Jump to content


Donacija

Opcije potpore stranici zeljeznice.net
Ako posjedujete kriptovalute, možete donirati i na adrese:

3P2r8a7BMvRiRppZXcQdYiGguhN4iHAWTA3 - WavesPlatform

0x630394fcfd4d4b5f6847dd071b0841c25a2bcad7 - Ethereum

1C1f1kP6uL9Bqxi1r8TA4FHGpJ7D2GMtmi - Bitcoin

Za više informacija pogledajte iduću poveznicu: http://goo.gl/Elo84w

Stanley

Member Since 24.08.2006. - 19:27
Offline Last Active 24.04.2019 20:28

Topics I've Started

Uskrsni vlak Zeko Express 2019.

22.04.2019. - 18:39

Ovu najavu smo već vidjeli u drugoj temi:

 

W4yNYCi.jpg

 

Kako najavljeno tako i izvedeno. Naš forumski kolega mali.paja ili za mene Slavek opet se maskirao u životinjsku vrstu koja se na latinskom jeziku zove Lepus eulagos europaeus, a po naški zec domaći europski. Na Uskrsni ponedjeljak putovao sam Zeko Expressom od zagrebačkog Glavnog kolodvora do Velike Gorice i natrag kao Slavekov osobni snimatelj i izvjestitelj. Pa pogledajmo što smo zabilježili.

 

Ulogu Zeko Expressa imao je Som, međugradska varijanta:

 

QvRdXg8.jpg

 

hP02QFV.jpg

 

Evo zeca:

 

RhwX6c1.jpg

 

sAaXldK.jpg

 

A evo mu i repića:

 

kpDgAtS.jpg


Čokoladnim vlakom od Ljubljane do Jesenica i(n) obratno, 13. travnja 2019.

14.04.2019. - 16:37

U subotu 13. travnja imao sam zadovoljstvo putovati po šesti put muzejskim vlakom Slovenskih železnica s parnom vučom. Ovaj put je na ''štoku'' bila SŽ 25-026, a vlak je prevozio izletnike na Festival čokolade u Radovljici. U društvu su mi bili Slavek zvan mali.paja, Nenad zvan Portos i gospodin Božo iz Zagreba, umirovljeni strojovođa koji je nekada vozio parnjače i dizelke u ŽTP Sarajevo. Božo je putovao Mimarom sa Glavnog kolodvora, a nas trojica iz zaprešićko-prigorskog domicila ukrcali smo se u Dobovi.

 

Moji suputnici:

 

tzgVYrf.jpg

 

dLauoFB.jpg

 

Ljubljana i vlakom do Jesenica

 

Muzejski vlak je istog jutra odvezao izletnike u Verd pa smo morali pričekati njegov povratak. U međuvremenu smo zabilježili nekoliko dojmova sa ljubljanskog kolodvora:

 

jgzQRxw.jpg

 

jpzRIFo.jpg

 

Hl89UC0.jpg

 

8BzmBju.jpg

 

ocIp6E5.jpg


Carpe diem: Klanjec i Zelenjak 1. travnja 2019.

01.04.2019. - 17:53

U ponedjeljak 1. travnja godine tekuće bio sam poslom u Zaprešiću, a kako mi je unuka ovaj tjedan prije podne u školi odlučio sam iskoristiti dan i pohoditi prugu Savski Marof - Kumrovec u zoni Klanjec - Zelenjak. Jest da je kolodvor Klanjec s bližom i daljom okolicom već više puta prikazan u putopisima (od kojih su mi seabralovi cipelcug-džunglopisi nenadmašni), no ja ipak najviše volim gledati svijet kroz vlastite naočale.

Kako su vlakovi na kumrovečkoj pruzi daleka prošlost i neizvjesna budućnost bio sam primoran koristiti autobusnu uslugu Meštrović Prijevoza. I naravno da me hvata nostalgija za vlakom jer sam od vožnje lijevo-desno-gore-dolje cestom Zaprešić - Pušća - Dubravica - Klanjec zamalo dobio morsku bolest. Da ne spominjem genocidnu cijenu vozne karte, za te novce bi sa svojom penzićkom povlasticom imao povratni prijevoz željeznicom od Sutle do Moslavačke Gračenice - 96 km.

 

Bilješka o Klanjcu

 

U sâmo naselje Klanjec nisam imao vremena zalaziti već sam izašao iz autobusa na raskrižju cesta nedaleko željezničkog kolodvora. Ipak se držim svojih starih običaja i bilježim ponešto o lokaciji po kojoj kolodvor (u hibernaciji) nosi ime.

Klanjec je jedinica lokalne samouprave sa statusom grada u okviru Krapinsko-zagorske žepanije. Obuhvaća 19 naselja s ukupno 2.915 stanovnika (2011.), od kojih u samom Klanjcu 567.

 

Zastava s grbom Grada Klanjca:

 

IzdbyYC.gif

 

Klanjec na staroj razglednici, snimka sa web stranice kolekcionar.net:

 

EiBWwB9.jpg

 

Unatoč svojoj neznatnoj veličini Klanjec ima bogatu povijest, o kojoj prenosim zapis sa službene web stranice Grada Klanjca:

 

Smješten na brežuljku uz dolinu rijeke Sutle kojom je nekada prolazila rimska cesta, smatra se da je Klanjec nastao kao podgrađe utvrde Cesargrad. Sam Cesargrad izvori prvi puta bilježe 1399. godine, premda je zasigurno znatno stariji, vjerojatno građen kao jedna u nizu obrambenih utvrda 12. ili 13. stoljeća. Klanjec se u povijesnim dokumentima prvi puta javlja 1463.godine, a naziv naselja uvjetovao je položaj njegova smještaja - na ulazu u klanac Zelenjak

Nakon promjene nekolicine vlasnika, godine 1521. Cesargrad dolazi u ruke Tome Bakača Erdödy. Ta će obitelj ostati gospodarem kraja gotovo puna četiri stoljeća. Za seljačke bune 1573. utvrda je prvi puta stradala kada ju je zapovjednik ustaničke vojske Ilija Gregorić zapalio, ali i turski napadi ostavili su traga na njoj.

Krajem 16. stoljeća neudobna utvrda ne zadovoljava potrebe za udobnim i raskošnijim stanovanjem, a i nestalo je turske opasnosti, stoga Erdödy u dolini Sutle grade novi, prostraniji i udobniji dvorac koji dobiva ime Novi Dvori Cesargradski. Cesargrad će uglavnom ostati napušten, premda će se još neke županijske skupštine u 19. stoljeću održavati u njemu.

 

Cesargrad, fotografija sa službene web stranice Grada Klanjca:

 

njs11TX.jpg

 

Novi Dvori su jedan od naznačajnijih dvoraca u cijelom Hrvatskom zagorju i to ne samo zbog njegove arhitektonske vrijednosti, nego i s povijesnog stajališta. Nad glavnim portalom nalazi se grb vlasnika i zabilježena 1603. g. koja označava vrijeme gradnje. Njegova arhitektonska vrijednost očituje se, među ostalim, upravo u toj godini gradnje. Naime, okomita raščlanjenost fasade (nagovještaj baroka) u Bečkom kulturnom krugu se javlja tek oko 1610. g., pa je ovo u nekom smislu i napredna građevina. Sam dvor je zasnovan na renesansni način s četverougaonom osnovom, unutrašnjim dvorištem i cilindričnim kulama na uglovima. Unutrašnje dvorište s ritmom arkada zatvaraju tri krila, a s četvrte strane je samo zid. Cjelinu kompleksa čine gospodarski objekti i stan provizora. Od sredine 19. stoljeća Erdödy su počeli prodaju dijela dvorca i posjeda obitelji Bruckner, ali će ipak ostati dijelom u vlasništvu sve do 1914.godine.

Jedna od prekretnica u razvoju mjesta bila je izgradnja franjevačkog samostana s crkvom Navještenja Blažene Djevice Marije koje su dali su podići Sigismund i Nikola Erdody.

Gradnja najstarijeg samostanskog krila, podno kapelice sv. Leonarda i tadašnjeg groblja, započela je 1632. godine i dovršena je 1661. Na to će se krilo nadovezati ono bočno, čija će gradnja trajati do 1667. godine. Istovremeno s gradnjom samostana započela je i gradnja današnje crkve. Samostanska crkva Navještenja Blažene Djevice Marije u Klanjcu posvećena je 19. rujna 1655., a posvetio ju je i izvorni dokument izdao zagrebački biskup Petar Petratić.

Monumentlno zdanje franjevačkog samostana s crkvom Navještenja Marijina bilo je podignuto sredstvima obitelji Erdödy, koji su izdašno pomagali ne samo gradnju nego su omogućili franjevcima nezavisnost obdarivši samostan posjedima. Samostan se sa svojim sadržajima i organizacijom unutrašnjeg prostora uspio razviti u snažno franjevačko središte Zagorja, gospodarsko i kulturno, s velikim brojem redovnika i gvardijanom na čelu zajednice. Nakon dovršetka gradnje, 1686. godine, franjevci se odriču svojih posjeda, osim najnužnije okućnice, kako bi ispunili zavjet siromaštva sv. Franje. U 17. stoljeću u samostanu djeluje velik broj redovnika, mladomisnika i braće laika, uglavnom majstora stolara i kovača, potrebnih za uređenje prostora.

Status trgovišta Klanjec stječe 1598. i zadržat će ga još i u 19. stoljeću.

Međutim, nisu samo grofovi Erdödy bili oni koji su utjecali na način života mještana. Veliki utjecaj zasigurno je imalo i brojno sitno plemstvo. Povijesni izvori krajem 16. stoljeća bilježe postojanje čak 36 plemićkih kurja na širem području Klanjca, od kojih danas nije sačuvana niti jedna.

Najveći zamah u razvoju Klanjec će doživjeti u 19. stoljeću.

U sastavu Varaždinske županije, od 1851. postaje sjedištem podžupanije, a od 1854. kotara. Krajem stoljeća Klanjec broji nešto manje od 700 stanovnika, ima status trgovišta, i dalje je sjedište kotarske oblasti, kotarskog suda, tu djeluje općinski ured, oružnička postaja, kraljevski poštanski ured.

Struktura stanovništva toga doba bila je pretežito poljodjeljska, ali su i obrti bili dobro zastupljeni. Izvori spominju zidare, mesare, krojače, bravare, postolare, lončare, bačvare, krznare, pa čak i draguljara. Izuzetno dobro je bilo razvijeno kožarstvo. Pored toga, Klanjec već u prvoj polovici 19. st. ima svog advokata, suca i ''zemljomernike''.

Literatura kao prvu spomen škole navodi podatak da je 1629. u blizini crkve i prebendarske kuće u kući Reta Bare djelovala škola. Školska spomenica navodi postojanje privatne škole oko 1830. u kući Janka Pavunca, a koju je polazio i Antun pl. Rubido. Godine 1841. u Franjevačkom samostanu je otvorena prva javna škola, a prvi učitelj je bio o. Fortunat Horvat. Slijedećih godina škola će se seliti po brojnim privatnim kućama, da bi 1888. g. bila svečano otvorena nova školska zgrada koju su posjetili ban i župan Radoslav pl. Rubido.

U listopadu 1886. zalaganjem Alberta pl. Jakopovića, kotarskog suca, osnovana je u Klanjcu Čitaonica. Djelovat će do 1907. godine kada će se osnovati Čitaonica Hrvatskog sokola, potom Čitaonica Hrvatskog sokola i napretka, a 30-tih godina Hrvatska čitaonica.

U Klanjcu kao središtu ovoga kraja će se tijekom 19. st. osnivati i djelovati brojne društvene i kulturne organizacije:1847. podružnica Hrvatsko-slavonskog gospodarskog društva, 1881. Matica hrvatska, 1890. Kulturno vijeće, 1889. Dobrovoljno vatrogasno društvo, pjevačko društvo Vila cesargradska, a od 1891. Klanjec je imao i Hrvatsku štedionicu.

Veliku ulogu u razvoju mjesta odigralo je postojanje sajmišta u samom središtu , na Trgu.

Sajmišno pravo, kao jedna od feudalnih povlastica, bilo je vezano uz cesargradsko tj. novodvorsko vlastelinstvo. Tradicionalni sajmovi su se od postanka sve do kraja 19. st. održavali na Trgu, a potom su premješteni na prostor gdje se danas nalazi Općinski sud, Dom zdravlja i sjedište Gradske uprave. Odmah potom pristupilo se i uređenju Trga. Dovozi se šljunak i nasipava cesta, oko šetališta su posađene ruže, postavljene klupe, ''a raszvjeta miesta sa 4 nove liepe i elegantne lampe je uvećana''. Na Trgu i danas dominiraju dvije masivne kurije iz druge polovice 18. st. čiju gradnju imamo takođe zahvaliti feudalnim gospodarima - Erdödyjevima. Jedna od njih (tzv. ''Stahuljakova kuća'' nazvana prema posljednjim vlasnicima) bila je i stan za vlastelinske službenike. Druga kurija, u kojoj je bilo i sjedište cesargradske oružane straže, krajem 19.st. prelazi u ruke mještana.

Kuće staroga Klanjca su pretežito bile drvene. Već krajem 18. st. započinje zamjena drvenih građevina zidanicama, a najstarije su građena od kamena sa Cesargrada. Osim kurija, izgled Trga će se definirati tijekom 19. st. i nizom drugih većih zidanica. Jedna od njih je velika uglovnica trgovca Broza, koja je u posljednjih nekoliko godina adaptirana i u njoj je danas smještena Gradska knjižnica. Postavljanjem spomenika Antunu Mihanoviću na središtu Trga (Mihanović je posljednje godine života proveo u Novim Dvorima gdje je i umro te pokopan na starom groblju u Klanjcu) godine 1910. mjesto je dobilo još jedan element koji ga čini pitoresknim srednjoeuropskim gradićem.

Iz svega rečenoga vidljivo je da je Klanjec kroz svoju dugu povijest zaista bio i jedno kulturno središte kraja. Stoga niti ne začuđuje da su u njemu rođene brojne ličnosti čiji doprinos hrvatskoj kulturi, umjetnosti, znanosti je neizbrisiv. Navedimo samo neke od njih: Ivan Broz (jezikoslovac i tvorac prvog hrvatskog rječnika sa F. Ivekovićem), Franjo Iveković (filolog, zagrebački kanonik), Oton Iveković (slikar, takođe pokopan na starom groblju u Klanjcu), Ćiril Metod Iveković (arhitekt i arheolog), Josip Canić (muzikolog i glazbenik), Antun Augustinčić (kipar, poklonio sva svoja djela rodnom mjestu, a koje je izgradilo Galeriju Antuna Augustinčića), Kvirin Broz (pčelar) i brojni drugi.

dr. sc. Marina Krpan Smiljanec

 

http://www.klanjec.hr/o-nama/povijest/

 

Antun Mihanović:

 

iYNP9iB.jpg

 

Oton Iveković:

 

zFyu2FO.jpg

 

Antun Augustinčić:

 

sMvdMiw.png

 

Ivan Broz:

 

Ux3qMSx.jpg


Carpe Diem: Savski Marof, 23. ožujka 2019.

24.03.2019. - 15:14

Kolodvor Savski Marof je već prikazan u nekoliko putopisa, ali se ne sjećam da ga je netko obišao sa jednog na drugi kraj. Stoga sam se u subotu uputio na novi railfanovski pohod u kolodvor koji mi je zemljopisno najbliži.

Obično u svojim putopisima predstavljam i mjesto po kojem kolodvor nosi ime, ali u ovoj prilici nema se što predstavljati - seoce s 29 (dvadeset i devet) stanovnika prema popisu stanovništva iz 2011. godine. Ipak je dalo ime željezničkom kolodvoru sa 7 kolosijeka, iako se on stvarno nalazi na razmeđu sela Prudnice i Prigorje Brdovečko.  

 

Kao što se vidi na satelitskoj snimci:

 

hyD6NHF.jpg

 

Savski Marof je pogranični kolodvor na pruzi M101 Državna granica - Savski Marof - Zagreb Glavni kolodvor, na kilometarskom položaju 446+108. U razdoblju 1941.-1945. bio je pogranični kolodvor između endehazije i njemačkog Reicha, a pograničnim je ponovo postao 1992. godine nakon međunarodnog priznanja Hrvatske i Slovenije. Od susjednog kolodvora Zaprešić u smjeru Zagreba udaljen je 6,5 km, a od državne granice 5 km. Najveća dopuštena duljina vlakova na 1., 2., 3. i 5. kolosijeku je 614-623 m, a najveća dopuštena brzina kroz kolodvor je 60 km/h.

 

Zgrada kolodvora:

 

ylLYmuP.jpg

 

ecDh6Wo.jpg

 

Gran'čni prijelaz, kretanje ogr'ničeno

 

J3SaLGi.jpg

 

S prometnikom sam odmah uspostavio dobre diplomatske odnose:

 

h1X7X4e.jpg

 

Nekoliko sličica iz prometnog ureda...

 

WxTuSQV.jpg

 

ZsJHDqw.jpg


Carpe Diem: Sisak Caprag, 7. ožujka 2019.

08.03.2019. - 06:21

Uželio sam se pruge, a nije me na njoj bilo podulje vrijeme. Odlučio sam pohoditi još jedan kolodvor koji nije pobliže predstavljen i na kojem sam imao samo jedno kratko ''bavljenje'', iako sam kroz njega prošao vlakom nebrojeno puta. Željezničke veze su bile povoljne, s dva presjedanja u Zagrebu. Ukupno sam u oba smjera prevalio cca 158 km, neloše za početak sezone.

Napominjem da putopis nije složen po vremenskom slijedu već tematski.

 

Moje odredište na Google Earthu:

 

0biqGtV.jpg

 

Na Glavnom kolodvoru u Zagrebu ''oduševila'' me perspektiva da putujem 54 km s ovakvim pogledom kroz prozor. U HŽ PP još nisu shvatili da je vrijeme božićnog vlaka davno prošlo:

 

q0binKT.jpg

 

I tako sam brzinom do 140 km/h, svemirska pojava u odnosu na taljiganje od Savskog Marofa do Zagreb Glavnog, dospio u Caprag.

 

Kolodvor (1)

 

SvrmMXw.jpg

 

Sisak Caprag je međukolodvor na pruzi M502 Zagreb Glavni kolodvor - Sisak - Novska, na kilometarskom položaju 369+966. Nekada je bio i odvojni kolodvor za pokojnu prugu Sisak - Topusko - Karlovac. Od susjednog kolodvora Sisak u smjeru Zagreba udaljen je 4,5 km, a od kolodvora Blinjski Kut u smjeru Novske 8 km. Najveća dopuštena duljina vlakova na 3. i 4. kolosijeku je 575-583 m ovisno o smjeru vožnje, a dopuštena brzina kroz kolodvor je 40 km/h.

Kako je kod mene red i običaj odmah sam se javio prometniku i šefu kolodvora, pokazao dopuštenje HŽ Infre za fotografiranje, objasnio da sam ljubitelj željeznice i usput razmijenio nekoliko riječi s tim srdačnim i susretljivim ljudima. Nažalost, nisam im zabilježio imena.

 

Dvije sličice iz prometnog ureda:

 

D14Pwh5.jpg

 

sNrT6MS.jpg

 

Biti će ovdje zanimljivih railfanovskih motiva:

 

h1WM8Wi.jpg

 

Ovo pripada Pružnim građevinama:

 

pxP6gcT.jpg