Leaderboard

Jedan pogled niz peron: Možda je ovdje nekada bila brklja?: Umjesto šlipera stare palete: Stari natpis je dijelom izbrisan. Ostavljeno je samo ''industrija'' da ne bi netko pomislio kako je riječ o poljoprivredi: Jedini teretnjak danas. Zapravo jedini kojeg sam uhvatio jer ih je putem bilo više - po jedan u Generalskom Stolu i tri u Gornjim Dubravama. Ovog smo pretekli u kolodvoru Draganići: Za kraj pozdrav od vašeg izvjestitelja:

U Egiptu sam. Fotografiranje vlakova je, blago rečeno, otežano. Kolodvori su strateški objekti i po pravilu se ne smiju fotografirati. Unatoč tome na Google Mapsu ima stotina fotki o većim kolodvorima, bilo od lokalaca ili od turista. Doživio na vlastitoj koži što sve ovisi o policajcu u službi (svaki kolodvor ima policijsku stanicu i policajac prati svaki vlak). Ovaj put sam imao sreću i mogao slikati vlak Aleksandrija (Moharram Bek) - Marsa Matruh. (U drugim slučajevima sam morao isključiti kameru i plan obilaska je pao u vodu.) Rano jutro na početnom kolodvoru Moharram Bek (ti vlakovi ne polaze sa glavnog kolodvora Aleksandrija, ovo je predgrađe): Likovni signali su izgrađeni od Britanaca a sistem je još uvijek a funkciji: Uz prugu je veliko gradilište, gradi se nova brza pruga, došao sam upravo radi obilaska stare pruge: Pruga vodi kroz pustinju i nedaleko Sredozemnog mora: Križanje u kolodvoru Grawlla: Obožavam staru britansku tehniku i nevjerojatno je kako sve ovo još uvijek fukcionira unatoč skandaloznom stanju infre i održavanja. Tračnice su u toliko očajnom stanju da sam više puta bio siguran da ćemo iskočiti. Trenutno toliko vremena sam imao da vam pokažem ponešto iz Egipta. Ako ste zainteresirani, vjerojatno u 5. mjesecu ću imati dosta vremena da napravim putopis.

Ide to njima: Od zgrade nekadašnjeg kolodvora nije ostalo ni traga: Dok Turska Sila radi izvođačima radova na dionici Dugo Selo - Vrbovec ni traga. Jedino što je vrijedilo zabilježiti je uboga zgrada davno ukinutog ukrižja Prikraj, koja je do guše zatrpana zemljom: I ovo, već spomenuto, putovanje s pogledom na vandalizam: Na Glavnom kolodvoru vlak za Harmicu mi je pobjegao pred nosom, samo sam ga ispratio pogledom. Do idućeg vlaka valjalo je čekati oko sat vremena, što mi nije išlo u račun pa sam se odlučio na varijantu s presjedanjem u Savskom Marofu. A tamo vlakova nikada ne manjka: I za kraj jedan neočekivani susret u kolodvoru Savski Marof. Među grupom mlađih ljudi našao se i stari znanac Zoran Crnko, danas instruktor strojovođa u HŽ Putničkom prometu, a oni oko njega su bili ''pacijenti'' koji polažu ispit na EMV 6112:

Ispod kolodvora teče potočić maleni: Konačno, evo i akcije - stiže putnički za Volinju koji će me u povratku vratiti u Zagreb: Srećom nije onaj zakamuflirani od jutros: Vraća se sa pet minuta kašnjenja. Već je bilo dosta putnika jer je završetak vikenda. Već u Sisak Capragu bio je krcat: I za kraj pozdrav od vašeg izvjestitelja:

I umorni biciklisti će čekati dok se bijela tvar ne otopi: Stiže Som na vlaku 2172 za Harmicu. Na peronu ni žive duše osim tri policajca koji vrebaju migrante: U daljini zabijelili i mostovi na Sutli: Som će na drugu stranu: I za kraj pozdrav od vašeg zaleđenog izvjestitelja: