Jump to content

Povijesne ceste kroz Gorski Kotar


Pfaff

Recommended Posts

No, vratimo se na postojeću cestu...

Od onog raskršća na Sopaču, ide nova trasa ravno prema zapadnom ulazu u Lokve. Tu je u nekašnjem servisu motornih pila, smješten, ravno na prometnici, dom za starije (navodno imaju dosta živahnu izmjenu korisnika). Nalijevo se odvaja strma cestica koja vodi na Karolinu negdje kod Slavice (neprohodna zimi).

Kao što rekoh, izgradnja jezera je potopila izvornu trasu ceste pa je sagrađena nova. Ona svoju najvišu točku doseže na predjelu Špičunak (zato Veliki Vodenjak više nije najviša točka). Tu su i dva vidikovca s kojih se lijepo vidi jezero

 

Lujzijana035.jpg

 

Lujzijana036.jpg

 

Cesta dalje vodi blago nizbrdo kroz prekrasne šumske predjele. Najnižu točku prije prevoja Gornje Jelenje cesta ima kod Kraljevog jarka gdje se ulijevo odvaja spojna cesta za Fužine.

Na Gornjem Jelenju se spaja nekoliko cesta, S desne strane dolazi najprije iz smjera Mrzle Vodice stara trasa Lujzijane. Onda se desno strmo uspinje neasfaltirana cesta kojom se pješice ili "Ladom Njivom" može do Platka, a lijevo nizbrdo ide ogranak Lujzijane za Bakar kojeg je također isprojektirao Vukasović. No o ovom malo kasnije

 

gornje-jelenje.jpg

(Zdenko Kahlina)

 

Ravno ide naš put prema Primorju. Nakon širokog otvorenog zavoja na predjelu zvanom Radinja gdje se za oštrih zima s vjetrom uvijek načine ogromni zapusi snijega, spušta se cesta prema Kamenjaku. Usput se s desne strane vide ostaci nekadašnje cestarske kuće i velikih kamenih cisterni za vodu.

Na Kamenjaku je ishodište planinarskih tura, a desno se odvaja cesta za skijalište Riječana i Primoraca – Platak.

 

U jednom trenutku s ceste pukne pogled na Grobničko polje gdje su nekoć Grmošćani i Grmošćice pobijedili Tatare u velikoj nikad dokazanoj bitci. Tu cesta čini veliki desni zavoj zvan Cirkl, obilježen kamenim obeliskom

 

Lujzijana041.jpg

 

Presjek nasipa zavoja prema Vukasovićevim nacrtima.

 

Lujzijana040.jpg

 

Kad se spusti na razinu Grobničkog polja, cesta u nastavku vodi usporedno s trasom autoputa kojeg prelazi na kraju ravnice kada ulazi u Čavle (Ekser City, šale se aboridžani).

S druge strane autoceste nalazi se stari riječki aerodrom Grobnik s travnatom pistom, danas korišten u sportske svrhe ter istoimeni automotodrom.

 

Nakon Čavala (Čavli?) spušta se Lujzijana neugodnim u uskim zavojima do raskršća na Gornjoj Orehovici, a nakon toga kroz kanjon Rečine u grad.

Kao što sam na početku priče rekao, Vukasović je počeo cestu graditi na njenom najtežem dijelu – na izlazu iz Rijeke. U obronak Trsatskog brijega uklesana je cesta.

 

Lujzijana115.jpg

 

Na mjestu gdje cesta zavija oko ruba brijega (jer tako pita tok Rečine) nastao je usjek nazvan "Banska vrata" gdje danas stoji tabla na uspomenu velikog bana, a u ono doba dao je graditelj u zid uklesati natpis "Agli increduli" ("Nevjerovanima") u truc onima koji su tvrdili da je to nemoguće.

 

Lujzijana114.jpg

 

Nekoć jedini izlaz iz grada prema Zagrebu, ulica Račkog koju Riječani uporno zovu "Lujz(ijan)a"

 

Lujzijana116.jpg

 

Lujzijana117.jpg

 

I ovdje, ispod željezničkog mosta preko Rečine, možemo reći da završava Lujzijana

 

Lujzijana118.jpg

"Lovac je dobro pucao, ali je zec krivo trčao!"

VracamSeOdmah.jpg

Sunger meteo

Link to comment
Share on other sites

  • Replies 139
  • Created
  • Last Reply

Top Posters In This Topic

Još par riječi o odvojku Lujzijane koja od Gornjeg Jelenja vodi prema Bakru, a koju je također, "u paketu" isprojektirao Vukasović.

Ova je cesta nekoć bila vrlo značajna Purgerima dok su vikendima putovali do svojih viksi u Primorju i na Otocima. Kasnije je, izgradnjom autoceste, smanjena potreba za bezglavom jurnjavom, a u funkciji je ostao srednji dio ceste – od čvora Oštrovica na ACRZ pa do ulaza u Hreljim odnosno spoja na riječku obilaznicu. Od Gornjeg Jelenja do čvora Oštrovica (što je meni i najdosadniji dio ove ceste) voze jedino entuzijasti i povremeni škrtac.

 

Dio u nastavku je zabavan. Nakon par kilometara nizbrdice dolazi se na križanje s željezničkom prugom na ŽCPRsaR "Meja". Iza toga slijedi jedini ozbiljan potez gdje se može preteći kakvu dosadnu kamiončinu. Jasno, ako imaš dovoljno jak auto i ako nema ususret nekoga sa sličnim nakanama! Ovim dijelom ceste koriste se, naime, kamiondžije koji voze naftne derivate iz INE u Šoićima, a štede na cestarini pa umjesto da po obilaznici lijepo odu na Kikovicu (Grobnik) pa uzbrdo autocestom, krate uzbrdo na Oštrovicu. Mrzim ih...

 

RijekaLokve138.jpg

 

Nažalost na cesti nema vidikovaca ni ugibališta pa se slabo može nešto slikati bez osobne pogibli. Pogled na ranžirnu stanicu Scrglievo.

Malo dalje niz cestu može se nalijevo uskom asfaltiranom cestom koja se po obronku brda penje u cik-caku stići do kolodvora Meja. Tamo nema bogznačega, ali se po lijepom vremenu može uslikati cijeli Kvarner. Problem je jedino da uz lijepo vrijeme obično ide i bura...

RijekaLokve135.jpg

 

Ova cesta ima "prerađeni" kraj. Nekoć je išla na Meju i tamo sjekla Karolinu, a danas se na izlazu za Hreljin ide na Karolinu, a onda u Meji skrene lijevo.

Ako ne skreneš u Hreljin, dođeš na rasputnicu gdje se uključuješ na riječku obilaznicu. Lijevi smjer je za Purgere, a desno ideš u Rijeku. Danas se svi koriste ovam alternativom, a cesta za Hreljin, a i dalje (Karolina) ima samo lokalni značaj

 

RijekaLokve232.jpg

 

U Meji, kod krčme Iva Bujana, danas nažalost preseljenog u dobra spominjanja, skrene se lijevo i nakon par serpentina presiječe se Magistrala i stigne u Bakar sjevernim ulazom.

 

RijekaLokve532.jpg

 

S krajnje toćke bakarskih željezničkih kolosjeka vidi se ta cesta (donja grupa čempresova)

 

RijekaLokve216.jpg

 

StanicaBakar06.jpg

 

Za kraj, kako je i red, zemljovid iz vremena gradnje na kojem se jedva vidi trasa Lujzijane, al' se bar vidi kako su oni to radili!

 

Lujzijana042.jpg

"Lovac je dobro pucao, ali je zec krivo trčao!"

VracamSeOdmah.jpg

Sunger meteo

Link to comment
Share on other sites

Rudolfova cesta (Rudolfina)


Ova cesta, jedina od gorskih cesta izgrađenih u razdoblju od XVIII. – XIX. vijeka koja nema ishodište u Karlovcu, dovršena je 1874. i spaja Ogulin preko Jasenka, Stalka, Mošuna i Ledenica s Novim Vinodolskim u dužini od 70-tak km.
Cesta je, carskom privolom, dobila naziv po austrijskom prijestolonasljedniku, nadvojvodi Rudolfu Habsburškom, sinu jedincu našeg pokojnog Cara i Kralja, koji se 30. siječnja 1889. upucao u dvorcu Mayerling. Al', onda je već bilo kasno – cesta je imala ime!

Rudolfina090.jpg

Cestu je gradio samouki majstor Matija Mažuranić (1817. – 1881.), peti i najmlađi od braće Mažuranić iz Novog Vinodolskog. Imao je zanimljiv život. Izučio je za kovača, a onda je u nekom trenutku krenuo u Bosnu pa je u turskijem krajevima počeo graditi razne infrastrukturne objekte. Stigao je do Palestine i Mezopotamije, a na kraju je bio čak i u Egiptu gdje je gradio kanale. Postao je prilično poznat graditelj u Osmanskom carstvu.
U nekom se trenutku odlučio vratiti kući pa je nastavio s graditeljstvom po Primorju. Među ostalim je sagradio i cestu od Jurjeva (sv. Juraj) do Krasna ter luku u Novom. Uspio je izgurati i gradnju Rudolfine, djelomično zahvaljujući i podršci brata koji je u međuvremenu postavljen za hrvatskog bana, no desetak godina nakon završetka izgradnje se teško razbolio i umro pomračena uma u nekoj umobolnici kraj Graza. Čisti Vjenceslav Novak iz školske lektire...

Cesta je prvobitno trebala biti sagrađena kao veza s Mrkopljem, ali je onda odlučeno da ju se skrene prema Ogulinu (šteta, velim ja, bila bi to krasna veza s Primorjem). Na cesti nema velikih uspona ni padova – u tom smislu je slična Jozefini, ali ima grozno puno zavoja, a u središnjem je dijelu kroz puste i guste šume Velike Kapele leži trasa na nadmorskoj visini od preko tisuću metara što zimi garantira snijeg za dobro skijalište.
Sudbinu ceste je zapečatila željeznica koja je godinu dana prije završetka prošla od Karlovca do Rijeke tičući i Ogulin pa su putnici otišli za boljim uvjetima. A drugih ljudi uz cestu nije bilo. A i međedi su bili rijetki. I tako se cesta svela na malo bolju šumsku cestu kojom se izvozi oblovina...

Ovu sam cestu svojedobno obradio "od bukve do smreke" u jednom drugom putopisu pa da ne prepisujem samog sebe (tome se inače otmjeno veli: manira), skoknite slobodno tamo, a kad pročitate, možete se i vratiti, priča prestaje u onom postu gdje je slika putokaza za smjerove prema Rijeci ili Ogulinu – u međuvremenu sam snimio još par fotki!

Na lijevoj obali Dobre nakon prelaza Mollinaryjevog mosta (general Antun Mollinary, posljednji upravitelj Vojne krajine. Po njemu je osim mosta, ime dobio i jedan vrh ispod kojeg prolazi Rudolfina) stoji putokazna tabla iz koje je sve jasno, ne?

Rudolfina093.jpg

Sišao sam na teren nogometnog i vaterpolo kluba "Dobra" jer mi se činilo da je prilika slikati most iz boljeg rakursa

Rudolfina094.jpg

Rudolfina095.jpg

Na drugoj strani je Klek!

Rudolfina096.jpg

Rudolfina službeno završava ovdje – kod starog ogulinskog kaštela (obratite pažnju na repliku soldata s ograde Tounjskog mosta)

Rudolfina091.jpg

 

The End – nema više!

"Lovac je dobro pucao, ali je zec krivo trčao!"

VracamSeOdmah.jpg

Sunger meteo

Link to comment
Share on other sites

I na kraju još par općih zemljovidova na kojima su vidljive sve četiri ceste, a na ovoj prvoj i ajziban!

 

Stare4Ceste012.jpg

 

Stare4Ceste013.jpg

(Černicki & Forenbaher)

 

Stare4Ceste015.jpg

 

 

I se bilježim, bi rekli Ištrijani!

"Lovac je dobro pucao, ali je zec krivo trčao!"

VracamSeOdmah.jpg

Sunger meteo

Link to comment
Share on other sites

Za ovo je stvarno trebalo dobrano zagrijati stolac, sročiti i napisati ! :palac:

Čestitke i za ideju i za realizaciju ! Ovo ću morati još nekoliko puta pročitati. Iako su sve ove navedene povijesne predmet isto tako i mojeg zanimanja i puno puta sam prolazio njima, napisao si ovdje jako puno detalja koji pomažu u stvaranju kompletne slike o ovim podvizima nekadašnjih građevinara.

 

Kad samo pomislim da nam je velik dio tih prastarih cesta do prije 10-15 godina još uvijek služio kao glavni prometni pravac prema Rijeci i Senju ... :grin:

Link to comment
Share on other sites

Ja sam putopis naprosto progutao, a kasnije ću još jednom pregledati na tenane... Majstorski prikaz iz kojeg se štošta novog može naučiti.

Dobar dio prikazanog terena sam obišao šezdesetih i ranih sedamdesetih godina, uglavnom automobilom, a ne budi potuženo primetnuti koju.

- U Gorskom Kotaru imam neku dalju rodbinu po majčinoj strani. Prabaka po dedi Marija rođena Kufner (1868.-1960.) došla je kao dijete iz Ravne Gore u Ivanić Grad, a pradjed po baki Marko Starčević i prabaka Marija rođena Lukšić došli su iz Mrkoplja. Spremamo se napraviti veliki family reunion, ali smo za sada tek na razini ideje.

- Poštu u/na Vratniku sam posjetio kao sindikalni novinar 2008. godine. Tu smo riječki povjerenik i ja zatekli jednu zanimljivu kolegicu, koja je pola radnog vremena radila na šalteru i drugu polovicu je raznosila poštu po okolnoj zabiti. Dostavu je obavljala vlastitim automobilom (imala je službeni moped, ali ga nije koristila), a zimi pješice. Na moj upit zar je nije strah kojekakvih opasnih beštija odgovorila je nešto kao: - U početku je bilo, ali čovjek se navikne. - A ja si mislim: jest da volim prirodu, ali hvala lijepa na takvom radnom ambijentu…

Serija 05 je zakon!

Link to comment
Share on other sites

Kad samo pomislim da nam je velik dio tih prastarih cesta do prije 10-15 godina još uvijek služio kao glavni prometni pravac prema Rijeci i Senju ... :grin:

Neke su to i danas. Primjerice, od Žute Lokve do Senja nemereš neg' Jozefinom...

"Lovac je dobro pucao, ali je zec krivo trčao!"

VracamSeOdmah.jpg

Sunger meteo

Link to comment
Share on other sites

Mi ćemo ravno

 

Lujzijana060.jpg

 

Trasa Lujzijane (to je, mislim, kraj onog francuskog uratka) vodi zavojito po brežuljcima do nekih 7 kilometara udaljene Vukove Gorice i tu se sreće s onim komadom ceste koji je povučen od Duge Rese i čini današnju trasu tzv. "Stare ceste Rijeka - Zagreb"

 

Prije svega odličan putopis, a istovremeno i tužan kad se sjetim priča starih ljudi kakaf je promet ovim cestama tekao prije tek nesto vise od 15tak godina... Svi autobusi za Rijeku, Pulu, Rovinj, Poreč, Novi Vinodolski... su išli ovom cestom (od Duge Rese do Vukove Gorice ne baš Lujzijanom kako je rečeno no ipak je to to.)

I ovdje bih spomenuo kako je taj dio ceste(Duga Resa - Vukova Gorica) izgrađen 50-ih godina, a cesta zapravo nikada nije trebala prolaziti kroz sela kojima danas prolazi: Petrakovo Brdo, Lišnica, Dubravci, Mračin, Jarče Polje, Vukova Gorica... jer je dosta zavojita, već povoljnijom trasom preko sela Grščaki, Kozalj Vrh, Lipa na Vodenu Dragu i Bosiljevo te negdje oko Zdihova spojila na Lujzijanu.

A "po selu se priča" da je upravo prvi ministar MUP-a u samostalnoj 'Rvackoj (pokojni "deda" Joža) tražio 50-ih da cesta ide preko Vukove Gorice.

 

 

 

Ovdje gdje ste napisali:"Mi ćemo ravno" dolazi se u naselje Prilišće koje je podijeljenjo na Dolnje, Srednje i Gornje Prilišće, a zatim u Vukovu Goricu.

I pošto taj dio nije puno opisan, dodat ću neke impresije.

Prilišće je nakada davno bilo vrlo razvijeno mjesto, zajedno sa Netretićem. Prolazeći kroz taj kraj , može se uočiti zavidan broj zidanih kuća, a tu je i crkva, trgovina i bufet, vtrogasni dom te do mjesta vozi lokalni autobus iz Karlovca(uglavnom su polasci usklađeni za đake koji putuju u Karlovac.) U Donjem Prilišću nalazi se i malogranični prijelaz Prilišće(HR)-Žuniči(SLO) koji je otvoren svakodnevno od 8-20h...

Od povijesnih znamenitosti tu je i miljokaz.

 

090628-lujz0w.jpg

 

Mještani su ga prije nekoliko godina lijepo uredili.

XV. milja od Rijeke i III. milja od Karlovca.

slide6.jpg

Dalje se dolazi do već spomenute Vukove Gorice, koja se praktički nastavlja na Prilišće (da nema table, nebi čovik skužio da je ušao u drugo naselje...). U Vukovoj Gorici je u domovinskom ratu postojala i policijska postaja, koja se nakon rata gasi i seli u Dugu Resu. Tu je bila, a mislim da je i danas ambulanta, te lokalno groblje... Na samom spoju Lujzijane i prethodno spomenutog ficleka(D.Resa- Vuk. Gorica) , nalazi se još jedan propali motel Vukova Gorica, koji kao i većina ugostiteljskih objekata uz staru riječku, svoju propast duguje izgradnji autoputa...

 

Sad blago u desno je nastavak za Rijeku, a lijevo se dolazi u Jarče Polje otkuda se može Karolinom do Karlovca; a može se i do Duge Rese (ficlek iz 50-ih) , a na tom potezu sam i ja negdje... hah

vukovagoricaaaaa_zpsx7otnkng.jpg

I to bi bilo to... dalje dolazi već spomeniti Bosanci, Zdihovo, Rim...

Link to comment
Share on other sites

Stare4Ceste003.jpg

 

 

 

 

Ne znam za Srebrna i Željezna vrata, ali ovo su Medveđa vrata na planinarskom putu od Gornjeg Jelenja prema Risnjaku, otprilike tri frtalja sata do doma na Risnjaku.

 

Fužina - u Zagorju su fužinari oni, koje u drugim krajevima zovu čumurđije - proizvođači drvenog ugljena. Na Žumberku dio stanovništva zovu užinari.

Link to comment
Share on other sites

Što se je desilo sa Motelom Žaba!

Nema ga više. Zatvoren, napušten, izgorio, srušen...

 

 

 

mivan: Hvala za nadopunu. Sticajem okolnosti, baš iz VG nemam slika...

 

Janko: nebih znao, slike su iz Crnićeve monografije GK (a znaš i sam da se ja ne bavim pješačenjem, a pogotovo planinarenjem)!

"Lovac je dobro pucao, ali je zec krivo trčao!"

VracamSeOdmah.jpg

Sunger meteo

Link to comment
Share on other sites

251756250.gif

 

Kako rekoše i seabral i Stanley ovo majstorstvo valja nekoliko puta prebrat jer se neke stvari otprve ni nemogu baš pohvatat da sve sjedne na pravo mjesto! Predragocijen opis!

kpjstar.gif.19648035a936debebea313dbc37b8ab7.gif

Link to comment
Share on other sites

Slijedi odsječak Karoline kojeg nećemo pratiti. Zašto? Jer je nepogodan za promet, a onima koji su namjerili prema Rijeci mimo autoceste stoji na raspolaganju gorespomenuta stara cesta za Rijeku.

Karolina u nastavku izvorne trase ide prema Bosiljevu (tamo je nekoć bio veliki i lijepi utvrđeni Frankopanski grad kojeg je u XIX. stoljeću austrijski feldmaršal irskog podrijetla grof Laval Nugent adaptirao u romantičnom duhu. (Tu je i umro 1862. godine iako je mogao umrijeti i u Staroj Sušici, na Trsatu i u još nekoliko dvoraca koje je posjedovao na području Hrvatske)

 

Obzirom na to da sam i ja istraživao Karolinu, a istovremeno i jako volim njuškati po starim gradovima i zidinama, dodat ću par fotki starog grada Bosiljeva kojeg si ovdje spomenuo.

 

PA260044res.jpg

 

PA260045res_1.jpg

 

PA260059res_1.jpg

 

Grad je bio zaključan, a ovo je pogled iz objektiva kroz neku luknju

 

PA260063res.jpg

(26.10.2013)

Link to comment
Share on other sites

Pročitano u dahu! Kapa do poda majstore...ovo treba u udžbenike! Kada bi geografija učili iz ovakvih putopisa, vjerujem da bi svi imali petice ( zaista bi nešto i naučili i ono najvažnije, zapamtili!!! ).

 

P.S. Primijećen si prilikom slikanja miljokaza na Dubovcu ( prošla je možda i cijela godina, ako se ne varam )! Baš sam se pitao što će ispasti sljedeće iz Pfaffove riznice...kad ono biser...

Link to comment
Share on other sites

Za ovo je stvarno trebalo dobrano zagrijati stolac, sročiti i napisati ! :palac:

...

 

Znal sam koga treba piknut ... c065.gif

 

...

Čestitke i za ideju ....

 

 

Bilježim se sa štopanjem! Laie_69.gif

 

...

Čestitke i ... za realizaciju! ...

 

Također. good2.gif

 

... Ovo ću morati još nekoliko puta pročitati. Iako su sve ove navedene povijesne predmet isto tako i mojeg zanimanja i puno puta sam prolazio njima, napisao si ovdje jako puno detalja koji pomažu u stvaranju kompletne slike o ovim podvizima nekadašnjih građevinara.

 

Kad samo pomislim da nam je velik dio tih prastarih cesta do prije 10-15 godina još uvijek služio kao glavni prometni pravac prema Rijeci i Senju ... :grin:

 

Mogu sve ovo samo potpisat. I hvala na trudu! d025.gif

Link to comment
Share on other sites

...

Na početku, jedna napomena:

Ovaj prikaz nije zamišljen kao detaljan opis kompletnih trasa cesta, ima k'o se time bavi(o). Ja sam nastojao prikazati one dijelove po kojima se i danas prometuje i koje u praksi služe da bi Gorani, Ličani i Primorci zbunjivali putnike-namjernike i slali ih u neku Nedođiju!

...

 

Kad si objavil da buš obradil te mistične ceste, očekival sam ih u "Cestovnom prometu" ... no nakon čitanja "putopisa", sasvim sam zadovoljan da je ovde gde je, jer daje priliku za spontanije nadopune. :) A ima ih - iz vlastitih iskustava i pokojom pričicom ...

 

No, kak sam svojedobno ustvrdil - Gorani (i ini priženjeni) vole ih zamrsit:

...

Trasa ceste slijedi manje-više trasu autoputa do čvora Bosiljevo i donekle se koristi u lokalnom prometu. Tu se križa s cestom koja od Bosanaca na Lujzijani vodi prema Generalskom Stolu na Jozefini i Ogulinu. Sve do naselja Stubica na Lujzijani može se samo pješke ili za one koji posjeduju odgovarajuće čvrste guzne mišiće i gnjatove, međunožnim guralom. To prepuštam Portosu i ekipi.

Kod Stubice sreću se Karolina i Lujzijana pa stvari napokon postaju zanimljive...

:hekla:

Link to comment
Share on other sites

... To je tzv. Stara cesta Zagreb – Rijeka. Neki to ponekad hoće nazvati i Lujzijanom, ali ona to nije i ne može biti.

 

...

 

Ta cesta i naša Karolina sastaju se kod ugostiteljskog objekta zvanog "Motel Dobra". Ovaj je objekt imao svoje zvjezdane trenutke negdje početkom 60-ih godina prošlog stoljeća kad su se autobuseri iz nekih razloga posvađali s odmorištem u Skradu pa su pauze za "veliki odmor" na putu od Rijeke prema Zagrebu obdržavane ovdje. Onda je objekt neko vrijeme bio zapušten i zatvoren, a vidim da sad opet radi!

 

KarolinaJozefina345.jpg

 

...

 

Iako sam svojedobno sporadično čital o tim cestama, pa i videl karte trasa, obično su bile previše nepregledne i neprispodobive vremenu, tak mi je ovo prvi (i iznenađujući) podatak da se Lujzijana ne poklapa od početka s riječkom cestom.

 

Fotku motela moram ponoviti u cijelosti, jer me za njega vežu sjećanja prvog odlaska na more (šta'š, dolazak Rvata na more je uvijek mitski događaj) u našem Fići (ranije se putovalo brzim preko Bosne). d010.gif

Bilo je ljeto '66., išli smo u Selce i ovdje smo prvi put skrenuli - tata i mama na kavu, a ja, valjda orandžadu ili Cocktu (za informaciju mlađem naraštaju - to su onda bila jedina dva dječja pića - Pepsi se pojavila sljedeće godine, a CocaCola još par godina kasnije).

Ugodan ambijent i na ljetnim vrućinama - s terase se moglo promatrati rijeku, brda, promet po cesti ... šta'š više - i danas ti treba istovrsni predah! :palac:

 

Prolazile su godine, stari se izvještil u vožnji, pa se do Primorja vozilo u jednom cugu (ev. sa stajanjem u Severinu na Kupi), promjenila se i destinacija (Dalmacija), tak da je dotični motel ostal neposjećen ... dok '94. nismo kupili apartman u mitskoj Uvali Scott. I kad smo prvi put krenuli već zaboravljenom riječkom cestom, pojavila se želja za kavom - i opet našli stari dobri motel. b025.gif

Jedino novo je bilo mjesto Jarče Polje. f040.gif

Link to comment
Share on other sites

Jedino novo je bilo mjesto Jarče Polje. f040.gif

 

U pravu si .... i meni se pojam "Jarče Polje" relativno kasno pojavio, tamo negdje krajem osamdesetih. Prije toga sam bezbroj puta prolazio onuda i svaki put smo to zvali jednostavno "motel na Dobri".

 

A propos novih mjesta ... početkom devedesetih su se na Lujzijani nekad vrlo dugačke Srpske Moravice (cca 15 km od ulazne do izazne ploče) podijelile u veći broj manjih mjesta (Dokmanovići, Nikšići, Vukelići ...) koja nikad prije nisu bila poznata kao prolazna mjesta na Lujzijani.

Link to comment
Share on other sites

... a ja, valjda orandžadu ili Cocktu (za informaciju mlađem naraštaju - to su onda bila jedina dva dječja pića - Pepsi se pojavila sljedeće godine, a CocaCola još par godina kasnije).

Aaaa, ne! Zaboravijo si malinovac od sirupa i vode - meni je to bilo najdraže. Poseban rajc je bio kad su umjesto vode našpricali sodu iz sifona!

 

 

U pravu si .... i meni se pojam "Jarče Polje" relativno kasno pojavio, tamo negdje krajem osamdesetih. Prije toga sam bezbroj puta prolazio onuda i svaki put smo to zvali jednostavno "motel na Dobri".

Da, imaš pravo. Zapravo je samo naselje malo dublje niz Dobru prema onom starom gradu na brdu (kako se ono zove? Hmmm)

 

 

A propos novih mjesta ... početkom devedesetih su se na Lujzijani nekad vrlo dugačke Srpske Moravice (cca 15 km od ulazne do izazne ploče) podijelile u veći broj manjih mjesta (Dokmanovići, Nikšići, Vukelići ...) koja nikad prije nisu bila poznata kao prolazna mjesta na Lujzijani.

To je postao neki glupi trend u to doba kad je netko očito pomiješao lončiće pa je svaka nakupina od tri kuće dobila na prometnici žutu tablu. Čak i kad nema ni jednog stanovnika. Posljedično, a to snage reda i gonjenja vole utuvljivati u glavu putujućem pučanstvu, od Zagreba do Rijeke po staroj cesti putuješ s max brzinom od 50 km/h jer sve skupa ima tri kilometra ceste bez ikakvog ograničenja!

Poseban slučaj te svinjarije je potez Šmrika - Crikvenica na Magistrali (netko je onomad napisao da je glavna kvalifikacija novog ministra prometa što je nekoć šefovao nad područjem gdje na 13 kilometara ceste ima 34 raskršća!)

"Lovac je dobro pucao, ali je zec krivo trčao!"

VracamSeOdmah.jpg

Sunger meteo

Link to comment
Share on other sites

Aaaa, ne! Zaboravijo si malinovac od sirupa i vode - meni je to bilo najdraže. Poseban rajc je bio kad su umjesto vode našpricali sodu iz sifona!

...

To je postao neki glupi trend u to doba kad je netko očito pomiješao lončiće pa je svaka nakupina od tri kuće dobila na prometnici žutu tablu. Čak i kad nema ni jednog stanovnika. Posljedično, a to snage reda i gonjenja vole utuvljivati u glavu putujućem pučanstvu, od Zagreba do Rijeke po staroj cesti putuješ s max brzinom od 50 km/h jer sve skupa ima tri kilometra ceste bez ikakvog ograničenja!

...

 

Himersaft sam fakat ispustil iz mašte, no to se obično prodavalo u zabačenijim krčmama, kojima se valjda nije ispaltilo naručivat Cocktu.

 

Za ove katastarsko-cestarske bedastoće, ote mi riječ iz usta.

Link to comment
Share on other sites

Jablan je zanimljivo naselje. Uglavnom je napučeno vikendašima koji su lijepo uredili svoje objekte, a brinu se i oko uređenja naselja

...

Nekoliko kilometara dalje nailazimo na možda najdulje, a svakako najhladnije naselje na Karolini – Ravnu Goru. To crijevo od naselja (općina je to!) ima s kraja na kraj otprilike 4,5 kilometara. Nekoć je bila najpoznatija po ekstremno niskim zimskim temperaturama i drvnoj industriji, a onda je jedno vrijeme ostala samo niska temperatura. Danas se industrija oporavila, a imaju i veliki supermarket, trgovinu željezne robe, kiosk od lutrije... Joj, da: I dvije nadaleko poznate biblioteke – "Bijelu ružu" i "Breze"

Evo jedan lijep iako pomalo ruševan primjer nekadašnje arhitekture u sredini Ravne Gore

...

Na gotovo samom kraju Ravne Gore odvaja se udesno spojna cesta koja vodi preko Šija na Kupjak na Lujzijani. Neposredno prije Šija je spoj na čvor Ravna Gora na ACRZ.

...

 

U vremenima intenzivnog spajanja dvije najstarije dionice autocesata u Rvata, dok je s Orehovice do Grobnika bila ta simbolična dionica, onda rvacka izmišljotina tzv. poluautocesta Oštrovica - Kikovica (najpoznatija iz meteoroloških izvještaja), njezin isto tako polunastavak kroz Tuhobić do Kupjaka, gdje se preko nečije njive spojila na staru riječku, povratci s mora za purgere su bili tek nastavak vjekovnih vožnji u kolonama, samo s povremeno promijenjenim novim trasama.

No jednog ljeta me je pogled na autokartu narajcal da mjesto nastavka prema Skradu i Donjoj Dobri, presječem taj luk koji ide daleko na sjever, gotovo pravcem ptičjeg leta duž te nikad viđene Ravne Gore. :)

Rečeno - učinjeno. Taman smo se iskrcali s najgore poluatoceste u Svemiru (dokrajčili je navrat-nanos dva najiscerenija Tukijeva ministra u studenom 96-e godine) i odma na prvom križanju skrenuli iz kolone preme Ravnoj Gori.

Kaj reći?

Prometa uopće nije bilo, cesta skoro ravna, što vertikalno, što horizontalno, asfalt ko novi, simpatično, tradicionalno, pomalo podugačko naselje ... milina! :palac:

Nekak mi je ispal iz sjećanja taj Jablan ... no dobro se sjećam iznenađenja kad smo se počeli spuštat po Vrbovskom ... nikad kraja - a onda opet penjanje. I sve u Vrbovskom. Da, da nije bilo toga dole-gore, bila bi to idealna trasa za ubuduće ... no, onda je Jura Orlovac spojil oba kraja A6 u cjelinu (doduše, još uvijek od Grobnika do Vukove Gorice polovično), al kontinuitet i veće brzine su uspostavljene, a ja tek ovih dana saznajem da je to bila Karolina. :roll:

Link to comment
Share on other sites

Karolina se ovdje počinje penjati do svoje najviše točke. Na kraju naselja nalazi se kapelica posvećena svetomu Florijanu, svecu pokrovitelju vatrogasaca ili kako ih Gorani rado zovu, grlogasaca zbog poznatih običaja obdržavanih nakon nedjeljnih vježbi članova lokalnog DVD-a (babe su dotle na misi)

...

 

Prije nekolko godina, skrenul sam sa A6 u Ravnoj Gori, jer me neki posel vodil u kolodvor Lokve, pa preko Mrkoplja i Sunđera - prvi i jedini put.

 

Poslije Poljičke kose cesta se prilično strmo spušta prema Mrkoplju. ...

Strmina prema Mrkoplju. Cestu su prošle godine krasno uredili.

...

Pogled na Mrkopalj. Ime ovog starog trgovišta (privilegije je dobilo 1785. godine), najvećeg u Gorskom Kotaru, nastalo je navodno od "mrko polje" po gustim cnogoričnim šumama koje su ga prekrivale. Onda je došla cesta pa ljudi pa pilana pa... Sad je prizor puno zanimljiviji. Ili bar šarolikiji

...

 

Ne sjećam se baš nekih opakih strmina ... no razlog više da se put ponovi. :kul2

Mrkopalj i Sunger, moglo bi se reć - tipična simpatična gorskokotarska naselja. :)

 

Sad ćemo se vratiti u Sunger i provesti se novom trasom. Opet smo na onom raskršću, ali sada idemo ravno kroz ostatak Sungera

...

Ima tu zanimljivih objekata

...

Da se najbolja itd., itd... i ja nismo preselili ovamo, i s našom kućom bi bilo slično.

...

Od Štimaca se cesta penje prema raskršću Bukovac. Tu Karolina skreće lijevo, a ravno se nastavlja spojna cesta koja je početkom XIX. stoljeća povučena kako bi se promet svrnuo na Lujzijanu (na kojoj se plaćala putarina!). Tom se cestom stiže i do kolodvora Lokve.

...

 

Mesčini da sam te onda percipiral ko Fiumana - inače, eto mene na kavu ... :klopa:

Link to comment
Share on other sites

...

Odjednom s desne strane puca pogled na jedan od najimpozantnijih objekata na ovoj staroj cesti - Fajere. Radi se o nizu od 13 krnjih piramida od masivnog klesanog kamena koje u pravcu premošćavaju duboku dolinu.

Naziv dolazi od njemačkog Pfeiler što znači upornjak. Od stupa do stupa bile su položene grede, a na njima su bile mosnice.

...

 

KarolinaJozefina130.jpg

...

 

 

Ta dionica, pa ona od Lokvi do Vrata i ona prva, od Karlovca do Vrbovskog mi preostaju za cjelokupni dojam. :)

 

Pravo je čudo da ovo gore nije niko recikliral za vikendicu!? :huh:

Klesanci na izvolte!

Link to comment
Share on other sites

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...