Parnjače sam uživo imao priliku doživjeti svega par puta. Jednom u Banovićima u svibnju prošle nam 2022. i u Steinzu u Austriji. Oba puta sam bio oduševljen tim predivnim strojevima sa dušom. Svaka čast napretku i tehnologiji ali parnjače mi od svih nekako imaju najviše duše od svih. Nju se mora paziti i bedinjati kak bi naši rekli, od nekih stvari koje sam pohvatao a to je da se ležajeve mora uvijek mora pažljivo stezat jer ako se previše stegnu onda se ležaj previše troši a ako je pak nedovoljno onda se lamatanjem razvali, kod parnjače nema guranja ručke do kraja i vozi već se gas postepeno dodaje regulatorom.
Žao mi je što nemam češću priliku biti u doticaju sa njima te razviti bolji dojam koji se ne bi temeljio na tih par vožnji uskotračnim parnjačama dugima par kilometara već na nečem gdje bih dobio realan dojam o svemu tome.