp netom prije mosta, bacam pogled na cestu koja vodi u daljnja sela i dakako lijepa zelena brdašća. Koliko god selo izgleda apokaliptično, priroda je prelijepa!
  16. Bacamo pogled na brda koja stoje u zaleđu Volinje. Tu već polako razmišljam o povratku, no još malo nastavljam dalje. Lijevo se vide stupovi km-a a u blizini je ulaz u kolodvor (skretnice) I evo rijeke Une. Svega nekoliko metara od granice, signal slab i iz Rep. Srp. Dakle u stvari detox. Ovo je ujedno i najdalje što sam bio voljan ići te se okrećem put sela.
  17. Volinja i lov na ŽRS Aseu (pon. 25.7.22.) U poslijepodnevnim satima vlakom stižem na kolodvor Volinja (Sisačko-moslavačka županija) na samoj granici s Republikom Srpskom. Želja - kao što naslov kaže, uloviti Aseu ŽRS-a. Pošto na kolodvoru u trenutku dolaska nema ničega, krećem istraživati okolicu. Izlazim na glavnu i jedinu cestu u Volinji te se okrećem ulijevo i lagano zoomiram cestu da snimim stanje. Nogostupa nema ali je cesta dovoljno široka da mogu uz sam rub hodati. (Da sam hodao jedno 50tak minuta, došao bih do GP Hrvatska Kostajnica). Vozači su uredno mogli ostaviti razmak pošto prometa i nema, osim policije svakih nekoliko minuta. Napravivši nekoliko koraka shvatio sam da je ovo zaista zadnja kuća u Volinji. Okret prema selu. Desno je prilaz kolodvoru. Par minuta hoda i već smo udaljeni od Volinje te bliže rijeci Uni. Brdo je dakako Rep. Srp. Pogled na cestu i hodam još dalje...
  18. Pozdravljam vas u još jednoj temi🙋‍♂️ Pošto sam stalno negdje na putu ću u ovu temu pisati putopise sa svojih avantura - moje dojmove, želje, stajališta itd. Sve popraćeno s mnogo slika!
  19. To je bilo u 3. mjesecu ove godine. Rasplet je bio taj da sam murjacima (koji su bili nezadovoljni da ujutro uopće moraju intervenirati) pokazao osobnu te da sam im objasnio da mogu slikati na javnoj površini i da dok ne radim nered, u principu ne moram nikome objašnjavati što radim. Kad me vozač ZETa npr pita što radim pa ja kažem da slikam tramvaj ali da ću si dati truda zamutiti njegovo lice ako želi, a on krene nešto lupetati, tretiram ga kao zrak. Na javnoj površini smijem slikati što želim (zakon zabranjuje potajno slikanje ljudi). Budući da slikam tramvaj, nemam namjeru slušati laprdanja ljudi koji žive u 3.oj galaksiji. Korektnost postoji samo ako je obostrana. Sa strojovođama nisam apsolutno nikad imao problema. Dapače većina me već "prepozna" pa me gotovo svaki vlak pozdravi. Zaista 95% strojovođa ili trubne ili blicne ili barem mahne🙈. A ima i onih koji odu korak dalje pa zovu u lokomotivu i tako... Toliko sam ove godine putovao da sam upoznao prometnike od Splita do Vinkovaca i Kotoribe. U Čakovcu je apsolutno cijela ekipa legendarna. Zvao me u ured i onda poslao na postavnicu. Iz Oštarija sam bio poslan u Plaški da vidim prastari uređaj kontrole skretnica... Dakle bio sam u najmanje 25 prometnih ureda i pričao sa ljudima. I prometnici mi nikad nisi radili probleme. Neki me isto znaju, ili znaju za mene od drugih. Uglavnom su rampari i skretničari oni s kojima nemam sreće.
  20. Kad si se tako potrudio, obavezno! Isplanirati ću onda snimanje cijelog područja. Okršaje s policijom sam zbog fotografije već imao tako da ih po standardnoj formuli već "odfikarim". Ovo je off topic, ali van svake pameti je koliko u Slavoniji ima jugonostalgičara koji čim vide kameru zovu "miliciju". U Strizivojni mi je rampar pozvao 3 policijska auta jer sam slikao s prijelaza crvene signale u smjeru Vinkovaca i jarko narančasti izlazak sunca. Hvala ti najljepša još jednom!☺️
  21. Znam gdje je luka, ali neznam gdje su ovi kolosijeci. Nisam iz Osijeka i rado bih to fotkal. Fora je 😂
  22. 1. Gdje je to točno? 2. U Ukrajini postoji onaj "tunel ljubavi" koji je još veća prašuma pa svejedno transport drva ide par puta tjedno:-)
  23. @Stanley bez uvrede, ali fotke su ti malo over-exposane😅 I kakve su to bijele rupe na 6112 102?
×
×
  • Create New...