Leaderboard

Još slika prvog jezerca .....neće biti tako kad puste vodu.......biti će vlažno....nije mi baš bilo svejedno....aligatori su me hvatali za nogu....jao! 🐊

Danas sam skočio u prvo "jezero". I prošetao svim rukavcima. Izuzetna hrabrost. Svakog trena mogla je nagrnuti voda i smočiti mi japanke!! Izuzetne snimke iz jezera.

...kečige...

Pa da, u strahu su velike oči.....mutne vode boje se i najodvažniji. Sad imamo dokaz iz slika.....još ću se tamo motati pa pošaljem.......nitko ne zna kad će ti radovi biti gotovi i kako će izgledati mostić između prvog i drugog jezera? Očemo DRVENI mostić! Aha!

Ako se uzme da je tu do nedavno bila samo zapuštena neobrađivana zemlja, kamenjar i šikara ovo je svakako ljepše Gotovo svaka vila ima svoj bazen I eto nas za čas do starog dijela Jurandvora Barem je on izvan sezone živ sa svojih otprilike 300 stanovnika, poneki još obrađuju malo zemljice za svoje potrebe Domaći paradajz, krompir i grožđe npr su neusporedivo ukusniji od kupovnih u dućanima Netko je uspio kupiti na pol dovršenu kuću napuštenu pred 30 godina Očišćena je šikara oko nje i kao prvo je obnovljen krov

Sad u prvom jezeru možete odigrati na dva mala....suhoća..

Prvo jezero Prvo jezero izgrađeno u Maksimiru jest ono uz sporedni ulaz na Maksimirskoj ulici, te u blizini ulaza u Zoološki vrt. Nastalo je davne 1839. godine. Jezero je duboko oko 3,30 metara, a veliko 1,5 hektar. U radovima na proširenju ovog jezera 1845. godine, biskup Haulik jezeru je dodao dva otočića (danas u sklopu Zoo-a). Na manjem otoku nalazi se nastamba za labudove, pa se zato on zove Labudnjak. Na većem otoku podignuta je skulptura “Napuljski ribar”. Prvo jezero “krade” vodu iz Drugog jezera, i to pomoću malog slapišta i potočića Blizneca i Dahlije. Drugo jezero Ovo jezero nalazi se južno od maksimirskog vidikovca. Sa svojih 0,7 hektara površine i dubinom od pola do jedan i pol metar, ono je najmanje jezero u parku, te ujedno i jezero koje osobno najmanje poznajem. Na njemu sam se, pretpostavljam, najmanje zadržavao zato što je toliko blizu vidikovcu pa u njegovoj neposrednoj blizini najčešće ima mnogo ljudi koji svojim graktanjem narušavaju šumsku idilu, a oko jezera nema niti inače uobičajene stazice, pa ste, da biste ga razgledali, često primorani gaziti po blatu. Ovo jezero nastalo je 1941. godine, a navodnjava ga već spomenuti potok Bliznec, koji u njega usput unese i veću količinu organskih i anorganskih tvari, posebno za vrijeme obilnih kiša. Treće jezero Treće jezero je ono najbliže poznatoj mogili s orlom smještenoj u zapadnom dijelu parka. Izgrađeno je 1911. godine, zauzima površinu od 2 hektra, a dubina mu varira od jednog do četiri metra dubine. Ovo je savršeno jezero za kunjanje pod krošnjama drveća, a posebno je zgodno što mnoge klupe postavljene uz jezero od ostatka parka odjeljuju malene zemljane uzvisine iza njih, jer je tlo uz ovo jezero pomalo neravno. Uz to, u toplijim mjesecima na ovom se jezeru, sjećam se, moguće i provozati malim čamčićem s veslima. Jednom sam to isprobao i doista se dobro proveo. Ovo je “pravo” šumsko jezero (iako je, dakako, umjetno izgrađeno). Okruženo je krošnjama, tirkizne je boje te nerijetko muljevito. Do 1987. godine, Treće je jezero dobivalo vodu iz potoka Piškornica, a danas se cjevovodom iz Petog jezera opskrbljuje vodama potoka Blizneca, kojem, kao što vidite, mnoga od maksimirskih jezera duguju svoj život. Četvrto jezero Današnje četvrto jezero nekada se zvalo Treće jezero, i to zato što je nastalo prije današnjeg Trećeg jezera. Ovo jezero nastajalo je u podužem razdoblju od 1853. do 1862. godine, a od 1975. do 2007. godine bilo je isušeno. Kao što vidite, ovo je definitivno maksimirsko jezero u koje je uloženo najviše radova. Ovo neveliko jezerce površine od 1,1 hektara i dubine od pola metra do jednog metra smješteno je uz sami sjeveroistočni rub šume, te gotovo graniči sa zemljištem koje pripada obližnjem Šumarskom fakultetu. I ono se opskrbljuje zalihama vode iz Petog jezera. Četvrto jezero ambijentom se donekle razlikuje od ostalih jezera, jer nije u tolikoj mjeri okruženo šumom i nad njega se nadvija nešto manje krošanja nego li, primjerice nad Treće jezero. Stoga ono odiše dojmom nešto veće otvorenosti i uređenosti. No, potrebnu intimu za zaljubljene osigurava malo drveno zdanje uz njegovu obalu. To je takozvana “ribarska koliba”, poznata i pod nazivom “sjenica od breze”. Prvi put je izgrađena između 1853. i 1862. godine, u vrijeme nastanka jezera. Međutim, koliba je bila u potpunosti uništena 1940. godine, da bi u sklopu obnove ovog jezera 2007. bila ponovno izgrađena. Peto jezero Ovo je jezero uvjerljivo najveće i najdublje, te meni osobno i najdraže. Zauzima površinu od tri hektara, te ima dubinu od šest metara. Peto jezero savršeni je sklop prirodnosti netaknute šume i uređenosti perivoja za šetnju. Tako se uz njegove jugoistočne obale protežu uređene i pošljunčane stazice za šetnju bez previše drveća, no ostatak jezera proteže se kroz gotovo nedirnutu šumu. Zato uz ovo jezero uvijek možete potražiti kutak u skladu s vašim raspoloženjem. I ovo jezero opskrbljuje se vodom iz potoka Blizneca. Uz njegove obale moguće je vidjeti apstraktne mramorne skulpture nalik na stepenice kiparice Milene Lah, koje su uz jezero postavljene 1980. i 1981. godine. Danas nestalo “šesto jezero” Neki od današnjih posjetitelja ne znaju da je Maksimir nekoć imao još jedno, “šesto” jezero. Nalazilo se u blizini vojničke streljane kod nekadašnjeg potoka Ivančića, a danas je od njega ostalo tek udubljenje u pejzažu. Ovo je jezero bilo namijenjeno uzgoju riba. Lijepa priča o jezerima sa dosta podataka je sa linka

27.07.2021 - Tamo i opet natrag - malo brojki i zaključaka Kako sam htio probati skupiti dodatnih podataka o kretanju (pogotovo nagibnog vlaka), instalirao sam na mobitelu "GPX Viewer PRO" (košta nekih 5EUR) koji može snimati trakove kretanja (lokacija, visina, brzina) te ih exportati u razne formate (uključno KMZ) no zanimljivi je GPX jer u njemu ima nešto više podataka i postoje alati za obradu i vizualizaciju isith. Na compu sam pak instalirao GPXSee pa sam iz njega izvadio ovih par prikaza ispod. 1) Put Šibenik-Perković -> stavio sam kartu (lijepo označi ove petokilometarske markere) i ondak se može igrati sa speed-time i speed-distance prikazima, vidi se kojim brzinama vlak vozi na kojim dijelovima pruge (tu se vide zaustavljanja na stajalištima te maksimalna brzina od 60km/h na pruzi): 2) Put Perković-Knin -> isto karta speed-distance, vidi se na kojim dijelovima pruge vlak ide cca 100km/h, odnosno može se rekonstruirati zaustavljanja i ostali eventi koje se može naći u VR i IoM-u. Speed-time grafovi također pokazuju koliko vremena uzimaju zaustavljanja (Unešić i Drniš) pa se iz toga još mogu stvari analizirati. I na kraju par observacija - šteta što je plan u cijelosti propao no na kraju smo imali baš zanimljivu i veselu avanturu. No to samo znači da ćemo ga morati ponoviti, barem ovaj dio od Splita do Perkovića i nazad, odnosno morao bih smisliti nekakav razlog da odem nagibnim cijelim putem od ZG do ST (uz svu ovu mjernu skalameriju). Nagibni vlakovi se još uvijek doimaju svježe, znam da su prije koju godinu ih osvježili u TSŽV-u i koliko čitam ima problema nakon toga - i dalje djeluju jako dobri, lijepo voze (ubzranje mi je fantastično), nagibna tehnika (koju se osjeti) me nije smetala. Pruga Knin-Perković je zapravo u dosta dobrom stanju, velim vlak na dosta dijelova ove pruge vozi 100km/h no kolosijek se čini dobar (još od remonta iz 2000-ih) i da bi se uz malo peglanja i sređivanja tu moglo navući još nešto vremena na ZG-ST (tako da mi onih 4,5 sata kao što već pisah ne izgledaju tako nedostižni). Pruga do Šibenika je malo drmusava, ograničenje je 60km/h i stajališta izgledaju dosta loše a i pomalo nedostupna (Ripište) tako da bi tu malo isto ljubavi dosta pomoglo (80-90km/h i mirnija vožnja bi bila veliki plus).