Leaderboard

Negdje na forumu smo (sam?) spomenuli dotične kolosijeke, pa evo da ih ovjekovječim, fotografije su s početka ovog mjeseca. Krenuo sam od kraja. Slika prikazuje kraj glavnog industrijskog kolosijeka koji je na teritoriju BiH, a dokle dopire - ne znam, ne vjerujem da je dalje od onoga stabla. Nije mi bio problem prošetati, ali koje sam sreće, vidjet će me organ narodne vlasti (s obližnjeg prijelaza), pa onda objašnjavati da sam došao samo slikati a ne nelegalno prelaziti granicu, iskreno, nemam volje. Oni bi bili teoretski u pravu, a ja odavno (više) ne ispravljam krivu Drinu. Dakle, naprijed je BiH, natrag je RH. Trave na kolosijeku - solidno, a i kupina se sprema u napad. U daljini je odvojak za prvi industrijski kolosijek koji bi trebao biti na teritoriju BiH. Okrećem se za 180°, tj. u pravcu Metkovića i selim se na taj prvi kolosijek. Dalje od vrata ne idem, a i ne bih dospio daleko: kolosijeka je cca 100 metara, a vegetacija je već u pola puta. Na ovom mjestu bijaše nekada prije rata sarajevska firma (ne jamčim za točnost podataka) koja je proizvodila betonske blokove za zidanje. Do prije par godina tu je poslovala lokalna građevinska tvrtka koja više ne posluje. Zelena ograda s desne strane ograđuje nešto, khm, khm, objekt koji se tiče napajanja strujom željezničke mreže. Nastavljam u pravcu kolodvora. U daljini se nazire drugi odvojak industrijskog kolosijeka. Pruga u desnom kraju slike je M304, u pravcu kolodvora Metković. Evo i drugog odvojka. Vrata su blizu, a vegetacija ih je dobro maskirala. Još malo pa se neće ni vidjeti. Dalje niti ne pomišljam. Taj drugi odvojak vodio je ka skladištu plina tvrtke INA (poslije Proplin). Vagoni cisterne bi stajali ispod ove instalacije i tako bi se istakao plin. Bila je još jedna takva, tako da su se istovremeno mogle istakati dvije cisterne. Istakanja odavno nema (točno od kada, ne znam), a Proplin odavno ne posluje na navedenoj lokaciji. Nastavljam dalje, u pravcu kolodvora Metković, i evo trećega odvojka industrijskog kolosijeka. Kod Proplina se još uvijek nazire ograda, ovdje - ni to. Vegetacija radi punom parom. Nisam siguran ni da bi je Superman uspio preskočiti. Ovaj kolosijek vodi prema silosu nekadašnje tvrtke Neretvanski partizan u koji je tada dovoženo žito. Za razliku od prethodne dvije, ova tvrtka radi. Doduše, ni blizu nekadašnjeg obima, ali - radi. Silos ako ne skladištenjem žita, novac donosi skladištenjem antena mobilnih operatera. Kraj kolosijeka koji se vidi u prvom planu je onaj od Proplina. Još malo, evo nas i na M304. Cca 600 metara dalje je kolodvor Metković. Za kraj, pogled s obližnjeg cestovnog nadvožnjaka na ono što je ostalo od industrijskih kolosijeka.

Cisterne i žitaričari koji su i dalje deponirani u Andrijevcima. ....i SŽ Tadovi koji su ostali na istom mjestu. Nakon zadnje fotke, baterija mi se ispranila na fotiću pa nisam mogao više fotkati. Som me dobro poslužio bez kašnjenja sam se vratio u Vinkovce. Toliko o 'kratkom' kršopisu iz Slavonskog Broda, cipelzug i moje osovine su defitivno se našetale.

Ošao sam još u kafić na autobusni kolodvor popit cappuchino, i kad sam se vratio, bilo je vrijeme povratka nazad za Vinkovce. Česki Tams u kvaru u Garčinu. Zgrada. Nastavlja se.

Manevra već dobrih sat ipo slaže vagone, pa sam nakon Meka došao do skladišta malo promatrat. Kraća. Još jedan friški Fals-z ...i Eaos. Nastavlja se.

Rijetki simbol vatre kojih samo par komada ima, sve te žute kockaste plamene naljepnice su sada zamijenjeni crvenim rombovima Kako nisam uzeo si ujutro doručak a nisam našao pekaru u blizini kolodvora, pa sam išao u McDonalds sjest. Prolazim pored skladišta, i u međuvremenu se i magla počela konačno micati. Sjedeći vani gledajući kroz prozor, počelo se manevrirati. Jenbach polako dovlači razne mješvoite vagone i stavlja ih na druge kolosijeke. Još jedan jako star vagon, vjerovatno MAN Werk Nurnberg proizvodnje. Nastavlja se.

Kraća varijanta plinske cisterne. Izlizana pločica Đure Đakovića Usta cisterne. Nastavlja se.

Oduvijek su me fascinirali ti poklopci za plinske cisterne na čeonoj strani.

Zalutali Srpski Kgs, vjerovatno na popravak ide. Energopetrol / Millet, meni osobno jedna od najružnijih cisterni. Nastavlja se.

Puno ljepša nego ova ružna srebrna. 21 78 HR- 2245 188 - 6 Hbis-z Mislim da su i ovi Falsovi proizvedeni u Đuri, al nisam siguran. Na zapadnom dijelu kolodvora se nalaze vagoni za rezanje, neki stoje godinama a neki više i od desetak. Zalutali patak Dodo. Nastavlja se.

Friške, nažalost nisu više HŽ-ove. Dvije oldschool generacije cisterni. Čekaju farbanje. Bivše ŽFBiH / Energopetrol, sada registrirane kao Francuske i u vlasništvu Milleta su Silazim sa Đurinog mosta. Zgrada Slavonsko Brodske televizije koja i ne izgleda baš u dobrom stanju. Nastavlja se.

Vagona je posvuda. Još jedan Janez. Stoje godinama... Đurin most. INA, i ove smeđe su također bile nekadašnje Inine. Nastavlja se

Da još što obiđem, da nisam džabe dolazio. Odlutao sam u pravcu Ploča, pa se okrenuo prema kolodvoru. Ipak mi amateri nismo vični slikanju prema suncu. Lijevo opet nesretna ograda, a desno manje nesretna (plava) ograda kojom je ograđena luka koja postoji samo na papiru. Ne znam od koga ograđuju, al' "rek'o Rajko", pa oni ogradili. Priča o Rajki - neki drugi put.😁 Malo sam se tresao (tj. pomakao) desno. Dva kolosijeka prema nigdje (tj. prema luci). Hrđa na njima sve govori: ni prometa ni luke. Dizalica je tu spremna, ali (...nima koga da je bere...)... Nije sve tako crno (ipak je sunčan dan), evo i koji ljepši motiv: trgovački centar preko Neretve (nekada zvan Razvitkovom Robnom kućom) čijem arhitekti treba dignuti spomenik samo iz jednog razloga: krovovi predstavljaju naopako izvrnute neretvanske lađe. Iznad lađa vidi se i zvonik simbola Metkovića, crkve sv. Ilije, na brdu Predolcu. Naravno, ništa bez Neretve, mirne i pitome te Lučkog mosta u daljini. Ispod ovoga mosta start je poznatog Maratona lađa do Ploča. Taman sam se spremao dalje, kad tutnjava iz pravca Ploča. Udarilo sunce u sva četiri oka, jedva vidim da iz daljine ide nešto. Za divno čudo, uspio sam ovjekovječit to nešto u dolasku...😃 Za ne faliti, okinuo sam ga i u odlasku (on će meni...) Cvilež kočnica, kratko stajanje toga nečega u Metkoviću i njegov odlazak dalje prema BiH, a moj prema obližnjem kafiću na jednu teretnu. Toliko od mene za ovaj put. Eh, da, ostao sam gore dužan informaciju zašto nema žive duše. Naime, putnički promet je odavno ukinut. Prema BiH možda i ubrzo nakon rata (ne znam podatak), a onaj prema Pločama je ukinut prije par godina i sada ga obavljaju busevi.