Putovanje vlakom u Jastrebarsko via Pavučnjak - Klinča Sela, 1. studenog 2016.

[Stanley]

Dok pošten svijet na blagdan Svih Svetih obilazi groblja ja sam opet na željeznom konju. Valja iskoristiti jedan od posljednjih lijepih dana ove jeseni, idealan za vjerojatno zadnji izlazak na svježi željeznički zrak ove kalendarske godine, a odlučio sam posjetiti kolodvor i gradić Jastrebarsko. Ovaj kolodvor je već nekoliko puta prikazan u dosadašnjim putopisima, ali od viška glava ne boli.

Za putovanje iz Zagreba u Jastrebarsko koristio sam vlak broj 4000, a za povratak 4059. Sve je u početku izgledalo idilično, ali je putovanje ubrzo došlo na rub da mi prisjedne.

Vlak 4000 na peronu pred polazak:

Odlučio sam sjesti u vagon tipa Z:

Iz vlaka u bus, prvi put

Upravo kada sam razmišljao kojim bi komplimentima obasuo HŽ zbog udobne i brze vožnje mlada kondukterka je obznanila svakom putniku ponaosob: - U Horvatima presjedamo na autobus, pa u Zdenčini opet u vlak. - Nazdravlje! - Zaključio sam da je riječ o nekom izvanrednom događaju, vjerojatno pregaženju ili je neko vozilo podletjelo pod vlak. Tek u autobusu sam čuo od suputnika da je stradala kontaktna mreža između Horvata i Zdenčine.

Baš imam kuratu sreću s riječkom prugom! Svi izvanredni događaji i sva presjedanja na bus zadesili su me upravo na ovoj pruzi. Prvi put je to bilo negdje početkom milenija, kada sam putovao iz Šibenika (od Perkovića) tada još postojećim Marjan Expressom. U kolodvoru Duga Resa čubili smo četiri i pol sata po mrklom mraku, a da se nitko nije udostojio objasniti putnicima što se događa. Gospon kondor, kome je bila dužnost obići putnike i objasniti im ovo nepredviđeno ''bavljenje'', sjedio je u prometnom uredu i baš ga briga za luđake koji su umislili da se voze vlakom Inter City kategorije. Kada mi je prekipjelo otišao sam do strojovođe da pitam what a fuck is goin' on i od njega sam saznao da je pala kontaktna mreža kod Mrzlog Polja. Uslijedila su dva izbacivanja iz nagibnog za Rijeku na bus u Fužinama, a sada još i ovo... Komšije bi rekle: baksuz.

Odlučio sam da neću odustati od današnjeg plana. Ipak sam iz generacije NNNI - ništa nas ne smije iznenaditi.

U kolodvoru Horvati izašli smo iz vlaka i posjedali u autobuse. Svaka čast nadležnima za hitne intervencije, sve je teklo kao po špagi. Vozači su pitali putnike: - Ima li tko za Mavračiće? - Nema, onda idemo izravno u Zdenčinu. Vozili smo se nekom vijugavom i vrlo uskom cestom, dijelom kroz šumu, da bi u Pavučnjaku izbili na staru karlovačku cestu i u Klinča Selima skrenuli prema kolodvoru Zdenčina.

Prekrcavanja iz vlaka u autobuse:

Na kolodvoru nije bilo ni traga od vlaka. Primijetio sam čovjeka u radnoj odjeći HŽ-a i pitao ga gdje je vlak, a on mi kaže: - Upravo će krenuti iz Karlovca. - Mooolim!?! - A što da radim već da prošećem po kolodvoru i poslikam komadić lokalnog ambijenta.

Strpljivi Jobovi u očekivanju vlaka:

[Stanley]

Autobusi čekaju putnike iz suprotnog smjera:

Nekoliko neplaniranih motiva iz kolodvora Zdenčina:

Odjednom se spustila brklja:

I evo ga. Stigao je puno ranije nego je najavio onaj čovjek iz HŽ-a (kasnije ću saznati da je inače skretničar u kolodvoru Jastrebarsko, a ovdje je na ispomoći):

[Stanley]

Lokomotivu treba otkopčati od garniture:

Da vidimo prelazak makine na čelo vlaka:

Ma neka ste i Šelina, samo da je vlak:

I Švejk je na kraju stigao u Budějovice:

Prometnik je gospodin Mijo:

[Stanley]

U Jastrebarsko sam stigao četrdesetak minuta kasnije od vremena predviđenog voznim redom, no kako mi je ostalo još preko tri sata na raspolaganju odlučio sam najprije posjetiti ciljane lokacije u samom naselju. Riječ je o lokalnim kulturno-povijesnim spomenicima, o kojima sam ranije čuo ali ih nikada nisam imao prilike obići. Kolodvor može pričekati.

Najprije po običaju slijedi nekoliko riječi o mojem današnjem odredištu. Tekstove sam prenio i prilagodio sa različitih web stranica.

Jaska

Po teritorijalno-upravnom statusu Jastrebarsko, ili skraćeno Jaska, je grad u okviru Zagrebačke županije. U sastavu grada je ukupno 60 naselja. Grad Jastrebarsko je po popisu stanovništva 2011. godine imao 15.866 stanovnika, od kojih oko 6.000 u istoimenom naselju.

Jastrebarsko je staro naselje. Po prvi put se spominje 1249. godine kao "zemlja Jastrebarska" i "forenses de Jastraburcza" u ispravi bana Stjepana, kao središte trgovine i suda, na međi zemalja koje pripadaju podgorskoj županiji i tvrđavi u Podgorju (danas Draga Svetojanska). Skraćeni naziv Jaska potječe iz običaja skraćivanja imena i može se naći kao kratica imena "Jastrebarska" u starim latinskim ispravama. Ugarsko-hrvatski kralj Bela IV. dodijelio je 1257. godine Jastrebarskom povlastice slobodnog kraljevskog trgovišta, a tu su povelju kasnije potvrđivali i drugi vladari. Ta je povelja bila gotovo 600 godina osnovni pravni dokument iz kojeg su izvirale sve povlastice ovog grada i ona je stoljećima pomagala građanima Jastrebarskog da u brojnim sporovima s feudalcima očuvaju svoje sloboštine.

Od 1519. do 1848. na život grada presudno su utjecali članovi vlastelinske obitelji Erdödy. Od jaskanskih Erdödyja najviše su se proslavili glasoviti vojskovođe i hrvatski banovi Petar II. i Toma II. Ban Petar Erdödy, čija se nadgrobna ploča nalazi u župnoj crkvi svetog Nikole, nagrađen je zbog pobjede nad Turcima kod Obreške 1565. godine grofovskim naslovom. Njegov sin Toma posebno se istaknuo velikom i presudnom pobjedom u bitki kod Siska 1593., nakon koje je u znak zahvalnosti Majci Božjoj obnovio jaskanski samostan.

Mirom u Schönbrunnu 1809. hrvatski krajevi južno of Save uključeni su u Napoleonove Ilirske provincije, tako da su Jastrebarsko vlastelinstvo i trgovište došli pod francusku vlast. Francuzi su se povukli u ljeto 1813. Feudalno razdoblje u povijesti jastrebarskog trgovišta i vlastelinstva završilo je revolucionarne godine 1848. Jastrebarski građani primili su revoluciju s oduševljenjem, formirali su narodnu stražu i razvili narodne zastave.

Jastrebarsko se intenzivnije razvilo u drugoj polovici 19. stoljeća, a razvoju grada i cijelog kraja znatno je pridonijela izgradnja željezničke pruge od Zagreba do Karlovca 1865. Uz školu, koja u Jastrebarskom postoji već od početka XVII. stoljeća, dolazi tada do snažnog procvata kulturnih, društvenih i sportskih djelatnosti

Zastava s grbom općine Jastrebarsko:

Povelja Bele IV. iz 1257., Gradski muzej i galerija Jastrebarsko:

Uz Jastrebarsko i okolicu su vezane brojne poznate osobe koje su ovdje rođene ili su provele dio života. Među njima su slikar, književnik i pedagog Ljubo Babić (1890. - 1974.), književnica Ivana Brlić Mažuranić (1874. - 1938.), političar i predsjednik HSS Vladko Maček (1879. - 1964.), zagrebački nadbiskupi Antun Bauer (1856. - 1937.), Alojzije Stepinac (1898. - 1960.) i Franjo Kuharić (1919. - 2002.), pjesnik Drago Gervais (1904. - 1957.), političar David Starčević (1840.- 1906.), jezikoslovac Vatroslav Rožić (1857. - 1937.), kazališni dramaturg Nino Škrabe (1947.), rock glazbenik Branimir Johnny Štulić i mnogi drugi.

Ljubo Babić (autoportret):

Antun Bauer:

Vatroslav Rožić:

Središte naselja je od kolodvora udaljeno 2-3 km pa sam se uputio najkraćim putem i po hipotenuzi, Kolodvorskom ulicom i ulicom Tome Bakača Erdödyja.

Početak puta:

I prvo odredište - franjevački samostan s crkvom Blažene Djevice Marije:

[Stanley]

Franjevački samostan u Jastrebarskom spada u najvišu kategoriju spomenika kulture u Hrvatskoj. Ratovi s Turcima otjerali su iz Jastrebarskog dominikance, red kojem je ban Petar Erdödy podigao samostan i crkvu Blažene Djevice Marije. Ban Toma Erdödy pozvao je odmah nakon pobjede nad turskom vojskom kod Siska, kojom se proslavio 1593. godine, bosanske franjevce u samostan koji je, kao zavjet nakon konačnog poraza Turaka u Hrvatskoj, dao obnoviti. Franjevci su tako preuzeli samostan i crkvu 1602. godine. Franjevački red utro je put baroknom stilu i utjecao na razvoj umjetnosti u cijelom jaskanskom kraju. U samom samostanu je vrijedna zbirka umjetnina baroknog i gotičkog stila. Najraniji poznati tragovi glazbenog djelovanja u Jastrebarskom vezani su uz jaskanski samostan jer su u njemu postojale orgulje još davne 1690. Odlaskom franjevaca i dolaskom cistercita 1982. neke su umjetnine i mnoge knjige nažalost odnesene iz Jastrebarskog. Franjevci su se ponovno vratili u rujnu 2008. te im je želja u samostan vratiti sve vrijedne kipove, slike i knjige koje mu pripadaju. Škapularsko proštenje u jaskanskom samostanu uvedeno je početkom 18. stoljeća te je postalo najomiljenije proštenje u Jastrebarskom, koje se redovito obavlja u mjesecu srpnju, prve nedjelje nakon blagdana Majke Božje Karmelske 16. srpnja.

Samostanska crkva Blažene Djevice Marije:

Ora et labora - moli i radi:

Drugo odredište - župna crkva Svetog Nikole:

Župa Svetog Nikole biskupa u Jastrebarskom spominje se u povelji kralja Bele IV. iz 1257. godine, a nalazi se i na popisu arhiđakona goričkog Ivana iz 1334. Župna crkva je od starine smještena na istom mjestu gdje i danas, na prirodnom brežuljku. Građani i magistrat gradili su crkvu u današnjem obliku od 1772. do 1775., u vrijeme župnika Stjepana Arbanasa, kotarskog dekana i kanonika zagrebačkog. U vrijeme gradnje crkve, 1772.-1775. kapela Svetog Petra, koju je prizidao 1561. hrvatski ban Petar Erdödy, pretvorena je u sadašnju sakristiju. Nakon potresa 1880, crkva je ponovo obnovljena. Prema legendi jaskanska župna crkva posvećena je Svetom Nikoli biskupu jer se davnih dana jedan bogati građanin Jastrebarskog, u nevolji na moru, zavjetovao da će u slučaju spasa iz oluje podići u svojem rodnom gradu crkvu svecu-zaštitniku pomoraca.

Ovdje sam zalazio poslom bar dvadesetak puta:

Stara karlovačka cesta kao glavna ulica u Jastrebarskom:

[Stanley]

Ako se ne varam ovo je potok Goić:

A ovo je konačni cilj mog boravka u naselju Jastrebarsko:

Dvorac Erdödy u Jastrebarskom je najstarije zdanje u gradu. Smješten je u lijepom starom parku koji je hortikulturni spomenik. U prvotnoj funkciji bio je nizinska tvrđava okružena vodenim opkopima koji su danas zasuti i ozelenjeni, ali vidljivi u obličju terena. Prema arhivskim podacima dvorac-kaštel sagradio je ban Matija Gereb u razdoblju od 1483. do 1489. godine. U prvoj polovici XVI. stoljeća obitelj Erdödy dolazi u posjed jastrebarskoga vlastelinstva pa tako i dvorca te ga posjeduje sve do 1922. godine. Tokom vremena više puta dograđivan. Stjepan Erdödy, ljubitelj prirode i lova, osnovao je u njemu Prirodoslovni muzej. Nakon toga kupio ga je veletrgovac Ehrman, a kad je on 1936. godine propao općina ga je otkupila za dječji dom. U njemu je neko vrijeme bio smješten i Zavičajni muzej. Dvorac je danas u derutnom stanju i nije moguće razgledati mu unutrašnjost, međutim uskoro mu slijedi potpuna obnova.

Još nekoliko fotografija dvorca iz različitih kuteva:

 

[Stanley]

Ulaz u dvorac nije moguć zbog derutnosti:

Podaci za namjernike:

Trag nekadašnjeg opkopa:

Ovo je vjerojatno neko gledalište:

U sklopu dvorca je i zgrada nekadašnje žitnice:

Oko dvorca je prekrasan park koji se zove Perivoj Erdödy:

[Stanley]

Nekoliko detalja iz perivoja koji se upravo obnavlja:

Time je završen posjet središtu Jastrebarskog i vrijeme je za povratak na prugu.

[Stanley]

Kolodvor Jastrebarsko

Jastrebarsko je međukolodvor na pruzi M202 Zagreb Glavni kolodvor - Rijeka, na kilometarskom položaju 456+998. Od susjednog kolodvora Zdenčina u smjeru Zagreba udaljen je 8,5 km, a od kolodvora Draganići u smjeru Rijeke 10,5 km. Najveća dopuštena duljina vlakova na 2. i 3. kolosijeku iznosi, ovisno o smjeru vožnje, 519-522 m.

U vrijeme mog posjeta u službi je bio samo jedan čovjek - prometnik Mijo. S njim je u smjeni trebao biti i skretničar-manevrist, ali je on zbog izvanrednih okolnosti izaslan u kolodvor Zdenčina. Gospodin Mijo mi je potvrdio slutnje da sam propustio živahan promet jer je kroz kolodvor trebalo proći više teretnih vlakova, no zbog pada kontaktne mreže sve se poremetilo. Tako sam na ovom pohodu vidio samo dva teretnjaka - jedan od 29 vagona i 116 osovina s lokomotivom 2062 u kolodvoru Hrvatski Leskovac, a drugi će biti naknadno spomenut.

Vlakova dakle nema, ali kolodvor nitko nije odnio pa ćemo ga ukratko obići.

Zgrada je niska i dugačka pa je nikako ne mogu uhvatiti cijelu u kadar (osim iskosa)

Tri sličice iz prometnog ureda:

Idemo u inspekciju onog mjesta koje se ne spominje preciznim imenom u finijem društvu:

Muški dio je otvoren, a nježniji spol mora tražiti ključ od prometnika. Bavljenjem u svojstvu korisnika može se potvrditi da unutarnja čistoća zadovoljava:

Od vodonapojnika za putnike ostali su samo tragovi:

Kolodvor je nekada bio lijep, ali je danas u prilično derutnom stanju i trebalo bi ga temeljito obnoviti:

[Stanley]

Temperatura je ugodna:

Civilna strana kolodvora:

Ovdje je nekad bila pekara...

... ali je biznis očito slabo išao:

Zavirimo u unutrašnjost:

Ovo bi trebalo izvjesiti u svakom kolodvoru i stajalištu:

[Stanley]

Predvorje je pretvoreno u čekaonicu...

... koja se izvorno nalazila iza ovih vrata:

Ušao sam u tu čekaonicu (bivšu) sa perona i zatekao ovo:

Ovo bi bilo nešto za malog.paju:

[Stanley]

Kaj te muči Njofra:

Vrijeme je za izlazak na prugu. Pogled prema izlazu iz kolodvora u smjeru Draganića...

... i Zdenčine:

Robno skladište, očito izvan funkcije:

Prometnik kaže da tereta u kolodvoru slabo ima. Pretpostavljam da ove klade spadaju u tu kategoriju:

Manipulativni kolosijek se sjaji, dakle nešto se nedavno ovdje kotrljalo:

U kolodvoru se nalazi jedan vagon, jadničak koji se nekako stisnuo u daljini:

Idemo mi njega pogledati:

[Stanley]

Ovime se nekada nešto pretakalo:

Cisterna i osobna iskaznica:

Već tri sata sam na nogama i u hodu bez predaha, pa ćemo vlak dočekati odmarajući stare izviđačke kosti:

Iz vlaka u bus, drugi put

Vlak 4059 stigao je začudo točno u minutu, a ja sam se udobno smjestio u Aeelt. Otkud on u putničkom vlaku koji nema 1. razred nemojte mene pitati:

Ponovo u Zdenčini:

[Stanley]

Opa, tu je i mlađa polusestra...

... na teretnjaku s cisternama:

Služio si me kratko, ali slatko:

Autobusni intermezzo:

Za promjenu, vlak je u Horvatima već čekao. Da mi je netko rekao kako ću se obradovati jednom mađaru ne bih vjerovao:

Ni ovdje nema prigovora na udobnost:

Adieu Horvati, vidimo se opet u nekoj boljoj prilici:

[Kupljenec]

Joj baš si imal peh,al ajde i to si zbavil i sve ljepo dokumentiral.Nego ovo si se pešice po Jaski skital?Trebal si u restoran Klojzeku na fileke navrnuti,odlični su i nisu skupi.

 

Poslano sa mobitela

 

 

[Stanley]

Nego ovo si se pešice po Jaski skital?Trebal si u restoran Klojzeku na fileke navrnuti,odlični su i nisu skupi.

 

Da, išao sam pješice i to bez i jednog zastanka osim za slikanje. S obzirom na duljinu rute i skraćeno vrijeme boravka u Jaski morao sam ubaciti u višu brzinu, pa mi je tempo bio cca 8-9 km/h (uobičajena brzina hoda mi je cca 6 km/h). A za krčme nisam imao vremena.

U svakom slučaju hvala na preporuci, jednog dana možda i posjetim Lojzeka (valjda ima i nešto drugo osim fileka, nisam baš neki ljubitelj - bolje bi mi sjeo neki gulaš).

[seabral]

Adieu Horvati, vidimo se opet u nekoj boljoj prilici:

Ne kužim tvoje nezadovoljstvo ... za iste novce si se vozio s više prijevoznih sredstava i obišao više kolodvora. I dulje si se vozio na odredište i natrag. Znači, tvoje kune su vrijedile više i po svim pitanjima si profitirao.

 

Super je da si ipak stigao sve obići. Dvorac i park Erdödy su meni osobno najljepše lokacije u Jaski i uvijek ih ponovno rado obiđem kad sam tamo.

Hvala ti na zanimljivom putopisu !

[DB]

... Dvorac i park Erdödy su meni osobno najljepše lokacije u Jaski i uvijek ih ponovno rado obiđem kad sam tamo.

Hvala ti na zanimljivom putopisu !

 

Da nije njega, ne bi ni znal da u Jaski postoji nekakav dvorac.

[mali.paja]

Ne znam što bi se tovarilo u cisterne u Jaski? Po listici na vagonu je očito došao na utovar. Primjećujete da je listica u mrežici postavljena koso. Vagon je privatni. Svi privatni vagoni kod otpreme moraju imati teretni list za otpremu. Vagoni vlasništvo željeznice prevoze se bez popratnih dokumenata. Prema nepisanom željezničkom pravilu ukoliko je listica na vagonu postavljena ukoso znači da je u pitanju prazan vagon. Listica postavljena vodoravno znači da je u pitanju tovaren vagon. I vagoni vlasništvo željeznice kada se otpremaju na utovar prazni moraju imati listicu na sebi. Listica je obični čisti komad papira. Na istu se stavi žig otpremnog kolodvora i rukom velikim štampanim slovima napiše uputni kolodvor. Kad sm napisao čisti komad papira ne znači da se arci papira stave čisti sa obje strane. Obično se to stave iskorišteni stari papiri ili obrasci koji su čisti sa jedne strane. To je otprilike veličine A4 prerezan na 4 djela. Svaki prazan vagon mora imati tu listicu. Izuzetak je otprema cijelog vlaka ili grupe vagona. U tom slučaju listaju se samo prvi i zadnji vagon iz grupe.

Poštar oprosti za mali OT!

[DB]

... Kad sm napisao čisti komad papira ne znači da se arci papira stave čisti sa obje strane. Obično se to stave iskorišteni stari papiri ili obrasci koji su čisti sa jedne strane. To je otprilike veličine A4 prerezan na 4 djela. ...

 

Aaahahahahahahaaa - znači može i papir od bureka!?