Jump to content

Rasputnica Trešnjevka i bliža okolica - 50 godina poslije


Stanley

Recommended Posts

Sve se poklopilo sasvim slučajno.

Već dulje vrijeme spremao sam se malo protegnuti noge do nekih mjesta uz koja me vežu uspomene na djetinjstvo i ranu mladost. Da ih polako i temeljito obiđem, a ne da ih gledam iz tramvaja, automobila ili vlaka.

Jedno od takvih mjesta je područje Savska - Koturaška, zgrada u kojoj sam stanovao i škola u kojoj sam pohađao osmoljetku. A tu je i pruga s doživljajima o kojima sam već ponešto pričao. Pa sam ovaj lijepi ranoproljetni dan iskoristio da konačno pohodim i ta mjesta.

Igrom slučaja moja jutrošnja odluka se poklopila s jubilejem koji mi je pao na pamet usred šetnje, negdje na Savskoj - na današnji dan navršilo se točno pedeset godina otkako smo preselili u Zorkovačku (1. ožujka 1965.).

Od Vrapča do Zapadnog kolodvora putovao sam nekom krntijom od Macose, a kondor je iznevjerio moja očekivanja i pojavio se da mi naplati kartu kada smo već bremzali pred Zapadnjakom. Skidam kapu savjesnom zaposleniku HŽ-a.

 

Za početak jedno usputno osvježavanje uspomena iz djetinjstva - moje omiljeno mjesto za promatranje vlakova i manevarke koja ''foršiba'' s vagonima. Jednom se ramponja, vulgo brkljačar, okosio na mene riječima ''kaj stojiš tu mali, odi doma učit''. Da mu objašnjavam kako sam u školi odlikaš i zadaća je već napisana nema smisla, pa sam se pokupio…

 

wfpFp0R.jpg

 

… i smjestio se s druge strane, a sada ti jamraj nekom drugom:

 

Ea0LP6f.jpg

 

Ovdje sam svojedobno uočio prugu Samoborčeka, koja me poput Arijadnine niti odvela do Samoborskog kolodvora:

 

jbsYRPS.jpg

 

Tamo negdje je skretala udesno preko ceste:

 

80Z6emE.jpg

 

Antikvitet koji se odlično uklapa u današnju priču:

 

FBQkI6l.jpg

 

Eto me na prvom odredištu…

 

IZTKAYc.jpg

 

… a to je moja nekadašnja škola. Kada sam krenuo u prvi razred zvala se ''Franjo Marinić'', da bi negdje početkom šezdesetih dobila ime ''Hasan Kikić''.

 

Hasan Kikić (1905.-1942.):

 

giKQnEn.jpg

 

Hasan Kikić: Jesen (ulomak iz romana Bukve):

 

Ona dolazi polako, na prstima uzlazi uz bregove, promiče pored živica, puze kroz potoke, polako, i niko je ne vidi, obiđe kukuruzišta, penje se na voċke, narumeni svaku jabuku redom, a šljive oboji u plavo kao nebo. U Maliċkoj ona najprije oboji lišće i bujad u žuto, onda u rumenožuto, a onda počne list po list spuštati na tle. Onda preleti preko livada, otave od toga dobiju tamnomodru boju, obiđe kukuruzišta ponovo i uvede u njih berače, obiđe voċare i penje po voċkama trgače, a pod šljive dovede ljude sa motkama i sa sepetima. Onda više ne ide na prstima nego se razigra, raspjeva, skače i vrišti, vrisak se kliže niza strane i leprša prostranim kukuruzištima i nepreglednim modrim šljivicima, pjesma i procik, i pjesma i ujuk, dopiru mirisi, dopire sladunjav vonj zgnječenih šljiva, vriju šire i mostovi, vriju slatki sokovi šljiva po kazanima i mirišu pekmezi.

Iza požnjevenih kukuruzovina ostaju prostrana bundevišta, kao limun žute bundeve leže po poljima i po stranama, leže kao naslikane žute i rumenožute velike i okrugle, velike i duguljaste, obilje repišta i kukuruzišta. Iza otresenih šljivika se puše pušnice, pečeno šljivino meso miriše po cijeloj krajini, cvrče nepodmazana volovska kola, pjeva jedna čobanica i zvecka zvono na volu maconji. Njišu se teški puni trbusi krava, prokapljuju puna vimena, putevi se praše i pomiču između živica gore i dolje i daleko dokle oko seže, dokle jesen seže.

 

S obzirom da je pisac u jednom trenutku valjda postao nepoćudan, škola je dobila novo ime:

 

xT3S0t8.jpg

Serija 05 je zakon!

Link to comment
Share on other sites

II.b O.Š. ''Franjo Marinić'', školska godina 1957./1958. Pisac ovog teksta je sasvim lijevo (onaj što hoće izaći iz slike):

 

xPSzWlw.jpg

 

Pogled na željeznički nasip sa platoa ispred škole. Tu smo se nagledali vlakova dok smo čekali da nas podvornik pusti u zgradu:

 

CvGKIn2.jpg

 

Školu u Koturaškoj projektirao je istaknuti hrvatski arhitekt Ivan Zemljak (1893.-1963.). Danas je zaštićeni spomenik kulture:

 

7cHi0Tp.jpg

 

U susjednom dvorištu u Koturaškoj stanovali su mnogi moji školski kolege, među njima i dugogodišnji prijatelji Zoki i Fredi - danas nažalost obojica pokojni:

 

Vy7CDLC.jpg

 

Pogled na školu sa južne strane. Danas su i spomenici kulture poligon za iživljavanje terorista sa sprejevima:

 

FGsbiZu.jpg

 

Ovo bar na nešto liči:

 

C9xp7sK.jpg

 

Bok stara, kaj si i ti krenula protegnuti noge:

 

Xe23LD5.jpg

 

Park između škole i Savske, u kojem smo se nekada igrali lovice (a ne jednom bogami i potukli), danas je zapušten:

 

hzFwdJl.jpg

Serija 05 je zakon!

Link to comment
Share on other sites

Ovdje je nekada bila tvornica keksa, a danas je HO-TO toranj:

 

gaOK7tW.jpg

 

I eto me pred zgradom u kojoj je od 1956. do 1965. godine bio naš obiteljski dom. Adrese: Savska 52, Savska 52a i Savska 54. Stan u kojem sam živio bio je u desnom (višem) dijelu zgrade, na drugom katu u broju 52, a na slici se može prepoznati po ženskoj osobi na prozoru. I balkon desno je pripadao našem stanu. Točno ispod nas je bilo Stajalište-Tramwaya-Smjer:

 

aVfSnWK.jpg

 

Ulazna vrata u Savskoj 52:

 

enUe5J1.jpg

 

Sva su ulazna vrata podešena da se otvaraju samo iznutra. Tko želi ući mora nekome pozvoniti. Naravno da mi to nije padalo na pamet jer ne poznajem nikoga od stanara (našao sam tri poznata prezimena, ali to su potomci potomaka mojih nekadašnjih susjeda). Srećom je naišao neki čovjek s ključem, pa sam ga zamolio da me pusti u dvorište. Na njegovu opasku da tamo neću naći ništa zanimljivog odgovorio sam: - Hoću, sâmog sebe. - Ljubazni čovo se nasmijao i ostao uz mene dok se nije uvjerio da su vrata za dvorište otvorena.

 

Prvi put sam ovdje nakon pedeset godina i vidim da se ništa nije promijenilo:

 

EMrb9aB.jpg

 

DwIRz60.jpg

 

2RnB2Gh.jpg

 

VCrPnuu.jpg

 

Na ovom mjestu je nekada bilo poduzeće Geoistraživanja. Njihovo dvorište se lijepo vidjelo sa našeg kuhinjskog balkona. Kasnije se tu naselila robna kuća one propale Sutle iz Šenkovca, a danas izgleda ovako:

 

ppKt0F5.jpg

 

Kad sam već spomenuo Geoistraživanja evo i jedne sitne epizodice s kraja pedesetih godina.

Kupili meni starci neku lokomotivu. Na limenoj karoseriji su bili nacrtani kotači i sve ostalo kao kod parnjače, ali je igračka išla na obične kotače (skrivene ispod) s pogonom na navijanje. Jednog dana meni zariba pogon i požalim se starijem burazu. On kaže da će to popraviti, ode na kuhinjski balkon i za koju minutu se vrati: - Evo, sad radi.

Uzmem ja lokomotivu u ruku i osjetim da je duplo lakša. Krenem navijati, kad ono vrtim u prazno. Pitam buraza gdje je motor, a on odgovori: - U Geoistraživanjima! :mrgreen:

Serija 05 je zakon!

Link to comment
Share on other sites

Nekadašnji ulaz u Geoistraživanja:

 

7ijSf5s.jpg

 

Stariji će se sjetiti da je ovdje nekada bio puno kraći nadvožnjak:

 

MsTfXK4.jpg

 

Krenuo sam prema mjestima gdje smo se nekada kao klinci sanjkali. Nakon što smo doselili u Savsku iz Nazorove buraz i ja našli smo se u situaciji da je oko nas odjednom sve ravno. Ali klinci kao klinci, brzo smo našli gdje ćemo se spuštati - sa željezničkog nasipa, a to je bilo ovdje:

 

6VAXEl6.jpg

 

Neka i tebe kada si već naišla:

 

JhzhFuj.jpg

 

Naravno da ću se popeti gore, a ako netko pita kog jarca radim uz prugu - dozvola je v žepu:

 

GucV4ah.jpg

 

Ovu skretnicu pamtim od davnina i sjećam se kao da je bilo jučer - teretnjak s lokomotivom 38 polazi od signala i gledam kako skreće prema Zapadnom. Svuda okolo debeli snijeg, a iz nje dim i para.. U ono vrijeme skretnice su okretane ručno, a otprilike na mjestu odakle je ovo snimljeno bila je željeznička zgrada na kojoj je pisalo ''Ogranak Trešnjevka'':

 

Ycsystr.jpg

 

Izbliza:

 

NFvdAcF.jpg

 

Himalaja, tres, tres, Trešnjevka! Za neupućene - poklič navijača NK Trešnjevka, nekada prvoligaša koji danas igra po krtičnjacima:

 

rCknTNF.jpg

Serija 05 je zakon!

Link to comment
Share on other sites

Baš su mi napravili udoban put:

 

60SXhbi.jpg

 

Bikojna:

 

UZBsVZ7.jpg

 

Moja nekadašnja zgrada od strane pruge. Imali smo zaista raskošan pogled na željeznicu:

 

8ymbUQ0.jpg

 

Još jedno skretalo:

 

QPD6mER.jpg

 

Rasputnica - lijevo Zapadni, desno Glavni:

 

z4Ju0zJ.jpg

 

Drugo omiljeno sanjkalište, takozvane rašlje prema prostoru današnje dvorane ''Dražen Petrović''. Više smo bili tu nego na nasipu, jer je staza bila puno dulja i manje strma. Najviše smo se voljeli spuštati potrbuške ili ''ribice''. Jedna od usputnih zabava bilo je gađanje strojovođa, ložača i kočničara grudama. Jedan naš prijatelj je gadno stradao jer je pogodio nekog kočničara na teretnjaku ravno u lice. Kako je vlak stao pred ulaznim signalom za Zapadni kočničar je istrčao i maloga tako iscipelario da je završio u gipsu:

 

x75cMGe.jpg

 

Pruga prema Glavnom. Nekada su ovdje stajali signali na rešetkastoj konstrukciji koja je premošćivala oba kolosijeka:

 

T9oKeeG.jpg

 

Hektometarski stupić:

 

hsnBlAd.jpg

Serija 05 je zakon!

Link to comment
Share on other sites

Tucanik je tamne boje:

 

z0Lh3Ln.jpg

 

Pogled prema Savskom mostu. U daljini s lijeve strane vidi se zgrada uz prugu (nekadašnja vahtarnica?). Tu negdje se 1958. godine brzi iz Splita zabio u začelje teretnog vlaka koji je upravo kretao sa signala. Kako su u teretnjaku bile cisterne s butanom došlo je do eksplozije i golemog požara koji je gasila čitava vatrogasna brigada Zagreba. Poginulo je četvoro ljudi:

 

cASoqnJ.jpg

 

Vidjeli smo se, mogu ići:

 

tl3Ax5L.jpg

 

Dva pogleda prema gore iz Brozove ulice:

 

3C9V2YR.jpg

 

8rsNU6Z.jpg

 

Moja nekadašnja škola iz neobičnog rakursa:

 

waanFhu.jpg

Serija 05 je zakon!

Link to comment
Share on other sites

I tri pogleda na rašlje kako izgledaju danas:

 

fN7PKDW.jpg

 

BCTV9go.jpg

 

AfVCPZ3.jpg

 

Vrijeme je za povratak, a ovaj put koristim usluge ZET-a. Kako to već zna biti opet sam bio svjedokom zbunjole s Altronom i tramvajima.

Dođem ja na stajalište kod Tehničkog muzeja i vidim da na displeju piše: 9 za 0 minuta i ispod 9 za 9 minuta. Dobro je, neću dugo čekati. Istini za volju onog od nula minuta nisam vidio da je došao ni prošao, ali nema veze - ima onaj drugi.

Prođe četiri-pet minuta i dovuče se Katica, a na njoj piše ''kvar''. Okay, to je vjerojatno ona devetka od nula minuta. Krepao, događa se i nije smak svijeta.

Onaj donji od 9 minuta, vidim, sve bliže, a ispod njega se pojavi i broj 12 s toliko i toliko minuta. Čekam ja tu drugu devetku, ona odjednom na nula minuta a tramvaja ni od korova. I tako dvije-tri minute ona visi na nula minuta, a ja na kraju upadnem u 12-icu koja je došla točno kako je pisalo na displeju.

 

Dok sam ovo snimao čuo sam oko sebe glasove odobravanja:

 

8oPX3Lq.jpg

 

Osim stacionarnih ima i pokretnih bikova:

 

q8XKZVs.jpg

 

I za kraj moja današnja odredišta iz ptičje perspektive:

 

BHdKRw9.jpg

  • Like 1

Serija 05 je zakon!

Link to comment
Share on other sites

Stariji će se sjetiti da je ovdje nekada bio puno kraći nadvožnjak:

 

http://i.imgur.com/MsTfXK4.jpg

A nas mlađe si usput podsjetio na Barneya

 

Lijepo i nostalgično. S blagom dozom životne radosti. Eto, što pramaljeće čini od inače normalnog penzića koji bi po definiciji trebao biti depresivan!

"Lovac je dobro pucao, ali je zec krivo trčao!"

VracamSeOdmah.jpg

Sunger meteo

Link to comment
Share on other sites

Lijepa sjećanja i uspomene iz djetinjstva u vrlo interesantnom putopisu :grin:

Slično sam se i ja jučer osjećao, kad sam se nakon mnogo godina uputio s Črnomerca gore na Sv. Duh, na lokaciju gdje je nekad stajala naša obiteljska kuća u kojoj sam proveo djetinjstvo i koja je srušena 1982. godine. Uskrsnula su sva lijepa sjećanja i nostalgija .... isto kao tebi danas.

 

Ovdje je nekada bila tvornica keksa, a danas je HO-TO toranj:

http://i.imgur.com/gaOK7tW.jpg

Ne sjećam se tvornice keksa. Zar nije na tom mjestu bila Tvornica dječje obuće ?

Link to comment
Share on other sites

Pa sad... Baš i nije bila neka nostalgija, jednostavno mali gušt susreta s prošlošću.

 

Ne sjećam se tvornice keksa. Zar nije na tom mjestu bila Tvornica dječje obuće ?

 

Tvornica obuće je uselila u bivši pogon tvornice keksa. Ti si još mlad pa se ne sjećaš. A nama je kao klincima mirisalo…

Tvornica keksa se najprije zvala Bizjak, a poslije II. S.R. ju je preuzeo Kraš.

 

Evo dva uzorka (nažalost samo vizualna - ne i jestiva):

 

GdJMdDH.jpg

 

2SQK55a.jpg

  • Like 1

Serija 05 je zakon!

Link to comment
Share on other sites

... U ono vrijeme skretnice su okretane ručno, a otprilike na mjestu odakle je ovo snimljeno bila je željeznička zgrada na kojoj je pisalo ''Ogranak Trešnjevka'':

...

 

Nebu išlo.

Blokarnica se nalazila iza bika, dapače, još uvijek stoji temelj, neposlikan doduše o'zgor ... al si ga ufatil o'zdol:

 

...

Dva pogleda prema gore iz Brozove ulice:

 

3C9V2YR.jpg

...

Link to comment
Share on other sites

Da, zbiljam, preselili ste se u Zorkovačku. A to opet ima veze sa željeznicom, ne?

 

Naravno. A susjedna uličica je Brloška, po Brlog gradu. Kad se tome doda nedaleka Ozaljska eto nam pola pruge Karlovac - granica.

Šalu na stranu, Zorkovačka je vrlo blizu nekadašnje pruge Samoborčeka (išao sam duž nje po lijepom vremenu u gimnaziju), a i Črnomerec TK je bio na dohvat ruke, tako da željeznicu i mene ništa nije moglo rastaviti. :luda:

  • Like 1

Serija 05 je zakon!

Link to comment
Share on other sites

Blokarnica se nalazila iza bika, dapače, još uvijek stoji temelj, neposlikan doduše o'zgor ... al si ga ufatil o'zdol:

 

Errare humanum est, ipak je prošlo pola stoljeća.

  • Like 1

Serija 05 je zakon!

Link to comment
Share on other sites

an_smiley.gif

 

Hvala. Taknuo si i dio mog djetinstva u tom kvartu iako sam bio sjeverozapadnije s druge strane pruge + osnovna škola Hasan Kikić.

 

Ovako je izgledao prednji dio škole u vrijeme dok sam išao u tu školu. Škola tu postoji još od 1935.

skola2.jpg

 

Kad si spomenuo susjedno dvoršite sjetih se da je tu u dnu dvorišta postajala velika stolarija čije smo usluge ponekad koristili. Naime, umjesto da pilimo s rezbarskim lukom/pilicama tu smo odlazili kad god je nešto trebalo ispiliti za tehnički

odgoj. Brzo i precizno.

 

Medo

 

 

 

----

 

The 50-50-90 rule: Anytime you have a 50-50 chance of getting something right, there's a 90% probability you'll get it wrong.

Link to comment
Share on other sites

Kad si spomenuo susjedno dvoršite sjetih se da je tu u dnu dvorišta postajala velika stolarija čije smo usluge ponekad koristili. Naime, umjesto da pilimo s rezbarskim lukom/pilicama tu smo odlazili kad god je nešto trebalo ispiliti za tehnički odgoj. Brzo i precizno.

 

Sjećam se i ja te pilane.

A mi smo pak tom u dvorištu izvodili cirkuse jer nas je spopala manija za raketama (to je bilo otprilike u vrijeme Gagarinovog leta u Svemir). Sjećam se da smo miješali cink i sumpor pa to zapalili u maloj bočici, nakon čega se cijelo dvorište ispunilo smrdljivim žutim dimom.

Kad već pišem osvrnuti će se i na neke moje školske kolege sa fotografije, tim prije jer su neki od njih također bili na svoj način railfanovi. Za početak tri dečkića na uvećanoj slici:

 

FBFYqFi.jpg

 

Rudlavi momčić u sredini slike je Alfred zvan Fredi. Otac mu je bio bivši ratni zarobljenik koji se kasnije vratio u Njemačku. Kod Fredija sam prvi put vidio pravu malu željeznicu na električni pogon - poslao mu otac - s lokomotivom koja svijetli. Kada je to složio na podu i pustio da trči meni ispale oči pa sam se jedva rastao od tog vlakića. Fredi je bio jedan od onih koji su se sa mnom vozili u lokomotivi 11 od Podsused-Tvornice do Glavnog, što sam već opisao negdje na forumu.

Družili smo se i nakon završene osmoljetke. Posljednji put smo se sreli negdje početkom novog milenija i to slučajno, negdje u gradu. Pozvao me na piće i rekao mi da se upravo vraća iz Tvornice duhana gdje je dobio otkaz kao tehnološki višak. Nekoliko mjeseci kasnije našao sam u Večernjem listu osmrtnicu s njegovim imenom i slikom - preminuo je od srčanog udara.

Dečkić u gornjem desnom kutu slike je Branko, moj partner iz iste klupe. Stanovao je u Paromlinskoj ulici, u onoj višekatnoj zgradi preko puta banke koja je odavno napuštena. I on je bio u kompaniji ''raketaša'' pa se gadno udesio - jednog dana se pojavio u školi s glavom i jednom rukom u zavojima, te tragovima opekotina na licu. Na upit što je to od sebe napravio odgovorio je: - Isprobavao sam gorivo za raketu. :mrgreen:

A klinac dolje desno u prvom planu je drugi Branko. Bio je živahan i nestašan, pomalo troublemaker. Život mu je okončan tragično - pod vlakom. Jednog dana ljeti 1962. motao se po nasipu ispred škole i tražio kutije šibica (u ono vrijeme je bila fora među klincima skupljati sličice sa tih kutija). Vidio je da dolazi vlak sa Glavnog kolodvora i neoprezno prešao na južni kolosijek, a u tom trenutku naišao je brzi iz Splita…

Jedan od mališana iz škole u Koturaškoj je moj najdugovječniji prijatelj koji mi i danas povremeno pravi društvo, a to je ovaj koji stoji ispred vrata - Branimir zvani Bronza:

 

RKXUnzz.jpg

 

Nadimak Bronza dao mu je zajednički prijatelj i kolega iz razreda Zoran. I o Zokiju (nema ga na zajedničkoj slici) sam nešto pisao u putopisu o mojim vojničkim danima. To je onaj koji je zbog pijanke ''oj drugovi jel' vam žao'' propustio otputovati na vrijeme iz grada gdje je okončao vojni rok i završio je u rovu na grčkoj granici, u vrijeme bliskoistočne krize 1973. godine.

Bronza je sa mnom prikupio dosta kilometara na različitim prugama, zajednički smo pohodili zagrebačku Zvjezdarnicu, a mirovinu je dočekao u Pošti premda je diplomirani inženjer kemije i vrhunski znalac svoje struke. No to je neka druga priča.

 

Prijateljstvo koje traje već 59 godina - Bronza i ja u kafiću u Španskom 5. veljače 2013.:

 

zgQojdL.jpg

  • Like 1

Serija 05 je zakon!

Link to comment
Share on other sites

" Pogled na željeznički nasip sa platoa ispred škole. Tu smo se nagledali vlakova dok smo čekali da nas podvornik pusti u zgradu: "

 

Puno vlakova odvezao tim dijelom pruge...i uvijek polako, gledao gdje ima koga okolo....

Al, mi se čini da u moje vrijeme nije bilo ni podvornika niti djece :mig:

A tam se uvijek polako vozilo, i strojovođi je uvijek bilo drago da vidi nešto ,nekoga uz prugu...

Odličan putopis :)

Link to comment
Share on other sites

Al, mi se čini da u moje vrijeme nije bilo ni podvornika niti djece

 

Moja generacija je bila proizvod posljeratnog baby-booma i škola je bila krcata. Jednu školsku godinu smo imali čak 4 smjene!

Onda smo mi polako odrastali, razišli se na sve strane i klinčadije je privremeno nestalo. Čak je neko vrijeme u zgradi bila autoškola za vozače teretnih vozila.

A nema više ni stare Martinovke, pojeli je neboderi i poslovne zgrade...

  • Like 1

Serija 05 je zakon!

Link to comment
Share on other sites

Nije li u tom kvartu bila narodski rečeno "Srednja stolarska škola" ili ne znam kako se službeno zvala?

 

an_smiley.gif

 

Da, u Savskoj odmah do podvožnjaka ali je ta duga katnica srušena prilikom pripreme terena za gradnju Ciboninog centra...na tom mjestu je danas kafić i PBZ. Bio je to dugo godina ŠUP... kako mu je bilo službeno ime... ne sjećam se točno više... drvodjelska škola učenika u privredi?

 

Medo

.

----

 

The 50-50-90 rule: Anytime you have a 50-50 chance of getting something right, there's a 90% probability you'll get it wrong.

Link to comment
Share on other sites

Kad smo već proširili temu neka se nađe poneka riječ i o Ivanu Zemljaku (1893.-1963.), arhitektu koji je projektirao moju bivšu školu u Koturaškoj ulici.

Na žalost nisam mogao naći ni jednu njegovu fotografiju.

Školovao se na fakultetima u Grazu i Pragu. Od 1920. godine radio je kod Viktora Kovačića u stručnoj službi grada Zagreba, a od 1921. do 1930. u projektnom odjelu gradske uprave. Od 1929. do 1941. bio je šef odsjeka za novogradnju. Godine 1950. je umirovljen, ali je nastavio djelovati kao honorarni suradnik Zavoda za urbanizam grada Zagreba.

Arhitektonskoj vizuri Zagreba dao je najveći doprinos kao graditelj škola u tada novim gradskim naseljima. Njegovi objekti su prepoznatljivi kao građevine čistih oblika u kojima funkcija i konstrukcija postaju sastavni dio arhitekture.

Po njegovim projektima izgrađene su škole u Selskoj cesti (1931.), Jordanovcu (1931.), Jakićevoj ulici (1933.), Koturaškoj cesti (1935.) i na Knežiji (1940.), te dječji vrtići na Jordanovcu (1935.) i Laščinskoj cesti (1935.).

 

Osnovna škola na Selskoj cesti 95:

 

uzdChsi.jpg

 

Osnovna škola Jordanovac:

 

m0GcOzc.jpg

 

Osnovna škola Knežija:

 

JZtfWgJ.jpg

 

Po Ivanu Zemljaku nazvana je jedna od ulica u novozagrebačkom naselju Sopot, gdje mu društvo prave Viktor Kovačić, Hugo Erlich, Kazimir Ostrogović, Edo Šen, Vladimir Turina i drugi velikani hrvatske arhitekture.

 

Zemljakova ulica u Sopotu:

 

OrpBl5W.jpg

  • Like 1

Serija 05 je zakon!

Link to comment
Share on other sites

Nije li u tom kvartu bila narodski rečeno "Srednja stolarska škola" ili ne znam kako se službeno zvala?

 

 

an_smiley.gif

 

Da, u Savskoj odmah do podvožnjaka ali je ta duga katnica srušena prilikom pripreme terena za gradnju Ciboninog centra...na tom mjestu je danas kafić i PBZ. Bio je to dugo godina ŠUP... kako mu je bilo službeno ime... ne sjećam se točno više... drvodjelska škola učenika u privredi?

 

Medo

.

 

Kolko se ja razmem, fulali ste kvart.

 

Slika1b.jpg

 

Savska cesta 86

 

Dobro došli na mrežne stranice Drvodjeljske škole Zagreb!

 

Nalazi se otprilike na pol puta između Vukovarske i Autoputa.

Link to comment
Share on other sites

 

 

Kolko se ja razmem, fulali ste kvart.

 

an_smiley.gif

 

Sve je moguće.. i istinu na volju, bilo je to davno ali prilično sam siguran jer sam tuda prolazio svakodnevno. Mislim da su tu bile dvije škole, drvodjelska i kožarska. To je bio ŠUP (Škola učenika u privredi), a ne tehnička škola. Valjda postoji još netko na forumu koji je tuda prolazio kasnih šezdesetih i ranih sedamdesetih.

Škola je zatvorena i zjapila je prazna dosta prije no što su počeli radovi na rušenju ostalih kuća za gradnju Cibona centra... Možda negdje postoji popis ŠUPova iz ranih sedamedesetih godina.

 

Medo

 

.

----

 

The 50-50-90 rule: Anytime you have a 50-50 chance of getting something right, there's a 90% probability you'll get it wrong.

Link to comment
Share on other sites

...

Osnovna škola Knežija:

...

 

Nisam znal da su i njoj promenili ime ("Matija Gubec"), al fotka koju si postavil je nadograđeni dio, vjerojatno iz 90-ih.

Link to comment
Share on other sites

...

Dva pogleda prema gore iz Brozove ulice:

 

3C9V2YR.jpg

 

8rsNU6Z.jpg

 

...

 

 

Al da malo vratim priču na osnovnu temu.

 

Gornje fotke me automatski podsjećaju na veliku zamjenu skretnica ... e sad, jel je to bilo '91., '92, ili možda '93. ...? Ishlapili su i neki bitni detalji, kao kolko dana smo to delali, kojim redosljedom, no ostali su neki skroz sporedni detalji u sjećanju.

Npr. dan prije zatvora, trebalo je na šturc, po ovom pokosu dopremiti građevinske strojeve. Nadzorništvo je kolosjek popodilo starim pragovima i krenulo je iskrcavanje i penjanje. Prvo su, čini mi se iz u rikverc parkiranog kamiona iskrcali valjak, a obzirom na kosinu, ne da se ne bi sam nikad popel, nego bi se možda i prevrnul. Zato ga je bager prvo pridržaval korpom dok se nije maknul kamion, a zatim ga je gural dok se nije popel na kolosjek. Buldozer se je, čini mi se, popel samostalno, a bager tak da se zakačil korpom za tračnicu i popel gore. Dok se bager ili dozer okretal na kolosjeku, po Ogranku Trešnjevka (tak se onda zvala pruga M405) je od Zapadnog kolodvora dolazil teretnjak, zaustavil se negde iza zaštitnog signala i počel trubit. Prvo je odjavničar otišel do njega, pa je onda došel do nas da kaj delamo, da je stroj bil u profilu ... c065.gif

Tja, bil je, a sad više nije, mahnite mu"naprijed", a više niti ne bu jer su strojevi parkirani. Kooperanti nisu polagali željezničarski ispit, ljudi funkcioniraju po svom fahu.

Prolazi džems, a strojovođa nam se grozi kroz prozor ... malo mi je falilo da ga pošaljem vrit. Jebiga, ipak sam ja bil odgovoran u tom trenutku na tom mjestu, al nemreš baš predvidjet svaki detalj koji se može dogodit.

 

Zatvor Zg GK - Klara, menjamo skr. 4. Maknuli smo staru, počel iskop tucanika, najedamput se u zraku pojavljuje vodovodna cijev od pol cola. Suha i hrđava iznutra. Upitnicima nigde kraja, dok se neko nije setil da su vjerojatno u bivšu blokarnicu sproveli vodu iz obližnjeg "Daj-dama", restorana u podnožju, položili ju ispod trave po nasipu i ispod tucanika na nasipu. Mogu si mislit kak je to funkcioniralo po zimi ...

 

Uglavnom, osim tih bizarnih detalja, bil je to uspješan posel, tim više kaj je prvi put jedan takav posel na tom mjestu napravljen s glavom i repom, a skretnice su još dugo funkcionirale uz poneku izmjenu metalnih dijelova. Čini mi se prema Stanleyevim fotkama i do nedavno izmijenjenih.

 

Bila je još jedna neuspješna epizoda, koju smo pokušali naš geodet i ja, preprojektiranjem sve 4 skretnice standarnim 500-tkama i seljenjem skretnica br. 3 i 4 južno od podvožnjaka. Na kraju su to odbili SS-ovci zbog toga jer bi trebalo micati signalni portal, a da to "nije moguće zbog minimalnog razmaka od prethodnog portala". Tim bi se dobile veće brzine, prvenstveno za teretni promet od i prema Zapadnom, odnosno kraća prolazna vremena i veća protočnost prometa preko Rasputnice.

Godinama kasnije sam čul da se je to moglo jednostavno riješit izbacivanjem jednog polja APB-a. f040.gif

Link to comment
Share on other sites

Join the conversation

You can post now and register later. If you have an account, sign in now to post with your account.

Guest
Reply to this topic...

×   Pasted as rich text.   Paste as plain text instead

  Only 75 emoji are allowed.

×   Your link has been automatically embedded.   Display as a link instead

×   Your previous content has been restored.   Clear editor

×   You cannot paste images directly. Upload or insert images from URL.

×
×
  • Create New...