All Activity

Autostop uređaj.

Jučer navečer u Plasu danas ujutro 16. travnja u Škrljevu. Prvi kolosijek u pravilu ovdje služi za smještaj vozila Infre i ostalih tvrtki povezanih sa željeznicom. Pogled prema padinama Tuhobića. Između ostalih već 4 mjeseca garažirano je i ovo pružno vozilo. Dana 11. prosinca prošloga ljeta,oko kilometar uzbrdo, fotografirao sam ga u malo neobičnom položaju. Danas sam protivnom svojem boljem prosuđivanju nakon svih ovih dana od iskliznuća i naleta RCC vlaka odlučio pomnije istražiti ne ovu stranu,koja je stradala izravnim udarom sa RCC Vectronom. Niti ni ovaj drugi kraj na kojem su i odbojnici ostali na mjestu. Pogledajmo kako izgleda vozačko mjesto na strani udara. Pogled na drugi kraj motorke, koji je manje oštećen u naletu. Ima tu i rupa u podu, moram paziti kojim se dijelovima poda krećem. Pogled sa vozačevog mjesta. Mjesto suvozača (eventualnog). Ovaj uređaj u vrijeme mojeg skromnog sudjelovanja u radu željeznice nije postojao ili ga nisam ni registrira0. Pojma nemam što je to uopće. Povratak na gornji kraj, koji je pretrpio izravan udar cijelog teretnog vlaka i na čelu dvije lokomotive tog istog odbjeglog vlaka. Kroz rupe u podu vidjivi su djelovi djelovi motora mjenjača i kvačila, Dijelovi kardana i osovinskog sklopa. Nakon ovog neovlašćenog ulaska u tuđu imovini pogled na južni dio praznog kolodvora. I pogled na zastavu naše države na kolodvorskoj zgradi, u kojoj je danas prema slikovitom izrazu "Praznik demokracije".

To sam i ja pomislio u prvi mah. Zvuči logično, ali ima jedna nevolja - žicovod je usmjeren na kontra stranu, u smjeru Gornjih Dubrava. Skretnica je u smjeru Kukače. Ili su napravili neko ''koljeno'' pa negdje okrenuli žicovod za 180°? To već zvuči nelogično. Ili je štitni signal bio negdje kod stajališta? Skretnica je udaljena odokativno oko 1 km.

Nemam baš serpentofobiju, ali ne volim zmije u svojoj blizini. Zmijoljupci su i inače rijetka bića, a prosječan homo sapiens ima averziju prema svim gmizajućim stvorenjima. Zmija sam se u životu nagledao, a oko Sutjeske, na jezeru kod Virovitice i u Odranskom polju bile su doslovce na svakom koraku. Ne plaše me i ne ubijam ih ako ih sretnem nego ih nastojim otjerati. Prije nekoliko godina, nedugo nakon useljenja u kuću u Šenkovcu, našao sam malu zmijicu neutvrđene sorte u sobi gdje je inače boravila moja unuka. Lansirao sam je tamo gdje spada - u prirodu (čitaj susjedov voćnjak ). Na putovanjima mi jednostavno ne prija pomisao da me pikne kakav poskok, ili neka druga puzajuća ili leteća neman (naročitu averziju imam prema stršljenima), jer bi to poremetilo plan i upropastilo doživljaj. As simple as that.

Ponedeljak 15. travnja 2024. godine, godinama bivšeg sistema bio je dan željezničara. Još samo 4 sata do blažene izborne šutnje. Očekuje se .ulazak vlaka broj 4609 u kolodvor Plase.

Bingo.

Stanley bi mogao biti profesor iz zemljopisa i povijesti a i fotografski zanat mu nije stran.

Misliš ustvari da nisu uspijeli u školi, pa su dali (si) ovijekovijećiti...? Mila majko i onda takvi vode državu... Gasi svjetlo, motaj kablove! @Stanley - Super putopis! Informativan i poučan, baš sam uživao!

Imam osjećaj da ti zmije nikako ne leže...😁

Službeni naziv je "ponavljač predsignaliziranja", i po definiciji "signalizira signalni znak jednak signalnome znaku kojim je predsignaliziran signalni znak glavnoga signala, a ispod signalnoga znaka ima i jednu mirnu mliječnobijelu svjetlost". Naravno, predsignal je u direktnoj ovisnosti s glavnim signalom, pa nije šija - nego vrat.

Za zaštitne signale odvojne skretnice kamenolomskih kolosjeka. Mislim da ŽCP nije bil osiguran u davnija vremena (a za skorašnja, do izgradnje nadvožnjaka, se ne sjećam).

"... UVIJETIMA ..." A oni koji su uspjeli u školi, dali su (si) ovjekovječiti nepismenost! 🤪

Ploču postavio načelnik sebi. 🤪

Nije nikako ponavljač predsignala (čini mi se čak, da se oni ne ponavljaju). To može biti jedino ponavljač izlaznog signala prema Generalskom Stolu. Možda je zbunjujuće da se ponavljač ne nalazi iza signala kojeg navješta, nego uvijek ispred njega? KL - kraj luka R - radijus luka [m] D - duljina luka [m] h- nadvišenje (vanjske šinje u odnosu na unutarnju [mm] Uspon 6,4 o/oo duljine 189 m.

Iznad silosa za kamenje je bio elevator (transportna traka) ili žičara kojim se ono spuštalo u njega?

Nisam baš siguran. Koliko sam uspio vidjeti iz vlaka, šine su zahrđale. Sjećam se da je pred par godina još bilo naslaganih vagona. Imam vremena za vikend pa ću provjeriti. Između ostalog lijep putopis.

To je onda super. Meni su se kolosijeci učinili previše zapuštenim, ali je vjerojatno riječ o talogu prašine od obrade kamena.

Koriste se, dio materijala za remonte je išao iz Tounja.

Jedan pogled niz peron: Možda je ovdje nekada bila brklja?: Umjesto šlipera stare palete: Stari natpis je dijelom izbrisan. Ostavljeno je samo ''industrija'' da ne bi netko pomislio kako je riječ o poljoprivredi: Jedini teretnjak danas. Zapravo jedini kojeg sam uhvatio jer ih je putem bilo više - po jedan u Generalskom Stolu i tri u Gornjim Dubravama. Ovog smo pretekli u kolodvoru Draganići: Za kraj pozdrav od vašeg izvjestitelja:

Onaj cestovni nadvožnjak mami na obilazak: Naravno da nisam odolio napasti: Cesta vodi u veliki kamenolom: Eksploatacija vapnenca u kamenolomu Tounj počela je usporedno s izgradnjom željezničke pruge Karlovac - Rijeka 1870. godine. Kamen je korišten za izgradnju gornjeg sloja pruge i za razne željezničke objekte, a kasnije za održavanje. Igrađen je i industrijski kolosijek za utovar i otpremu kamenog materijala. Izgradnjom visokih peći u Željezari Sisak vapnenac je korišten i za njezine potrebe. Od 1950. godine kamenolom se nalazio u sklopu poduzeća ''Granit'' iz Zagreba kao samostalni pogon, a od 1957. djeluje kao samostalno poduzeće pod nazivom ''Industrija kamena Tounj'''. Nakon 1990. godine, tokom ''slavne'' pretvorbe i privatizacije, kamenolom je mijenjao vlasnike (od kojih su neki kazneno gonjeni zbog prijevare) i pao pod stečaj da bi 2013. dobio koncesiju 350.000 m3 kamena godišnje do kraja 2028. godine. Danas je u sastavu riječkog poduzeća ''Rudar d.o.o. pogon Tounj''. Ako postoji prijevoznik podesan za prijevoz proizvoda od kamena to je željeznica. No industrijski kolosijeci se po svemu sudeći ne koriste: U neka bolja željeznička vremena služili su svrsi: Uhvatilo se i nešto živog prometa:

Evo me napokon na cilju: Tounj je stajalište na pruzi M202 Zagreb Glavni kolodvor - Rijeka, na kilometarskom položaju 520+107. Najveća dopuštena brzina vlakova u prolazu je 75 km/h, kao i na cijeloj dionici Donje Dubrave - Oštarije. Zgrada je bogomdana za neki film strave i užasa: Ovdje je bio neki žicovod, vjerojatno za brklju negdje. Jer što će Tounju signal?

Prešao sam otprilike trećinu puta i shvatio da neću imati vremena spustiti se skroz dolje i vratiti se na vrijeme, stoga samo jedna snimka špilje iz daljine: Kad sam već tu vrijedi zabilježiti i pogled na jedno ugarsko građevinsko nasljeđe: Nakon malo motanja simte-tamte našao sam još jednu ciljanu građevinu: To je župna crkva svetog Ivana Krstitelja: Zapis o ovoj zanimljivoj građevini prenosim sa web stranice Grada Ogulina: Na mjestu današnje crkve bila je starija župna crkva čija se gradnja spominje nakon odlaska Turaka oko 1700. godine. 1827. obnovljena je i dograđena, ali je zbog dotrajalosti 1895. srušena i zalaganjem tadašnjeg župnika Josipa Broza, na istom mjestu 1897. izgrađena je današnja neogotička crkva. Osmog studenog iste godine posvetio ju je ogulinski župnik Ante Perković. Smještena je u središtu starijeg naselja, na povišenom mjestu. U blizini crkve je župni dvor iz 1824. godine. Projekt je izradio Hermann Bollé, graditelj zagrebačke katedrale, pa vanjski izgled crkve ima dosta detalja i sličnosti s katedralnom crkvom u Zagrebu. U zidu starog tornja-zvonika napravljen spojni otvor i izrađene su stube radi povezivanja s novom crkvom. Građevina je puna velikih lučnih prozora, raznih izbočenja i detalja. Arhiktet Bollé nadzirao je kompletnu gradnju i napravio nacrte za opremu, osim za glavni drveni oltar koji je 1902. projektirao Stjepan Podhorsky. Crkva je trobrodna građevina s križnim stropom oslonjenim na četverokutne stupove ugrađene u bočne zidove. Podijeljena je u pet segmenata, od kojih je završni suženi polukružni prostor i sakristija. Iza glavnog oltara stoji velika slika Sv. Ivana dok krsti Isusa na rijeci Jordanu. Pokrajni oltari posvećeni su Majci Božjoj i Srcu Isusovom. Ulaz je ispod balkona s pjevalištem i orguljama. https://www.ogulin.hr/zupna-crkva-sv-ivana-krstitelja-tounj/ Hermann Bollé: Još dvije slike crkve: Uz nju su i ostaci neke davne građevine: I došlo je vrijeme za povratak na prugu. Imao sam dosta teškoća dok nisam našao domoroca koji me uputio u pravom smjeru, preko ove asfaltne baze:

U istoj zgradi je i poštanski ured. Sudeći po radnom vremenu spao je na niske grane: Spomenik kamenolomcu, hranitelju tounjskih obitelji: Za oko mi je zapeo ovaj lijep mural na zgradi preko puta općine: Malo lokalne faune: Jedan pogled na predivan okoliš: Zaintrigirale su me prve dvije lokacije na smjerokazu: Ne čini se predaleko pa se spuštam niz ovu stazu. Oprezno, jer su zmije ovdje česta pojava:

Slijedeći uputu sa prethodne ploče ovdje sam skrenuo lijevo: Dva ruralna motiva: Što, zar opet dobrodošlica? Shvaćam, napravio sam pokret u obliku udice. Dobro vas našao i drugi put: Ovo mu dođe kao glavna ulica: U njoj je zgrada u kojoj je sjedište općine: Tekst mi izgleda malo smotan, ali nećemo cjepidlačiti: Općinu čuva rimski vojnik, replika jednog kipa sa mosta: