Jump to content

Tramvaji juriju - utisci o ZG tramvajima, proleće 2017.


jz 363

Recommended Posts

Lična zapažanja o tramvajima u Zagrebu (nakon posete hrvatskoj prestonici krajem 3. meseca) objavljujem dužeg vremena; trebalo je nakon puta skupiti utiske, razvrstati i obraditi fotomaterijale, ispisati i prekucati beleške, koje su nastajale još u Zagrebu. Ali i ohrabriti se na pisanje i odvojiti slobodno vreme za to. Glavni razlog moje posete (može delovati neobično) bile su vožnje, razgledanje i fotografisanje zagrebačkih tramvaja, pre svega onih tipova koji su nekada vozili u Beogradu i bili neopravdano rashodovani početkom (sada davnih) 90-ih. Naravno, reč je o Bikovima i Česima. Ovi drugi posebno su mi dragi (zapravo omiljeni) tramvaji, verovatno stoga što sam ih u detinjstvu često posmatrao u vožnjama pored beogradskog Kalemegdana. Bez obzira na lične motive, Zagreb je sa svojim šarolikim voznim parkom i razgranatom tramvajskom mrežom, svakako jedan od prvih „tramvajskih“ gradova koji bi svaki tramvaj-ljubitelj trebalo da poseti.

 

U Zagrebu sam prvi put bio u avgustu 2013. godine (ako izuzmem jednu davnu posetu s kraja 80-ih, kao i tranzitne prolaske vozom), ali imao sam tu nesreću da sam se tada zatekao usred letnjeg tramvajskog režima, kada na tramvajskim linijama nije bilo niti jednog Čeha (o Bikovima da ne govorim). Prošlo je još par godina kada sam, čitajući forum, saznao da zagrebački Česi odlaze u rashod, te da Bikovi voze još samo na jednoj liniji. Zato sam krajem zime naprečac doneo odluku o obaveznom putu do Zagreba, koji je uspešno realizovan krajem marta.

 

Ovaj putopis stoga možete čitati u kontekstu reportaže i utisaka o Zagrebu i njegovim tramvajima od posmatrača sa strane, u ovom slučaju beogradskog turiste. Ali i kao poređenje tramvajskih sistema i vozila dve susedne prestonice, njihovih sličnosti i razlika, prednosti i mana. Mnoga moja zapažanja, često su i pitanja i nedoumice, pa će svaka pomoć upućenijih biti od koristi.

 

Budući da je na forumu objavljeno pregršt slika ZET-ove tramvajske tematike, potrudiću se da u putopis postavljam svoje fotografije koje sam prethodno obradio, tj. modifikovao ili (foto)montirao, tako da u jednom dodatnom aspektu bude zanimljiv i onima kojima su zagrebački tramvaji uobičajena pojava.

Link to comment
Share on other sites

  • Replies 60
  • Created
  • Last Reply

Top Posters In This Topic

DAN PRVI

Prvi utisak o nekim mestima, događajima i ljudima je po pravilu najupečatljiviji i ne može se više ponoviti. Najčešće ostaje materijalno nezabeležen (što je i bolje). Takav je bio i moj prvi pravi susret sa zagrebačkim „Čehom“ – tramvajem T4, zbog koga sam se odvažio na zagrebački izlet. Nakon što sam se u sunačno jutro s koferom nakon puta zatekao u Zagrebu ispred hotela u Prisavlju, naišao je plavi tramvaj T4 s prikolicom. Moje oduševljenje je bilo veliko, ali i nespretnost da brzo izvadim fotoaparat i dokumentujem prvi pravi susret sa ZG Čehom. Ništa strašno – slika je tu, u mom pamćenju, žao mi je što vam je ne mogu pokazati, pošto je najlepša od svih.

 

 

Smeštaj sam rezervisao na Savskoj cesti. Lokaciju sam planski odabrao, shvativši da je na trasi tramvajskih linija kojim saobraćaju Česi. Pokazaće se da je takva odluka bila više nego ispravna.

Nakon što sam se smestio, raspakovao i osvežio, izašao sam na ulicu, u pohod novim otkrićima. Još nije bilo ni podne, tako da je dobar deo dana bio preda mnom.

 

 

Savski most je ujedno i naziv tramvajsko-autobuskog terminala, Zagrepčanima dobro poznat. Na terminusu okreću tramvajske linije 4 i 7, a što je najvažnije, na obe linije saobraćaju upravo „česi“ tako da je mogućnost čestog dolaska ovih vozila bila zagarantovana. I naravno, bilo je tako; na ulaznoj stanici već su stajala dva tramvaja (svaki na jednoj liniji). Kakvo ushićenje! Fotografisanje, razgledanje... Nakon što sam kupio trodnevnu kartu, ušao sa u praznu 7-icu, rešen da se provozam prema Novom Zagrebu.

 

NdwmfVf.jpg

Nakon što je "četvorka" otišla, na terminusu je ostala samo "sedmica". Meni je lično draža tirkiz-plava od šerpa-plave, zato vam Čeha predstavljam u nešto izmenjenoj varijanti

 

 

m9eiR2S.jpg

 

Tramvaj T4 B4 YUZ, prvi utisci

– originalni dizajn, ekstravagantni izgled prednjeg čela, lepo oblikovano zadnje čelo – ni sasvim oble, ni

sasvim ravne linije

– zvuk B4 prikolica je neutralan

– voze meko, mekše i od ĐĐ201 i NT2200

 

Moja prva vožnja zagrebačkim Čehom je bila na liniji 7, od Savskog mosta do Borovja. Stekao sam utisak da nisu brzi kao KT4, čak ni na izdvojenim koridorima preko mostova i na Novom Zagrebu, gde bi mogli slobodno da razviju veću brzinu. Smešno je što su mu prozori relativno niski (za razliku od Katica) – viši ljudi koji npr. stoje u njemu neizostavno moraju da se sagnu kako bi imali nesmetan pogled na ulicu. Ekstremnija situacija po tom pitanju bila je samo u nekadašnjim beogradskim PCC 2, koji su imali još sitnije prozore (prozorčiće).

 

 

deSCjqh.jpg

 

 

P.S. Pošto prvi put ulazim u ozbiljnija postovanja (teme, fotografije i sl.) ne zamerite za rascepkana postovanja

Link to comment
Share on other sites

Tokom svoje prve zagrebačke vožnje, na Zapruđu sam napravio kratku pauzu kako bih razgledao tramvaje u prolazu i „lovio“ lepe kadrove.

 

IN1q03V.jpg

 

Deichmann-Čeh, koga sam sretao više puta tokom svakog dana

 

 

UprN8kt.jpg

 

Linija 8 čeka na polazak

 

 

vjRSECV.jpg

 

Čeh u retro-dizajnu

 

 

19w8o7F.jpg

 

Obale Save

 

 

Tokom vožnje prema centru, već na Držićevoj sam spazio prvog zagrebačkog Bika u tom danu i rešio da napravim drugu pauzu.

 

Pzhlz4R.jpg

 

Moja ideja za razbijanje monotone total-kolor šeme. Nakon svega, čini mi se da je "total plava" ipak bolja

 

 

Tramvaj TMK 201, prvi utisci

– elegantan „ozbiljan“ tramvaj

– jaki i robusni – jasno mi je zašto u Zagrebu imaju puno poštovalaca i ljubitelja

– mana: u Biku je relativno zagušljivo, zbog malih otvora na prozorima i s tim povezane slabe

mogućnosti protoka svežeg provetravajućeg vazduha. Za razliku od njih, T4 su provetreniji

 

Imajući saznanja s foruma da su Bikovi nastali kao produkt „licence“, tj. na osnovu tehničkih rešenja beogradske Brede 3, zapitao sam se da li je ugođaj u vožnji i sam rad tramvaja jednak svom italijanskom uzoru?

Zvuk rada motora Bika je najsličniji zvuku Düwag tramvaja, ali ne sasvim; čuje se i nekakvo „satno“, cak-cak-cak, otkucavanje (kontroler?). Na momente zvuk čak zaliči i na Katice (!), ali možda se i varam. Prikolice su (naravno) neutralne po zvuku (recimo kao švajcarske prikolice u Beogradu).

Za razliku od Čeha, Bik je nekako tvrđi u vožnji, sliči Düwag-u (ali se za razliku od njega ne klati – posledica dobrog ogibljenja, ili stabilnih osovina?). Izgleda da sam prilikom svoje posete Zagrebu imao dosta sreće, jer sam ih često susretao (naravno, samo na liniji 2), čak i prilikom međusobnog mimoilaženja. Poslednjeg dana mog boravka, na Vodnikovoj su u istom smeru, jedan za drugim čak vozila dva Bika sa prikolicama, verovatno kao posledica nekog zastoja, ili gužve u špicu. Moja prva vožnja Bikom je bila kratka, od Branimirove do Kolodvora. Potom sam narednim Bikom produžio do Črnomerca.

Primetio sam tokom vožnji da na tramvajima postoji tzv. dupla posada – vozač i drugi saradnik (takođe vozač?) koji uglavnom sedi na prvom sedištu. Možda je doduše to bila puka slučajnost, ali ostaje činjenica da sam (pre)više puta primetio prisustvo tog drugog „Zetovca“.

 

Još par reprezentativnih sa Držićeve;

 

bNtFiN0.jpg

 

gAQh0Wd.jpg

 

U Zagrebu, kao i u Beogradu važi isto pravilo, da se registracija vožnje pomoću magnetne kartice (tako ću je zvati) treba obaviti prilikom svake vožnje, te da neregistrovanje (uprkos važećoj karti) povlači kaznu. Međutim, prodavac karte na terminalu na Savskom mostu mi je naglasio „trebalo bi...“ što je valjda sugerisalo da se ljudi u praksi toga ne drže. Ipak nisam hteo da rizikujem problem s kontrolorima u sredini koja mi nije poznata, tako da sam se za tri dana boravka u Zagrebu registrovao oko 45 puta (koliko je ukupno bilo mojih vožnji tramvajima)!

Putnici u Zagrebu generalno plaćaju karte. Automati za poništavanje imaju dve mogućnosti potvrde vožnje, putem magnetne kartice i poništavanja obične papirne karte (drugi sistem je do kraja 90-ih postojao i u Beogradu). I to je odlično. Veliki broj ljudi na tramvajima od vozača kupuje papirne karte za jednu vožnju (postoje izgleda i polusatne karte), tako da je moj utisak da se u Zagrebu ljudi manje švercuju nego u Beogradu. Zanimljivo je da tokom tolikih vožnji koje sam imao, ni jednom nisam naleteo na ZET kontrolore.

Ono što nisam očekivao je da su zagrebački tramvaji u vožnji generalno sporiji od beogradskih. Iako je tramvajska infrastruktura u najvećoj meri odvojena od drumske (oduševili su me podzemni prolazi za svaku tramvajsku stanicu na Novom Zagrebu), čekanja na semaforima su zapanjujuće duga (npr. raskršće Držićeva-Vukovarska, Branimirova-Šubićeva itd.). Gužve i spore vožnje su i na Ilici (od Frankopanske prema Črnomercu), pa ne čudi da je vozač Čeha prilikom jedne od vožnji, verovatno iznerviran, u jednom trenutku potegao T4 svom snagom, tj. brzinom. Spore vožnje su i između Frankopanske i TBJ, ali to je već razumljivo, budući da ovde treba paziti na pešake koji sve vreme prelaze s jedne na drugu stranu ulice (Ilice). Budući da sam u hodu fotografisao tramvaje na ovom potezu, sve vreme sam pazio na mimoiduće tramvaje koji su mi dolazili spreda i s leđa – nimalo bezazleno! Tramvajska trasa u centru (na Ilici) podseća me na tramvajsku trasu u centru Bremena, gde sam takođe imao priliku da se provozam tramvajima. Tamo je isto – s centralnog gradskog trga, tramvajska pruga vozi glavnom pešačkom ulicom, no tamo su tramvaji malo brži. Sličnih primera ima još.

 

Gužve na zagrebačkim tramvajima su za mene još jedna novina – na beogradskim tramvajima generalno nema tolikih gužvi (čak ni i u vreme saobraćajnog špica), što nije neobično, budući da u centru Beograda tramvaji nemaju tolikog učešća, tj. nisu glavni sistem prevoza. Pored toga, deluje da Zagrepčani (to je takođe samo moj utisak) nekako nemaju ravnomerni protok kroz tramvaj, tako da se ne sme računati da će u trenutku izlaska oni ispred tebe (pri stepenicama) automatski da se pomere, ili izađu pa uđu kako bi oslobodili prolaz.

Link to comment
Share on other sites

Zanimljivo je čitati dojmove nekog "sa strane" jer uvijek dobijem drugačiji pogled na nešto što više ne primjećujem.

Moj bivši kvart Zapruđe je dobar odabir mjesta za fotkanje. Tu se može svega vidjeti.

Čekam nastavak.

Deda je vozio seriju 32

Ja sam samo običan ferroequinolog

Link to comment
Share on other sites

Zanimljivo je čitati dojmove nekog "sa strane" jer uvijek dobijem drugačiji pogled na nešto što više ne primjećujem. Moj bivši kvart Zapruđe je dobar odabir mjesta za fotkanje. Tu se može svega vidjeti. Čekam nastavak.

 

Tako je to uvek - mnoge detalje svoga mesta ne primećujemo ili ih prihvatamo zdravo za gotovo. Treba ponekad pokušati gledati svoj grad očima turiste. U slučaju Zagreba, meni je bilo izuzetno zanimljivo da posetim mesta koja sam gledao na mapama, fotografijama ili video snimcima - to je tek zanimljivo, sve sama kultna mesta!

 

U Zapruđu sam se (nažalost) zadržao samo prvog dana - žao mi je što me Česi na linijama 8 i 14 "nisu sačekali", inače bi mi okretnica u Zapruđu postala konstantna lokacija. U vezi s tim, još jedan utisak; lepo je videti kako su u Zagrebu još "onomad" pametno planirali tramvajsku infrastrukturu, te gradili okretnice s više koloseka, ili (u slučaju Zapruđa) postavljali preticajne koloseke - nema ometanja tramvaja s drugih linija! U Beogradu su tek prilikom poslednjih rekonstrukcija počeli redovno da udvajaju koloseke na okretnicama sa više linija. I pored toga, okretnica "Ustanička", na kojoj okreću čak 4 linije poseduje samo šturc!

 

Do sledećeg nastavka, još par fotografija iz Zapruđa;

 

gzWvnzm.jpg

 

Pogled na Aveniju Dubrovnik

 

 

iKuJR0j.jpg

 

Deichmann-Čeh

 

 

9sAnGSc.jpg

 

Sljeme - čuvar nad gradom

Link to comment
Share on other sites

Odličan putopis, sve pohvale! Zasad, evo mojih kometara:

 

čuje se i nekakvo „satno“, cak-cak-cak, otkucavanje (kontroler?)

Za taj zvuk sam se i ja dugo vremena pitao što je, ali da, svakako dolazi iz upravljačnice. Kad se tramvaj kreće čuje se, a kad stane nestane taj zvuk. Kasnije sam saznao da se taj zvuk čuje i u nekim tipovima lokomotiva, ali još ne znam što je.

 

 

naravno, samo na liniji 2

Tko bi rekao, ali zadnjih mjesec dana ih se može vidjeti i na 11-ici, najopterećenijoj ZG tramvajskoj liniji. Donedavno su vozili i na 1-ici i 12-ici.

 

 

tako da je moj utisak da se u Zagrebu ljudi manje švercuju nego u Beogradu

Ova tvrdnja bi sigurno bila istinita da u Zagrebu ima više kontrolora. Naime ja sam na zadnju kontrolu naišao negdje prije mjesec dana, a kontrolu prije toga u 9. mjesecu 2015. (a svakodnevno se vozim tramvajima)! Tim više, Zagrepčani se više švercaju, znajući da će "sresti" kontrolu u prosjeku svakih 10 mjeseci. Koliko sam upoznat sa situacijom kontrolora u Beogradu, tamo ih ima puno više pa su ljudi "više na oprezu".

 

 

verovatno iznerviran, u jednom trenutku potegao T4 svom snagom, tj. brzinom

To se VRLO često događa, u svim tramvajima, na svim lokacijama. Nerijetko vozači po Horvaćanskoj tjeraju tramvaje maksimalnom brzinom, očito sretni što mogu malo ubrzati jer su se zadnjih 15 minuta oprezno i neodvojeno od ostalog prometa vukli 20 km/h po Savskoj.

 

 

Gužve na zagrebačkim tramvajima su za mene još jedna novina

To je još jedno obilježje ZG tramvaja. Previše ljudi ga koristi, neke linije su cijeli dan prenapućene. Štoviše, čak i izvan rush hour-a na 11-ici se stvaraju neopisive gužve, ponekad trebaš čekati sljedeći tramvaj jer je ovaj prepun.

Vikendom je skroz druga stvar, pogotovo nedjeljom, kada tramvaji voze (polu)prazni.

 

 

tako da se ne sme računati da će u trenutku izlaska oni ispred tebe (pri stepenicama) automatski da se pomere, ili izađu pa uđu kako bi oslobodili prolaz

Samo im kažeš "samo malo" ili "oprostite" i svih 10 ljudi koji su se nabili na vrata će izaći iz tramvaja i pustiti te da izađeš. Pri još većim gužvama ili na važnijim stanicama to se događa automatski, odnosno svi ti ljudi izađu i puste one koji izlaze na toj stanici da odu.

 

 

Strpljivo očekujem nastavak! :palac:

Link to comment
Share on other sites

... čuje se i nekakvo „satno“, cak-cak-cak, otkucavanje (kontroler?)...

 

 

...

 

Za taj zvuk sam se i ja dugo vremena pitao što je, ali da, svakako dolazi iz upravljačnice. Kad se tramvaj kreće čuje se, a kad stane nestane taj zvuk. Kasnije sam saznao da se taj zvuk čuje i u nekim tipovima lokomotiva, ali još ne znam što je.

...

 

To "satno otkucavanje" je Haslerov tahograf. Bik ima Hasler Bern R10 tahograf.

Ovo je Hasler Bern R10 iz moje kolekcije. Nažalost, nije iz tramvaja nego iz kamiona. Kupio sam ga na jednom auto otpadu.

https://www.youtube.com/watch?v=u_PM1SM0ubQ

Link to comment
Share on other sites

Odličan putopis, sve pohvale! Zasad, evo mojih kometara:

 

Za taj zvuk sam se i ja dugo vremena pitao što je, ali da, svakako dolazi iz upravljačnice. Kad se tramvaj kreće čuje se, a kad stane nestane taj zvuk. Kasnije sam saznao da se taj zvuk čuje i u nekim tipovima lokomotiva, ali još ne znam što je.

 

 

Tko bi rekao, ali zadnjih mjesec dana ih se može vidjeti i na 11-ici, najopterećenijoj ZG tramvajskoj liniji. Donedavno su vozili i na 1-ici i 12-ici.

 

 

Ova tvrdnja bi sigurno bila istinita da u Zagrebu ima više kontrolora. Naime ja sam na zadnju kontrolu naišao negdje prije mjesec dana, a kontrolu prije toga u 9. mjesecu 2015. (a svakodnevno se vozim tramvajima)! Tim više, Zagrepčani se više švercaju, znajući da će "sresti" kontrolu u prosjeku svakih 10 mjeseci. Koliko sam upoznat sa situacijom kontrolora u Beogradu, tamo ih ima puno više pa su ljudi "više na oprezu".

 

 

To se VRLO često događa, u svim tramvajima, na svim lokacijama. Nerijetko vozači po Horvaćanskoj tjeraju tramvaje maksimalnom brzinom, očito sretni što mogu malo ubrzati jer su se zadnjih 15 minuta oprezno i neodvojeno od ostalog prometa vukli 20 km/h po Savskoj.

 

 

To je još jedno obilježje ZG tramvaja. Previše ljudi ga koristi, neke linije su cijeli dan prenapućene. Štoviše, čak i izvan rush hour-a na 11-ici se stvaraju neopisive gužve, ponekad trebaš čekati sljedeći tramvaj jer je ovaj prepun.

Vikendom je skroz druga stvar, pogotovo nedjeljom, kada tramvaji voze (polu)prazni.

 

 

Samo im kažeš "samo malo" ili "oprostite" i svih 10 ljudi koji su se nabili na vrata će izaći iz tramvaja i pustiti te da izađeš. Pri još većim gužvama ili na važnijim stanicama to se događa automatski, odnosno svi ti ljudi izađu i puste one koji izlaze na toj stanici da odu.

 

 

Strpljivo očekujem nastavak! :palac:

 

Hvala na pojašnjenjima :palac:

U vreme kad sam bio u Zagrebu, tih 7-8 Bikova je radilo samo na liniji 2 (što je u principu bilo odlično, jer sam znao gde da ih lovim).

Što se izvinjenja pred izlaz tiče, ovamo smo navikli na glasno "samo malo, izlaz!", ali nisam bio siguran da je ista fraza u upotrebi i u Zagrebu. Tako da sam u tim situacijama ostajao pri pardoniranju. S manje ili više uspeha. Ruku na srce, ipak ni jednom nisam ostao zaglavljen.

Link to comment
Share on other sites

Nastavak...

 

Prva moja vožnja u zagrebačkom Biku je bila na potezu od Držićeve do Glavnog kolodvora, gde sam napravio kraću pauzu.

 

5OCUcOC.jpg

 

Nije Bik, ali je s Kolodvora

 

 

Na Kolodvoru sam ponovo ušao u dvojku prema Črnomercu, „Bikovu dvojku“ naravno. Vožnja Vodnikovom, potom uz žel. prugu do Austrijske. Na uglu s Austrijskom još jedna „filmska“ lokacija; mesto pored žel. rampe i sumorni kućerak preko pruge, mesto je gde je sniman film „Fine mrtve djevojke“. Za neupućene, ovo je jedan od prvih hrvatskih filmova koji su nakon 2000. bili javno prikazivani u Srbiji. Verovali ili ne, psovka koju je u filmu izgovorila glumica Inge Apelt (nije korektno pisati ovde), postala je ovamo „popularna“ i od tada vremenom ušla u beogradski sleng. Nazad na tramvaj. Školarci, studenti, radnici – dvojka prema Črnomercu je bila puna sve do poslednje stanice; logično, pošto je to veza za brojne autobuske linije koje voze dalje na zapad. S tim u vezi, razmišljao sam da bi u takvoj situaciji bilo izuzetno opravdano produžiti tramvajsku liniju na zapad niz Ilicu, zar ne? Ne znam koliko je to moguće i koliko sama ulica i njena širina to dozvoljavaju.

Tramvajsko-autobuski terminus na Črnomercu je još jedan primer (i ne samo on) kako je u Zagrebu postojala jasna strategija u planiranju, kombinovanju i suživotu tramvajskog i autobuskog sistema. Tramvaji voze u užem i širem centru, autobusi na gradske obode i u prigradska naselja. Sa terminusima za presedanje, bez prevelikih preklapanja jednih i drugih. U Beogradu se o tome nažalost nije vodilo previše računa, tako da se tramvajske linije u najvećem broju preklapaju s autobuskim; dan-danas se s vremena na vreme uspostavi neka autobuska linija na tramvajskom koridoru. Tako da nije ni čudo što na BG tramvajima nema takvih gužvi kao u Zagrebu. Još jedan primer usporavanja tramvaja u Zagrebu: semafor na izlazu iz okretnice na Črnomercu je relativno dugo zatvoren za tramvaje, ali i za pešake. Sa druge strane, dobro je za fotografisanje zaustavljenih tramvaja.

 

 

TUI61lT.jpg

 

Bik koji me je dovezao na Črnomerec. Inspiraciju za šemu dobio sam na osnovu crteža koji je davno bio postavljen na forumu. Nadam se da mi originalni autor neće zameriti.

 

 

NJdL8tf.jpg

 

Staro i novo...

 

 

F3BjkLd.jpg

 

Čeh-bumbar čeka na izlaz

 

 

yAozxby.jpg

 

Bik čeka na izlaz

 

 

Sa Črnomerca sam se odvezao prema centru Čehom na liniji 6. Nisam tramvajem išao skroz do samo Jelačićevog trga, već sam sišao par stanica pre, na Britanskom trgu. Doći u Zagreb i ne prošeteti Ilicom je kao da u Zagrebu nisi ni bio. Za starije beogradske generacije, prva asocijacija na Zagreb je Ilica. Kada sam svojevremeno kao mlađi pitao prijateljicu svoje majke da mi opiše Zagreb (koja je bila na relaciji ZG – BG), odgovorila mi je: „Zagreb, to ti je Ilica i u njoj tramvaj koji vozi s jednog kraja ulice na drugi“.

Ranije sam Ilicu zamišljao kao dugački tramvajsko-pešački koridor, ali ona je pešačka zona samo na kratkoj relaciji koja ne pokriva čak ni celi potez Frankopanska – TBJ. Šteta zbog tramvaja, koji bi tako mogli brže da voze.

 

w1nA51S.jpg

 

Karakteristični zavoj na Ilici Pred Britanskim trgom

 

HSUMWYy.jpg

 

Ugođaj s Ilice

 

 

F90n9I5.jpg

 

Treba li opis?

 

Bilo je već vreme kasnog ručka, ali je želja da se što više vidi sve vreme odlagala već potrebnu pauzu. Gde jesti na brzaka? Nakon malo premišljanja, izbor je pao na McDonalds restoran koji se nalazi u samom centru, iza Trga Bana Jelačića. Brzi obrok, skoro s nogu. Nakon toga je usledila šetnja prema Draškovićevoj ulici, mestu koje je zgodno za razgledanje i fotografisanje tramvaja. To je bila lokacija koje je trebalo posetiti po obavezno. S tog mesta voze tramvajske linije prema Dubravi, Mihaljevcu, Kolodvoru i Novom Zagrebu, Črnomercu, zapravo skoro u sve delove grada. Frekventno je, a što je najvažnije, česti su i Česi na liniji 4.

 

 

cUbiGB6.jpg

 

Draškovićeva

Link to comment
Share on other sites

Nakon Draškovićeve, usledila je spora šetnja prema Trgu Žrtava fašizma. U središtu trga nalazi se okrugli paviljon, okružen zelenim travnatim pojasom „parkićem“. Ljudi šetaju pse, sede na klupicama, odmaraju. Ko je gledao film „U raljama života“, trebalo bi da se seća završne scene snimljene na Trgu kojim prolazi krem-plavi Čeh s prikolicom. Svedočanstvo o Zagrebu 80-ih i još jedna od ikoničnih predstava grada na filmu.

 

 

cIjYOH7.jpg

 

 

S trga sam se polako spustio ka raskrsnici kod železničkog nadvožnjaka na Branimirovoj. Šetajući ulicom Kneza Višeslava, razmišljao sam kako je i njome mogla biti postavljena tramvajska pruga. Ta potencijalna trasa je mogla da prekrati vožnju iz pravca centra ka, npr. Novom Zagrebu. Ali onda bi Kolodvor ostao bez veze s prekosavskim naseljima. Ili napraviti tom prugom prečicu liniji 8.

 

 

Raskrsnica na Branimirovoj je još jedna frekventna tačka zgodna za razgledanje tramvaja – tu se mogu videti praktično svi tipovi tramvaja koji saobraćaju Zagrebom, a i vozovi na ulazu i izlazu iz Kolodvora. Međutim, to je i prometna raskrsnica drumskog saobraćaja, pa nije baš zahvalna za fotografisanje, budući da automobili najčešće zaklanjaju tramvaje. Šteta. Za neki foto sešn trebalo bi doći ranije ujutru, kada su ulice puste. Branimirova je još jedna „kultna“ lokacija, budući da sam godinama unazad s prozora voza kojim sam putovao, vrebao tramvaje koji su se s železničkog nadvožnjaka videli kao na dlanu. Ovog puta sam u srcu dešavanja.

 

 

EqyEKf9.jpg

 

Vozi me vlak v daljave

 

 

 

Act6jjt.jpg

 

Podvožnjak (nadvožnjak) pri Branimirovoj

 

 

 

uXjMdg3.jpg

 

 

6yXbHw0.jpg

 

Moguća modifikacija

 

 

Tokom kasnog popodneva bio sam na Glavnom kolodvoru i dan je bio na zalasku. Još jedan predah napravio sam na peronu kolodvora, iznenađen nedostatkom vozova i putnika. Prilikom mojih prolazaka vozom kroz Zagreb, užurbanost putnika, masovnost i vozovi na peronima su bili uobičajena stvar, čak i u ranojutarnjim satima. U trenutku moje posete, na peronima je stajao samo sveže ofarbani Mađar i (najverovatnije) IC „Sava“. Kojom sam se navozao na potezu BG – ZG – LJ, od 2000-ih. I gledajući „Savu“ na peronu, sa setom sam se prisećao koliko smo od 90-ih naovamo čeznuli i iščekivali na ponovno uspostavljanje vozova Beograd – Zagreb, bezvizne režime... Danas se granice ukidaju, pružni pravci obnavljaju, ali vozova nema. Sve i da ih ima, iskreno ne znam koliko ljudi bi putovalo oko sedam sati između Beograda i Zagreba.

 

khcQPa6.jpg

 

Skraćenice operatera na železničkim vozilima počinju neodoljivo da liče na skraćenice od pre 100 i više godina (kkStB, StmLB i slično...)

 

 

Xpuc7Ji.jpg

 

IC "Sava" spreman za polazak

 

 

v4wdzYL.jpg

 

Već sam je postovao, ali nek' se nađe - fotografisana je istog dana

 

 

U vreme moje posete Zagrebu, još uvek je važilo zimsko računanje vremena, tako da je sunce zalazilo nakon 17 časova. Na kraju krajeva, ako i nije bilo više zgodno za fotografisanje, ništa me nije sprečavalo da se još malo provozam. Odlučio sam se na još jedan krug Čehom na liniji 6 do Črnomerca.

Ova linija tramvaja mi je tokom boravka u Zagrebu postala omiljena. Zanimljiva je i interesantna zato što saobraća različitim delovima grada, tramvajskim deonicama sa različitim infrastrukturnim elementima – počinje zasebnom deonicom u Sopotu, prolazi okretnicu na Zapruđu, prelazi Savu ulazeći u grad s jugoistočne strane. Sa Glavnog kolodvora, lepim Zrinjevcem izlazi na glavni gradski trg (TBJ), potom vozeći uskom pešačkom zonom Ilicom i ujedno najstarijom prometnicom. Odlazak do Črnomerca i povratak u centar.

 

 

Veče je već nad Zagrebom, umor se polako javlja, vapio sam za odmorom.

Link to comment
Share on other sites

Vrlo je zanimljivo pratiti impresije čovjeka iz Beograda o zagrebačkim tramvajima. Bravo i nadam se skorom nastavku. :palac:

Što se tiče eventualnog produljenja tramvajske pruge od okretišta Črnomerec Ilicom dalje prema zapadu, u OVOJ temi smo potrošili četiri stranice za raspravu o tome. Tako nešto, sa mog osobnog stajališta jer koristim taj prometni smjer, ne bi imalo svrhe s obzirom da bi trasa išla neposredno uz željezničku prugu kojom voze prigradski vlakovi (55 pari dnevno).

Usput, pobudio si mi nostalgiju za beogradskim tramvajima. Svaki put kada bi posjetio grad provozao bi se krugom dvojke, a najljepše je bilo kada je vozio dobri stari Brown Boveri.

 

Serija 05 je zakon!

Link to comment
Share on other sites

Vrlo je zanimljivo pratiti impresije čovjeka iz Beograda o zagrebačkim tramvajima. Bravo i nadam se skorom nastavku. :palac:

Što se tiče eventualnog produljenja tramvajske pruge od okretišta Črnomerec Ilicom dalje prema zapadu, u OVOJ temi smo potrošili četiri stranice za raspravu o tome. Tako nešto, sa mog osobnog stajališta jer koristim taj prometni smjer, ne bi imalo svrhe s obzirom da bi trasa išla neposredno uz željezničku prugu kojom voze prigradski vlakovi (55 pari dnevno).

Usput, pobudio si mi nostalgiju za beogradskim tramvajima. Svaki put kada bi posjetio grad provozao bi se krugom dvojke, a najljepše je bilo kada je vozio dobri stari Brown Boveri.

 

Stanley, hvala na komentarima i linku za temu. Ideja o produženju pruge s Črnomerca na zapad mi je prosto došla videvši da se tokovi putnika u tramvajima prosto ne završavaju (ili čak smanjuju) do Črnomerca, što mi je indikovalo da bi produženje tramvaja verovatno bilo isplativo. Mada, istina je da je železnica već tu...

 

Savremenik beogradskih BBC tramvaja? :eek:​ Počašćen sam, moj duboki naklon :!:

 

Iskoristio bih to za jedno pitanje znatiželjnika; budući da su Bikovi izrađeni na osnovu beogradskih Breda 3 tramvaja, koliko su oni bili identični u radu, vožnji? Da li su rad motora, brzina i zvuk Bika i Brede 3 isti, ili postoji razlika? Da li sam vožnjom u Biku mogao da uprizorim i dočaram sebi rad Brede 3?

Link to comment
Share on other sites

DAN DRUGI

 

Ranim jutrom drugog dana boravka odšetao sam do Save, kako bih udahnuo svež vazduh s reke i razgledao njene obale. Ispostaviće se da je svaki dan boravka u Zagrebu započinjao odlaskom do Savskog mosta, koji mi je postao posebno drago mesto. Primetio sam da se terminus Savski Most na forumu kritikuje i grdi kao nekakvo ruglo na kome je vreme stalo; meni se upravo zbog toga svideo; idilični kraj, lokacija posebnog ritma, gde se može osetiti dašak mira usred gradske vreve. Mogućnost čestog susretanja sa Česima je bila velika, a vozila su se zadržavala dovoljno vremena na terminusu pre polaska. Reka Sava na svom toku kroz Zagreb deluje pitomo i lenjo, mada mi je poznata i njena druga priroda; velika poplava polovinom 50-ih, koja je ugrozila grad. Posmatrajući je tog jutra, činilo mi se da je toliko plitka da se može pregaziti. Šetajući preko starog, pešačkog mosta, nisam mogao da se otmem utisku kako je pre 60-ak godina ovo bio glavni ulaz u Zagreb s južne strane. Gledajući promet na susednom Jadranskom mostu, ne mogu da zamislim šta bi bilo da je stari most ostao jedini. Oba mosta pokazala su se kao dobre tačke za fotografisanje. Ali fotografija nije sve – najlepše se dokumentuje ono što se vidi golim okom i ostane zabeleženo u pamćenju. Počinje čehomanija;

 

c9NapfR.jpg

 

10458016023278453385.jpg

 

Čeh 464, pre i po dolasku na Savski most

 

pZjm3Cz.jpg

 

Čeh s dve strane ličnosti

 

9ipygKr.jpg

 

COpmo0X.jpg

 

nastaje gužva

 

8DfKuu4.jpg

 

9hw69T5.jpg

 

jutro na Savi, mostovi i vozovi

 

TaijnpC.jpg

 

Dobrodošli u Grebza - na tramvaj, pa u centar!

 

Na ovoj fotografiji je osim promenjene boje, "fotomontiran" ceo jedan deo tramvaja. Iskusni znalci pogodiće o kom delu je reč. Razlog za to je bio prolaznik koji je u trenutku okretanja tramvaja stajao ispred njega telefonirajući - morao sam da ga maknem sa fotografije i oslobodim kadar za T4

 

0gsu3nd.jpg

 

Malo autobusa. Da li su zagrebački MAN-ovi ove serije došli direkt iz Nemačke, ili su možda sklapani u Avtomontaži?

 

 

 

 

Link to comment
Share on other sites

Sa Savskog mosta sam krenuo na novo putešestvije. Trokut, Velesajam, Sopot. Ponovni prelazak Save na Držićevu. Prolazeći ispod Slavonske avenije sa zanimanjem sam posmatrao još jednu „kultnu“ lokaciju – Petlju. Kao klinac sam čitao roman „Petlja“ Pavaa (da li tako glasi genitiv imena Pavao?) Pavličića. Dečji roman iz žanra detektivskih priča čija se radnja najvećim delom dešava na Novom Zagrebu i oko „petlje“, u čijoj okolini vreba manijak što napada žene. Od tog (davnog) trenutka, „petlja“ je postala još jedna intrigantna lokacija u Zagrebu koja se morala videti. Inače, preko te (i nekih drugih) knjiga, klinci iz Beograda smo se upoznavali sa tada nepoznatim rečima kao što su npr. „rajčica“, „tinta“ i slično, otkrivajući njihovo značenje. Ako me pamćenje dobro služi, pisac se u romanu poslužio „pesničkom slobodom“; u jednom od poglavlja opisuje tramvajsku liniju na Novom Zagrebu koja, zbog svoje kružne putanje, nema poslednju ni početnu stanicu!? Koliko znam, takva linija nije postojala, ali možda je bila reč i o autobuskoj liniji...

 

oR97yjc.jpg

 

xVywkgA.jpg

 

Vozio sam se tramvajem do raskrsnice Držićeve i Vukovarske i tu rešio da ipak siđem i preprečim put natrag na Prisavlje vožnjom tramvajem kroz Vukovarsku (pre pravog odlaska u grad, trebalo je doručkovati). Red je bio da se provozam zagrebačkom Katicom, radi upoređivanja s beogradskim rođacima (rođakama?).

 

Tramvaj KT4 YUZ, prvi utisci

– nakon više od 30 godina u saobraćaju, zagrebačke Katice su bolje očuvane i održavane nego one istog

godišta u Beogradu

– voze brzo (tj. brže od T4 – deluje da su stabilniji i mekši od Čeha, ali to je možda do pruge na

Vukovarskoj koja je u pravoj liniji i izdvojena od automobila)

– vozačka kabina je lepše odeljena (tj. zastakljena, sa prozorima prema putničkom delu), od onih u

beogradskim. Takođe, na levoj strani između kabine vozača i prvog sedišta je više praznog prostora

nego u beogradskim KT4

 

Primećujem da je na velikom broju KT4 pantograf zamenjen i da su dobili novi tip, identičan onom na NT2200. Zašto je to izvršeno, da li je bilo potrebe za tim? Novi pantograf deluje robusnije (barem vizuelno) i manje skladno nego stari. Nadam se da će T4 biti pošteđeni te modifikacije. Kad sam već kod pantografa, primetio sam da su u poslednjih 15-ak godina palete na pantografima zagrebačkih tramvaja promenjene i da su svi pantografi u crnoj boji. Da li su to samo prebojeni Minelovi pantografi, ili su zaista zamenjeni? Osim pantografa, mnogi KT4 su dobili i nova vrata koja mi se (a to je samo stvar mog ličnog utiska) generalno ne sviđaju, ni na jednom tipu tramvaja. Deluju kao „futuristički“ element primenjen u klasičnom stilu. Nikako da se priviknem na duguljasta stakla celom dužinom i prosto ne znam na kom tipu tramvaja takva vrata izgledaju neskladnije. Nadam se da to nije „moda“ koja će se proširiti na preostala vozila.

Prokomentarisao bih još jedan detalj vezan za zagrebačke tramvaje, koji upućuje na red i primerno održavanje; reč je o signalnim zvoncima koja se oglašavaju pre zatvaranja vrata, kao upozorenje putnicima. Uredno i pedantno na svim tramvajima, naravno uz razlike u zvuku zavisno od tipa. Kroz maglu se sećam da je na beogradskim tramvajima (bar nekim) stajalo ispisano obaveštenje „nakon zvučnog signala, ne izlazi iz tramvaja“. Ili to postoji još uvek...? Uglavnom, danas je „zvučni signal“ ostao aktivan u nekim beogradskim Katicama (ne svim), kao i španskim CAF-ovima. Duewag-i ga nemaju. U Zagrebu me je to svakodnevno uveseljavalo.

Zagrebačka Katica (prva kojom sam se vozio je bila g.b. 344, mislim), na liniji 3 bila je solidno popunjena. Ako se ne varam, ovo je jedina tramvajska linija koja se na svojoj trasi ne dotiče centra grada, već vozi celim putem južno od železničke transferzale (posle sam se setio da ni linija 15 ne silazi u centar). Na početku vožnje, sa svoje desne strane u jednom trenutku sam primetio kapiju i ulaz u Željeznički muzej i uspeo da spazim lokomotivu „Bredu“. Razmišljao sam kako bi bilo interesnatno iskoristiti priliku za posetu, ali pomalo me je odvraćalo nepoznavanje radnog vremena muzeja. Kasnije će se ispostaviti da (posle svega ostalog), za muzej ne bi ni bilo vremena. Vratio sam se na doručak, pripremajući se za celodnevnu šetnju i vožnje kroz Zagreb.

 

KJg7WJZ.jpg

 

Katica na Vukovarskoj...

 

 

ZCxdem9.jpg

 

... i TMK 2100 na Vukovarskoj

 

RzVe7vP.jpg

 

Retro Katica

Link to comment
Share on other sites

Još jedan dobar nastavak putopisa! :palac:

 

 

u jednom od poglavlja opisuje tramvajsku liniju na Novom Zagrebu koja, zbog svoje kružne putanje, nema poslednju ni početnu stanicu!? Koliko znam, takva linija nije postojala, ali možda je bila reč i o autobuskoj liniji...

Moguće da je riječ o tramvajskoj kružnoj liniji 14/15, koja je u Zagrebu postojala do 1982. ili 1986. Mislim da je išla i po Novom Zagrebu.

 

 

naravno uz razlike u zvuku zavisno od tipa

U slučaju Čeha, to ovisi i o garažnom broju. Na primjer, već sam im razaznao 3 različita zvuka za zatvaranje vrata.

 

 

Ako se ne varam, ovo je jedina tramvajska linija koja se na svojoj trasi ne dotiče centra grada

Varaš se. Uz liniju 3 tu su i: 5, 7, 15 (i 8 ako kao centar ne računaš Draškovićevu). Sve te navedene linije ne prolaze TBJJ-om ni Gl. kolodvorom.

Link to comment
Share on other sites

Moguće da je riječ o tramvajskoj kružnoj liniji 14/15, koja je u Zagrebu postojala do 1982. ili 1986. Mislim da je išla i po Novom Zagrebu.

O čemu to pričaš??

_______________________

Pozdrav iz Zagreba

Link to comment
Share on other sites

:palac:

 

 

 

Moguće da je riječ o tramvajskoj kružnoj liniji 14/15, koja je u Zagrebu postojala do 1982. ili 1986. Mislim da je išla i po Novom Zagrebu.

 

 

 

Varaš se. Uz liniju 3 tu su i: 5, 7, 15 (i 8 ako kao centar ne računaš Draškovićevu). Sve te navedene linije ne prolaze TBJJ-om ni Gl. kolodvorom.

 

Kružne linije su nosile brojeve 4 (Kvaternikov trg - Vlaška - Trg bana Jelačića - Frankopanska - Vukovarska - Držićeva - Šubićeva - Kvaternikov trg) i 5 u suprotnom smjeru. :mudri

----------

Naš putopisac je ispravno zaključio kako linija 3 jedina ne prelazi sjeverno od željezničke pruge. :wink:

Link to comment
Share on other sites

O čemu to pričaš??

Evo sad sam provjerio i krivo sam napisao - nije linija 14/15 nego 4/5. U vezi Novog Zagreba sam krivo napisao, tek sam se kasnije sjetio da Držićeva, a s njom i Petlja, nisu u Novom Zagrebu :P

Ukratko, sve mi se bilo pomiješalo.

 

EDIT: trainspotter me preduhitrio u odgovoru

 

EDIT 2: @trainspotter, centar nije sve sjeverno od pruge ;), npr. Sesvete su sjeverno od iste a nisu centar Zagreba. Jer jz 363 je spmenuo CENTAR, a ne predjele sjeverno od željezničke pruge.

Link to comment
Share on other sites

 

Varaš se. Uz liniju 3 tu su i: 5, 7, 15 (i 8 ako kao centar ne računaš Draškovićevu). Sve te navedene linije ne prolaze TBJJ-om ni Gl. kolodvorom.

 

 

 

Kružne linije su nosile brojeve 4 (Kvaternikov trg - Vlaška - Trg bana Jelačića - Frankopanska - Vukovarska - Držićeva - Šubićeva - Kvaternikov trg) i 5 u suprotnom smjeru. :mudri

----------

Naš putopisac je ispravno zaključio kako linija 3 jedina ne prelazi sjeverno od željezničke pruge. :wink:

 

Izvinjavam se na paušalnom zaključivanju; u svom doživljaju zagrebačkog gradskog prostora, kao centar grada mi se dojmi(lo) sve na potezu Kvaternikov trg - Ul. Republike Austrije. Sve severno od Katedrale (što realno i nije baš tačno), te južno od žel. pruge, već mi deluje kao šire gradsko područje. Zapravo je konkretno ispravno samo ono što je trainspotter na kraju ukazao.

Link to comment
Share on other sites

Prepodne drugog dana

 

Vreme do podneva sam isplanirao za odlazak do Dubrave. Jedna od opcija je bila da se do tamo odvezem direktno linijom 7, ali sam relativno brzo odustao od te opcije, želeći da se provozam kroz centar Zagreba. Na Prisavlju sam ušao u T4 na liniji 4 i krenuo na zanimljivu vožnju kroz centar Zagreba. Dovoljno brzu da bude prijatno, ali i dovoljno sporu da kroz otvoren „prozorčić“ čeha mogu polako da razgledam grad i njegov lik. Iako je slobodnih mesta bilo dovoljno, odlučio sam da je bolje voziti se i posmatrati grad kroz otvoreni prozor na zadnjoj platformi, tim pre što je tramvaj kojim sam se vozio bio oblepljen total-reklamom, čiji rupičasti dezen je prekrivao prozore. Ne znam samo ko je i u kom trenutku smislio takvo rešenje, nauštrb komfora putnika. Tehnički muzej, Vodnikova, Glavni kolodvor. Sve zanimljive destinacije za susret s raznim tipovima zagrebačkih tramvaja. Skretanje u Draškovićevu. Ugao sa Vlaškom ulicom, jedna je od svakodnevnih tački koje sam posećivao na ovom izletu. Bilo je nešto pre 11 sati i bilo je prijatno voziti se tramvajem van špica. Četvorka je bila skoro prazna sve od Prisavlja pa do Draškovićeve – čak ni na Glavnom kolodvoru nije bilo mnogo sveta na tramvajskim stanicama. Tramvaj se napunio tek na stanicama duž Draškovićeve. Dakle, to su tokovi putnika na liniji 4.

Zanimljivo je kako su u Zagrebu rešena postavljanja tramvajskih koloseka u uskim ulicama centra, kao i oštri zavoji na nekim lokacijama; pruga koja zavija iz Draškovićeve u Vlašku mora, zbog manjka prostora, da prvo zavije na suprotnu stranu, u unutrašnjost kolovoza i potom menja smer ka željenom pravcu. Ista je situacija i na uglu Draškovićeve i Jurišićeve. Posebno je zabavno posmatrati NT2200 kako se izvija kao zmija dok skreće levo-desno iz jedne u drugu ulicu. Ili slušati „caktanje“ akceleratora sa T4 prilikom skretanja. Slične kolosečne devijacije (nazovimo ih tako) sam primetio i na uglu Mihanovićeve u Prašku, kako bi se omogućilo potencijalno skretanje tramvaja iz jedne u drugu ulicu. I još sličnih situacija na drugim mestima. Ovde moram da se osvrnem na još jedno kolosečno rešenje koje mi se već manje sviđa. Reč je o blagim devijacijama na tramvajskoj pruzi u Držićevoj; prava linija pružanja tramvajske pruge duž Držićeve, kvari se blagim devijacijama zbog „umetnutih“ perona tramvajskih stajališta, pa tramvaji stoga moraju malo da uspore (dobro, tu je i stajalište). Pomalo nespretno rešenje. Još zanimljivije je mesto ispod stuba petlje na Slavonskoj aveniji, koji se isprečio tramvajskom koloseku, pa ga ovaj mora zaobići u blagom zavoju. Onda mi je na pamet palo da je pruga verovatno trasirana nakon gradnje petlje, te je ovakvo rešenje u postojećim uslovima bilo neizbežno. U Beogradu ovakvih devijacija nema, što vožnje čini neometanim, ali i dosadnijim.

Jučerašnji utisak o sporim vožnjama zagrebačkih tramvaja, još jednom se potvrdio. Kroz centralne gradske ulice, tramvaj malo vozi, potom malo stoji. Rad semafora deluje neusklađeno i dosta je lokacija na kojima su semafori tramvajima duži period zatvoreni. Pomislio sam kako bi Zagrebu zaista dobro došla gradnja jedne metro linije, nezavisne od drumskog saobraćaja.

Zanimljivo je gledati kako se u Zagrebu uske i slabije prohodne ulice neprimetno šire u skoro prave bulevare, kao da u gradu nisu vršene planske regulacije i proširenja ulica. Poput recimo, Vlaške na potezu od Draškovićeve, preko Kvaternikovog trga pa prema Dubravi. Na prvoj stanici u Vlaškoj, u tramvaj je ušlo par gimnazijalaca. Smestili su se na zadnju platformu. Jedan od njih, prokomentarisao je kako mrzi „ovaj tramvaj“ jer su prozori niski pa ne može da vidi kada treba da siđe. Bilo mi je simpatično - Zagrepčani dakle imaju mišljenje i utiske o svojim tramvajima, bili oni fanovi ili „laici“.

Dovezao sam se do Dubrave, rešen da se zadržim na terminusu. Isprva planiranu vožnju do kraja linije (do Dubca) sam napustio, ostavljajući je za neku drugu, narednu posetu. Vožnja do tamo trajala bi verovatno skoro isto vremena kao od centra do Dubrave. Na dubravskom terminusu zastajem na početku tramvajskih perona i počinjem da pripremam fotoaparat za fotkanje. Fotografišem. U jednom trenutku mi prilazi službenik u ZET-ovoj uniformi i pita me kojim povodom fotografišem. U deliću sekunde rešavam da suzbijem osećaj neprijatnosti koji se javio i u jednoj rečenici objašnjavam odakle i zašto dolazim. Iznenađen mojim odgovorom, kaže mi da vozi tramvaj, i da me je prethodnog dana više puta primetio kako fotografišem, pa se zapitao o čemu je reč. Nakon mog objašnjenja, proveli smo kraće vreme u srdačnom razgovoru, komentarišući tramvajska vozila i upoređujući ZG i BG tramvajski saobraćaj. Ovom prilikom ga pozdravljam :mah

 

 

DTF8Xtb.jpg

 

TMK 2100 na Savskoj cesti

 

 

KZBxPud.jpg

 

Utisci s Vlaške

 

jVnFDPz.jpg

 

 

yJtChlF.jpg

 

Terminus Dubrava

 

 

DRlrd37.jpg

 

Garažni broj 423 sa "originalnim" vratima

 

 

Na Dubravi sam proveo još malo vremena, nakon čega reših da se peške vratim prema gradu, duž Maksimirske ceste. Dan je bio neuobičajeno lep za poslednju trećinu marta; sunčan i topao, uz drveće i prirodu koja se definitivno probudila nakon zimskog sna. Zašto onda već ne iskoristiti takvo vreme za jedan lagani hod. Ispred mene su bila dva bitna mesta u Zagrebu – park i stadion na Maksimiru.

Maksimirski stadion je ostao u pamćenju mnogim Beograđanima kao mesto na kome se nije odigrala utakmica Dinamo – Crvena zvezda, 1990. godine. Među navijačima protivničkih klubova je došlo do sukoba i tuče, milicija je reagovala, a beogradski navijači eskortirani vozovima za Beograd. Prekinuti derbi i sukobe u Zagrebu, mnogi su tada simbolički videli kao nagoveštaj i početak mnogo gorih sukoba i rata 1991. godine. Ove 2017. godine, Maksimirski stadion je moderno uređen, zastakljen i kao takav predstavlja primeren objekat ovog dela Zagreba. Preko puta stadiona nalazi se najstariji park u Jugoistočnoj evropi, osnovan krajem 18. veka – Park Maksimir.

Ne samo najstariji već, dodao bih, najlepši i najveći, ako mu kao konkurenciju suprotstavimo beogradski Kalemegdan ili ljubljanski Tivoli. Prošaran uređenim i neuređenim stazama i korzoima, ispunjen s pet velikih jezera, ovo mesto predstavlja oazu mira nadomak centra Zagreba i idealnu lokaciju za beg iz vreve i užurbanosti gradskog života. Šume i šumarci na čijim proplancima su podignuti mali paviljoni te kapelice predstavljaju lep spoj prirode i urbanih elemenata. Skrenuo sam s ulice i zašao među parkovske staze i puteljke, krećući se u pravcu centra. Ispred glavne kapije parka smeštena je tramvajska okretnica – unutar kolosečnog kruga posađeno je cveće, tako da se i tramvaji koji ovde okreću (linija 5) mogu smatrati delom parka.

Do tog trenutka se još jedino nisam vozio tramvajem TMK 2100. Moram da priznam da me on i nije naročito interesovao, ali ovaj boravak u Zagrebu ipak je jedinstvena mogućnost da se i to isproba. Budući da ovaj tip vozi samo na liniji 5 (Maksimir – Prečko), nadao sam se da će mi koji naići. To se nije desilo, tako da sam se spustio još niže, do Kvaternikovog trga.

Na ovom mestu bih se osvrnuo na još dva detalja koja su na mene ostavila utisak. Prvo su javni gradski časovnici, postavljeni u većem broju na bitnim gradskim tačkama. Javni gradski časovnici simbol su nekih prošlih, davnih vremena, kada ljudi nisu bili opremljeni mobilnim telefonima, wi-fi internet konekcijom i kada su javni časovnici zaista bili od velike koristi. Lepo je što se u Zagrebu nešto takvo održalo, pošto u nekom čudnom smislu sa sobom nosi čudan osećaj prisnosti, za razliku od odrođenosti koja karakteriše velike gradove. Drugi detalj je javna rasveta, postavljena na nekim mestima u gradu, kao na primer dvostruki lampioni duž cele Savske ceste. Ovo mi je bilo posebno simpatično – svetleći žućkastim, prigušenim svetlom, ovi lampioni stvaraju intimnu atmosferu, skoro lokalnog karaktera. Bez velikih i visokih svetala, jakog reflektorskog osvetljenja po bulevarima, ovakvo osvetljenje odiše posebnim šarmom.

 

 

QdXjU3H.jpg

 

Maksimirski stadion i park - i tramvaj

 

 

MVmRxa6.jpg

 

 

Fqsxl00.jpg

 

Kvakavci

 

 

oNy5NEV.jpg

 

Maksimirska okretnica

 

 

gnFGIpc.jpg

 

Kvaternikov trg

 

 

Sa Kvatrića sam rešio da se tramvajem provozam Šubićevom ulicom. Još od svoje šetnje s Maksimira nisam primetio neki TMK 2100, pa se zadovoljih vožnjom u „zmiji“ (kako sam od milja prekrstio niskoponi Končarev tram) – od Kvatrića do Autobusnog kolodvora. Na ovom mestu možda bi trebalo da dam i par utisaka o zagrebačkom niskopodnom tramvaju.

 

NT 2200, opšti utisci

Kako smo u Beogradu bili ljubomorni kada su Zagrebom počeli da voze niskopodni tramvaji, futuristički oblikovani, nečujni, pa još domaće proizvodnje. Nabavka takvih tramvaja tada nam je još bila nezamisliva. Prvo iskustvo sa NT 2200 sam imao tokom leta 2013. prilikom prve, kraće posete Zagrebu. U Beogradu su tada već vozili CAF-ovi, pa je i moje oduševljenje niskopodnjacima već bilo splasnulo (veće je bilo razočaranje odsustvom Čeha i Bikova) i svelo se na poređenje Crotram-a sa beogradskim CAF-om.

Recimo ovako:

Dizajn: iako su i jedan i drugi tramvaj oblikovani u skladu s poslednjim trendovima, CAF-ov dizajn je svedeniji, oštrijih linija, relativno kockastiji. Prilikom dizajniranja NT-a, pristupilo se kombinaciji oštrih i oblih linija, koje daju zanimljiv, produhovljeniji, životniji izgled. U svakom slučaju, nešto autentično, što se ne može lako pomešati s drugima. S druge strane, CAF je ekstravagantniji utoliko što je pantograf na njemu postavljen „obrnuto“, tj. s „laktom“ unutra. Zanimljivo je da su ovo svojevremeno bili primetili i novinari pojedinih beogradskih listova, kada su izveštavali o novim tramvajima. Sećam se da je na pitanje novinara „zbog čega ste obrnuli pantografe?“, postavljeno predstavniku CAF-a (s kojim je bio vođen intervju), ovaj jednostavno odgovorio „nismo – vi ste na svojim tramvajima obrnuli pantografe“. Tako je bilo u novinama. Bilo bi zanimljivo saznati zbog čega se u poslednje vreme (poslednjih 20 godina) na tramvajima primenjuje „obrnuto“ postavljanje pantografa, nije slučaj samo kod CAF-a. Čak i novoobnovljeni T3 i K2 po češkim i slovačkim gradovima dobijaju obrnutu postavku.

Enterijer: po pitanju prohodnosti kroz vozilo, NT je u prednosti, zahvaljujući pametnoj odluci da se postavlja po jedno sedište u koloni (tj. 1+1 u redu). Svi beogradski CAF-ovi imaju raspored 2+2 po redu, što je jako nezgodno u gužvama. Ostaje mi nejasno kako u Beogradu o tom aspektu nisu razmišljali. Sedišta je više, ali je zato rukohvata manje. Tako da se u CAF-u neretko treba uhvatiti za naslon stolice, nečije rame, ruku, prisloniti uz tuđa leđa ili vrata. U nekim tramvajima su postavljeni dodatni držači (mislim da su čak fabrički isporučeni s dodatnim držačima). Gledajući taj aspekt, NT je pravi tramvaj prilagođen gradskoj vožnji, gužvama, dok je CAF već na nivou „light rail“ vozila. Kod NT-a mi se još dopada prazan prostor za stajanje iza kabine vozača, to je pun pogodak.

Vožnja: Moj utisak je da je CAF u vožnji nekako mekši i svakako tiši. Postolja na NT-u me svojim tandrkanjem (prilikom prelaska preko skretnica) više podsećaju na npr. Katice, dok je na CAF-ovima to manje izraženo. Ne znam da li je to do pruge ili samog postolja, ali tu prednost dajem CAF-u. Sam rad motora ima zanimljiv zvuk; na NT-u više nekakvo „futurističko“ zujanje, dok na CAF-u nalikuje železničkim elektromotornim garniturama novih generacija (uslovno). Mada, zvuk NT-a u nekim momentima neodoljivo podseća na zvuk Katica. I još nešto – NT 2200 su definitivno najbrži od svih tipova zagrebačkih tramvaja, to im je s moje strane najveći plus.

Kad sad pogledam sve što sam zapisao, ispada da sam najviše prostora u opisu posvetio tipu tramvaja kojim sam se u Zagrebu najmanje vozio. Izrada novog domaćeg tramvaja, za hrvatsku industriju je svakako uspeh; nadam se da će i na planu izvoza uskoro biti uspeha. Međutim, koliko god da su komforni, prostrani, brzi i vozačima udobni za rad, Zagreb će (za mene) biti mnogo monotoniji kada na njegovim ulicama NT ostane jedini tip tramvaja (što čak i nije nerealno). Ali tako je to, svaki napredak ima svoju cenu i sve se vremenom menja...

Link to comment
Share on other sites

Odlican putopis, svaka cast :) Wow, ostao sam prilicno iznenadjen kad sam vidio na par slika ove tramvaje iz Zagreba sa zutim "obrvama" naprijed... Prakticki zivim u okolici Zagreba cijeli zivot i nikad ih nisam vidio... mislim vidio sam ih samo na starim filmovima i fotografijama iz Jugoslavije, mislio sam da je zadnje takvo bojanje "isparilo" prije nekih 20-ak godina!

 

I btw, Zagreb u ovom putopisu izgleda puno cisce nego inace...tko zna, mozda ce i "rascistio" u medjuvremenu, nisam bio bas u pravom centru oko godinu-dve :)

Link to comment
Share on other sites

 

Odlican putopis, svaka cast :) Wow, ostao sam prilicno iznenadjen kad sam vidio na par slika ove tramvaje iz Zagreba sa zutim "obrvama" naprijed... Prakticki zivim u okolici Zagreba cijeli zivot i nikad ih nisam vidio... mislim vidio sam ih samo na starim filmovima i fotografijama iz Jugoslavije, mislio sam da je zadnje takvo bojanje "isparilo" prije nekih 20-ak godina!

 

I btw, Zagreb u ovom putopisu izgleda puno cisce nego inace...tko zna, mozda ce i "rascistio" u medjuvremenu, nisam bio bas u pravom centru oko godinu-dve :)

 

Hvala na pohvali dorianb :)

 

Da ne bude zabune - sve te fotografije tramvaja u krem-plavom bojenju (i sa brkovima i bez) su zapravo moje fotomontaže. Originalno su svi u total plavoj varijanti. Meni lično je stara varijanta (pogotovo uz dodatak brokva) estetski lepša - tramvaji su tako delovali elegantnije, a karakteristične crte svakog tipa su bolje isticane i dolazile do izražaja. No, dobro je i ovako, bar su aktivni i voze, to je bitno.

 

Kad već pišem o tom estetskom trenutku, zanimalo bi me šta Zagrepčani mislite o nekadašnjem dizjanu Katica tj. sledećem:

 

verzija 1 iz 80-ih je ZET-ova kolor šema - plavo polje se pruža skoro do prozora, ostavljajući tanak pojas krem boje do prozorskih lajsni. Pružanje plavog polja je bilo iste visine duž celog tramvaja, pri čemu je zakamufliran prelom na nosu - tj. prednjem i zadnjem kraju tramvaja

 

verzija 2 iz 80-ih je kombinacija ZET-ove šeme i ČKD bojenja - granica između kremaste i plave je spuštena niže, tako da se dve boje sastaju upravo na mestu "preloma", ističući time sam prelom i oštar ugao čela.

 

Meni lično je druga varijanta estetski ugodnija, budući da (kao što sam napisao) ističe "markantne crte" vozila; pored toga, spuštanjem granice kremaste i plave, postiže se utisak elegancije samog tramvaja i vizuelno deluje duže.

 

S druge strane, pri varijanti 1, stvara se utisak robusnosti (sam tramvaj deluje... pa, prosto suprotno od varijante 2). A opet, takvo bojenje je autentično zagrebačko.

Link to comment
Share on other sites

Kao neko ko ovaj putopis isto posmatra sa strane(isto beogradjanin) moram i ja da se slozim sa tvrdnjom da su zagrebacki tramvaji u mnogo boljem stanju od nasih! Tu pre svega mislim na Katice(KT4YU) koje oba grada imaju... Nazalost Beogradu u mnogo cemu, ne samo u javnom prevozu nedodstaje odrzavanje!

I kao neko ko nije imao pojma da su zagrebacke Katice imale ,,brkove" moram priznati da ovo odlicno izgleda! :) bas dobra fora - steta sto vise nema makar jednog sa tom semom!

I da, odlican putopis :palac:

 

Pozdrav

Link to comment
Share on other sites

Super, jz! :palac:

 

Samo, jedna primjedbica:

 

na uglu Mihanovićeve u Prašku

Taj ugao ne postoji. Vjerojatno si mislio na ugao Starčevićevog trga i Trga kr. Tomislava. Praška završava na Zrinjevcu, točnije na uglu s Teslinom, dok Mihanovićeva završava na križanju s Gajevom, odnosno kod Esplanadea.

Pa evo, samo da znaš.

 

I još nešto:

 

Rad semafora deluje neusklađeno i dosta je lokacija na kojima su semafori tramvajima duži period zatvoreni. Pomislio sam kako bi Zagrebu zaista dobro došla gradnja jedne metro linije, nezavisne od drumskog saobraćaja.

Što se tiče semaforâ, na forumu se o tome puno pisalo, i mislim da bi te zanimalo da to malo prolistaš/pročitaš, jer ima puno zanimljivih podataka i "statistike" o tom problemu, kao i vrlo puno ideja za rješenje istog. To sve imaš raštrkano u 3-4 teme, a najviše u "Prosječnoj brzini tramvaja po linijama", "Svaštari (2)", te u "Budućnosti tračničkog prometa u Zagrebu (2)".

Što se tiče metroa, ovisi na kakav metro i na koju trasu misliš. Npr., ja zagovaram jednu kružnu light metro liniju, te iskorištavanje postojeće željezničke pruge kao "metro".

Link to comment
Share on other sites

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...