Jump to content


Donacija

Opcije potpore stranici zeljeznice.net
Za više informacija pogledajte iduæu poveznicu: http://goo.gl/Elo84w

Photo

Do kraja svijeta - èvrsto na zemlji


  • Please log in to reply
1459 replies to this topic

#1 egérke

egérke
  • Èlanovi
  • 7,154 posts
  • Joined 08.06.2006.
  • LocationKvatriæ

Posted 05.04.2016. - 09:43

Dvojio sam trebam li započeti ovu temu, tim više jer sam putopis već objavio na svom blogu i Facebook stranici čitavog projekta, a s obzirom da sam ukupno tijekom čitavog puta, koji je trajao 10 mjeseci, napisao oko 320 zapisa, to je putopis koji će sigurno trajati kojih godinu dana, ako ne i više. Ipak, kako znam da su mi falili komentari nekih forumaša koji nisu mogli redovno pratiti putopis, posebno offtopici u koje svaka tema redovno sklizne, a otkriju razne zanimljive štiklece, odlučio sam ovdje ipak staviti taj putopis i slike. Znam da će to biti kolosalan posao i nadam se isto tako da ćete i vi biti dovoljno angažirani s komentarima, kako bi tema doista dobila kolorit koji zaslužuje.

 

O čemu se uopće radi? Riječ je o putničko-pustolovnom projektu, u kojem sam s idejom putovanja isključivo kopnenim i morskim putem (dakle, vlakovima, autobusima, automobilima, brodovima te možda još pokojim prijevoznim sredstvom izuzev zrakoplova - iako je na kraju tu morao biti napravljen jedan kompromis) prešao put od Hrvatske do Novog Zelanda, i to rutom preko Srbije, Bugarske, Turske, Irana, Pakistana, NR Kine, Vijetnama, Kambodže, Tajlanda, Malezije, Singapura, Indonezije, Istočnog Timora i Australije. Na put sam pošao 4. travnja 2015. godine, a u Hrvatsku sam se vratio 19. veljače 2016.
Zašto sam poduzeo takvo putovanje? Putovanja su moja strast od malih nogu, no ovo za mene ima poseban značaj. Naime, dugo sam vremena zazirao od putovanja zrakoplovom. Razlog je bio strah od moguće nesreće i nepovjerenje u tehničku pripremu letjelice. Istovremeno, Novi me Zeland privlačio, kako svojom udaljenošću, tako i svojim prelijepim krajolicima. Bio sam svjestan da ću uz svoj strah od letenja vrlo teško vidjeti Novi Zeland. Osim ako... Osim ako ne pokušam do njega doći drugim putem. Kopnenim putem dokle ide, te potom ploveći onuda kuda ne ide. Prednost je nesumnjivo bila u tome da bih tako putujući osim Novog Zelanda vidio i sve ono što me od njega dijeli, te tako dodatno oplemenio svoje putovanje. Ideja se rodila (iako sam se u međuvremenu oslobodio zazora od letenja, činila mi se predobrom da bih je se odrekao), trebalo je samo doraditi plan.
Isprva najlogičnija ruta, ona preko Indije, morala je biti modificirana zbog specifičnih pravila Mijanmara, koji u vrijeme planiranja itinerera nije dopuštao tranzit preko svog teritorija. Kako nisam želio koristiti brodski promet izuzev ondje gdje je apsolutno nužno, odlučio sam modificirati rutu tako da nakon Pakistana krenem prema zapadnoj Kini, te se potom kroz Kinu spustim u Vijetnam i dalje kroz Indokinu nastavim logičnom rutom preko Indonezije i Australije do Novog Zelanda.
Nakon što sam utvrdio rutu, trebalo je vidjeti koliko bi takav put potrajao ako bih odabrao umjereni ritam kretanja, pri kojem zastajem u onim mjestima na putu koja mi se učine zanimljivima, odlazeći usput i na izlete po njihovoj okolici, dok zadržavanje u tim mjestima ovisi o njihovoj veličini – od dan-dva za manja mjesta, do po nekoliko dana (katkada i cijeli tjedan) u većim gradovima. Računica je pokazala da bi mi u takvim okolnostima bilo potrebno oko 10 mjeseci za putovanje, ako ne bude neplaniranih okolnosti.
Naposljetku sam sastavio i okvirni troškovnik za planirano razdoblje, shvatio da imam dovoljno sredstava zahvaljujući svom angažmanu na kvizovima, te je preostalo samo skupiti hrabrost i volju da se krene.

 

A ako vas ovo intrigiira (one koji niste čitali), ili bi se voljeli podsjetiti (vi koji jeste), slobodno se izjasnite. Vjerojatnije ću prije ja doći do Novog Zelanda i vratiti se nego se neki drugi članovi vratiti s krstarenja u Queenslandu ili iz Anda. :D



#2 Pfaff

Pfaff
  • Èlanovi
  • 16,606 posts
  • Joined 13.06.2007.
  • LocationRijeka

Posted 05.04.2016. - 09:58

Vjerojatnije ću prije ja doći do Novog Zelanda i vratiti se nego se neki drugi članovi vratiti s krstarenja u Queenslandu ili iz Anda. :grin:


Ili nedajbože nadopuniti moj kolodvoropis iz Moslavačke Gračenice!

"Lovac je dobro pucao, ali je zec krivo trčao!"

VracamSeOdmah.jpg

Sunger meteo


#3 thomcro

thomcro
  • Èlanovi
  • 8,828 posts
  • Joined 30.12.2005.
  • LocationRijeka

Posted 05.04.2016. - 11:09

S obzirom da ja i dalje uporno negiram registraciju na fejs (a kulko znam nisam jedini :mrgreen: ) dobro bi bilo stavit putopis. Možda ne u tom obimu k'o na fejsu i na blogu već "reduciranu" verziju ... al' velik si Ti, znat ćeš sam procijenit što i kako.

 

U svakom slučaju ja sam za putopis :kul


nzp1ve10.gif


#4 Pfaff

Pfaff
  • Èlanovi
  • 16,606 posts
  • Joined 13.06.2007.
  • LocationRijeka

Posted 05.04.2016. - 11:20

Ma, pazi, on sigurno ima sve te tekstove negdje kao Word datoteku, sad moja jedino podići slike na FotoBujol i uplesti linkove u tekst. To nije teško - ja to radim gotovo svakodnevno!

"Lovac je dobro pucao, ali je zec krivo trčao!"

VracamSeOdmah.jpg

Sunger meteo


#5 egérke

egérke
  • Èlanovi
  • 7,154 posts
  • Joined 08.06.2006.
  • LocationKvatriæ

Posted 05.04.2016. - 11:35

Upravo zato što znam da mnogo ljudi nema Fejs sam i stavio mogućnost da putopis na Fejsu prate i ljudi koji nemaju Fejs, i to nekoliko puta naglasio, ali vidim da to i dalje nekima nije sjelo... Iz tog razloga ću slike stavljati upravo s Fejsa, jer nisam lud da ih skidam na kompjutor pa opet dižem na Photobucket - a većinu slika više ni nemam u drugom obliku, budući da sam morao osloboditi prostor na kartici (ima preko 10 000 slika).



#6 DB

DB
  • Èlanovi
  • 8,921 posts
  • Joined 23.10.2009.
  • LocationSveta Nedelja

Posted 05.04.2016. - 12:29

... to je putopis koji će sigurno trajati kojih godinu dana, ako ne i više. ...

 

Samo polako, znamo mi kak je to ...  :kul2



#7 Stanley

Stanley
  • Moderatori
  • 14,204 posts
  • Joined 24.08.2006.
  • LocationZagreb

Posted 05.04.2016. - 14:36

Ili nedajbože nadopuniti moj kolodvoropis iz Moslavačke Gračenice!

 

Bog će ti uslišiti molbu - ja ne dopunjujem tuđe putopise nego pravim svoje.  :loko

Sorry profo na upadu. Usput, mogao si se sjetiti da je dio tvojih putešestvija već prezentiran na forumu.


Serija 05 je zakon!

#8 DB

DB
  • Èlanovi
  • 8,921 posts
  • Joined 23.10.2009.
  • LocationSveta Nedelja

Posted 05.04.2016. - 15:02

 

... Usput, mogao si se sjetiti da je dio tvojih putešestvija već prezentiran na forumu.

 

Reklame se ne računaju.  :)



#9 egérke

egérke
  • Èlanovi
  • 7,154 posts
  • Joined 08.06.2006.
  • LocationKvatriæ

Posted 05.04.2016. - 18:34

To je tek promil. :D



#10 seabral

seabral
  • Administratori
  • 21,394 posts
  • Joined 29.04.2005.
  • LocationZagreb

Posted 05.04.2016. - 18:46

A ako vas ovo intrigiira (one koji niste čitali), ili bi se voljeli podsjetiti (vi koji jeste), slobodno se izjasnite. Vjerojatnije ću prije ja doći do Novog Zelanda i vratiti se nego se neki drugi članovi vratiti s krstarenja u Queenslandu ili iz Anda. :grin:

 

Mene osobno bi jako zanimalo da ovdje postaviš svoj putopis. Nemam pristup na Fejs (niti ga želim imati) i ne zalazim na Fejs, tako su moj jedini kontakt s tvojim putovanjem bile tvoje fotke koje je Stanley stavljao na naš forum. Bilo bi mi jako interesatno ovdje vidjeti i sve ostalo šta si prošao, zapisao i pofotkao u tih gotovo godinu dana.



#11 egérke

egérke
  • Èlanovi
  • 7,154 posts
  • Joined 08.06.2006.
  • LocationKvatriæ

Posted 05.04.2016. - 20:57

POLAZAK (4. travnja 2015.)

 

Tematska pjesma:

 

Ono što nekako smatram najvećim izazovom za sebe na ovome putu, to je nedostatak komfora koji čovjeku pruža dom. Ne mislim tu nužno na krov nad glavom, za to postoje hosteli i drugi oblici smještaja, već na onu psihološku kategoriju doma – baze u koju se čovjek vraća da bi napunio baterije, vidao rane, egzistirao u sigurnosti. Putovanje je sloboda, mogućnost organizacije vremena bez rutine, ali je isto tako i život bez sigurnosti, u kojem svoj komadićak doma nosimo sa sobom na leđima i povremeno ga odlažemo na mjesta koja privremeno, u nedostatku boljeg termina, zovemo domom, smještajem, konačištem. Putovanje nas lišava komocije, otvara nam u mnogim pogledima oči tako da shvatimo koliko nam malo stvarno treba za prilično ispunjen život – ali s druge strane, to je život na vršcima prstiju, gdje uvijek moramo biti spremni odgovoriti na trenutne izazove situacije. Dom je sigurnost, rutina, ali i obaveze, računi koji svakomjesečno pristižu, svakodnevni odlazak na posao (ako smo sretni da ga imamo), nedjeljna popodneva u kojima se ništa ne događa, večernje zurenje u tv-program… Putovanje je sloboda, ali i nesigurnost, odgovornost, strepnja, kompromisi u pogledu komfora… Što smo stariji, sve nam se više mili rutina i komfor – i zato nam se čini da nam vrijeme sve brže prolazi s godinama. Većinu toga smo već vidjeli, znamo što možemo očekivati, nestao je thaumazein, čuđenje o kojem su prvi govorili starogrčki filozofi – i zato nam se čini da, kao u nekom svemirskom paradoksu, što smo dalje od početka života, naše vrijeme teče sve brže.
I zato, da to usporimo (jer zaustaviti ne možemo), život treba krcati novim i nepredvidivim. Da, na mahove je naporno i stresno, ali time produljujemo vrijeme. Rečenica Abrahama Lincolna, nedavno zlorabljena u reklami jedne banke, itekako je smislena: „Nije važno koliko je godina u našem životu, nego koliko je života u našim godinama.“ Živjeti 80 godina na relaciji dnevna soba – kuhinja – kupaonica – spavaća soba vjerojatno će subjektivno trajati kraće nego živjeti 40 godina na relaciji Bari – Bali – Mali.

Vjerujem da ću u idućih desetak mjeseci susresti više ljudi nego u posljednjih desetak godina, čak i uz moju relativnu nevoljkost prema upuštanju u razgovor baš sa svakim. Nadam se da će mnogi od njih dobiti svoje mjesto u ovim crticama. Zasada još situacija ne obećava – ljudi u vlaku za Beograd zaokupljeni su svojim mislima (kao i ja uostalom) ili hrkanjem (ali ne i ja, nadam se), a iduća tri dana program mi se uglavnom vrti oko susretanja ljudi koje već poznajem od ranije. Još uvijek ne znam ni gdje ću spavati – možda imam sređen smještaj u Beogradu, možda ću u hostel. Doznat ću prije Tovarnika, nadam se. Ako ne doznam, znači da sam u hostelu. A tamo možda pronađem i nekog suputnika do Sofije ili Istanbula…

Put do Beograda postao je zanimljiviji kada je nakon Šida žena s druge strane prolaza počela razgovor o širokom dijapazonu tema – od željeznica, preko općenitog gospodarskog stanja, do uobičajenih životnih mudrosti, tipa kada se treba ženiti i koje su ženske najzgodnije. Ona je Crnogorka iz Pljevalja, od 1971. živi u Sloveniji, gdje je čitav radni vijek odradila na željeznicama. Smatra se Srpkinjom i crnogorski narod smatra nepotrebnim. Naravno, Crnogorke su i najzgodnije žene, po njenom mišljenju. Pitala je i mene, što čekam sa ženidbom. Nisam htio elaborirati da idem na desetomjesečni put i da mi to trenutno nije prioritet. Možda mi sudbina donese neku srodnu dušu na putu, kad ju već u Zagrebu nisam pronašao.

Hostel u Beogradu (dakle, ništa od smještaja) našao sam lako, preko puta željezničke stanice, čak sam u početku bio sam u dormitoriju. No nakon povratka iz izlaska zatekao sam u sobi još trojicu, a onda se odjednom u sobi našlo pet Sirijaca, očito izbjeglice u tranzitu prema Europi. Zanimljivo, svi spavaju posve odjeveni, a čini se da su dulje vrijeme na putu, budući da im miris nije najugodniji. A potom me recepcionar obavijestio da, premda sam platio za dvije noći, on sutra ima rezervaciju za 8 ljudi i da ćemo to ujutro srediti. Živo me zanima što će izmisliti…
No da, veselja spontanog putovanja, dio prvi. Još jedan primjer manjka komfora…



#12 DB

DB
  • Èlanovi
  • 8,921 posts
  • Joined 23.10.2009.
  • LocationSveta Nedelja

Posted 05.04.2016. - 21:07

... svakodnevni odlazak na posao (ako smo sretni da ga imamo) 

 

Hm da - kak si sredil 10 mjesečno izbivanje s posla?  :)



#13 Pfaff

Pfaff
  • Èlanovi
  • 16,606 posts
  • Joined 13.06.2007.
  • LocationRijeka

Posted 05.04.2016. - 21:17

 

Hm da - kak si sredil 10 mjesečno izbivanje s posla?  :)

 

Si siguran da su primijetili da ga nema? Kad su vidjeli da se redovno pojavljuje na TV, vjerovatno su zaključili da je upravo sad na terenu...


"Lovac je dobro pucao, ali je zec krivo trčao!"

VracamSeOdmah.jpg

Sunger meteo


#14 egérke

egérke
  • Èlanovi
  • 7,154 posts
  • Joined 08.06.2006.
  • LocationKvatriæ

Posted 05.04.2016. - 22:20

Neplaćeni godišnji.



#15 Politikolog

Politikolog
  • Moderatori
  • 1,878 posts
  • Joined 26.02.2011.
  • LocationBeograd

Posted 06.04.2016. - 12:40

Hostel u Beogradu (dakle, ništa od smještaja) našao sam lako, preko puta željezničke stanice, čak sam u početku bio sam u dormitoriju. No nakon povratka iz izlaska zatekao sam u sobi još trojicu, a onda se odjednom u sobi našlo pet Sirijaca, očito izbjeglice u tranzitu prema Europi.

 

Jes malo crnjak al dok jednom ne smrkne, drugom ne svane :mrgreen: da me se ne shvati pogresno, saosecam sa tim ljudima, ali realnost je takva da para vrti gde burgija nece...

Lepo za sad. Citace se i ubuduce...



#16 egérke

egérke
  • Èlanovi
  • 7,154 posts
  • Joined 08.06.2006.
  • LocationKvatriæ

Posted 06.04.2016. - 14:48

SIVOGRAD (5. travnja 2015.)

 

Sivogradom ga je nazvao jedan prijatelj koji je ovdje bio pred nekoliko godina, a vrijeme je bilo baš kao danas – oblačno, s nekom cmoljavom kišicom. Doista, Beograd je grad koji bi, s obzirom na svoj položaj i značenje, mogao biti mnogo ljepši. Dijelom je za to zaslužna dotrajalost zgrada uslijed konstantnog nedostatka novca za obnovu, dijelom i činjenica da je ovaj grad zapravo arhitektonski palimpsest na kojem je svaki osvajač ostavio nešto svoje, nakon što je devastirao prethodnikovu ostavštinu. Dijelovi grada su kompaktni ali bezdušni, kao sivilo blokova Novog Beograda, kojega se ne bi postidio nijedan drugi istočnoblokovni grad. No i Beograd ima svoju urbanu dušu, pogotovo u zelenim ulicama Dorćola, gdje se, naročito kada grad u proljeće zazeleni (a još nije), osjeti onaj arhitektonski pečat koji se zapravo Beograd trudio slijediti, unatoč svim zavojevačima. Pečat Francuske, pogotovo pariških bulevara i ulica na brežuljcima uokvirenih drvoredima. Da ne bi bilo zabune, Dorćol zasijecaju Francuska i Pariska ulica.

 

Nakon što je u rano nedjeljno jutro recepcionar istjerao Sirijce, uz upozorenja da će ubrzo doći policija, rekao mi je da će mi vratiti mojih 900 dinara i da tražim drugi hostel za noćas. Srećom, ubrzo sam našao jedan u ulici Strahinjića bana, upravo na Dorćolu, tek 50-ak metara od Skadarlije. Ulica Strahinjića bana bila je svojedobno, zbog mnogobrojnih mondenih kafića u koje su zalazile napirlitane manekenke i starlete, poznata pod nadimkom Silikonska dolina. Danas je to ipak malo manje slučaj, Dorćol je postao kulturna protuteža raskalašenom životu splavova na Adi Ciganliji. Kao i dosta toponima u Beogradu, ime Dorćol je turskoga porijekla – od dört yol, četiri ceste, tj. kvadrivij. Ovdje su se razdvajali putovi prema Banatu, Srijemu, Šumadiji i na istok, uzduž Dunava. putovi kojima je u Beograd dolazilo bogatstvo, ali i osvajači. Blagoslov i prokletstvo. Silikoni i šansone. Svi kontrasti suvremenog Sivograda susreću se ovdje, na obronku koji se od platoa Trga Republike spušta prema Dunavu.

Sinoć, po smještaju u hostel, večerao sam na Skadarliji. Odlučio sam prvu večer biti turist, odabrao jedan od jeftinijih restorana u tom reviru i počastio se Karađorđevom šniclom. Jest da je svinjetina, ali povremeno zabrazdim u to meso čiji nisam ljubitelj. S obzirom na to koliko me puta vodi kroz islamske zemlje, mogu sada mrvicu zgriješiti. Oko 9 sam se našao sa Stefanom, momkom kojega znam sa Zlarina, jer mu je, mislim, baka otamo. Stefan je također putnik, ali onaj koji bira još manji komfor od mojega, putnik rostuharskog tipa, adrenalinac. Pričao mi je kako je prošle jeseni proveo 4 mjeseca u Belizeu, gdje se obučavao za vodiča po džungli. Svojedobno je, uz gotovo nikakvo iskustvo u veslanju, nabavio kajak i krenuo sam veslati niz Drinu, od Šćepan-polja do ušća. Iduće je godine htio istu stvar napraviti i na Dunavu, no dobio je bruh, pa je morao odustati. Bavio se čak mišlju da obvesla Balkan, Dunavom do ušća, pa uz obale Crnog mora, Bospor, itd., dođe sve do Jadrana. U usporedbi s njim, ja sam limunada. Premda, mene zanima kultura, nisam nešto lud za bauljanjem po džungli. Zanimljivo, i Stefan je jedinac. Mislim da je čak i Davor Rostuhar jedinac. Doduše, slaba je utjeha roditelju kojemu dijete pogine reći „Pa imaš još koje“, ali ljudi su svejedno u stanju to tako gledati – „neka netko ostane za sjeme“. I onda, kao Joža Horvat, ostaviš jednog sina doma kad ideš na put oko svijeta, i prvi i drugi put, taj koji je ostao doma pogine u prometnoj nesreći, a drugi na putovanju. Bojim se da tu nema pravila, tu nema pameti, jezik pregrizem da ne bih opsovao…

Zabrazdio sam. Uglavnom, Stefan i ja smo čitavu večer proveli u ugodnom razgovoru i izmjenjivanju iskustava i planova, ostavivši otvorenu mogućnost da on ponovno naleti na mene negdje u jugoistočnoj Aziji, ako ga put nanese na tu stranu. Nakon puba Black Turtle, koji ima solidnu vlastitu pivu, završili smo u stanu njegova prijatelja koji je trenutno na magisteriju iz geodezije u Beču. Uz njegovu curu i još jednog prijatelja (i kujicu zvanu Sara), osvijestio sam da već jako dugo nisam prisustvovao takvoj vrsti događanja – jednostavno sijelo u stanu, bez nekog centralnog događaja oko kojega se sve vrti (film, utakmica, igranje kompjutorske igre…), nego jednostavni razgovor radi razgovora, uz pijuckanje finog Franziskanera koji je taj prijatelj donio iz Beča. Bio je to kao neki pozitivni povratak nekoliko desetljeća unazad, razgovor mladih urbanih intelektualaca, bez pretjerane snobovštine, spontano, u ugodnoj atmosferi… Ah da, trebam li spominjati – stan je bio na Dorćolu. Nažalost, već me bio počeo svladavati umor, pa se nisam previše angažirao u raspravama.
Negdje prije 2 Stefan i ja smo se ispričali, njemu je išao zadnji autobus za Novi Beograd, a ja sam se otišao svaliti u krevet. Tada još nisam znao za Sirijce u sobi.

Jutros, selidba u drugi hostel, preskakanje doručka i njegovo vezivanje za ručak u solidnom etno-restoranu Zavičaj, kupnja Balkan Flexipassa s kojim sam miran za prijevoz sve do istočne Turske, rezervacija za noćni kušet do Sofije. Večeras opet imam socijalni program, dvostruki. Sutra ću možda malo detaljnije prolunjati nekim neviđenim dijelovima Beograda, imam vremena do 10 navečer…

 

Katolički je Uskrs, a pravoslavci za blagdane i slave jedu žito (sa šlagom ili bez). Pa sam to spojio i još ubacio bozu kao mig islamu. Kulinarski ekumenizam:

 

11040832_658056800992426_916536040970188



#17 DB

DB
  • Èlanovi
  • 8,921 posts
  • Joined 23.10.2009.
  • LocationSveta Nedelja

Posted 06.04.2016. - 15:34

 

... Doista, Beograd je grad koji bi, s obzirom na svoj položaj i značenje, mogao biti mnogo ljepši. ...

 

 

Navodno ga je Le Corbusier nazvao najružnijim gradom na najljepšem položaju.



#18 tram4

tram4
  • Moderatori
  • 8,863 posts
  • Joined 31.10.2007.
  • LocationZagreb

Posted 06.04.2016. - 15:41

Za sad taman. Kratko, lijepo sročeno, osjeti se atmosfera putovanja.



#19 Medo

Medo
  • Èlanovi
  • 1,672 posts
  • Joined 29.03.2010.
  • LocationAdelaide - South Australia

Posted 06.04.2016. - 22:27

smiley.gif

 

Ponavljam gradivo ali ovaj put iz jedno malo drugačijeg ugla jer nakon susreta s tobom perspektiva se promijenila. BTW imaš pozdrav od J. a s T. se nađem bar jednom mjesečno. Privatnost i dalje caruje.

 

Medo

 


----

The 50-50-90 rule: Anytime you have a 50-50 chance of getting something right, there's a 90% probability you'll get it wrong.


Posted Image

#20 egérke

egérke
  • Èlanovi
  • 7,154 posts
  • Joined 08.06.2006.
  • LocationKvatriæ

Posted 07.04.2016. - 10:38

Sad sam skužio da sam zaboravio poslati tematsku pjesmu za drugi dan:

 






0 user(s) are reading this topic

0 members, 0 guests, 0 anonymous users