Leaderboard

U Ogulinu je pusto, pa idem prema Oštariju. Nisam nikad bio na bivšem ŽCPR-u kojim je prolazila cesta prema kasarni JNA, pa odlučujem otići tamo. Fino - u dvadesetak minuta prolaze dva vlaka! Cesta prema kasarni je minirana A kućica čuvara ŽCPR-a je zaista bivša. Teretni Pogled prema Oštarijama I prema Ogulinu Razmišljam što dalje... Povratak u Ogulin u krug centrom je jedna od opcija. Crkva Svih svetih. Nikad prije nisam bio na jezeru Sabljaci, pa odlazim i tamo. Lijepo je, no vjetar puše prejako za jednog kontinentalca. Relativno je rano, nemam još previše volje za povratak u Zagreb i jedini logičan izbor za nastavak vožnje je - Lika... Nagibnog sam uhvatio kod Šušnjeva sela. Tada postajem stvarno ambiciozan - otići ću do Ličke Jasenice... U Lapatu fotkam spomenik NOB-u Nastavak slijedi... pozdrav toma

Prije COVIDa sam non-stop išao u Sloveniju, dosta često u Austriju i Italiju, a niti daljih destinacija nije nedostajalo. Nakon izbijanja pandemije sve je stalo... U prvom sam se lockdownu fino odmorio, i pasalo mi je - ali od jeseni mi užasno fale putovanja... Da barem malo situaciju popravim, počeo sam se vozikati po Hrvatskoj. U srijedu, 3. ožujka sam sa sinom otišao u Kravarsko, južnije od mjesta postoji jedno maleno i fora dječje igralište, pa smo proveli neko vrijeme tamo. Crkva Uzvišenja Svetog Križa u Kravarskom je gadno stradala u potresu, i prema informacijama sa neta biti će srušena i replicirana. Vozimo se još nekih 20 kilometara na jug, do Kupe u Pokupskom... Preko se vidi kapela Presvetog trojstva... Spušta se mrak i vraćamo se u Zagreb... Danas je plan nešto ambiciozniji... Idem do Gomirja, vidjeti ima li štogod zanimjivog na Riječkoj pruzi. Manastir Gomirje Ulaz u tunel Kloštar je lijepo osunčan. Šteta što čekam 4000 koji dolazi iz suprotnog smjera 😕 Vozim se do Gomirja, i kratko se zaustavljam na kolodvoru koji se nalazi u kilometru 547,860 Pogled prema Ogulinu Fora detalj... Pogled prema Kleku iz Ljubošine Nastavak slijedi... pozdrav toma

Danas je Martićeva na redu (krošnje) Ujedno se fasade nekih zgrada "čiste" od loših mjesta pa je nastala velika gužva u ovom dijelu grada Već duže vremena je na uglu jedno za ovaj kraj neobično drvo Za sada dobro podnosi zagrebačko vrijeme? I kafić ZUG se otvorio Ovdje u prolazu je mirnije negoli uz neku cestu U parkić je došlo proljeće

Ma bolje da ti je ispalo slovo ngo da si ti ispao?

Ispričavam se ispalo mi je slovo l prilikom pisanja, jasno je da sam mislio na Heinezlovu?

Nastavljamo pogledom prema Inkeru Nekada davno je skretničar ovdje ručno okretao skretnicu. Malo arheoloških iskopina i otkriven je prag. Na žalost ostatak vegetacije teže je za ukloniti, možda to napravim jedan vikend. Oko dva metra dalje nalazi se vrlo friški kolac s plavim vrhom. Na desnoj strani nalazi se hrpa betonskih pragova u gustoj vegetaciji, malo čišćenja otkriva jedan. Vegetacija polako postaje gušća. zarasli pragovi potaknuli su me na još malo arheologije i vidljivo je da se nakon skretnice nalaze betonski pragovi. Nije mi se dalo vraćati tako da ne znam gdje točno počinje prvi. Vegetacija dominira i jedini prolaz je utabani put otprilike metar desno uz kolosijek. Desetak metara dalje veća prepreka, trulo stablo se srušilo na kolosijek. Izgleda da su si šumari sagradili ŽCP. Nakon skakanja preko blata slijedi pogled na zadnji ravni dio prije zavoja koji vodi u kolodvor Novi Dvori. Čišći je od dosadašnjeg dijela. Netko je odlučio skladištiti ispiljeno drvo na sredini kolosijeka. Na pola zavoja nalazi se most preko potoka Črnec. Na sredini mosta je crvena oznaka. Pogled na potok. Neposredno nakon mosta na desnoj strani srušena su stabla u zadnjih nekoliko mjeseci, izgleda kao pristupna cesta ali možda se varam. Oblikovano je kao koridor do pruge. Nekoliko metara dalje su uklonili grane koje su pale na prugu. Zadnja velika prepreka prije ulaska u kolodvor. Pruga je sve čišća, u pozadini je viljiva novo rekonstruirana i elektrificirana zagorska pruga. Pruga je trenutno zatvorena. Svakim korakom sve bliže kolodvoru. Zalutali prag. Kolosijek polako izgleda uporabljivo. Stari uklonjeni kolosijeci izgledaju kao da su u vrlo dobrom stanju. Dio koji je očišćen prošli tjedan. Još jedan pogled na ostatke. Mali skok na ulaz u kolodvor Novi Dvori. Povratak na naš industrijski kolosijek. Spoj obnovljenoga i staroga. Ovdje je pruga otvorena. Još starudije odbačene na stranu. Iza se vidi trasa koja vodi do mosta. Još jedan susret starog i novog. Neki dijelovi nisu vareni, bome nisu nikako spojeni. Od ove skretnice kreče KM. Par pogleda iz sredine. Skrečemo prema pogonu Unija Metali. Prije devijacije pogled desno na još izvađenih kolosijeka. Nalaze se na mjestu gdje je prije bio još jedan industrijski kolosijek. Povratak na (donekle)upotrebljivi kolosijek. Put naprijed nam je spriječen, tračnice odvojene, moramo desno. Negdje sredinom prošle godine su odspojili taj dio. Ne znam razlog. Ima nekoliko oznaka na tračnicama koje nisu bile prisutne prošli tjedan. Zanimljivi alat uz prugu. Lijepo su rasčistili. Na kraju na žalost ne izgleda kao da će nastaviti. Ali nikad se ne zna, možda bude revitalizirano. Povratak na kolosijek koji pratimo od početka. Nekako mi sjećanje govori da je prošlo ljeto kolosijek bio zašarafljen, ali su ga onda opet rastavili. Netko je izgubio nalog. I ovdje je otvoreno. Ovdje je kolosijek ponovno pritegnut. Prošli tjedan su ovdje varili šinje. Doljnji var je od prošlog tjedna, gornji je od danas, još je bilo toplo. Došli smo do novog perona. Obnovljena čekaonica. Ima li itko podatke o tome da li će ponovno ovdje biti prometnik? Usputni obilazak Novih Dvora. Pogled prema Zaboku. Peron izgleda gotovo osim neko liko sitnica. Kolosijek koji je u uporabi Liftovi još uvijek nisu završeni. Zanimljivo da je sol na prvom kolosijeku koji trenutno nije u uporabi osim ponekad parkiranih radnih vozila. Možemo li uskoro očekivati klupice? Taman smo dočekali vlak. Na žalost sam bio jedini na stanici, nitko nije izašao. Nedavno su postavljene kamere, ali još nisu spojene. I tako smo došli do kraja ove šetnje. Ali nismo gotovi, idemo do pothodnika. Parkingu i dalje fali završni sloj. Eto službenog kraja obilaska. Nadam se da je svima bilo zanimljivo pratiti detaljniju avanturu. Ako u bližoj budućnosti zamijetim nekakve promjene bacim koju fotku.

Kaniška Iva danas... pozdrav toma

Od STRAŽARNOG LOPOVA.....Mladen Vukmir, nekadašnji Poletov novinar i urednik https://strazarni-lopov.blogspot.com/ U Ulici socijalističke revolucije, na potezu između Šubićeve i Džamije, na samo desetak minuta hoda do samog centra Zagreba, između visokih starih zgrada se kao trinaesto prase uglavio Buffet Vis. U tom slikovitom zdanju od par kvadrata, dominirala je velika peć na drva i šank iznad kojega je bila lutka Miki Mausa bez noge, zbog koje smo to mjesto zvali Diznilend. Konobarica koja je tamo radila je bila poznata po tome što je sve pizdarije u lokalu rješavala udarcima mokrom krpom po glavama neposlušnih gostiju, a kad ona nije bila u lokalu šerif je bio konobar u plavoj kuti na kojoj je pisalo „PZ Vis“. Cijene u Diznilendu su bile skoro iste kao u dućanu, pa je iz tog razloga i klijentela koja je tamo šankovala bila čista elita. Mjesto pored peći je bilo rezervirano za izgužvanu ženu, koju smo zbog njene duge uvijek raščupane kose i ispijenog lica zvali Woodstock Girl. Sjedila je kao zombi na praznoj gajbi pive i oživjela samo dok je trebalo u peć ubaciti malo drva (prvo smo zbog nje Buffet Vis prozvali Woodstock, ali čim smo skužili Miki Mausa bez noge odmah smo ga preimenovali u Diznilend). Kao sa sidrom, za šank je uvijek bio zakačen gospodin Krumpir. Najčešće je igrao đapice sa malim proćelavim debeljuškastim pajdašem podbuhlog crvenog lica, a kad je bio sam onda bi samo kljucao svojim velikim krumpirastim nosom, koji je zbog ispucanih kapilara znao poljubičastiti nakon previše gemišta, zagledan u ništa. Đapice su inače jedna jako visokointelektualna igra. Ukratko, svaki igrač na šank stavi šaku u koju je iza leđa sakrio jedan, dva ili tri novčića (može staviti i praznu šaku). Onaj igrač koji pogodi zbroj novčića u svim šakama na šanku je pobjednik. Igralo se na tri pobjede, u rundu. Gospodin Krumpir nakon trećeg gemišta više nije ni znao brojati, a kako to nije htio nikako priznati, njegov pajdaš je to itekako dobro znao iskoristiti, te bi se uvijek nacicao na njegov račun. U Diznilendu smo imali i svojega gospona Fulira. Bio je to jedan gospodin srednjih godina, uvijek dotjeran i počešljana brka, kao da je upravo pobjegao sa kraljevskog bala, iz zagrljaja njegovom ljepotom opčinjenih dvorskih dama. Pa kao da je došao malo među prljavi puk, da ga počasti svojom nazočnošću. No i on bi zaboravio na manire, od previše gemišta, te izgledao kao kočoperni pripiti lutalica. Tužni Legionar je bio još jedan lik iz stalne postave na šanku. Njegova žena i kćer su živjele u Parizu, a kako je on nakon par godina provedenih u Legiji stranaca pobjegao u Jugoslaviju, više se nije mogao vratiti kod njih. Žena mu se nije željela preseliti u Zagreb, njemu se nakon tog bijega bilo preopasno ponovo pojaviti u Francuskoj, pa je provodio dane u Diznilendu i valjda čekao da se tamo dogodi neko čudo. Naša duga kosa je svu ekipu koja je tamo zalazila asocirala na drogeraše. U početku su nas gledali jako sumnjičavo i sa nepovjerenjem, ali sa vremenom su nas prihvatili kao dio njihovog svijeta, pa su nas čak prozvali „podmladak“. Na žalost Miki Maus je jednoga dana zajebo stvar. Za jedno veće je uništio teško stvoren sklad. Od čokančića je napravio umjetnu nogu, skočio na šank, iz džepa je izvadio i sasuo svima u lice čarobni prah. Njegov smijeh je probudio demone u glavama dežurnih birtijaških mandrila. Kad su njihove prvokacije došle do one granice preko koje nismo mogli šutke prijeći, bljesak oštrice noža u staklu izloga, otkucao je kraj našeg Diznilenda. Prošlo je odonda trideset i kusur godina. Ulica socijalističke revolucije je postala Ulica kralja Zvonimira. Neke nove uniforme stoje ispred zgrada sa zastavama. Drugi su natpisi iznad izloga lokala. Vrijeme je progutalo čitav jedan svijet i sve se promijenilo. Sve osim Buffeta Vis, koji je još uvijek tamo na istom mjestu. Jedino što u njemu više nema Miki Mausa bez noge, nema Woodstock djevojke, nema gospodina Krumpira, Fulira, tužnog Legionara i konobara u plavoj kuti, a nema bogme više ni nas. Vrata su zaključana i tiho je. Kao da netko drijema ušuškan u prašini.

Nekoliko zadnjih dana ne mogu pristupiti podatcima fototeke ministarstva kulture, stalno je obavijest Server Error in '/' Application. No imam još nešto ranije skinutih fotografija g.Horvata Sastavljanje i montaža vidikovca na Sljemenu 1930