Jump to content


Donacija

Opcije potpore stranici zeljeznice.net
Ako posjedujete kriptovalute, možete donirati i na adrese:

3P2r8a7BMvRiRppZXcQdYiGguhN4iHAWTA3 - WavesPlatform

0x630394fcfd4d4b5f6847dd071b0841c25a2bcad7 - Ethereum

1C1f1kP6uL9Bqxi1r8TA4FHGpJ7D2GMtmi - Bitcoin

Za više informacija pogledajte iduću poveznicu: http://goo.gl/Elo84w

Photo

Izvodi iz žutih memoara


  • Please log in to reply
92 replies to this topic

#81 Stanley

Stanley
  • Moderatori
  • 16,653 posts
  • Joined 24.08.2006.
  • LocationZagreb

Posted 13.01.2016. - 15:58

Kopao sam ovih dana po mojih arhivima na D-disku i našao nakoliko sličica koje ne bi bilo loše prikazati u ovoj temi. Dvije su već objavljene u podforumu Članovi, ali su u međuvremenu isparile pa neka ih ovdje.

 

Za početak tri sličice sa moje oproštajne fešte u sindikatu krajem prosinca 2009. Na prvoj slici razgledam upravo primljen poklon - ručni sat:

 

4tEDCQZ.jpg

 

Daj natoči još tog vina, kaj si škrtac:

 

muZjQ1O.jpg

 

Jedna iz zasjede:

 

CvlF7in.jpg

 

Moj nasljednik na sindikalnom radnom mjestu Tomislav i ja ispred pošte u Čepinu srpnja 2009. godine. Tomica je na mjestu urednika informativnih izdanja izdržao samo nekoliko mjeseci i stigao je urediti samo dva ili tri broja sindikalnog časopisa, a onda je zatražio premještaj natrag u noćnu smjenu Branimirove. Časopis Sindikalni glasnik je nakon njegovog odlaska ukinut:

 

4ycmlLo.jpg

 

Ovo je slika sa sportskih susreta radnika Hrvatske pošte u Solarisu kod Šibenika 2009. godine, objavljena u Sindikalnom glasniku, gdje Davor Dretar Drele glumi poštara i priča neki vic:

 

QYQKLix.jpg

 

Već sam spomenuo da je nekoliko naših forumaša surađivalo u našem časopisu (naravno volonterski tj. bez honorara) i na tome im još jednom hvala. Najaktivniji je bio STIB, koji mi je sa svakog svog službenog putovanja u inozemstvo slao fotografije na temu pošte, pa ovdje donosim tek mali izbor iz njegovih priloga.

 

Heidelberg, Njemačka:

 

ydt730n.jpg

 

Hong Kong, Kina:

 

BOXTczS.jpg


Serija 05 je zakon!

#82 Stanley

Stanley
  • Moderatori
  • 16,653 posts
  • Joined 24.08.2006.
  • LocationZagreb

Posted 13.01.2016. - 16:02

Istanbul, Turska:

 

KUU67Ms.jpg

 

Mannheim, Njemačka:

 

c2XJRJp.jpg

 

0dPpbu1.jpg

 

Tromsø, Norveška

 

V90l6cy.jpg

 

3btWx6y.jpg

 

Slike su mi slali i neki drugi forumaši, između ostalih ruxrux. Ova njegova fotografija je iz USA (mjesto nemam zabilježeno):

 

ItnEzOQ.jpg

 

Calgary, Kanada:

 

KNxia5l.jpg


Serija 05 je zakon!

#83 tramvajac 92

tramvajac 92
  • Članovi
  • 2,603 posts
  • Joined 20.12.2007.
  • LocationZagreb

Posted 14.01.2016. - 19:31

ruxrux je poslao sliku iz Brookdale, Kaliforinia (95 007), piše na ploči ispred Pošte. ;)



#84 Stanley

Stanley
  • Moderatori
  • 16,653 posts
  • Joined 24.08.2006.
  • LocationZagreb

Posted 14.01.2016. - 20:22

ruxrux je poslao sliku iz Brookdale, Kaliforinia (95 007), piše na ploči ispred Pošte. ;)

 

Hvala! Moram priznati da nisam uopće gledao u natpis.  :sra:


Serija 05 je zakon!

#85 Stanley

Stanley
  • Moderatori
  • 16,653 posts
  • Joined 24.08.2006.
  • LocationZagreb

Posted 10.05.2016. - 13:32

Nikad ne reci nikad, pa su mi iz sive kore velikog mozga izbile još neke anegdote iz Pošte.

 

KAKO SAM UGLEDNOM METEOROLOGU SPASIO OČEV VRT I USPUT SAZNAO PROGNOZU

 

Bio je jedan radni dan u veljači 1977. i neuobičajeno toplo vrijeme za to doba godine, pa sam radio u ljetnoj košulji kratkih rukava. Negdje iza podneva dođe mi na šalter čovjek iz meteorološkog centra na aerodromu, ugledni meteorolog koji se često pojavljivao na TV dnevniku s prognozom vremena. Pročitam brzojav i vidim kako upozorava oca da ništa ne kopa i ne sadi u vrtu vikendice jer će noćas stići ciklona sa sjevera s olujnim vjetrom i snježnom mećavom. Odredišni poštanski ured je bio u jednom selu u Sloveniji, blizu hrvatske granice.

Pogledam u usmjerivač i vidim da pošta radi samo prije podne i nema posebno organiziranu dostavu brzojava, a to znači da ih nosi samo redoviti poštar - i to one koji prispiju prije njegovog odlaska na teren. Što prispije nakon toga čeka do sutra.

U takvim slučajevima dužnost je poštanskog službenika postupiti po takozvanom ''načelu poštenja i savjesnosti'', a razumijevanjem sadržaja brzojavnog priopćenja valja korisnika upozoriti da brzojav nema svrhe. I kažem ja njemu: - Iz sadržaja vidim da je poruka hitna, ali vas moram upozoriti da će brzojav stići tek sutra. To vam govorim po dužnosti. Ako želite možete ga poslati, ali ćete najvjerojatnije baciti novac.

Njegova reakcija je bila kratka: - To znači da moram poslije posla sjesti u auto i otići tamo. Puno vam hvala što ste me upozorili.

(I tebi hvala što si me upozorio da večeras izvadim bundu iz ormara)

 

JOŠ NEŠTO O BRZOJAVIMA (RAJAJ ITD.)

 

Kao što sam već spominjao moje prvo radno mjesto je bilo je na šalteru pošte 41103 Zagreb u Basaričekovoj ulici na Gornjem gradu (ona pošta do ''Žnidaršića''). Tu me u prve korake uputila kolegica Danica, koju sam već drugog dana otjerao sa šaltera i sjeo na njeno mjesto jer mi se nije dalo provoditi vrijeme u lijepljenju maraka i promatranju kako ona radi sa strankama.

Za sve postoji prvi put, pa tako i za primanje dolaznog brzojava preko telefona (pošta nije imala teleprinter). Danica mi je objasnila kako se to radi, uzeo sam obrazac i olovku, preuzeo slušalicu i čekao diktiranje. Upisao sam adresu (brzojav je glasio na našu poštu) i onda slušam sadržaj, a razgovor teče otprilike ovako:

- Vaš telegram broj… od… rajaj.

- Molim? Što ajaj?

- Nije ajaj nego rajaj, jesi gluh?!

- Ne razumijem…

- A ti si onaj novi? Ne gnjavi i daj mi kolegicu.

Preuzme Danica vezu i primi brzojav, pa mi onda objasni: RAJAJ je kratica u brzojavnom prometu koja znači ''primatelj nepoznat''. I tako sam ušao u svijet kratica u službenim brzojavima (međunarodni petoslovni kod), a naprimao sam ih se u trocifrenom broju - RAJAJ (neuručen, primatelj nepoznat), RAJFU (neuručen, primatelj odsutan), ORMAT (neuručen, ostavljena obavijest o prispjeću), RAFIS (neuručen, primatelj obaviješten, nije tražio brzojav), REKEG (neuručen, adresa nedovoljna) i RAJSA (neuručen, odselio, nije ostavio novu adresu). Najčešće je bilo RAJAJ (nepoznat), REKEG (adresa nedovoljna) i ORMAT RAFIS (ostavljena obavijest, nije preuzeo brzojav).

U takvim slučajevima poštanski ured je bio dužan uputiti brzojav pošiljatelju ''vaš brzojav broj… od… neuručen''… (slijedi razlog).

 

NEKOLIKO CRTICA IZ SLUŽBE INFORMACIJA 981 (ZAPISI KOLEGE IZ TELEGRAFA I TELEFONA)

 

Nazove informacije neka žena, sudeći po glasu starije dobi, i pita:

- Izvinite, ja znam da to ne spada k vama, ali mi recite jel' Dinamo pobedil?

- Je.

- No, onda mogu iti spati jer mog do jutra ne bu doma.

…………

 

Javi se neki muški glas i kaže:

- Vi bi trebali znati sve. Ne mogu naći moje šlape, dajte mi recite gdje bi mogle biti?

- Jeste li pogledali ispod kreveta?

(kratka pauza)

- Stvarno ste sveznajući!

…………

 

Javi se hrapavi muški glas:

- Čujte, ja sam bil na jenoj svadbi i tak hudo sam se napil da ne znam koliko dugo sam spal. Dajte mi recite koji je danas dan, ponedeljak ili utorak?

- Danas je petak!

 

JEDNA PEGAGOŠKA

 

Dođe lik na šalter pošte Zagreb-Aeroport i zatraži međugradski razgovor. Uspostavim vezu, dam mu slušalicu i čujem njegovu spiku:

- Alo, alo, alo, ko je tamo? Alo, alo, alo, ko je tamo? Idi u p.čku materinu, daj mi mamu!... (kratka pauza)… Što daješ đeci telefon!?... (kratka pauza)… Jel tučeš ti to povremeno?


Serija 05 je zakon!

#86 Pfaff

Pfaff
  • Članovi
  • 16,606 posts
  • Joined 13.06.2007.
  • LocationRijeka

Posted 10.05.2016. - 14:15

NEKOLIKO CRTICA IZ SLUŽBE INFORMACIJA 981 (ZAPISI KOLEGE IZ TELEGRAFA I TELEFONA)


Evo na to jedna prigodna pjesma

"Lovac je dobro pucao, ali je zec krivo trčao!"

VracamSeOdmah.jpg

Sunger meteo


#87 Stanley

Stanley
  • Moderatori
  • 16,653 posts
  • Joined 24.08.2006.
  • LocationZagreb

Posted 26.10.2016. - 09:59

Kako se ''uhodavao'' hpekspres
 
Kada je Hrvatska pošta uvela novu uslugu hpekspres već sam radio kao profesionalac u sindikatu. ''Ćaća'' nove usluge bio je tadašnji predsjednik uprave nadimka Balky, koga sam već spominjao u ne baš blistavom kontekstu. A kakav Balky takva i usluga - govorim o početku.
Naravno da je hpekspres kao takav bio pun pogodak i krupan iskorak moje bivše firme u budućnost. S te strane svaka čast, ali...
Ubrzo nakon pokretanja nove usluge naš je sindikat bio zasut pritužbama očajnih kolega koji su radili kao vozači-dostavljači jer su upadali u nemoguće situacije. Poštarčine kao poštarčine, mislim na ''eksperte'' koji su osmislili cijelu priču, u kreiranju hpekspresa postupili su po načelu ''hajmo napraviti nešto novo pa da vidimo što će se dogoditi''. Drugim riječima napravili su pregršt banalnih propusta, jer nisu predvidjeli što bi se u praksi moglo događati. Evo i nekih primjera:
- Korisnik nazove dispečerski centar i zatraži preuzimanje perilice rublja sa adrese te i te. Dođe naš čovjek i mora - sâm samcat - prenijeti perilicu sa četvrtog kata neke zgrade do vozila. Pri tome nema nikakvu opremu - ni pomoćna kolica ni zaštitne rukavice... Ne preostaje mu drugo već da nazove dispečera i zatraži dodatnu radnu snagu.
- Čovjek iz Rijeke nazove dispečera i preda na otpremu čamac za Split. A taj čamac ne može stati ni u jedno vozilo Hrvatske pošte. Onda Pošta naruči vozilo nekog autoprijevoznika - jer se usluga mora obaviti - te na kraju pita ispadne višestruko skuplja od tepsije.
- Uslugu prijevoza neke pošiljke zatraži osoba koja stanuje u pješačkoj zoni. Kako je riječ o teškom teretu vozač ulazi u pješačku zonu (jer kako da nosi tešku pošiljku nekoliko stotina metara) i dočeka ga kazna prometne policije.
- U početku je Pošta naplaćivala uslugu po težini pošiljke, pa se događalo da čovjek iz Vinkovaca pošalje pun kamion stiropora negdje na Jadran uz smiješnu cijenu.
Ta početna teturanja hpekspresa jako su iritirala radnike koji su radili kao izvršno osoblje, jer su se svi propusti u planiranju sručili na njihova pleća. Stoga su se obraćali sindikatu vapeći za zaštitom, a tek nakon naše intervencije kod poslodavca počelo je odgovarajuće ekipiranje kod teških tereta i nabavka zaštitne i pomoćne opreme.
Nakon prvih pritužbi objavio sam u časopisu Sindikalni glasnik prigodni članak, u kojem sam dobro ''nasapunao'' poslodavca zbog diletantskih propusta u pripremi nove usluge. Nakon objavljivanja članka nazvao me bivši kolega iz Službe realizacije razvoja Miro D., inače moj dobar prijatelj kome je zapala dužnost operativne glave i pete hpekspresa, te mi se potužio da ''napadamo novu uslugu koja se tek uhodava''. Bili smo u predobrim odnosima da bi se svađali, pa sam mu skrenuo pozornost da mi kao sindikat moramo štititi prava i interese članova koji nas plaćaju. Ujedno sam mu blago nabio na nos da su neke - sasvim očite - probleme mogli predvidjeti i prije nego su aktivirali uslugu i ljude poslali na teren.
S godinama se hpekspres ''uhodao'' i riješio dječjih bolesti, te danas predstavlja priznatu uslugu na poštanskom i kurirskom tržištu.
 

Serija 05 je zakon!

#88 Stanley

Stanley
  • Moderatori
  • 16,653 posts
  • Joined 24.08.2006.
  • LocationZagreb

Posted 29.10.2016. - 15:24

Postovi koji se odnose na raspravu o hpekspresu i ostalim kurirskim uslugama premješteni su u ovu temu: 

 

http://www.zeljeznic...iskustva/page-5


Serija 05 je zakon!

#89 Stanley

Stanley
  • Moderatori
  • 16,653 posts
  • Joined 24.08.2006.
  • LocationZagreb

Posted 09.02.2017. - 07:59

Moji prijatelji Milan i Branimir
 
Forumaški kolega Kupljenec mi je u drugoj temi dao šlagvort za još poneku epizodu iz mojih poštarskih dana, pa slijedi osvrt na dvojicu mojih prijatelja i kolega iz bivše firme.
Na svoje terenske reportaže za lokalni kupusni list, koje sam radio u ''fušu'' i time si podebljavao kućni proračun, vodio sam sa sobom fotoreportera, također dobrovoljca i također poštarčinu. Obojica smo od reportaža zarađivali honorar, koji je u ono doba bio sasvim pristojan.
Imao sam dvojicu prijatelja na raspolaganju. Prvi snimatelj mi je bio Milan zvan Kosta ili Kestenjević (po prezimenu Kostanjevečki), kolega sa šaltera. Naslijedio ga je Branimir zvan Bronza ili Lovra (po prezimenu Lovrenčić), moj bliski prijatelj još od prvog razreda osmogodišnje škole. Obojica dragi dečki, a pomalo i smotani. I obojicu je pratio peh upravo na našim paranovinarskim putovanjima.
Tako smo jedne subote krajem sedamdesetih Kosta i ja krenuli u Glinu radi reportaže o tamošnjoj pošti. Išli smo njegovim automobilom, nekim prastarim Renaultom. Na izlasku iz Velike Gorice prema Turopolju iz suprotnog smjera je naišao kamion-kiper natovaren šljunkom iz Novog Čiča. Jedan kamenčić sa kamiona pao je točno na naše prednje staklo i pretvorio ga u bijelu raspucanu površinu. Stali smo, izbili staklo i vratili se u Veliku Goricu te zauzeli strateški položaj u birtiji na jednom raskrižju. Kosta se jadan nadao da će zaustaviti kamion u povratku i od vozača naplatiti štetu, a meni je bilo jasno da mu može staviti soli na rep. Tu smo čubili neko vrijeme, popili nekoliko rundi i vratili se u Zagreb neobavljena posla.
Ubogi Kosta je i inače imao zlu sreću s automobilima. Jednog dana sredinom osamdesetih došao je u moj ured u Jurišićevoj i zamolio me za razgovor u četiri oka, pa smo otišli preko puta u Checkpoint Charlie. I pita on mene: - Jel ti možda znaš gdje je Tutin?
- Kako ne. To ti je u Srbiji, u Sandžaku na Pešterskoj visoravni, blizu Crne Gore i Kosova. Zašto pitaš?
- Au jebote!
- Zašto, kaj se dogodilo?
I onda on meni ispriča svoju nevolju. Imao je neku staru Ladu koju je na sajmu u Jakuševcu prodao za dva milijuna ondašnjih starih dinara. Kupac je dao polovicu svote kao predujam, a drugu polovicu je obećao donijeti u roku od nekoliko dana. Sjeo je u Ladu i otutnjao u svoj Tutin.
Prošli su dani i tjedni, a kupca i novaca ni u tragovima. Pa je Kosta potražio od mene savjet što da radi. Namjeravao je sjesti u auto, otići u Tutin i od lika izvući novac, ali sam ga odmah ohladio: - Zaboravi. Kao prvo, put bi te koštao više nego vrijedi dugovanje. Kao drugo, sa sobom bi morao povesti kombi pun naoružanih ljudi jer se tamo prozori sjekirom čiste. A ubuduće, kad prodaješ auto, nemoj biti toliko glup i dati ga bez čitave svote čovjeku iz neke nedođije.
Branimir je pak imao ''tehničkih'' problema s fotografijama koje je snimio na našim putovanjima. Svoj posao je inače shvatio ozbiljno i pribavio si je vlastitu opremu za razvijanje filmova i izradu fotografija, a kao laboratorij je koristio kupaonicu u kojoj je bio i WC.
Vratili smo se sa terenske reportaže u pošti Divuša i moj Branimir je prionuo poslu. Pretvorio je kupaonicu u mračnu komoru, a da ga netko od ukućana ne bi smetao zaključao je vrata. Ali je zaboravio jedan detalj - prekidač za svjetlo se nalazio s druge strane zida. Izvadio moj Branimir film i odjednom ''klik'' - svjetlo se upali. A upalio ga je njegov otac koji je išao obaviti ''malu potrebu''. Ode film kvragu, uspio je spasiti jednu jedinu relativno podnošljivu snimku.
Nekoliko mjeseci kasnije sličan slučaj. Obavili smo reportažu u pošti Donja Stubica, a dan kasnije zove me Branimir telefonom i kaže: - Stanac, opet sam zajebal film, kaj da delam? - Kaj da delaš? Sedni na vlak, odi u Stubicu, ponovi snimanje i drugi put pazi kaj delaš.
Branimir je inače vrlo zanimljiv i osebujan lik. Inteligentan, načitan i nadaren u više područja. Završio je Kemijsko-tehnološki fakultet, a njegov diplomski rad na temu tiskanja boja na tekstilu zaintrigirao je čak i tvornicu Novoteks u Novom Mestu. Ponudili su mu mjesto direktora novog pogona, stan koji mu ostaje trajno na korištenje i posao za suprugu - uvjeti o kojima se moglo samo sanjati. Dugo se lomio i na kraju je odustao iz obiteljskih razloga.
Kemija mu je bila struka, a elektronika i elektrotehnika hobi. Izrađivao je različite uređaje i izvodio svakakva čuda. Između ostalog je konstruirao uređaj za daljinsko zaključavanje vrata kojim je nakanio upravljati svim vratima u stanu. Izveo je pokus i utvrdio da sustav ima jednu manu - vrata zaključava bez problema, ali ih ne može otključati. A najzanimljivije je bilo kada je konstruirao vlastiti radio odašiljač dometa oko 1 km. Bili smo relativno bliski susjedi na Trešnjevci i jednog dana mi kaže: - Slušaj danas drugi program Radio Zagreba točno u 16.10. - Okay, budem. - Slušam ja neku muziku kad odjednom u eter upadne glas: - Ovdje Radio Bronza. Bok Stanac. Moram sada prekinuti da me ne uloviju.
Nažalost, Branimir stjecajem okolnosti nije mogao ostvariti svoj puni potencijal. Radni vijek je počeo i završio u Pošti na poslovima srednje stručne spreme, a u međuvremenu je radio tek nekoliko godina u struci. Bio je inženjer u Tekstilnom kombinatu Zagreb i početkom devedesetih je bio među prvima koji su dobili otkaz kao tehnološki višak.
 
Prijateljstvo koje traje od 1956. do danas:
 
ErxHsJI.jpg
 

Serija 05 je zakon!

#90 Kupljenec

Kupljenec
  • Članovi
  • 1,360 posts
  • Joined 11.02.2016.
  • LocationKupljenovo

Posted 09.02.2017. - 08:29

Tebi nikad nije bilo dosadno na poslu,a kaj se tiče birca prek puta pošte u Kupljenovom kad si ti bil i dan danas je takav,niš se nije zmenilo ;-) Poslano sa mobitela

#91 Stanley

Stanley
  • Moderatori
  • 16,653 posts
  • Joined 24.08.2006.
  • LocationZagreb

Posted 04.06.2017. - 10:07

Neplanirani dodatak - svečanost koju sam napustio

 

Obljetnica jednog događaja, koja nastupa ovih dana, potakla me na kratak osvrt na moj zadnji formalni susret s bivšim sindikalnim kolegicama i kolegama. Bilo je to početkom lipnja 2010. godine i ja sam bio već preko pet mjeseci u mirovini.

Dobio sam poziv za svečano obilježavanje 20. obljetnice službenog osnivanja Samostalnog sindikata PTT radnika Hrvatske (iz kojeg su kasnije nastali RSR HPT i HSPT, pa HST i HSP, ali nema smisla daviti detaljima). Vjerojatno bih zahvalio na pozivu da skup nije sazvan u mom bliskom susjedstvu, u hotelu Antunović do kojeg imam dvadesetak minuta laganog hoda. Pa što me košta da vidim staro društvo kad su mi već blizu, mislim si ja i uputim se na svečanost. Skup je koncipiran glamurozno, predviđen je i svečani ručak, a kao voditelj je angažiran novinar Nove TV Petar Pereža. Koliko je ta priča koštala nije me zanimalo, ali je zasigurno dobro zagrabila u sindikalnu kesu.

Po ulasku u dvoranu smjestio sam se u treći red sjedala s kolegom Ratkom. U jednom trenutku prišao mi je J.P., glavni organizator i glavna ''zvijezda'' ovog skupa, i rekao mi: - Kaj ti delaš tu, tebi je mjesto u prvom redu. - Inzistirao je da prijeđem u prvi red, pa sam pomislio ''neka ti bude kad si navalio''. I smjestio sam se uz bivšu cimericu Gordanu.

Prošla je minuta-dvije kada mi je prišao bivši kolega D. K. i rekao mi: - Stanko, sjednite negdje iza jer je prvi red predviđen za one koji će dobiti nagrade.

Istog trenutka sam dobio poriv da ustanem i odem, a usput im i opsujem nešto familije. Kaj ste me za to zvali, da on mene pravite norca? Svladao sam se i odlučio da ću ostati do kraja svečanog dijela. I tu gdje sjedim, a ako me netko pokuša premjestiti dobiti će takav obrisač da će se ovaj skup po tome pamtiti idućih dvadeset godina. A čim završi ''svečana'' predstava idem doma.

Svečanost je bila parada neukusa, glorificiranje ličnosti J.P. na kojoj bi pozavidio i sâm Staljin. Prikazan je film na kojem je taj ja-pa-jakao, bez njega bi sindikalni pokret u pošti i telekomunikacijama bio nepoznata kategorija i čitav svijet bi se srušio. Istine radi dopuštena je i epizodna uloga J.D., mojoj nekadašnjoj predsjednici i u bespuću povijesne zbiljnosti neko vrijeme šefici. Na kraju je J.P. dobio nagradu za ''životno djelo'', za koju tobože nije znao pa je bio ''ugodno iznenađen''.

Meni se cijela ta farsa smučila, a još više mi se smučilo držanje publike - sindikalnih povjerenika, koje sam sve poznavao i za koje sam znao da su marljivo radili na terenu. Vodili su rovovske bitke s poslodavcem i sindikalnom konkurencijom, borili se za svakog člana i zaposlenika, a ovdje pristaju na status ovaca koje nisu vrijedne spomena. Nakon svečanog dijela jednostavno sam se pokupio i otišao kući bez pozdrava.

Otada se moji kontakti s bivšim vice-poslodavcem svode na kontakte i povremene susrete s biranim društvom. S ljudima koji imaju IQ veći od broja cipela.


Serija 05 je zakon!

#92 Stanley

Stanley
  • Moderatori
  • 16,653 posts
  • Joined 24.08.2006.
  • LocationZagreb

Posted 08.11.2018. - 20:09

Tri, pak entera

 

U devedesetim godinama počela je era kompjutorizacije poštanskog i novčanog poslovanja pa su na šalterima pošta masovno postavljana računala s odgovarajućim softwareom. Naravno, trebalo je demonstrirati način rada šalterskim službenicima i njihovim šefovima, a to je bila zadaća mojih kolega informatičara u Službi realizacije razvoja. Ovu pričicu ispričao mi je jedan od njih, kolega Miro.

U jednoj maloj zagorskoj pošti voditeljica je bila malo tvrđi orah - teško su joj ulazile u glavu i najjednostavnije operacije. Diktira joj Miro postupak i kaže joj: - Stisni  tri, pa enter. - Operacija je izgleda bila prekomplicirana i voditeljica nikako da ukapira što mora učiniti. Sve je to sa druge strane šaltera promatrala neka bakica, odokativno preko sedamdesete. Očito joj je dosadilo čekanje pa se ubacila u proces edukacije: - Kak ne razmeš? Pritisni na broj tri. Jesi? Sad pak pritisni na entera. Jesi? Tak to ide, vidiš da ni teško.  :mrgreen:


Serija 05 je zakon!

#93 Stanley

Stanley
  • Moderatori
  • 16,653 posts
  • Joined 24.08.2006.
  • LocationZagreb

Posted 11.09.2019. - 08:14

Uvaženi Portos je na jednom mjestu izrazio bojazan da ću prebrzo ispucati dogodovštine iz poštanske karijere, ali iz dubine sjećanja uvijek iznikne neka nova epizoda. Ova je iz vremena kada sam bio referent za kadrove i voditelj odjela za kadrove u Službi pravnih, kadrovskih i općih poslova OOUR PTT Zagreb 1.

 

REĆI ĆU NJEGOVOJ BRAĆI DA GA ISTUKU

 

Negdje u drugoj polovici osamdesetih dođe mi u ured kolega Milorad G., diplomirani ekonomist rodom iz jednog sela na Kordunu. Upravo smo primali nove poštonoše i on mi preda molbu jednog svog bliskog rođaka (bratić ili nećak, ne pamtim više). Naravno da smo malog primili, a i nije bila neka protekcija jer smo među poštarima u to doba imali veliku fluktuaciju i ponekad smo imali muke dobiti odgovarajuće ljude za slobodna radna mjesta.

Svi novoprimljeni poštonoše imali su pokusni rad od tri mjeseca, a neposredno pred istek roka odlučivalo se o produljenju radnog odnosa na neodređeno vrijeme ili otkazu bez prava žalbe. Odluke je donosila Komisija za radne odnose na temelju pisanih ocjena voditelja poštanskih ureda. Prijedloge Komisiji temeljem tih ocjena pripremao sam ja kao referent za kadrove.

Velika većina poštara je zadovoljila u pokusnom radu i samo smo rijetkima zahvaljivali na uslugama. Među kandidatima za ovu drugu kategoriju bio je i D.G., rođak našeg Milorada. Od ocjene voditelja pošte Zagreb-Susedgrad dizala se kosa na glavi - lijen, bahat, svadljiv, šlampav, neodgovoran, nepouzdan... Tu se nema što razmišljati, takvi nam ne trebaju.

Istog dana kada je stigla ocjena voditelja ureda sastao sam se s Miloradom i rekao mu da će njegov D. dobiti otkaz.

- Joj nemoj! - kaže mi.

- Nema tu nemoj, mali je bitanga i niš' koristi. Nema tu milosti, makar bio i tvoj bliski rod. A jesi nas usrećio...Dođi k meni u ured i pročitaj što je napisao Vlado.

- Ma nađi neki način da ostane.

- Što ti je? Pa neću ja lagati Komisiju i krivotvoriti mišljenje voditelja ureda koji ga je pratio u pokusnom radu. To bi bilo krivično djelo, a i nepošteno prema drugima.

- Nemoj, zapaliće mi kuću!

- Tko će ti zapaliti kuću?

- Pa njegovi. Misliće da sam ja kriv što je mali ostao bez posla. Kod nas se prozori sikirom čiste!

Ostao sam pri svojem stavu, ali sam i obavijestio šeficu o svemu i ona je obavijestila direktora. Koji je već znao za slučaj jer je Milorad intervenirao izravno kod njega. Epilog: D.G. je ''zadovoljio'' u pokusnom radu, a ja sam morao gutati dlakave žabe pred Komisijom za radne odnose. Miloradu sam poslije rekao:

- Malom je produljen radni odnos na neodređeno vrijeme. Da je ovisilo o meni dobio bi otkaz, a pošto si ga spasio od sada ti odgovaraš za njega. Meni ne pada na pamet da crvenim zbog ove mućke. Izvoli ga dovesti u red!

- Bez brige, reći ću njegovoj braći da ga istuku!

Ne znam je li D.G.-a netko istukao, ali se pretvorio u ne baš vrhunskog... recimo u podnošljivog poštara.


Serija 05 je zakon!




0 user(s) are reading this topic

0 members, 0 guests, 0 anonymous users