Transspotter

Pa to je bar lagano! Prvo je naravno Hrvatska Kostajnica a drugo Majur! Veselim se tvom novom putopisu. Također obavještavam da kraj ove pruge nije u Volinji pa neka si to svatko protumači kako želi:-)

Ali ljudi moji, pali se prijelaz, jedna rampa se spušta odmah druga za 2 minute jer se skroz zaledila pa je čekala pomoć sunca. Ide vlak, čuje ga se! E sad sa "vidi ga se" se mora(lo) čekati. Jedino što HŽ propalo poduzeće razlikuje od ZETa je ovih par vagončića koji omogućuju ugodnije noćno putovanje i još pokoji vagon koji se po danu zaleti na IC vlakove i za Rijeku😭

Da zaboravim na hladnoću se zabavljam slikanjem svega što se vidi pa idu slike bez komentara. A onda se napokon vidi i naše odredište. Dakle nismo se izgubili. To je već dobro. Odande bi trebao D214 za Villach doći. Stadler Flirt je očekivan. S druge strane očekujemo jedini PPov noćni vlak. No sve kasni nekoliko sitnih minuta pa se i dalje zabavljam slikanjem, skakanjem i muvanjem i nekim čudnim pokretima da mišići ostanu topli. E sad se polako vidi gdje se nalazimo, a to što vidimo je prelijepo! Sunce je užarena okrugla masa... Ali ovo izgleda razmaljano...sunce je razmaljana masa! To ne zvuči dobro... Sunce je nešto što svijetli i grije u ove hladne dane 😅 Ma sunce je dobar fotomotiv...tko treba je*ene znanstvene definicije kad ni oni ni u što nisu 100% sigurni. Znamo samo da ništa ne znamo, a ja znam da je ova slika cool🙈😎

Na početku ću napomenuti da sam u proteklih nekoliko godina koliko se bavim fotografijom sliknuo preko 40.000 slika. Priroda, željeznice (najveći dio, ali ne sve vlakovi), arhitektura, ljudi... Imam jako puno slika koje su stvarno jako dobro uspjele i koje jako volim, ali meni je ovaj izlet i ove slike apsolutni vrhunac do sada. I pritom je priroda odigrala gotovo čitavu ulogu, dakle ne hvalim sebe uopće. No natrag na putopis; nakon samo par minuta su mi stopala opet ne mokra, nego sleđena iako sam ih osušio u dobro ugrijao i vlaku. Osim ogromne količine snijega nas je dočekalo -21°!!! To još nisam doživio nikada u svome životu i zapravo me sve nekako podsjećalo na Sibir iz slika i filmova. Teško je to kroz slike potpuno prenijeti ali jedan jedinstveni osjećaj. Da, u ovim nevjerojatnim uvjetima sam u samo 5 minuta od dobro obučenog i ugrijanog mladića postao smrznuti jadnik...tako reći. Ali hodamo dalje, no nekako ne znamo kuda idemo hahaha; ne vidi se baš puno😅 Ove slike nemaju ni trunke edita, ništa. Samo priroda i njezin odjel za umjetnost. Oh evo table. Sad znamo gdje smo, gdje smo bili, i kud otprilike idemo... Ili ipak ne. Nema naselja koje se zove "Vse" pa smo i dalje izgubljeni... Znate koliko Janeze braću je*e ova temperatura? 0. U 7:25 ujutro dvojica ovuda uživaju u jutarnjem joggingu. Kad me cura prevarila sa jednim Albancem poslije partija pred jedno 2 mjeseca sam i ja na -12 izašao trčati da razbistrim glavu i otrčao dobrih 13km, što je 3 više od rekorda, ali po ovim uvjetima ne bih nikada mogao. U trenutku kada sam opalio gornju sliku začujem neko krčenje. Okret (imao sam 2 kapuljače i vidno polje mi je bilo nikakvo) vidim Taurinju. Oni metalni zvukovi su dopirali od punjenja ovih vagona. A Taurinjo se pošteno mučio sa hladnoćom jer je radio zvukove koji više zvuče na borbu za život nego na rad lokomotive. A evo i odlično vidljive kompozicije Prvi zraci sunca obasjavaju vrh. Magla je do sada bila toliko gusta da zaista ne znam što se nalazilo oko nas. To će se pokazati uskoro Otuda smo došli Veselim se trenutku kad će nas sunce napokon ugrijati, bar malo Pogled na suprotnu stranu ne otkriva još mnogo Nekakvo brdo je i tamo Još malo i vani je

Evo napokon i slijedećega nastavka. Iz Ljubljane smo se lokalnim potniškim vlakem zaputili prema Škofji Loki. Vlak nastavlja do Jesenica gdje okreće i ide na dug put do Nove Gorice kroz Alpe. 2 screenshota iz videa s puta. Inače sva moja putovanja kronološkim redom videima i slikama dokumentiram i na Instagramu. Javite se privatno ako hoćete zapratiti:-) A ako sada mislite da je to zimska idila, čitajte dalje jer ovo nije još ništa. Sa 12 minuta kašnjenja i 3 nadoknađene stižemo u Škofju Loku. Izlazim iz vlaka i okrećem se u smjeru vožnje, dakle prema Alpama i polako počinjem ne vjerovati što se zapravo događa. Možda vam se čini da je snijeg u visini šine, no od snijega do šine je zapravo par centimetara... jednostavno nas je dočekalo preko 30cm snijega. Toliko snijega da gdje god sam stao je snijeg bio viši od mojih visokih zimskih cipela i sve je ulazilo unutra. Osim toga je apsolutno sve prekriveno ledom i mrazom. I to je led tvrd ko kamen. Jurim do znaka S i okrećem se. Vlak se sprema za polazak a sunce za izlazak. Strojovođa nas gleda i u trenutku kad dižem ruku da mu mahnem (snimam i dalje drugom rukom) trubi najglasnije što može i maše kratko. Video naravno nije ispao najbolje jer sam se prepao prenut iz totalne tišine. I odlazi Flirtek Zadnji pogled na kolodvor Škofja Loka pa krećemo za Flirtom na otvorenu prugu. Par minuta kasnije sa izlaznih skretnica Gledamo na Urbanscape Green Solutions Knauf Insulation Škofja Loka otkud dopiru metalni zvukovi. Od silnog snijega i magle se ne vidi što se događa. Hodamo dalje do željene lokacije Slijedeći nastavak i otkrivanje od čega metalni zvukovi u sljedećem nastavku kroz 20tak minuta:-)

@Toma možeš li ti ili netko od kolega admina počistiti ove slike što mi ih na dno zalijepi. Nije mi jasno zašto to radi, jer ne radi to uvijek i ne mogu ih onda maknuti više.

Zahvaljujem na ispravku. Za ljubljanski kolodvor nisam znao da ide u obnovu a ovaj navodni projekt Ljubljana-Koper sam pomiješao s jednim drugim. Gradi se od Divače do Kopra, da. No da vas poslužim ranojutarnjim spektaklom SŽ-a. Glavni rivali u događaju su 24 godine stari Siemens Desiro-i koji su u subotu došli iz Jesenica i odlučili odmjeriti snage. Svaka borba ima neku uvertiru tj uvodnu odmjeru snaga Sad znaju tko što može pa kreće borba! Ovaj prvi trenutno vodi, što drugi ne želi prihvatiti pa kreće i on snažno Ovaj prvi se malo previše užario u borbu i treba mu pauza. Drugi preuzima inicijativu Prvi ispipava može li još? Može! Drugi uzvraća udarac Prvi odlučno želi pobjedu i priprema novi napad Drugi se brani Prvi zadaje težak udarac Borba se nakratko smiruje dok se drugi oporavlja Novi nasrtaj Drugi ne može pratiti Prvi zadaje finalni udarac... I prvi pobjeđuje! Oba Desira su preživjela borbu, a preživjeli smo je i mi. Idući nastavak je iz Škofje Loke.

Haha, nije bilo besciljno šalabajzanje, vjerojatno su te zbunile te detaljne analize i sjećanja iz prošlih vremena:-) Kao što i obećah, stiže slijedeći nastavak. Ostajemo u Ljubljani još malo i uživamo u vatro...em, ok, iskrometu. Kad objavim video zalijepiti ću link, jer je doživljaj u videu naravno puno bolji nego na screenshot-ima. Spomenuo sam tropske temperature koje su nas dočekale pa vjerojatno svi mislimo na isto - vodovi su bili zaleđeni i ostali zaleđeni nakon prolaska vlakova. Sve se ledilo nevjerojatnom brzinom. Vlakove ne objavljujem redom kako su dolazili, već kako mi pada na pamet tekst uz slike. Regan koji je očito dulje stajao na ekstremnoj hladnoći je odjednom zabrundao (da se ugrije opet) i krene 10 minuta kasnije prema nama. To je radnička lokomotiva koja transportira radnicima sve što treba, naime radovi na Koperskoj progi su već došli do Ljubljane i dolje vidite osvijetljeno gradilište. Da, jadnici su radili na -17. No o tome projektu nešto kasnije. Evo ga i pod boljim svijetlom Zatim dolazi 20 minuta zakašnjeli LPV iz Dobove, koji tuče gas nakon prelaska preko skretnica. Produkt - eksplozija. Njega je čekao prazni ranojutarnji vlak za Villu Opicinu odnosno Opčinu koji u polasku zbog čekanja na vezu kasnio 8 minuta. Bljeska i on On je 2 pantografa dignuo pa je slabo bljeskao pošto je prvi čistio malo led. Zatim u kolodvor ulijeće Brižita koja je u leeru prošla bez ijednog blica. Iz Kamnika dolazi dizel Flirt i okreće se na naš vlak za Novu Goricu preko Jesenica s polaskom u 6:48. Zatim dolazi Vectron koji staje i ima smjenu, no svejedno radi lightshow. Ovu sliku bih posebno naglasio, naime poslije iskre se događa nešto što na kameri još nisam nikad ulovio. S pantografa leti užareni dio istog ili čak žice, ne znam. Vlak je zatim stao. Obavio smjenu u kratkom roku i pun gas dalje a iskre frcajuuu. U otvoreni depo je sa 2-3km/h klizio Desiro koji je netom prije odnekud došao. Osim toga, na kolodvoru su bili parkirani vlakovi, kao npr ovaj dizel Flirt koji će dosta kasnije kao RG vlak odjuriti u Podčetrtek. Slijedeća 2 su stajali ugašeni. I vlak za Opčinu straga U idućem nastavku ostajemo u Ljubljani i gledamo spektakl slovenskih železnica koje ću ja popratiti s minimalno riječi, jer će slike govoriti više od bilo čega što ja mogu dodati!

Hvala na objašnjenju:-)

Pa evo onda i slijedećega nastavka. Sa kolodvora Novo mesto smo se vratili na Kandiju u prošlom nastavku i u 3:42 ušli u vlak. Tih 6 minuta do polaska koristim za slikanje i analizu vlaka. Vrata su velika i široka kao i prostor oko njih. Dovoljno mjesta za izmjenu putnika i ulazak kolica za invalide ili slično. Stepenica koja se izvlači na svakoj stanici svakako malo pomaže pri ulazu. Niskopodnost u Sloveniji nije svugdje baš pružena, ali kao što ćete vidjeti kasnije, ubrzano rade da to postane. Npr na Kandiji moraš zakoračiti u vlak, na Šmihelu samo izađeš jer je stajalište nedavno obnovljeno. Prvi pogled na interijer sa vrata otkriva na lijevoj strani pregršt mjesta za kofere, kolica, bicikle, skije...ma sve. Ugodne kombinacije boja i puno sjedećih mjesta su također odlika ovog vlaka. Sjedala su kvalitetna i udobna, jedino nedostaje naslon za ruku u sredini. Svaki dvosjed ima 1 utičnicu, koja je u svakom Flirtu u kojem smo bili radila. Svjetla su LED i usmjerena jedno prema drugom i ubiju ti oči. Kao što vidite sve je dovoljno osvijetljeno. Također svako mjesto ima kukicu za jaknu i iznad glave prostor za prtljagu. Sve je pokriveno kamerama. Ono što je meni puno bolje nego u 6112 je grijanje. Grijanje je dolje nad podom kao vidite u gornjoj slici. To znači da sam svoje ledene sante od stopala začas mogao ugrijati i spasiti se amputacije😂 Hvala Stadleru i SŽ-u. I drugi putnici su koristili taj luksuz:-) Onda pravim par koraka ka sredini vlaka. WC nije automatski nego se rukom otvara što je bolja opcija jer su vrata podložna kvarovima, trganju i sličnom. Vjerujem da je svatko već imao iskustva s HŽa povezana s time. Ova 2 dodatna svjetla kod vrata su odlična, dodatno osvijetljavaju prostor samih vrata i pojačanje dobiju dvama jakim svjetlima na podu kad se vrata otvore i stepenica izvuče. Nema šanse da ne vidiš vlak, stepenicu, peron... Ovi televizori su izum koji HŽ neće otkriti još 120 godina najmanje. Dobiješ informaciju o lokaciji, slijedećim stanicama, 2x o odredištu, o broju vagona, trenutnom vremenu, vrsti i broju vlaka. Sasvim dovoljno za putnike. Boje su dobre i vide iz daljine. Sve je popraćeno glasovnom najavom koja nema onaj predzvuk od kojeg se želiš ubiti na 6112. Ugodan, mladi ženski glas nježno, lijepo i razgovjetno najavi slijedeću postaju (nema stajališta i kolodvora... nebitna informacija): "Nastupna postaja, Novo mesto Center. Next stop, Novo mesto Center." Bolje ne može. Još par koraka dalje i saznajem da se nalazim u dizelskom vlaku. Osjećam lagane vibracije motora i čuje se tiho brundanje. Uh, ali kako otvoriti ova vrata? Moram na silu? Šalu na stranu, vrata imaju dugmiće koje cijelo more genijalaca u Hrvatskoj ne znaju koristiti na našim vlakovima sa sličnim funkcijama. Nego odmah rukom i trgaj! Nalazim se u motornom prostoru gdje niti je bučno, niti smrdi niti se trese. Samo lagano. Ako se vlak ljulja putnik ima čak 4 drške a cijeli prostor je pokriven kamerama. Na povratku sam sjedio na povišenom dijelu iza motornog prostora i vlak je zaista tih. Vibracije se lagano osjete a motor se čuje kao da je negdje u daljini. Vrhunski složen dizelski vlak, moram reći. Zadnji modul sa upravljačnicom i prvim razredom iza vrata. Nakon 6 minuta detaljne analize ovog odličnog vlaka vraćam se na svoje mjesto i grijem noge i odmaram do Lj. Bome sam radio tu večer i noć 🙈 Strojovođa je ubio jednu polovicu svjetala i drugoj smanjio jačinu. Vrlo ugodan put do Ljubljane. Udaljenost između NM i Ljubljane je ista kao i od Ljubljane do NM :-). Vožnja traje 1h40min s morem stajališta i brzinama 50-60km/h te 80 od Grosuplja do Ljubljane. Stanje pruge je otprilike jednako kao i prosječne hrvatske dizelske pruge po kojoj se vozi 30-40, no Janeze to uopće ne smeta. Oni voze i ljuljaju se, no rađe to nego ostariti u vlaku HŽ-a Dolazimo u Ljubljanu u 5:27, minutu ranije i žalimo život. U Ljubljani je -17°. No to ne sprječava niti nas da snimamo, niti SŽ da šalje jedan vlak za drugim. Čak i Regana kojeg ću pokazati u nekom kasnijem nastavku. Kolodvor je odlično očišćen i nasoljen, a maleno traktorče je radilo konstantno da to tako i ostane. Kolodvor prazan, a onaj vlak dalje je LP42xx za Novu Goricu preko Jesenica kojeg ćemo mi u 6:48 koristiti do Škofje Loke. U vlaku smo mi i još nekoliko ljudi koji u Alpe idu na skijanje (smučanje) i snowboarding. Krećemo na vrijeme naravno ali 2 minute kasnije već stojimo i to 15 minuta. Zaledila se skretnica i tim za popravak je već pored vlaka i radi na otklonu. Začas nastavljamo i do Škofje Loke nadoknađujemo 2 minute. Do Škofje Loke je 20km. Prve zrake sunca otkrivaju prekrasnu zimsku idilu koja nas očekuje na vratima Alpi. Navečer slijedi nastavak.

Uputio sam se u višednevnu avanturu, samo što još nisam imao vremena dalje pisati. I što smeta da sam krenuo po noći? Uštedio sam si vrijeme za doći do željene lokacije i na slikama se vidi točno ono što sam htio pokazati. Po danu bi bilo super, ali dani su ultra super kratki i ne mogu ih koristiti za tek doputovati nekud. A ovako se na slikama vidi sve što se treba vidjeti. I tko bi me u SLOVENIJI hapsio jer šećem po noći?! Slovenija je normalna, slobodna zemlja i sa njihovom policijom nikad nije bilo problema. A osim toga mlad sam, zdrav i fit i već sam poduzimao ovakva putovanja...biti će putopisa i iz drugih dijelova Europe:-) @DWProski Tako je, ni u Ljubljani ni bilo gdje drugdje ih nije briga što radiš. Dok nemaš sumnjive predmete u rukama si im prijatelj, putnik i razlog zbog čega su oni tamo. @seabralhvala ti!!:-)

Počašćen sam primiti ovakav kompliment od jednog najvjernijih forumaša koji i sam piše putopise :-). Hvala ti! Ideja je bila jednostavna, ali u provedbi mi je vrlo brzo počela smetati ta hladnoća ali eto, izgurao sam to do kraja kako treba! Što se tiče Mavračića, nikad nisam nikoga vidio da ulazi ili izlazi, jer u stvari tamo nitko niti ne živi tko nema auto ili već ne koristi jeftiniji i bolji autobus. Ali sam na povratku saznao razlog zašto je otvoreno. Preporučam da sjednete jer ćete se onesvijestiti. Zagrebački pokaz (valjda za srednjoškolce i studente) vrijedi do tog stajališta i ljudi koji idu dalje od njega, kupuju karte od stajališta Mavračići. To znači da u službenoj dokumentaciji i statistici, ima hrpa prodanih karata na tom stajalištu😂 Ja nisam mogao vjerovati. Nemam ništa protiv životinja ali za onog cucka, koliko god on predivan bio, sam mislio da će me kad tad rastrgati...mrzio sam ga iz dna duše svaki put kad je došao natrag... znači jedno 30 puta. A sad za vagon, nema nikakvog svjetla unutra i nitko ne ide u službu na njega. To je odbljesak svjetla na nadstrešnici kolodvora. Ako pogledaš sliku gore skužit ćeš da je to odrezani dio svjetla. Vagon stoji odmah ispred kolodvora pa je osvijetljen tako.

Hvala! Nastavaka će biti još dosta i slijede neke od najboljih slika koje sam imao priliku napraviti i to isključivo zahvaljujući prekrasnoj prirodi. Hvala! Oni vjerojatno drže motor toplim i baterije punima? Koliko goriva to otprilike potroši? Sada dolazimo do kolodvora Novo Mesto. Jedini pravi kolodvor u gradu. Slike od subote u 3:10 Ulična tj. parkirna strana Sve je besprijekorno čisto. Kao što vidite dobro osvjetljeno, S klupicama i čekaonicom... I nekakvim pločama... Pa pokoj im vječni! Pogled prema Centru i Kandiji Pogled prema Ljubljani Tko je gledao video popularnog RailRelaxationa, svi ovi vagoni su već dugo tu. Nažalost ovdje je skončao i Kanarček 😥 Napokon gotovo... previše tih stajališta i svega ima u šašavom NM! Ali je impresivno za gradić od 25.000 ljudi. Sad smo napokon nadomak početka putovanja. Čuje se nekakvo škripanje i kroz maglu se čini da stiže NLO. Slikano (zapravo snimano) sa rampe za aute u Kandiji koja se više ne koristi. Onda se čuju motori i postaje jasno da dolaziiiii... ...dizel Flirt! I to sa natpisom Ljubljana, iako je kao strojna garnitura došao sa kolodvora Novo Mesto (iz depoa). Vlak čeka polazak u 3:48 za slovensku prijestolnicu. Temperatura i dalje divnih -15°. Majstor je unutra i slijedeći nastavak je napokon sa putovanja Deželom. Ja ne crtam grafite, ali sam dakako ostavio svoj trag na rampi u Kandiji dok smo čekali vlak. Laku noć svima i do sutra:-)

Novo Mesto je grad koji zaslužuje poštovanje. U malenoj Sloveniji, a ipak industrija jača nego u cijelog Bosni (da ne uspoređujem uvijek sa hrvatskom...već i mene srce boli od saznanja kako 1 grad okrene više para od cijele države). U gradu se nalazi središte i tvornica slovenskog farmaceutskog diva "Krka", čije tablete me liječe od grlobolje već godinama pa se osjećam kao investitor u grad 😎 (opet šala naravno). Za još više novaca i radnih mjesta brine Adria Mobil, proizvođač kamp kućica, karavana i sličnog koji se prodaju po cijeloj Europi. I naravno najpoznatiji, Revoz, gdje izađe više od 280.000 automobila marke Renault Twingo III i GT i Mercedes (Smart Forfour) godišnje. Kapa dolje za Slovence i Novo Mesto! Slijedeće slike nastale su jučer po povratku u 22:45 Revoz... naravno da imaju svoj kolosijek i stajalište za radnike. To se zove "omogući ljudima pa će koristiti". Kolosijek iz Revoza se 100m od mene spaja sa prugom NM-Metlika, na izlazu iz sljedećeg stajališta. I pogled na ulaz. Malo dalje je most preko glavne ceste i ograda tj. ulaz u tvornicu. Novo Mesto ima 4 stajališta. Najjužnije je "Novo Mesto Šmihel". Očito nedavno obnovljeno. Pogled prema NM. Pogled prema Metliki LED svijetla, lijepe ploče, uredno i čisto. Za to ne mogu hvaliti SŽ već slovenski mentalitet da se ipak manje uništava sve pa eto ova stanica čuva svoje originalno stanje. Dokaz da je riječ o Sloveniji a ne nekom stajalištu iz zapadne Europe. Uzeo sam si 5 minuta vremena i napravio malog snjegovića. Možda uveseli nekoga idući dan:-) Uz klupice na otvorenom, stanica je opremljena dvama nadstrešnicama u kojima se također nalaze klupe s naslonom, vozni red i one su osvijetljene dok voze vlakovi. Zadnji vlak je ovdje prošao prije 5 minuta. Bravo za štednju energije i poreznih novaca! Također postoji i sat te crveni stup na kojem se nalazi info dugme i SOS dugme. Ako nekome treba pomoć, taj će je zasigurno dobiti. Slijedeće slike nastale su u subotu oko 3h. Svega par sto metara dalje je slijedeće stajalište. Novo Mesto Kandija. Ovdje je počelo putovanje SŽ-om, tu je ono i završilo. Parkirali smo auto na ovom velikom parkiralištu. Moto je očito "prideš avtom, daljše greš vlakom". Naizgled uredna obiteljska hiža je zapravo stajalište. Još jedno parkiralište i nadstrešnica za bicikle. Pružna strana zgrade. Stojim na prvom kolosijeku koji završava u zidu, tj rampi i ono se više ne koristi. Ovo je prije bio kolodvor, no sad je po svemu sudeći stajalište. Pogled prema Ljubljani. Pogled prema Šmihlu. Nadstrešnica, 2 klupice i ništa više. Nismo nešto jako višoko. Rampa se spušta ručno. Stojim na peronu i gledam prema žcp-u i Šmihlu. A sad prema sljedećem stajalištu. Pošto vlak dolazi tek za 20 minuta, odlazimo do žcp-a Iz Kandije ima još par sličica, ali njih ću objaviti sutra jer ne pašu u analizu. Jako blizu Kandije nalazi se rijeka Krka preko koje vode 2 mosta: mračni, stari željeznički most i lijepo osvijetljen cestovni. Odmah iza mosta je i zadnje stajalište u NM. Slijedeće slike nastale su jučer u 22:55 E sad priča postaje zanimljiva, jer ovakvo stajalište još u životu nisam vidio. Auto smo parkirali sa sva 4 na postaji gore. Nema parkinga, nema ničega. Stajalište je niže od ceste i jedini pristup mu je preko ovih stepenica. Nema nadstrešnice, već ovaj sunco/kišo a očito o snjegobran gdje možeš popiti i pićence dok čakaš vlak. Pogled prema Kandiji i lijepo se vide i mostovi i Kandija. Most počinje odmah na stajalištu. Slika obrađena da vidite bolje. Original je dolje. Dobrodošli na Novi Mesto Center. Ispričavam se na lošoj slici ali nakon 3 dana smrzavanja sam to htio samo obaviti čim prije i doma. Nisam imao volje više i nisam pazio kako su slike ispale. Stajalište krasi zavoj, par drveća, klupica, zgrada u kojoj žive ljudi i signal. To je ta zgrada. Vandalizam je vidljiv iako je čini se star dosta Dolje Krka odmah preko pruge i u daljini druga obala. A stajalište je odmah iza tunela iznad kojeg ide cesta do kolodvora. Pogled od tunela prema Kandiji. Kolodvor i početak putovanja ću ipak objaviti u sljedećem nastavku kroz par minuta.

Evo i drugog nastavka i pravog početka avanture. U Karlovcu me čekao drugi prijatelj s kojim sam se autom zaputio dalje. Ceste su odlično očišćene ali od ekstremne hladnoće tanko zaleđene pa nam je za 60tak km trebalo 2h. Prvih 30 km je prošlo opušteno uz prosječnu brzinu jednaku brzini vlaka Osijek-Erdut. Ako je netko naslutio da putovanjem u Karlovac zapravo želim preko granice, čestitke, pogodio je. Dolaskom na granicu Janez brat pregledava da nema ilegalaca u autu i po uvjerenju o istom prijazno nam želi sretan i siguran nastavak puta. Vrlo simpatičan čovjek koji svoju noćnu smjenu shvaća ozbiljno i nemam prigovora na kontrole pošto je naša policija apsolutno nesposobna kontrolirati granice sa Srbijom i Bosnom. U to sam se nebrojeno puta sam uvjerio...tek pokojeg zgrabe i naprave od toga priču. No nazad na željenicu; nakon granice jedno 200m ravno pa desno i dolazi se do kolodvora na koji je do prije Corone dolazio i naš Šved. Dobrodošli u Metliku! Rani vlak u 3:55 ne polazi jer je subota (što smo znali) ali nas je svejedno ljutilo. No usprkos ljutnji (nemojte to preozbiljno shvatiti) analiziram kolodvor i ostajem frapiran. Putovao sam prugom Karlovac - Bubnjarci nekoliko puta u nekoliko mjeseci prije njezina gašenja. Stanje svega tamo je katastrofa i pošto je ovaj kolodvor na pljucomet od Bubnjaraca očekivao sam otprilike slično stanje. No čini se da je državna meja čarobnjak jer ovaj kolodvor ima lijepo uređen parking (iako sad prekriven debelim ledom tvrdim kao kamen) te natkriven i osvijetljen parking za bicikle. Snijega je ovdje još više i zahvaljujući kombinaciji svijetala i snijega nastaje lijepa slika. Pogled je na izlaz iz kolodvora u smjeru Črnomelja. Kolodvor čini se nema mehaničke skretnice. Onaj most je cesta od granice kroz Metliku i dalje prema Ljubljani. Kratki okret i pogled na ponos SŽ-a o kojem ću u daljnjim nastavcima pisati još dosta. Dizel Flirt stoji osvijetljen reflektorom koji se za razliku od drugih svjetala ne gasi, kako bi kamere koje snimaju cijeli kolodvor imale dobru sliku. Iz motornog odjeljka tiho brunda nešto što nije motor a zaboravio sam kako se zove. Možda @zvonimir ili @Portos mogu pomoći. A malo dalje je zabijen i Kanarček. Iza Kanarčeka je izlaz prema posljednjem stajalištu u Sloveniji, Rosalnicama te onda ubrzo i most preko Kupe i Bubnjarci. Radi se o garnituri 023. Kolodvor dalje nisam slikao jer nas je iz Prometnog "urada" gledao otpremnik pa smo se pokupili dalje. Kolodvor je kompletno obnovljen, čist, uredan, pod video nadzorom i ima pipu za vodu. Dakle kolodvor u zadnjoj slovenskoj rupi je bolji od većine naših većih kolodvora...sjajno saznanje!🙈 Dalje se vozimo prema Novom mestu i na južnom ulazu u grad skrećemo lijevo sa glavne ceste i radimo produljenje puta da dođemo do pruge da mogu za sebe (i vas) slikati infrastrukturu. Prvi prijelaz je već u samom Novom mestu. Naravno Strail-ov s bakljama. Pogled prema Metliki. Pogled prema Novom mestu. Auto ostavljamo na parkiralištu nedaleko ovog prijelaza (ne znam zašto je tamo parking) i po cesti se vraćamo do prijelaza na samom ulazu u grad. Nema prometa pa s državne ceste slikam prugu. Pogled prema NM Pogled na žcp. Cesta je zaleđena ali manje od pločnika pa hodamo cijelo vrijeme po cesti. Na povratku sam napravio pogrešku i išao po pločniku. Svega 10 koraka kasnije skupo plaćam tu pogrešku čije posljedice sam predvidio 1 sekundu prije nego što se dogodilo: stao sam na led koji je skliskiji od ostalog i u 0.1 sekundi izgubio bitku i raspao se nasred pločnika. Srećom predvidio sam pad netom prije (nisam više stigao izbjeći ledenu površinu) i ispružio ruke otraga pa usprkos jakom padu prođoh neozlijeđen. A evo i tog žcp-a. Pogled prema NM Pogled prema Metliki. Danas ću objaviti još jedan nastavak u kojem analiziram željezničku infrastrukturu u Novom mestu. Informacije radi, ovo je slikano oko 2:40 i temperatura se spušta na famoznih -15°.

Pozdrav svima! Nakon više od godine dana nastavljam s putopisima. Od sad će tekst putopisa biti popraćen sa više slika nego što je to dosad bilo, a biti će i detaljniji! Također nakon više od godine dana ne korištenja "usluge" PP-a, polu-uspješno je preživljena i vožnja u tramvaju. Za prvi putopis nakon stanke sam pripremio svega 1 dan staro putovanje i jednu pravu pravcatu zimsku idilu koja je puna uspona i padova u svakom značenju tih riječi. Uživajte!! Na ponešto neobičan put krećem u petak 19.1. navečer u 21:40 sa Savskog mosta. Autobusnom linijom 164 se vozim do Mavračića, gdje zbog mraka i snijega odmah po izlasku iz autobusa upadam u grabu. Sva sreća da je temperatura bila daleko ispod 0 pa se sastav grabe dovoljno ukrutio da sam brzim izlaženjem uspješno izbjegao natopljene cipele. Stajalište Mavračići od autobusne stanice udaljeno je hodom desetak minuta a u blizini ni žive duše (barem sam tako mislio). Put u selo Mavračići je pravi snježni tunel, vrlo ugodan osjećaj čak i po noći i hladnoći. Iza zavoja iz gornje slike je odvojak do stajališta, također dobro očišćen i osvijetljen što me za Hrvatsku začudilo. Dolaskom na stajalište saznajem da niti moj vlak 4108 za Dugu Resu, niti brzi za Split nisu krenuli jer HŽ nije u stanju po zimi spojiti vagone kako treba. U nadi da će se stvari uskoro pokrenuti, koristim dodatno vrijeme za dokumentiranje jednog od najslabije posjećenih stajališta u zemlji. Valja reći da je stajalište usred ničega i u zavoju gdje se vlak uvijek prilično nagne. Na klasičnim sastavima se vrata nekad ne mogu zbog toga zatvoriti. Tabla stajališta s dvije ukrasne kapice, u odličnom stanju i gomila snijega u pozadini. Ovdje ga je stvarno puno palo, u što ću se uvjeriti kasnije. Pogled prema Karlovcu i apsolutnoj tmini. Okret i pogled prema Zagrebu i klaustrofobičnom dijelu stajališta. napomena: slijedi dulja priča prije nastavka pravog putopisa, ali isplati se pročitati:-) Cijelo vrijeme sam bio na telefonu sa kolegom iz Zagreba koji me na SM otpratio na bus i pratio situaciju s vlakovima gledajući most. Osim toga nalazim se sam usred ničega i onda je lijepo čuti poznati glas, pogotovo ako ne znaš kada će se hrvatske željeznice udostojiti poslati bilo kakav vlak. I ne, ne patim od nikakvih bolesti ili strahova, da se ne bi donio neki krivi zaključak. U slijedećih nekoliko minuta kreće val problema: 1. Temperatura rapidno pada i moji izračuni da mi dodatna odjeća prije ulaska u vlak neće trebati, padaju u vodu (ili bolje reći dubok snijeg?). Počinjem se ozbiljno smrzavati i osjećati bolove uzrokovane hladnoćom na najmanje 40% tijela. Nisam u stanju poduzeti ništa u smjeru oblačenja jer bih morao prvo skinuti i tu odjeću i obuću koju imam. 2. I 15 minuta nakon što su oba vlaka trebala krenuti, niti jedan se ne miče iz Zagreba, jer naravno da putnički čeka brzi. 3. Kao nastavak na točku 2, razlog mog dolaska u Mavračiće, kao optimalne lokacije za snimiti brzi vlak pod gasom, u zavoju i brzinom većom od one ranjenog puža u Zagrebu te pod dobrim osvjetljenjem, također pada u vodu jer je 4108 ipak pokrenut sa 20+ minuta kašnjenja. 4. Po betonu čujem tapkanje slično nekoj životinji, a nakon rapidnog okreta vičem prijatelju na telefon "ogromno pseto!". Ne znam otkud se stvorio niti čiji je, ali me odmah počeo ganjati. Nikoga nije bilo ni blizu ni daleko pa sam se zbog veličine životinje i agresivnog ulaska u scenu zaista prepao. Nakon igre skrivača koja ga je ljutila, pustio sam njemačkom ovčaru da dođe mene i napravi samnom što želi, uz salvu naredbi na njemačkom koje su začudo upalile. Zaista je ogroman bio i cijelog me pomirišao: cipele, noge, jakna, ruke, trbuh a kad je došao preblizu bolne muške zone sam ga novom salvom naredbi dobio da se odmakne. Idućih 10 minuta je prošlo tako da je moj novi prijatelj (pravi ljepotan u zimskom odijelu) u potpunoj tišini šetao stajalištem i stalno se vraćao do mene da me provjeri. U nekom trenutku mi je pukao film jer ne znam gleda li me ta glupa životinja sad kao svoj teritorij, svog alfu ili plijen koji čuva. To gotovo da je bio vuk već!! Koristim njegovo odsustvo da preskočim prugu i maknem se iz njegovog neposrednog okruženja. Tragovi govore više od bilo čega što ja mogu reći...sada sam stajao u dubokom snijegu koji je i psa očito smetao pa je malo skoknuo natrag na peron, malo istraživao žbunje ali stalno se vraćao do mene. Čekaonica ugođajem podsjeća na brojne filmske scene, samo čekaš kad će se nešto dogoditi 😅 Jedno 20 sekundi prije dolaska vlaka skačem na peron. Pas je istraživao okolicu perona sa 4. slike i prekasno je shvatio da je došao vlak i da odlazim. Na moje oduševljenje dakako. Na 4108 su poslali 6112 204 s kojim sam iz druge perspektive imao već problema pa mi je u lošem sjećanju. Vlak je prazan i dohvaća astronomske brzine HŽa, na čitavih 10 sekundi. Tokom cijele vožnje konduktera nije bilo. U vlaku je grijanje radilo na 200% i bilo je toplo, iako se sa svih strana hladnoća kao kroz putar probijala u vlak i imao sam osjećaj da pri vožnji negdje ulazi jer je pirkalo hladno. Progrijan i smrznutih nogu dolazim u Karlovac gdje snimam brzog i nastavljam putovanje. U Karlovcu osim problema s hladnoćom prestaju svi problemi i kreće jedno od najboljih putovanja koje sam poduzeo. Aha da, i on se sjetio doći 🥳 (screenshot iz videa, ispričavam se na ne-kvaliteti) Prvi dio završavam sa, nadam se i vama, lijepom slikom najboljeg hrvatskog stajališta. Svaka čast onomu tko ga je osmislio; lijepo, originalno i dostojno jedne zemlje koja nije totalni raspad. 2. nastavak slijedi odmah!