Jump to content

Jura

Članovi
  • Posts

    2959
  • Joined

  • Last visited

About Jura

  • Birthday May 14

About Me

  • Sex
    Male
  • Location
    Osijek
  • Interests
    Željeznica, fotografija, željezničko modelarstvo...

Recent Profile Visitors

7776 profile views

Jura's Achievements

0

Reputation

  1. Nadam se da se dnovakovic neće ljutiti ako dodam nekoliko mojih fotografija zaleđene Drave. Osijek, 5. 2. 2012.
  2. Stari autobusni kolodvor najvjerojatnije će biti srušen, a tramvajska stanica premještena je s nekadašnje lokacije stanice Zrinjevac, što znači da tramvaj staje i pred autobusnim i pred željezničkim kolodvorom.
  3. Odlične fotke, svaka čast! Hvala!
  4. Stvarno su lijepe i zanimljive te istarske pruge, svakako ih stavljam na popis za obići. Hvala na lijepim slikama i putopisu!
  5. Svaka čast na, kao i uvijek, odličnom putopisu. A mogao si se i do Osijeka zaletit'...
  6. Pruga odlično izgleda i nadam se da će vrijeme pokazati i kvalitetu remonta. Imam dojam da bi se ovdje moglo voziti više od famoznih 160 km/h, zasigurno 200 km/h, a ipak je za nas to nedostižan san.
  7. Jura

    Slavonska rapsodija

    Po ovom se vidi koliko je VR bio bolji i kompatibilniji od sadašnjeg, a mislim da je ovo pravi dokaz o istinitosti priče strojovođe. Sramota do neba i nazad!
  8. Jura

    Slavonska rapsodija

    OGY, može li fotka kompletnog VR-a 2002/03 za tu prugu, tj. i za dionicu Belišće - Bizovac?
  9. Jura

    Slavonska rapsodija

    Zahvaljujem svima na komentarima za ovaj moj putopis! Kada pročitam komentare, pohvale, a naravno i moguće kritike koje su također dobro došle, znam da sve to nisam napravio za badava, a vrijeme iskorišteno u nastanku putopisa i pisanju istog bacio u vjetar. Stoga hvala! Do istog zaključka sam i ja došao. Fotkao sam po Austriji, Mađarskoj i dobrom dijelu Hrvatske da bi me sad našao zahebavati prometnik iz Josipovca. Međutim, više se uopće ne obazirem na takve idiotarije, jer se većina njih nakon što im se pokaže dozvola pokunje i više ni riječi ne kažu.
  10. Jura

    Slavonska rapsodija

    A uskoro krećemo prema Osijeku. U mojoj Macosi ima ponešto putnika, a mislim da ih je i u ostale dvije bilo. Ipak su idući dan Svi sveti. Dolazimo u Josipovac. Tu se nastavlja priča o onom prometniku što sam spomenuo da će o njemu biti još govora. Dakle, Macosa staje u Josipovcu, prometnik trči do strojovođe: "Jel, majstore, ko je to bio sliko kad si išo tamo, jel zna on da treba dozvola za slikanje, ne može to tako..." Sjedim odmah u prostoru do strojovođe, pa čujem cijeli razgovor, strojovođa ga ne j..e ni 5%, ali ipak odgovora: "A jebiga, pustio sam ga." Prometnik nastavlja: "Vidim ja neko slika, za to treba dozvola, ja mislim da je moj šef tu da bi ga odma nokautiro." Razmišljam da izađem na prozor, nabijem mu dozvolu na njušku i pošteno skinem sve po spisku. Ipak neću, previše sam relaksiran i smiren od prekrasnog dana. Uskoro dolazimo do Višnjevca, dolazi kondukter i naplaćuje kartu, pita me odakle, kažem iz Bizovca, on će "jel iz Samatovaca?", ne, idem iz Bizovca. Ispiše kartu, a onda kreće, "jel znate vi da ne smijete slikat, da za to treba dozvola?", ja mu odgovaram da imam dozvolu i da se on ništa ne sekira oko toga, na to će on "u vlaku je zabranjeno slikat, ako će te slikat, morate se javit meni". Sad mi je već lagano dosta, pitam ga otkad je to tako i gdje to piše, on naravno odgovora da je tako oduvijek, ja više ne izdržavam pa mu govorim da je možda prije bilo tako, a sada više nema razloga da bude, a to što on i njegovi kolege to ne shvaćaju nije moj problem. Vidim da mu nije svejedno, zato šuti i pokupi se. Eto male digresije kakve sve djelatnike HŽ zapošljava. Kasnije mi je bilo žao što nisam malo "popričao" s prometnikom iz Josipovca, prvenstveno zbog strojovođe. Tek kad je kondukter otišao pregledavam kartu, napisao je naravno Samatovci. No dobro, meni paše. Zadnji obrisi Sunca... Izlazim na Petrovoj gori, zadnja Macosa je naravno izvan perona, te neke dvije starije žene jedva izlaze iz Macose, dok ih kondukter kroz prozor nervozno požuruje. Još jedna slika s HŽ-a. Odlučujem pričekati još B782 koji će sad proći. Još prije par tjedana ovaj se vlak mogao fotkati na lijepom kasnopopodnevnom suncu, no sada je već u tami. I evo i njega... Silazim s pruge, krećem prema kući i time završavam ovaj putopis. Manje-više sam rekao sve što sam imao za reći, tako da vas više ne bih zamarao mojim pustim mislima. Puno toga vidi se iz fotki, jer kako kažu, slika govori više od tisuću riječi. I tako je Sunce još jednom zašlo nad slavonskom ravnicom... Hvala na pažnji! Pozdrav, Jura
  11. Jura

    Slavonska rapsodija

    Macosa staje, putnici se ukrcavaju... A potom kreće dalje... I ode tamo gdje vazduh trepti kao da nebo gori...
  12. Jura

    Slavonska rapsodija

    U Bizovcu čekamo ostale dvije Macose, koje se kuplaju s našom, pa trio nastavlja prema Osijeku. Evo ih, dolaze okupane posljednjim zrakama Sunca... Iz Osijeka čekamo drugu Macosu na križanje... Raja se već priprema, lijepo je vidjeti da barem ovdje ima putnika...
  13. Jura

    Slavonska rapsodija

    Pred Bizovcem puca pogled na nepregledne slavonske ravnice. Razmišljam. Razmišljam dokad će ova moja Slavonija živjeti suživot. Dokad ćemo ovu plodnu žitnicu iskorištavati minimalno - pamtim priču moje bake, kada su 70-ih godina prošlog stoljeća u posjet Jugoslaviji došli neki japanski poljoprivredni inženjeri. U sklopu posjete, posjetili su Slavoniju i Vojvodinu, žitnicu bivše nam države. Navodno da su postavili račun, kada bi hranidbeni resursi Slavonije i Vojvodine bili maksimalno iskorišteni, da bi se njima cijeli Japan bez problema mogao hraniti, pa čak i izvoziti hranu. Dokad će se, pored ovakvih mogućnosti, hrana uvoziti u Hrvatsku. Dokad će mladi ljudi seliti, ovo malo preostalo industrije propadati, a socijalno stanje padati sve niže. Ne samo u mojoj Slavoniji, nego u cijeloj Hrvatskoj. Istina, negdje manje, negdje više. No, više nego sramotan je maćehinski odnos države prema ovoj napaćenoj zemlji na kojoj je nastala Hrvatska. Najviše me žalosti što nema nikakvih znakova napretka i boljitka. Primjera radi, u ostatku Hrvatske grade se te nesretne autoceste, ali gradnja naše "Slavonike" staje kod Osijeka. Navodno za most preko Drave i nastavak prema Mađarskoj nema novaca. Bitno da za pelješki most ima. Strašno, no neću više o politici, dosta nam je što nas svakog dana pomoću svih medija sve više šokiraju svojim biserima. Dosta. Strojovođa, kojemu se još jednom srdačno zahvaljujem! Pruga iz Osijeka... A sunce se spustilo nisko, jesenski...
×
×
  • Create New...