Navodno je nešto slično korišteno već tijekom američkog građanskog rata kad su Sjevernjaci sistematski uništavali željezničku infrastrukturu Juga (što je imalo dalekosežne pozitivne posljedice, ali to je već druga tema).
Naprava se sastoji od teške željezne/čelične grede opremljene kljunom na kraju, montirane na vagonu s mogućnošću pomicanja po vertikali.
Kljun bi se spustio među pragove, a onda bi zaprega potegla. Obično su u zaprezi bile po 3 lokomotive.
Kidanje pragova kombiniralo se s malim eksplozivnim nabojima koji su se postavljali na tračnice i tako ih razarali.
Službeni njemački naziv uređaja je bio Schienenwolf pa odatle i naziv teme (Šinski vuk).
U željezničkom muzeju u Beogradu postoji jedan takav koji je korišten na 760 mm prugama. Ako se pojavi slika...
Inače, ta tehnika razaranja (iako rezultati djeluju strašno) je prilično kratkotrajna mjera jer je željeznica jako žilavo biće i ako postoji mogućnost dobave zamjenskih pragova, nije teško zamijeniti ih. Potrebno je samo dovoljno radne snage, a toga se, hvala bogu, u ratu uvijek nađe.
Jedini učinkoviti način zaustavljanja željeznice je intenzivno razaranje donjeg stroja za što treba rana pretpriprema, a u žurbi se ne može realizirati. Izuzetak su, naravno, mostovi i tuneli, ali je praksa pokazala da dobro organizirana vojska i s time brzo izlazi na kraj.
