Leaderboard

Zaprešić, 2. rujna 2020. Danas sam se uputio u Zaprešić, na tržnicu i u supermarket Plodine, pa donosim nekoliko usputnih impresija iz ovog kratkog putovanja. Građevinska mehanizacija na budućoj cestovnoj obilaznici: Stajalište ŠIĆ VKA, vulgo Zaprešić Savska, u smjeru Harmice ostalo je na istom mjestu. Malo je okljaštreno: Nekadašnje stajalište Brdovec: Sadašnje provizorno stajalište Brdovec:

Danas prije šetnje do mora i kupanja imam vremena za nastavak priče, najprije malo priče o https://hr.wikipedia.org/wiki/Svetište_Majke_Božje_Goričke Svetište Majke Božje Goričke, najveće u Krčkoj biskupiji, ubraja se među najstarijim marijanskim svetištima u Hrvatskoj. Svetište potječe iz XI. stoljeća, a nalazilo se u predjelu «Goričice» u današnjem Jurandvoru, odakle mu i naziv «Goričke». Na sadašnjem mjestu izgrađeno je tijekom XV. stoljeća, a posvećeno 1550. godine po biskupu Albertu Dujmu de Gliricisu. Predaja kaže da su djeca u tri navrata (1415. g.) na čudesan način pronašla na ovom brijegu kip Majke Božje iz crkvice u Jurandvoru. Ovo se područje od starine zvalo «Grad», a nastanjeno bijaše još za ilirskog plemena Japoda. Pokraj crkve nalazila se kuća Bratovštine Majke Božje Goričke, čiji se statut čuva u Zagrebu, a najstariji je statut jedne bratovštine u Hrvatskoj pisan glagoljskim pismom (1425. g.). Godine 1603. bratovština je imala stotinu članova! Članovi Bratovštine bili su i benediktinci iz obližnje Opatije sv. Lucije (Bašćanska ploča), koji su do utrnuća samostana 1465. godine i upravljali Svetištem. Bratovštini su pripadali i neki članovi obitelji krčkih knezova Frankopana (Nikola IV. sa ženom Dorotejom, knez Ivan i kneginja Elizabeta). Kip Majke Božje Goričke barokno je djelo, a potječe iz XVI. stoljeća; rad je nepoznatog autora. Godine 1877. A. Kušlan obnavlja mu pozlatu. Iz 1590. godine imamo svjedočanstvo biskupa Davida koji piše da je ovo glavno svetište na otoku Krku, a mjesni župnik bilježi g. 1673. kako je u Svetištu Majke Božje Goričke misa svakog blagdana i nedjelje te da vjernički puk petnaest puta na godinu hodočasti Gospi u procesijama. Do Svetišta Majke Božje Goričke sada vodi i uska asfaltirana cesta, no donedavna se dolazilo isključivo zavjetnim stubama građenim od 1877.-1891. (ima ih 237), po kojima su izgrađene, u bronci salivene postaje križnog puta, blagoslovljene na Prvu korizmenu nedjelju 2003. g. Godine 1896. papa Leon XIII. dao je vjernicima-hodočasnicima mogućnost zadobivanja potpunog oprosta na blagdane Velike i Male Gospe, na Pedesetnicu i Duhovski ponedjeljak. Sveti zbor obreda iz Rima dopustio je godine 1899. slavlje zavjetne mise BDM u Svetištu. Svete mise slave se u Svetištu Majke Božje Goričke svakog Marijinog blagdana, posebno na Veliku i Malu Gospu, te na Pedesetnicu, kao i svake nedjelje Marijinih mjeseci svibnja i listopada, te se svake korizmene nedjelje po zavjetnim stubama moli križni put i u crkvi slavi Euharistija. Ovdje na ulazu je jedna mala knjižara (i suvenirnica) Mise znaju biti i u dvorištu za lijepog vremena Crkva je nažalost bila zatvorena Pored crkve je groblje Lijevo je samostan Ne stane više pa nastavak slijedi kasnije..

Ništa posebno, 29. kolovoza 2020. Nekoliko sličica sa jučerašnje male rekreacije na biciklu, đira do Drenja Brdovečkog. Najprije pogled na Sloveniju i Mokrice: Zatim prema jugoistoku i Samoborskom gorju u daljini: Rascvjetani bicikl u Laduču još jednom i u više slika: Ne ide bez željeznice - Brena u strojnoj vožnji prema Dobovi: