Nakon podužeg razmišljanja, kam otić, naravno nekam u bližoj Europi, odluka je pala na Veneziu..
Makar u počecima planiranja nije bila ni na kraju liste mogućih odredišta, ali evo ipak..
Naravno na put se išlo vlakom, kak bi drugač..
Kak iz Zagreba imamo neograničen izbor vlakova prema Italiji, izbor je pao na jedino moguće rješenje EN "Venezia"..
Po svemu sudeći taj vlak je idealan za putnike-turiste koji hoće jen dan provest u Veneziji..
Polazak iz Zagreba u 23:35 i dolazak u Veneziu u 7:16..
Povratak iz Venezie u 21:20 i dolazak u Zagreb u 4:18..
Taman imaš ~14 sati da obiđeš ovaj divan grad, što i je i nije dovoljno, kak se uzme, al da obiđeš glavne znamenitosti i više nego dovoljno..
Prvo, cijena karte..
Naravno, ak neznate na tom vlaku postoji određeni broj jeftinih karata, koje kreću od ~114 kuna u jednom smjeru po osobi, pa naviše, ovisno od cijene tečaja Kuna - Juro..
Eto, mi uspjeli dobiti karte Zagreb - Venezia za 380 kuna i Venezia - Zagreb za 224 kune, kaj bi u konačnici izašlo ~300 kunića po osobi, kaj i nije prevelika cifra..
Došli mi na kolodvor već oko 23h, bolje bumo mi malo pričekali, malo me držala pozitivna nervoza, ustvari prvi put prelazim vlakom granicu, ne računam onu na štreki Đurmanec - Rogatec....
Vlak je malo kasnil iz Budimpešte, kojih 10-ak minuta, zanemarivo, jer ovak i onak skoro pol vure čeka na glavnom, da mu nakelje ŽS-ov kušet..
Smjestili se u naš vagon, MAV-ov Bmz vagon..
Kaj reći o njemu, sicevi su oke, daju se razvući, makar nisu preveč udobni za spavanje, ali ko bi spal kad se voziš..
Sa Glk nemam ni jednu sliku (ustvari zanemarite ovu tvrdnju
I krenuli mi polako, naravno prvo mi je sve poznato, Kjustošija, Vrapče, Gajnice, Podsused..
Ali, naravno da me nekaj u Zaprešiću vuklo na desno, držim se one Erraserove, "leve ne iti", ali kaj se more..
Je, brzo nam je došel kondus, pregledal karte i neznam zakaj se samo naši potpisuju na poleđinu karte..
Ah, imaju nekakav opaki stav, te zapovjedničkim tonom pitaju koje ti je odredište, moram priznati da mi je to bilo malo neugodno..
Zišli su u Savskom Marofu i mi nastavili dalje prema EU..
Uletili u EU i prvo smo malo stajali, onda su nam došli i Slovenski graničari i carinici..
E, sad su nam svakome diktirali imena i prezimena u njihov centar i provjeravali nas..
To je išlo ono: "I" kao Ivica, "V" kao Velenje, "O" kao Oliver, "G" kao Gorenje i tak..
Naravno, potrajalo je dok su obišli cijeli vagon..
Neka tipica je imala, a kaj ja znam, neku stranu putovnicu i nju su malo više davili..
Je, u vagonu je bilo kojih 15-20 putnika..
Moram priznati da sam se ugodno iznenadil kad me iznad sica na mjestu di pišu rezervacije pisalo Zagreb Glk - Venezia i datum..
Sve su nas iskontrolirali i krenuli smo dalje, došel je i Slo kondukter i otisnul sitni žigić..
Ugodna vožnja uz Savu, moram priznati da dosta piče tam, da se to fino osjeti kad prelazi iz zavoja u zavoj..
Kad si onak blizu savi, uvijek ti padne na pamet da bi vlak mogel i frknut u tihu hladnu vodicu, a vagon ima obloke koji se nedaju otprti, pa ti u miru spavaj..
Ubrzo je kondukter i prigušil svjetla u vagonu na nagovor putnika i svi su lagano tonuli u san, osim mene..
Ja naravno nisam mogel zaspati, divil sam se crnom krajoliku..
Eh, samo kakvo svjetlo moreš videti vani, inače kao da je crna ploča ispred tebe, čak ni ne pomaže da si glavu prisloniš uz prozor i rukama zakloniš od svjetlosti..
To je nedostatak noćnog putovanja, a inače prolazili smo uz predivne krajeve koje bi joj jednom trebal obići po danu..
No, da nebu sve ostalo samo na priči, bum nahitil i koju sliku..
Usred noći smo došli u Ljubljanu, sva sreća bilo je nekaj vlakića na kolodvoru pa se moglo to pofotkat..
Naravno prvo njihov Pendolino..

Sdruge strane ima i Bl-ova..

Malo reklama..

Još malo Bl-ova..

Pogled iz hodnika kroz vrata..

ICS..


Kaj mu je to..

U vagonu imaju i kartu s MAV-ovom mrežom..

Opet smo bili u mraku, osjetil sam kak se kod Borovnice penjemo uzbrdo i kak uzimamo zavoj, al nažalost to nisam mogao vidjeti..
Putem smo još sreli mercedesa, rekel bi da je to bila Pivka u pitanju, manevrirali su s njim..

Onda smo došli u Sežanu, tu smo bili kojih 10-15 minuta..
S jedne strane je bil kanarinac iliti kanarček..

A s druge..





Onda smo krenuli prema Villi Opicini i došli tam i opet čekali oko pol vure..
Tam su nam došli Talijani, samo nas pogledali i pogledom rekli pokušajte dalje nastaviti spavati, a ja naravno nisam oka ni sklopil, ustvari pokušal sam i na tome je ostalo..
Tu su nastale dvije fotke..


Moram primjetiti da je na većini njihovih stanica prvi peron tako mali, možda svega 3-4 metra, očito naslijeđe iz nekih prošlih doba..









































































