Leaderboard

"Stalna na tom svietu miena jest" ( izvorni tekst početka pjesme "Mujezin") Petar Preradović skromni doprinos krasnom putopisu odnosno više razvoju nakon dna, kojeg smo po mome mišljenju ipak prešli usrdno se nadam! Nakon skoro 9 godina od objave onoga davnog putopisa situacija je sada slijedeća: službeno mjesto Krnjevo povezano je radnim danom sa 6 pari vlakova na relaciji Rijeka-Permani-Rijeka EMV garniturom HŽPP serije 6112 jednim parom vlakova sa klasičnom garniturom i lokomotivom 1141 HŽPP na relaciji Rijeka-Jurdani-Rijeka te jenim parom vlakova broj 482/483 Rijeka - Ljubljana - Rijeka. vlak 4804 HŽPP serije 6112-104 snimljen dana 16. rujna u 11 sati. Vrlo je teško izgubljeno vratiti pa tako i broj putnika

Vratit ću se još malo na zadnju plovidbu, nakon Konjske na red dolazi uvala Dubna ...i onda dolaze već viđene plažice. Nova bijela vila dominira na Kricinu Sve druge prema njoj izgledaju male, ovo je primjer da se mogu napraviti vile jednostavnih linija bez brojnih lukova i arkada Pred par dana sam posjetio i podmornicu Nisam plovio jer još nije bilo zainteresiranih ali ovako sam ju mogao na miru slikati Dosta je strm silazak dole Iznutra izgleda prostranije negoli bi se to moglo zaključiti izvana? Kad se zatvori ulazni poklopac unutra je veći mrak pa se more vidi još bolje Dole ima malu klimu, ventilaciju i razglas Nađe se ljudi koji su klaustrobofobični pa onda brzo izađu van...

Kud svi, tud i mali Mujo. Nakon što se sva sila forumaša sjatila prema Rijeci pogledati rezultate rekordno brze preobrazbe istosmjernog u izmjenični napon (šta je 30 godina za čovječanstvo) i voziti se ispod 25 kV, morao sam to učiniti i ja. Nisam bio brz kao neki, pa nisam otišao prvog dana. Nisam se htio petljati niti s političarima (ne volim ih), pa nisam išao niti onog svečanog dana. Išao sam dan iza fešte, pa šta bude bude. I nisam pogriješio. Kao i Zlayo par dana prije mene, i ja sam kupio kartu. Za razliku od Zlaye, ja nisam kupovao prvi razred jer u vlaku 4000 službeno to ne postoji. Službeno velim, jer neslužbeno je izgledalo ovako: Nekadašnji prvi razred, a sada drugi ... iako bi zapravo sadašnji prvi razred trebao biti zavidan na ovaj drugi razred s Gošinim foteljama. Plus odlično grijanje vagona, potpuno prazan kupe na čitavom putovanju do Rijeke, prozori koji se mogu otvarati ... fakat sam se ovih gotovo pet sati vožnje osjećao kao pravi Gospodin putnik. OK, WC je bilo prilično upitne čistoće i raznoraznih zadaha, ali ionako se nisam previše zadržavao tamo, pa me nije ni smetalo. Čitav ovaj komfor putovanja sam mogao zahvaliti ovom vagonu: A on se sastojao iz dvije kategorije sjedala ... one malo manje dobre, ali još uvijek bolje od Šelinih I one u koje sam se istog momenta uvalio, čim sam ih spazio Samo putovanje do Rijeke nisam fotkao. Nije bilo potrebe za tim ... Pfaff je doktorirao na toj temi, ja sam isto u više navrata radio putopise s dijelova riječke pruge, a zadnjih dana smo vidjeli još dosta lijepih putopisa na tu temu. Stoga je bilo pitanje šta se tu može novoga pokazati, a da se ne ponavljamo. Odluka je pala na ono šta najradije činim ... hodopis ! Relacija koja se sama po sebi nametala je Rijeka - Krnjevo. To je bio odličan način kako potrošiti četiri i pol sata u Rijeci, ne hodajući gradom, ne zalazeći u dućane (nisam taj tip) ili po raznoraznim bibliotekama (a nisam niti tip od načitavanja po raznim okrepnim stanicama). U putopisima koje sam spomenuo su mi Pfaff, Zlayo i drugi slali pozdrave s motivima Krčkog mosta. Nisam odolio, pa sam i ja morao napraviti pokoju fotku spuštanja s Plasa prema Rijeci ... jer to je nešto što ovu prugu razlikuje od ostalih i po čemu je ova dionica jednostavno fanatastična ! Pogled iz vlaka na čitav Kvarner i na donji nivo pruge Krčki most (nekad davno je nosio naziv po Joži iz Kumrovca) ... Ulaz u Bakarski zaljev ... .. a u dnu zaljeva se smjestio stari grad Bakar Na gornjim slikama se lijepo vidi i brza cesta Bakar - Križišće, koja se godinama gradi i za koju se nadam da će uskoro ipak biti dovršena. Možda već ovog ljeta ?

Imam, budem ovih dana pokušao naći vremena za zamjenu tih fotki. A stavit ću ih i u većoj rezoluciji nego što su sad.

Nakon dosta hodanja, skoro sam se vratio na početnu poziciju. Ovdje je nadvožnjak po kojem sam hodao prema Krnjevu ... ... a trenutak kasnije dokaz da je bila mudra odluka vraćati se cestom umjesto po pruzi kroz usjek. Ova brundavka s gomilom teretnih vagona se bučno sjurila prema Rijeci Nakon šetnje, ostatak vremena sam proveo sunčajući se na rivi. Dan je bio ugodan, vrlo topao i bez daška vjetra, a sunce je jednostavno mamilo. A ja sam se družio s njim, sve dok ono nije odlučilo zaći iza Učke, pružajući prekrasne prizore ovog lijepog grada. *** kraj ***

Natrag sam krenuo cestom. Bilo mi je dosta tucanika, a i nisam htio riskirati da mi u onom usjeku naleti nekakav neplanirani vlak. Putem sam spazio ovu građevinu, sa željeznim štitnicima na prozorima. Čudna neka zgrada, usječena u brdo. Parolu sam skužio tek naknadno, prilikom pregledavanja fotki I ovdje se suši veš. Da mi je samo znati kakve diskusije nastaju kad drugi kat izvjesi potpuno mokri veš u momentu kad se veš s prvog kata i prizemlja već posušio Još jedan napušteni kolosijek Hm, ovuda turisti ne zalaze ... mislim da sam negdje vidio da se ovaj dio grada zove Torpedo, ali nemojte me loviti za riječ Zapravo, ovdje su dva kolosijeka, jedan zapušteniji od drugog Ovdje se spajaju/odvajaju ... ... na skretnici koja ima samo jedan pokretni jezičac

Iza ovog zavoja sam se prilično iznenadio Dočekalo me je ovo Sve je podsjećalo na stajalište, ali nigdje nikavke oznake. Dok sam hodao prugom, nije bilo niti uobičajene oznake 1 km ispred stajališta. Naišli su neki ljudi, pa sam ih pitao da li je to nekadašnje stajalište Krnjevo. Rekli su mi da je, ali da nije nekadašnje, jer vlak ponekad i dalje stoji tu. Dakle, oni ne znaju da ovdje vlakovi više ne stoje. Pa kako bi i znali, kad stajalište nema niti oznake, niti natpisa, niti reda vožnje ... nema ničega. OK, kad HŽ već dosad nije postavio tablu s nazivom stajališta, sad to definitivno ne mora više ni činiti. Još jedan prilog štednji. Bilo kako bilo, ovjekovječio sam se na stajalištu za koje samo domaći mogu znati da je to stajalište, iako tu sad zapravo ništa više ni ne stoji. A šteta, baš je to bilo zgodno malo stajalište. Idealno za planirani riječki S-Bahn.

Napokon sam se dokopao kraja usjeka. Još jedan pješački prijelaz preko pruge S egzotičnim oznakama U daljini tipična riječka arhitektura. I ovdje se suši veš ... očito sam potrefio idealan dan za pranje i sušenje veša Brodogradilište

Još jednom, pogled prema Rijeci I prema Krnjevu. Pojma nemam gdje sam i koliko daleko još moram hodati. Penjem se na rub usjeka, jer mi se čini da je tamo interesantnije I nailazim na relikt prošlosti Zaključujem da je zapravo svejedno je li JŽ ili HŽ, jer najbitnije je da ostane ono "Ž". A kako je krenulo, i to će teško biti održati. Putnički vlakovi ovuda više ne voze, što je korak prema ukidanju. Da ne velim da sam do prije par godina još čitao o planovima za riječku gradsku željeznicu koja bi među ostalim i ovuda trebala voziti. Tempi passati ... samo nam barem nekako očuvajte onaj "Ž" Što se pogleda tiče, bio sam u pravu. I odavde se sve lijepo vidi

Pedesettri kilometra od nečega : I dalje je uzbrdo i bez pogleda ... Na drugu stranu je nizbrdo, ali ja sam očito odabrao pogrešan smjer Na mostiću iznad zadnjih fotki me je neki zaštitar radoznalo promatrao ... OK, imao sam zaštitni prsluk pa sam možda malo i ličio na željezničara. Ali vjerojatno nije mogao shvatiti šta će mi fotić i zašto svako malo nešto moram fotkati. Duga ravna uzbrdica Čudan prijelaz preko pruge ... koji se ne smije koristiti. Ajde dobro, barem nisu napisali da se ne smije hodati prugom, pa sam mirno mogao ići dalje Ne znam zašto, ali ovi su me podsjećali na švercere pred granicom Na momente se ipak ukazao lijepi pogled Štaviše, vrlo lijepi

Nadvožnjak Pogled s mosta Ova pruga dolje se očito više ne koristi (osim za parkiranje, naravno) Kad sam fotkao ovu fotku, nisam još znao da ću se vraćati ovom ulicom ispod nadvožnjaka Nastavak prema Krnjevu Završetak parkirališ... pardon kolosijeka ispod Nek se zna tko mu je vlasnik Pogled prema Rijeci I prema Krnjevu. Pruga ima konstantan uspon i nikakav pogled. Dvostruko razočarenje !

Do Krnjeva je 2.600 metara. Nije neka prevelika udaljenost za cipelcug, ali Matulji su mi za ovaj put ipak bili malo predaleko. Osim toga, trebalo se je i vratiti na polazni kolodvor, pa je čitava šetnja ispala nekih 5,5 km. Pogled unatrag I unaprijed .... najprije radni strojevi Ispred mene su depo i brojni kolosijeci Za ovo nisam siguran da li je službena ili civilna zgrada ... prema vešu na balkonu, rekao bih ipak ovo drugo Ranžirni kolodvor ? Kakav lijepi kontrast u odnosu na smrad i buku, koji prate ovaj stroj kad je upaljen Pogled unatrag prema Rijeci Odlagalište pragova Još jedan pogled na ranžirni (?)

Stigli smo na vrijeme. Zapravo, stigli smo i koju minutu prije vremena, jer su nas na zadnjih par kolodvora putem otpremali i ranije u odnosu na vozni red, pa je vlak uplovio u Rijeku već u 12.30 sati. Vrlo ugodno iznenađenje, jer sam očekivao uobičajena kašnjenja reda veličine 30-tak minuta. Bravo HŽ ! Na riječkom kolodvoru se nisam previše zadržavao. Fotkao sam novi prizor - ergelu ASEA na kolodvoru ... i podravio se s mašinom koja me je dovukla iz Zagreba. A one čekaju na peronima za Šapjane ... ... i nikome ne smetaju, jer tuda putnički vlakovi više ne voze Onaj tko želi dalje, ima više alternativa (Autotrolej, Cameo, ...), a ja sam odabrao cipelcug.

Nakom Škrljeva, prolazimo kroz Dragu ... impresivna cestovna konstrukcija Draga Potrošački centar Ovuda se prije par godina pokušao popesti jedan vlak, ali srećom nije daleko dospio Moram priznati da sam zaboravio kud vodi ovaj srednji kolosijek : Po meni najimpresivnije fotke niskopodnog regionalca su nastale na ovom mostu, zaslugom naših vrsnih fotografa Ovo mi nikad nije bilo jasno ... čemu rampe i ŽCPR u nivou, ako već postoji pothodnik. Ili obratno ??

Nakon što sam napisao svoj zadnji putopis s bauljanja po kamenjaru oko Škrljeva, onda sam naučio da je ovo dolje vrlo važno električno postrojenje. Učka i Poklon Pruga ispred nas Je li to san ili java na ovoj pruzi otoci Škrljevo Ovuda sam prošlog ljeta bauljao I guštao vlakove na drugoj strani

Još jednom most I sve zajedno, s otokom Cresom u pozadini Ovo je odredište prema kojem jurimo ... impresivno je kako se Rijeka uspjela smjestiti ispod svih ovih brda. Do sada neuobičajeni stroj na čelu vlaka Pogled s kolodvora Meja ... ponekad zaista zavidim željezničarima koji ovdje rade ŽCPR na državnoj cesti ... nekad davno sam se ovdje prilično načekivao pred zatvorenom rampom. Sad je gotovo veća šansa dobiti četvorku na lotu, nego ovdje čekati na vlak