Jump to content


Donacija

Opcije potpore stranici zeljeznice.net
Ako posjedujete kriptovalute, možete donirati i na adrese:

3P2r8a7BMvRiRppZXcQdYiGguhN4iHAWTA3 - WavesPlatform

0x630394fcfd4d4b5f6847dd071b0841c25a2bcad7 - Ethereum

1C1f1kP6uL9Bqxi1r8TA4FHGpJ7D2GMtmi - Bitcoin

Za više informacija pogledajte iduću poveznicu: http://goo.gl/Elo84w

Photo

Priče i crtice iz ratova na vodi


  • Please log in to reply
604 replies to this topic

#161 Pfaff

Pfaff
  • Članovi
  • 16,606 posts
  • Joined 13.06.2007.
  • LocationRijeka

Posted 19.04.2014. - 20:42

BKA oklopni čamci imaju kupole od T-34?


"Lovac je dobro pucao, ali je zec krivo trčao!"

VracamSeOdmah.jpg

Sunger meteo


#162 Stanley

Stanley
  • Moderatori
  • 16,100 posts
  • Joined 24.08.2006.
  • LocationZagreb

Posted 20.04.2014. - 04:59

BKA oklopni čamci imaju kupole od T-34?

 

Da, to su kupole T-34/76. Potkraj rata bilo je oklopnih čamaca s kupolom T-34/85.

Poslijeratni oklopni čamci imali su kupole lakog tenka PT-76 (imaju ih i danas).


Serija 05 je zakon!

#163 Pfaff

Pfaff
  • Članovi
  • 16,606 posts
  • Joined 13.06.2007.
  • LocationRijeka

Posted 20.04.2014. - 07:57

Ovo zadnje je odličan prilog o slabo poznatim stvarima :hai. Jedino ćemo morati mijenjati naslov podforuma u "Priče i crtice iz ratova na tekućini"


"Lovac je dobro pucao, ali je zec krivo trčao!"

VracamSeOdmah.jpg

Sunger meteo


#164 Stanley

Stanley
  • Moderatori
  • 16,100 posts
  • Joined 24.08.2006.
  • LocationZagreb

Posted 20.04.2014. - 10:31

Jedino ćemo morati mijenjati naslov podforuma u "Priče i crtice iz ratova na tekućini"

 

I ja slično mislim. U početku sam razmišljao kamo da utrpam ovaj zadnji prilog ili da možda otvorim novu temu, ali sam odustao. Stoga ću predložiti dežurnom adminu da dopuni naslov, pa da svu pucnjavu na vodi imamo na jednom mjestu.

Bilo je u povijesti puno pičvajza po rijekama, između ostalog u Američkom građanskom ratu, a pošto si ti jedan od eksperata za to razdoblje... ;) 


Serija 05 je zakon!

#165 Stanley

Stanley
  • Moderatori
  • 16,100 posts
  • Joined 24.08.2006.
  • LocationZagreb

Posted 21.04.2014. - 13:43

Dok se ne nađe neka dobra duša da upadne kakvim prilogom i zamijeni moje prste u ovoj, kako vidim dobro praćenoj, temi dodajem još jednu pričicu.

 

Desant UNCOM u Inchonu 15. rujna 1950.

 

Jedna od epizoda iz ratova na moru o kojoj se kod nas malo zna je desant snaga UNCOM (United Nations Command) u luci Inchon, u vrijeme rata u Koreji, a zbio se 15. rujna 1950. godine. Desantom je na obalu iskrcano 40.000 vojnika američkog 10. korpusa koji su izbili u pozadinu glavnine Sjevernokorejske vojske i doveli je u položaj da mora dati petama vjetra prema sjeveru.

Iskrcavanje u Inchonu smatra se jednom od najrizičnijih ali i najuspješnijih desantnih operacija u povijesti ratova.

 

Podijeljena zemlja i Korejski rat 1950.-1953.

 

Koreja je do 1945. godine bila okupirana od strane Japana. Sporazumom USA i SSSR utanačeno je da će poslije japanske kapitulacije Sovjeti okupirati sjeverni, a Amerikanci južni dio korejskog poluotoka. Kao granica okupacionih zona određena je 38. paralela.

Povlačenjem okupacionih snaga 1948. godine na sjeveru je utemeljena Demokratska Narodna Republika Koreja (DNRK) pod sovjetskim, a na jugu Republika Koreja (RK) pod američkim utjecajem. Na čelu DNRK je bio komunist Kim Il Sung, a predsjednik RK je bio antikomunist i na Zapadu obrazovani Syngman Rhee. Oba režima su bila diktatorska, samo sa drugačijim predznakom.

 

Kim Il Sung:

 

NV1bQNC.jpg

 

Syngman Rhee:

 

BW0Wjqo.jpg

 

Pregovori o ujedinjenju dviju Koreja bili su besplodni, a obje strane ni malo rafinirane prema političkim protivnicima. Incidenti su se redali jedan za drugim, a najopasniji su bili oni u pograničnom području. A 25. lipnja 1950. u 4 sata ujutro oružane snage Sjeverne Koreje prešle su 38. paralelu, čime je započeo trogodišnji Korejski rat.

Slabašne i loše opremljene vojne snage Južne Koreje nisu mogle izdržati pritisak dobro pripremljenog napadača i praktično su se raspale. Seoul je pao već 28. lipnja, a Sjevernokorejska vojska je nastavila prodor prema jugu sa ciljem osvajanja ostatka poluotoka.

Vijeće sigurnosti UN (bez predstavnika SSSR, koji je bojkotirao sjednicu) donijelo je 27. lipnja 1950. Rezoluciju broj 83 kojom se Sjeverna Koreja proglašava agresorom, a članice UN pozivaju da pruže vojnu pomoć Južnoj Koreji (… Members of the United Nations furnish such assistance to the Republic of Korea as may be necessary to repel the armed attack and to restore international peace and security in the area).

Prve su reagirale USA zračnim napadima iz Japana i sa nosača aviona na sjevernokorejske vojne kolone, te na druge vojne ciljeve. Odlukom Vijeća sigurnosti utemeljeno je Zapovjedništvo Ujedinjenih naroda (United Nations Command - UNCOM), a na čelu će mu biti osoba koju odredi vlada USA. Predsjednik Truman imenovao je generala Douglasa McArthura, zapovjednika američkih snaga na Dalekom Istoku.

 

General Douglas McArthur:

 

yvluZF6.jpg

 

USA su odmah počele dopremati kopnene snage iz Japana, objedinjene u 8. armiju pod zapovjedništvom generala Waltona Walkera. Također su opremali i izučavali vojsku Republike Koreje.

Osim USA svoje vojne snage poslalo je tokom rata u Koreju još 15 zemalja - Velika Britanija ekvivalent jedne divizije, a Australija, Belgija, Kanada, Francuska, Filipini, Grčka, Turska, Luksemburg, Nizozemska, Novi Zeland, Južna Afrika, Tajland, Etiopija i Kolumbija od bataljuna do brigadne borbene grupe. Sanitetske jedinice poslale su Danska, Indija, Italija, Švedska, Norveška i Izrael.

Dok su snage UNCOM bile tek u prikupljanju Sjevernokorejska vojska je okupirala većinu Južne Koreje i zbila branitelje na takozvani Pusanski mostobran, gdje su u kolovozu i prvoj polovici rujna 1950. vođene žestoke borbe. Međutim, vojska Sjeverne Koreje izgubila je bitku za vrijeme i UNCOM je pripremao protunapad - na mjestu gdje to nije bilo očekivano.

 

Pusanski mostobran:

 

t23TQvo.jpg

 

Koreja je poluotok, a to znači da pruža mogućnost napadaču koji vlada morem da udari na točku koju sâm izabere - kao što se u II. SR događalo u Italiji. General McArthur odlučio se za izvođenje pomorskog desanta kod Inchona, velike južnokorejske luke u neposrednoj blizini Seoula i duboko u pozadini Sjevernokorejske vojske. Operacija je dobila kodni naziv Operation Chromite, a izvesti će je američki 10. korpus pod zapovjedništvom general-majora Edwarda Almonda. U sastavu 10. korpusa bile su američka 1. marinska i 7. pješadijska divizija, uz druge manje jedinice. Pomorskim snagama zapovijedao je viceadmiral Arthur Struble.

 

General Edward Almond:

 

nmHF0q3.jpg

 

Admiral Arthur Struble:

 

4eleW7l.jpg

 

Operacija je nosila u sebi goleme rizike. Prije svega, iako je bila pod oznakom Top Secret u Japanu su je zvali ''operacija za koju svi znaju''. Kao drugo, iskrcavanje se neće obaviti na plažama poput onih na Pacifiku u II. SR već usred luke, na zidanu obalu za koju se pretpostavljalo da će biti dobro branjena. I kao treće, luka u Inchonu bila je najgore moguće mjesto za desant - kroz plićake su vodila samo dva plovna kanala koja je bilo lako zapriječiti minama, a Inchon ima najveću razliku razine mora između plime i oseke u čitavom svijetu.

Ipak, napad na Inchon i blizina Seoula donosili su prednosti koje će Amerikanci dobro iskoristiti.

Prije desanta obranu su ''omekšavali'' napadi iz zraka i brodskih topova, a istodobno su izvođeni i diverzioni napadi na drugim lokacijama kako Sjevernokrejci ne bi unaprijed zaključili što im se sprema.

 

Mornarički lovac-bombarder Vought F-4U Corsair sa nosača aviona USS Phillippine Sea kod Inchona, ispod njega u prvom planu bojni brod USS Missouri:

 

U1oRfFm.jpg


Serija 05 je zakon!

#166 Stanley

Stanley
  • Moderatori
  • 16,100 posts
  • Joined 24.08.2006.
  • LocationZagreb

Posted 21.04.2014. - 13:49

Wŏlmi-do - čep u boci

 

Pred ulazom u luku Inchon nalazi se otok Wŏlmi-do, koji je umjetno izgrađenim nasipom spojen s kopnom. Tu se nalazila utvrda s posadom od nekoliko stotina Sjevernokorejaca, dok ih je u Inchonu i okolici bilo ukupno oko 6.500. Wŏlmi-do je bio ''čep u boci'', ključna točka koju je trebalo prvu osvojiti da bi desantni brodovi bez smetnji uplovili u luku.

 

Desantni brod s pripadnicima 31. pješadijske regimente 7. divizije USA:

 

VxI5jh6.jpg

 

U 6h 30m 15. rujna 3. bataljun 5. marinske regimente iskrcao se na otok Wŏlmi-do (desantna zona Green Beach) uz paljbenu potporu s razarača. Otok je zauzet do podneva, a sjevernokorejska posada dijelom pobijena i dijelom zarobljena.

 

Podizanje zastave USA na otoku Wŏlmi-do:

 

27AiCyU.jpg

 

Glavnina desantnih snaga započela je iskrcavanje na preostala dva desantna prostora (Blue Beach i Red Beach) u 17.30 sati. Sjevernokorejci su bili potpuno iznenađeni, premda su očekivali američki desant - ali na drugoj lokaciji.

 

Iskrcavanje vojnika 1. marinske divizije na zidanu obalu luke Inchon:

 

7mGedUf.jpg

 

Desant na Inchon, lokacije iskrcavanja:

 

N0TD6Fp.jpg

 

Desantna zona Red Beach:

 

k8kx4JU.png

 

General McArthur (u sredini s dvogledom) promatra izvođenje desanta sa krstarice USS Rochester:

 

yWNGwNd.jpg


Serija 05 je zakon!

#167 Stanley

Stanley
  • Moderatori
  • 16,100 posts
  • Joined 24.08.2006.
  • LocationZagreb

Posted 21.04.2014. - 13:53

Slom Sjevernokorejske vojske

 

Sjevernokorejski otpor u Inchonu brzo je slomljen i američki 10. korpus započeo je napredovanje prema Seoulu. Istog dana američka 8. armija i vojska Južne Koreje započele su proboj iz Pusanskog mostobrana.

Kod Sjevernokorejaca je zavladala panika i njihova vojska započela je žurno povlačenje od Pusanskog mostobrana prema sjeveru kako bi izbjegla opkoljavanje. Ujedno je počela gomilati trupe za obranu Seoula. Glavni grad Južne Koreje pao je u ruke 10. korpusa dva tjedna nakon iskrcavanja, nakon žestokih borbi.

 

Ulazak američkih tenkova M-26 Pershing u Seoul:

 

yxniMzz.jpg

 

Sjevernokorejska vojska je pretrpjela potpuni slom i njezini ostaci povlačili su se prema rijeci Yalu na kineskoj granici, gonjeni od snaga UNCOM. Američkim vojnicima činilo se da će Božić dočekati kod svojih kuća, međutim čekalo ih je nemilo iznenađenje - vojna intervencija Kine koja je produžila rat do srpnja 1953. godine.

 

Korejski rat u 1950. godini. Crvenom bojom je prikazano napredovanje Sjevernokorejske vojske do Pusanskog mostobrana, a plavom protuofanziva UNCOM:

 

UbrRpai.jpg

 

Korejski rat završen je početkom srpnja 1953. potpisivanjem sporazuma o primirju. Linija razdvajanja dviju Koreja proteže se približno u visini 38. paralele, a mirovni sporazum nikada nije potpisan. Stoga i dalje vlada stanje ni rata ni mira, a Korejski poluotok ostaje jedno od najkritičnijih žarišta potencijalnog ratnog sukoba.

 

I za kraj dvije fotografije otoka Wŏlmi-do kako izgleda danas - ima i monorail željeznicu:

 

2xI5DNe.jpg

 

8lBgIcW.jpg


Serija 05 je zakon!

#168 Portos

Portos
  • Moderatori
  • 10,297 posts
  • Joined 01.12.2005.
  • LocationZaprešić, Hrvatska

Posted 21.04.2014. - 15:43

Dok se ne nađe neka dobra duša da upadne kakvim prilogom i zamijeni moje prste u ovoj, kako vidim dobro praćenoj, temi dodajem još jednu pričicu.

 

Bilo koja dobra duša bi se svela na prepisivača iz dostupne literature za razliku od tebe koji si sve to doživio i preživio  :lool

Pa ne zovemo te badava tu na forumu Broj Jedan  :mudri

Samo nastavi, pozorno te čitam(o).


Dinamika vozila i Okretna postolja

KONČAR – Električna vozila d.d.


#169 Stanley

Stanley
  • Moderatori
  • 16,100 posts
  • Joined 24.08.2006.
  • LocationZagreb

Posted 22.04.2014. - 07:42

Bilo koja dobra duša bi se svela na prepisivača iz dostupne literature za razliku od tebe koji si sve to doživio i preživio 

 

Sada si me podsjetio na ovog lika…

 

7lD5JUX.jpg

 

… a to je general George Patton. I na jednu pričicu vezanu uz njega. Za vrijeme borbi u Tunisu 1943. posjetio je s nekim svojim ljudima poprište bitke kod Zame (19. listopada 202. pr.Kr., Hanibal vs Publius Cornelius Scipio Africanus) pa im je nadugačko i naširoko opisivao bitku. Ovi su zinuli, jedan ga je pitao otkud mu tako detaljni podaci, a Patton je odgovorio: - I know. I was there (znam; bio sam tamo)!  :luda: 


Serija 05 je zakon!

#170 Stanley

Stanley
  • Moderatori
  • 16,100 posts
  • Joined 24.08.2006.
  • LocationZagreb

Posted 26.07.2014. - 07:13

Napad na talijansku flotu u Tarantu 1940. - Operacija Judgement

 

Ideju o napadu na talijansku flotu na sidrištu u Tarantu korištenjem mornaričkog zrakoplovstva dao je još 1938. godine kapetan bojnog broda - kasnije admiral - Arthur Lumley Lyster (1888.-1957.). U vrijeme takozvane ''Münchenske krize'', kada se činilo da je na pomolu rat s Njemačkom i italijom, prvi pomorski lord sir Dudley Pound bio je zabrinut za britansku Sredozemnu flotu koja je bila suočena s puno jačom ratnom mornaricom Italije. Lyster, u to vrijeme zapovjednik nosača aviona HMS Glorious, iznio je admiralu Poundu ideju da se talijanska flota neutralizira zračnim napadom na sidrištu u njenoj bazi u Tarantu. Lyster je uspio uvjeriti Pounda da su torpedni avioni Fairey Swordfish u stanju izvesti takvu akciju.

 

Lumley Lyster kao viceadmiral s britanskom kraljevskom obitelji:

 

tlJigx0.jpg

 

Admiral Pound prihvatio je Lysterovu zamisao i proslijedio je zapovjedniku Sredozemne flote admiralu Andrewu Cunninghamu, koji ju je isplanirao i proveo u djelo. Akcija je dobila ime Operation Judgement.

Prvobitno je bilo planirano da se napad izvede na Dan bitke kod Trafalgara (Trafalgar Day) 21, listopada 1940. i da u njemu sudjeluju dva nosača aviona - HMS Illustrious i HMS Eagle. Međutim, zbog požara i oštećenja na nosaču Eagle operacija je odložena za noć 11./12. studenog uz sudjelovanje samo jednog nosača - Illustrious. Da bi se manje osjetio nedostatak nosača Eagle sa njega je na Illustrious prebačeno 5 torpednih bombardera Swordfish.

 

Nosač aviona HMS Illustrious:

 

sWGD6Wa.jpg

 

U Tarantu je bila bazirana glavna talijanska bojna flota pod zapovjedništvom admirala (Ammiraglio di Squadra) Iniga Campionija. U vrijeme britanskog napada na sidrištima su se nalazili bojni brodovi RN Littorio, RN Vittorio Veneto, RN Caio Duilio, RN Andrea Doria, RN Conte di Cavour i RN Giulio Cesare, krstarice RN Pola, RN Zara, RN Gorizia, RN Fiume, RN Trento, RN Trieste, RN Bolzano, RN Duca Degli Abruzzi i RN Giuseppe Garibaldi, razarači RN Carducci, RN Alfieri, RN Oriani, RN Gioberti, RN Lampo, RN Baleno, RN Folgore i RN Libeccio, te nosač hidroaviona RN Giuseppe Miraglia.

 

Ammiraglio di Squadra Inigo Campioni:

 

6nWuZt3.jpg

 

Bojni brod RN Caio Duilio:

 

mK1CPvC.jpg

 

Operacija MB8

 

Napad na Taranto bio je samo dio - istina glavni - šire pomorske akcije pod nazivom Operation MB8. Operacija je obuhvaćala još i četiri konvoja (jedan iz Gibraltara za Maltu, jedan iz Aleksandrije za Maltu, jedan iz Malte za Aleksandriju i jedan iz Aleksandrije za Grčku), te zračni napad avionima sa nosača HMS Ark Royal na Cagliari. U operaciji MB8 angažirana je praktično čitava britanska Sredozemna flota iz Aleksandrije, kao i snage iz Gibraltara.

 

Operacija MB8, grafilčki prikaz:

 

MUvcPHn.jpg

 

Glavni dio operacije MB-8 bila je operacija Judgement (Operation Judgement) - zračni napad na talijansku flotu u Tarantu. Za nju je angažirana glavnina Sredozemne flote pod izravnim zapovjedništvom admirala Andrewa Cunninghama (Force X) - nosač aviona Illustrious, bojni brodovi HMS Ramillies, HMS Warspite, HMS Valiant i HMS Malaya, te pratnja krstarica i razarača.

 

Bojni brod HMS Ramillies:

 

cxgSKFo.jpg

 

Skupinom za neposredno izvršenje napada zapovijedao je kontraadmiral Lumley Lyster, a osim nosača aviona Illustrious u skupini su bile krstarice HMS York, HMS Berwick i HMS Gloucester, te četiri razarača. Zračnu skupinu na nosaču Illustrious činila su 24 torpedna bombardera Swordfish i 18 lovaca Fairey Fulmar i Gloster Sea Gladiator.

Uz napad na Taranto vezana je i eskadra Force B pod zapovjedništvom viceadmirala Henry Pridham-Whippela s lakim krstaricama HMS Orion, HMS Ajax i HMAS Sydney i razaračima HMS Mohawk i HMS Nubian. Zadatak ove eskadre bio je da uplovi u Otrantska vrata i odvrati pažnju Talijana od napada na Taranto, a ako bude prilike da napadne talijanske brodove u tom području.


Serija 05 je zakon!

#171 Stanley

Stanley
  • Moderatori
  • 16,100 posts
  • Joined 24.08.2006.
  • LocationZagreb

Posted 26.07.2014. - 07:17

Taranto

 

Zračni napad je izveden u dva vala - prvi s 12 aviona u 23 sata i drugi s 9 aviona 90 minuta kasnije. Većina Swordfisha nosila je torpeda, a nekoliko ih je bilo naoružano bombama za napad na spremnike goriva.

 

Skica napada na Taranto:

 

C2aWylI.png

 

Talijani su na vrijeme otkrili približavanje britanskih aviona i dočekali ih žestokom paljbom sa brodova i obalnih PZO baterija. Unatoč tome Swordfishi su uspjeli lansirati torpeda i postići izvanredan uspjeh - bojni brod Littorio pogođen je sa tri, a Caio Duilio i Conte di Cavour sa po jednim torpedom. Također su zapaljeni spremnici nafte u luci. Torpeda lansirana na bojne brodove Vittorio Veneto i Andrea Doria, kao i na krstaricu Gorizia, promašila su ciljeve.

 

Bojni brod RN Littorio:

 

zwcNkFZ.jpg

 

Poslije napada Talijanima je bilo najvažnije da najprije osposobe Littorio, jedan od dva najnovija i najjača bojna broda, koji je vraćen u službu u ožujku 1941. Za popravak bojnog broda Caio Duilio trebalo je sedam mjeseci, dok Conte di Cavour nije popravljen do kraja rata.

 

Potpopljeni bojni brod Conte di Cavour:

 

rDCuOwj.jpg

 

Conte di Cavour poslije skidanja prednjih topovskih kula:

 

Hp5A2iU.jpg

 

U napadu na Taranto Britanci su izgubili 2 aviona i 4 člana posada (2 poginula i 2 zarobljena).

 

Napad na Taranto, umjetnički prikaz:

 

5f55rdO.jpg

 

U međuvremenu je eskadra pod zapovjedništvom viceadmirala Henry Pridham-Whippela uplovila u Otrantska vrata. Britanci su otkrili talijanski konvoj koji je plovio iz albanske luke Valona u Brindisi. U konvoju su bili trgovački brodovi Antonio Locatelli, Premuda, Capo Vado i Catalani, a pratili su ih torpiljarka RN Fabrizi i pomoćna krstarica RAMB-III (poslije II. SR JRM Galeb). U konfuznom noćnom okršaju koji je usljedio potopljena su sva četiri transportna broda, oštećena torpiljarka Fabrizi vratila se u Valonu, dok je RAMB-III uspio izmaknuti neoštećen. Britanci nisu imali oštećenja ni gubitaka.

 

Pomoćna krstarica RAMB III:

 

0U6key9.jpg

 

Talijani su nakon bitke uputili potjeru s lakim  krstaricama RN Muzio Attendolo, RN Eugenio di Savoia, RN Emanuele Filiberto Duca d'Aosta, RN Duca Degli Abruzzi i RN Giuseppe Garibaldi, uz odgovarajuću pratnju razarača, ali nisu uspjeli pronaći britanske brodove.

 

Utjecaj na Pearl Harbor

 

U literaturi se često može naći tvrdnja da je britanski napad na Taranto izravno potaknuo Japance da izvedu sličan napad - ali puno većih razmjera - na američku Pacifičku flotu baziranu u Pearl Harboru 7. prosinca 1941. To je samo djelomice točno. Naime, Japanci su razmatrali mogućnost zračnih napada na pomorske baze potencijalno neprijateljskih zemalja još prije početka II. SR, a već 1939. su izvodili pokuse s torpedima opremljenim stabilizatorima za napad u plitkim vodama.

Taranto je samo potvrdio da je takav napad moguće izvesti. Dakako da su Japanci koristili iskustva britanske akcije - pomoćnik mornaričkog atašea u Berlinu, kapetan korvete Takeshi Naito, došao je u Taranto da na licu mjesta prouči način i posljedice napada. O svojim opažanjima izvijestio je između ostalih kapetana fregate Mitsua Fushidu, koji će kasnije osobno predvoditi zračni napad na Pearl Harbor.

 

Mitsuo Fushida:

 

sXGL6yE.jpg

 

Nakon zračnog napada na Taranto Talijani su ostatak bojne flote premjestili u Napulj i La Speziu. Posljedice napada bile su neposredne i dalekosežne - Britanci su za neko vrijeme eliminirali glavninu talijanske flote kao potencijalnu opasnost (Fleet in Being) i primorali je na prebaziranje u udaljenu La Speziu, čime su dobili puno veću slobodu plovidbe Mediteranom. S druge strane, moral Regia Navale - ionako ne baš na visini - bio je dodatno narušen.


Serija 05 je zakon!

#172 Pfaff

Pfaff
  • Članovi
  • 16,606 posts
  • Joined 13.06.2007.
  • LocationRijeka

Posted 26.07.2014. - 09:41

Conte di Cavour poslije skidanja prednjih topovskih kula:
 
http://i.imgur.com/Hp5A2iU.jpg


Zapravo je samo skinut oklop kula i topovske cijevi (najveći dio težine i relativno lako izvediv). Kule su ostale u barbetama

"Lovac je dobro pucao, ali je zec krivo trčao!"

VracamSeOdmah.jpg

Sunger meteo


#173 Stanley

Stanley
  • Moderatori
  • 16,100 posts
  • Joined 24.08.2006.
  • LocationZagreb

Posted 26.07.2014. - 12:20

Zapravo je samo skinut oklop kula i topovske cijevi (najveći dio težine i relativno lako izvediv). Kule su ostale u barbetama

 

Preciznije - ostala je prednja. Od druge se ne vidi ništa osim prstena na koji je bila nasađena. I nekakva konstrukcija gore, meni to liči na skele(?).


Serija 05 je zakon!

#174 Pfaff

Pfaff
  • Članovi
  • 16,606 posts
  • Joined 13.06.2007.
  • LocationRijeka

Posted 26.07.2014. - 13:19

Preciznije - ostala je prednja. Od druge se ne vidi ništa osim prstena na koji je bila nasađena. I nekakva konstrukcija gore, meni to liči na skele(?).


Druga (gornja, povišena, kula "B") je bila dvocjevna pa se vidi samo jedan razdjelni zid (pregrada) za razliku od donje koja ima dvije jerbo je bila trocjevna

ConteCavour1.jpg

"Lovac je dobro pucao, ali je zec krivo trčao!"

VracamSeOdmah.jpg

Sunger meteo


#175 Stanley

Stanley
  • Moderatori
  • 16,100 posts
  • Joined 24.08.2006.
  • LocationZagreb

Posted 27.07.2014. - 06:04

Nije na odmet spomenuti i kasniju sudbinu brodova koji su zatečeni u bazi Taranto u vrijeme britanskog zračnog napada.

 

BOJNI BRODOVI

 

- Littorio, poslije pada Mussolinija preimenovan u Italia (littorio = liktor, jedan od simbola fašizma) - Pogođen sa tri bombe u napadu USAAF na La Speziu 19. lipnja 1943. U plovidbi talijanske flote na Maltu pogođen njemačkom navođenom bombom Fritz X. Interniran na Malti, kasnije u Aleksandriji, a do kraja rata u Velikom gorkom jezeru. Mirovnim ugovorom pripao USA, ali nije preuzet pa je početkom pedesetih godina izrezan u La Speziji.

- Vittorio Veneto - Interniran na Malti, kasnije u Aleksandriji, a do kraja rata u Velikom gorkom jezeru. Mirovnim ugovorom pripao Velikoj Britaniji, ali nije preuzet pa je početkom pedesetih izrezan u La Speziji.

- Caio Duilio - Interniran na Malti, 1944. vraćen u Italiju i baziran u Tarantu, Siracusi i Augusti. Poslije rata ostao u sastavu talijanske ratne mornarice (Marina Militare Italiana - MMI), zastavni brod MMI 1947.-1949. Kasnije služio kao školski brod. Iz flotne liste izbrisan 1956. i kasnije izrezan.

- Andrea Doria - Interniran na Malti, 1944. vraćen u Italiju i baziran u Siracusi. Poslije rata ostao u sastavu talijanske ratne mornarice (Marina Militare Italiana - MMI), zastavni brod MMI 1949.-1950. Kasnije služio kao školski brod. Iz flotne liste izbrisan 1956. i kasnije izrezan.

- Conte di Cavour - Podignut sa dna 1941. i otegljen u Trst radi popravka i rekonstrukcije. Godine 1943. zaplijenjen od Nijemaca i pretvoren u hulk (= brod koji se može održati na vodi ali ne može ploviti). Potopljen od strane savezničkih bombardera 1945. u Trstu, iduće godine izrezan.

- Giulio Cesare - Interniran na Malti, 1944. baziran u Augusti. Godine 1949. predan SSSR-u kao ratni plijen i dobio ime Novorosijsk. Na sidrištu u Sevastopolju 28. listopada 1955. stradao u eksploziji, vjerojatno od zaostale njemačke mine (neki tvrde da je riječ o sabotaži NATO). Podignut sa dna 1957. i kasnije izrezan.

 

Bojni brod Novorosijsk, ex Giulio Cesare, u Sevastopolju 1950. godine:

 

E7r6TPr.jpg

 

KRSTARICE

 

- Pola - Potopljena u bici kod Matapana 28. ožujka 1941.

- Zara - Potopljena u bici kod Matapana 28. ožujka 1941.

- Gorizia - Onesposobljena u napadu talijanskih pomorskih diverzanata na sidrištu La Spezia 1944. godine, izrezana 1946.

- Fiume - Potopljena u bici kod Matapana 28. ožujka 1941.

- Trento - Potopljena 15. lipnja 1942. od podmornice HMS Umbra

- Trieste - Potopljena 10. travnja 1943. u bazi La Maddalena od bombardera USAAF B-24 Liberator. Poslije rata podignuta i 1951. prodana Španjolskoj, gdje je trebala biti prerađena u nosač aviona. Od tog plana se odustalo pa je izrezana.

- Bolzano - Oštećena 13. kolovoza 1942. torpedom podmornice HMS Unbroken i nasukana na otok Panarea. Kasnije otegljena u Napulj i La Speziu radi popravka. Poslije kapitulacije Italije zaplijenili je Nijemci, ali popravak nikada nije dovršen. Potopljena na sidrištu La Spezia od strane pomorskih diverzanata 21. lipnja 1944. Poslije rata podignuta i izrezana.

- Duca degli Abruzzi - Poslije kapitulacije Italije stavljena u službu Saveznika i djelovala u Južnom Atlantiku protiv njemačkih rejdera. Poslije rata rekonstruirana i služila u MMI sve do 1961.

- Giuseppe Garibaldi - Poslije rata ostavljena u službi MMI. U razdoblju od 1957. do 1961. temeljito rekonstruirana i opremljena s 4 lansera za nuklearne projektile UGM-27 Polaris i PZO projektilima RIM-2 Terrier. Zastavni brod MMI do 1971. kada je povučena iz službe, a iduće godine izrezana.

 

Krstarica Giuseppe Garibaldi u Tarantu 1967. godine:

 

OVIr0fl.jpg

 

RAZARAČI

 

- Carducci - Potopljen u bici kod Matapana 28. ožujka 1941.

- Alfieri - Potopljen u bici kod Matapana 28. ožujka 1941.

- Oriani - Interniran 1943. na Malti. Poslije rata predan Francuskoj kao ratni plijen i služio pod imenom D'Estaing do 1954.

- Gioberti - Potopljen 9. kolovoza 1943. od podmornice HMS Simoom

- Lampo - Potopljen u zračnom napadu kod rta Bon 30. travnja 1943.

- Baleno - Potopljen 16. travnja 1941. u napadu britanskih razarača na konvoj za Tripolis

- Folgore - Potopljen 2. prosinca 1942. u napadu britanskih krstarica na konvoj za Tripolis

- Libeccio - Potopljen 9. studenog 1941. od podmornice HMS Upholder

 

NOSAČ HIDROAVIONA Giuseppe Miraglia - Interniran 1943. na Malti. Kasnije premješten u Bari kao brod-skladište. Poslije rata sudjelovao u repatrijaciji talijanskih ratnih zarobljenika i služio kao ploveća vojarna i brod-skladište u Tarantu. IZ MMI povučen 1950. i kasnije izrezan.


Serija 05 je zakon!

#176 Pfaff

Pfaff
  • Članovi
  • 16,606 posts
  • Joined 13.06.2007.
  • LocationRijeka

Posted 27.07.2014. - 08:14

Kad su se nakon pada Mussolinija Talijani (prema običaju) od mrskih neprijatelja izvragometnuli u "hrabre saveznike", pojavila se ideja o "tropikalizaciji" bojnih brodova klase "Littorio" kako bi ih se moglo upotrijebiti na dalekoistočnom ratištu. No, logistički i tehnički problemi su bili preveliki (najveći problem su bili mali kapaciteti spremnika za gorivo - karakteristika svih mediteranskih mornarica) pa se od ideje odustalo. Uncle Joe je isto htio jednoga od njih u ime reparacija, ali su mu umjesto toga uvaljali staroga "Cezara".
Brodovi te klase bili su krasni za gledati, ali zapravo prilično neučinkoviti pa su ih bez grižnje savjesti raspilili.

"Lovac je dobro pucao, ali je zec krivo trčao!"

VracamSeOdmah.jpg

Sunger meteo


#177 Stanley

Stanley
  • Moderatori
  • 16,100 posts
  • Joined 24.08.2006.
  • LocationZagreb

Posted 31.07.2014. - 08:33

Britanski napad na francusku flotu u Mers el Kebiru - Operation Catapult

 

Poslije kapitulacije Francuske 22. lipnja 1940. Velika Britanija se našla u strašnom položaju - potpuno sama protiv sila Osovine. Jedina prednost je bilo vladanje oceanima zahvaljujući pomorskoj sili.

Odredbama ugovora o primirju u Compiégneu Francuskoj je ostavljena slobodna (neokupirana) zona sa sjedištem u Vichyju. Također je ostavljena nedirnutom francuska ratna mornarica, koja je bila vrlo jaka - četvrta u svijetu iza USA, Velike Britanije i Japana, a otprilike u paritetu s Italijom. Glavnina flote je premještena u Alžir, u bazu Mers el Kebir kod Orana, a dijelovi su se nalazili u Aleksandriji, Velikoj Britaniji i zapadnoj Africi (nedovršeni bojni brodovi Jean Bart i Richelieu). Francuska ratna mornarica nije smjela djelovati bez odobrenja komisije za nadzor primirja - de facto Njemačke i Italije.

 

Francuski general Charles Huntziger potpisuje akt o kapitulaciji u Compiégneu:

 

KnnNbMb.jpg

 

Ono što Britanci nikako nisu smjeli ni htjeli dopustiti je da francuska ratna mornarica padne u ruke silama Osovine. U odredbe primirja u Compiégneu nisu se pouzdavali, kao ni u proosovinsko vodstvo Francuske na čelu s Petainom i zapovjednikom ratne mornarice Darlanom. A u riječ Hitlera i Mussolinija najmanje. Stoga su neutralizaciju francuske flote smatrali nužnom, a za to je na raspolaganju bilo nekoliko mogućnosti: da flota prijeđe na stranu Saveznika odnosno de Gaullea; da se razoruža i skloni na francuske posjede u Karipskom moru; da se skloni u savezničke luke i tamo ostane neutralna do kraja rata. Ako ni jedna od tih varijanti ne bude prihvaćena - preostaje jedino sila.

Britancima je bilo jasno što znači pucati na dojučerašnjeg glavnog saveznika i kakve posljedice to može donijeti. No premijer Winston Churchill, suočen s izborom između dva moguća zla - da francuska flota padne Nijemcima u ruke ili da se to spriječi makar i silom - izabrao je ono manje. I bio je odlučan: pitanje francuske flote mora se riješiti odmah. U tom smislu upućene su zapovjedi na odgovarajuća mjesta.

Glavnina francuske flote nalazila se u Alžiru, u pomorskoj bazi Mers el Kebir kod Orana.

Na sidrištu su bili bojni brodovi Dunkerque, Strassbourg, Provence i Bretagne, nosač hidroaviona Commandant Teste i 6 razarača, a eskadrom je zapovijedao admiral Marcel-Bruno Gensoul.

 

Admiral Marcel-Bruno Gensoul:

 

5Ew0PUp.jpg

 

Pogled na sidrište Mers el Kebir:

 

bg6F4tP.jpg

 

Bojni brod Provence:

 

y5Q6Sov.jpg

 

Zadatak neutraliziranja francuske flote u Mers el Kebiru pripao je Eskadri H (Force H) u Gibraltaru, kojom je zapovijedao viceadmiral James Somerville. Operacija je dobila kodni naziv Catapult.

 

Admiral James Somerville:

 

1iP7Mpg.jpg

 

Force H činili su bojni krstaš HMS Hood, bojni brodovi HMS Valiant i HMS Resolution, nosač aviona HMS Ark Royal, lake krstarice HMS Arethusa i HMS Enterprise, te 11 razarača.

 

Bojni brod HMS Resolution:

 

HuxteoC.jpg


Serija 05 je zakon!

#178 Stanley

Stanley
  • Moderatori
  • 16,100 posts
  • Joined 24.08.2006.
  • LocationZagreb

Posted 31.07.2014. - 08:37

Force H stigla je pred Oran 3. srpnja 1940. Zadatak pregovaranja s Francuzima preuzeo je na sebe kapetan bojnog broda Cedric Holland, zapovjednik HMS Ark Royal, koji je govorio francuski. Prevezao se u Mers el Kebir motornim čamcem i predao admiralu Gensuolu ultimatum s tri moguća izbora: da prijeđe na stranu Velike Britanije odnosno de Gaullea; da otplovi sa smanjenim posadama u britanske luke, a posade će u najkraćem vremenu biti repatrirane i brodovi po završetku rata vraćeni; da otplovi sa smanjenim posadama u francuske posjede u Zapadnoj Indiji (Martinique) gdje će brodovi biti razoružani i stavljeni u mirovanje do kraja rata. U slučaju odbijanja ultimatuma brodovi će biti potopljeni. Gensoulu je ostavljen rok za odluku od šest sati.

Admiral Gensoul, po instrukciji admirala Darlana, odbio je britanski ultimatum i Force H je otvorila paljbu u 17 sati i 54 minute. Britanski brodovi držali su se na ekstremnoj udaljenosti da izbjegnu paljbu obalnih baterija. A još u vrijeme pregovora avioni s nosača Ark Royal položili su mine pred ulazom u bazu da spriječe eventualni bijeg francuskih brodova. Iako je brojčani odnos bio približno jednak, prednost je bila na strani Britanaca jer su mogli slobodno manevrirati i mogli su ispaljivati salve iz svih topova, dok su francuski brodovi bili nespremni za borbu.

 

Francuski brodovi u Mers el Kebiru za vrijeme britanskog napada:

 

apmzHKx.jpg

 

Jedna granata od 381 mm pogodila je municijsku komoru bojnog broda Bretagne koji je eksplodirao, pri čemu je poginulo 977 mornara i časnika.

 

Snimka eksplozije bojnog broda Bretagne:

 

cM5MlFf.jpg

 

Gubici na francuskoj strani bili su veliki. Jedan bojni brod (Bretagne) je uništen, a dva (Provence i Dunkerque) ozbiljno oštećena. Također su oštećena tri razarača, a jedan je nasukan na obalu. Smrtno je stradalo (poginulo i umrlo od rana) 1.297 mornara i časnika, od kojih 1.012 na bojnom brodu Bretagne.

Royal Navy izgubila je 6 aviona i 2 poginula avijatičara.

Bojni brodovi Provence i Dunkerque provizorno su osposobljeni za plovidbu i kasnije otpremljeni, zajedno s tri razarača, u Toulon gdje su dočekali svoj kraj u samopotapanju francuske flote 1942. godine.

 

Oštećenje na bojnom brodu Dunkerque:

 

QJnc9JL.jpg

 

Jedan bojni brod - Strassbourg - uspio se izvući iz Mers el Kebira i pod okriljem sumraka pobjeći u Toulon. Britanci su ga pokušali zaustaviti bombardiranjem avionima Swordfish, ali bez uspjeha.

 

Bojni brod Strassbourg:

 

dVyjEtE.jpg

 

Admiral Somerville nije bio ni najmanje oduševljen zadatkom koji je morao obaviti. Po njegovim riječima napad na Francuze u Mers el Kebiru bio je ''najgrublja politička greška suvremenog doba i okrenuti će čitav svijet protiv nas… svi mi se osjećamo krajnje posramljeni (the biggest political blunder of modern times and will rouse the whole world against us...we all feel thoroughly ashamed)''.

 

Operacija Catapult, grafički prikaz:

 

9p4Yvqm.jpg

 

Napad na flotu u Mers el Kebiru izazvao je žestoku reakciju Francuza i francusko-britanski odnosi spustili su se na najnižu točku. Vlada u Vichyju tražila je osvetu i zapovijedila zračne napade na Gibraltar. Nijemci i Talijani su dakako odobrili ove napade koji su izvedeni u nekoliko navrata, ali s vrlo malo uspjeha.

 

Francuska spomen-ploča u sjećanje na 3. srpnja 1940.:

 

ECuLBAy.jpg

 

Za razliku od Mers el Kebira, pregovori između admirala Godfroya i Cunninghama u Aleksandriji urodili su plodom zahvaljujući strpljivosti i taktičnosti oba visoka zapovjednika. Bojni brod Lorraine i nekoliko manjih brodova razoružani su i stavljeni u stanje mirovanja, a Britanci nisu pomišljali da ih koriste čak ni u najkritičnijim trenucima rata u Sjevernoj Africi - sve dok nisu sâmi prešli na stranu de Gaullea odnosno Saveznika 1943. godine.

Tragična zbivanja u Mers el Kebiru 1940. godine i danas privlače pažnju povjesničara i publicista. Opći je zaključak da je britanska akcija - operacija Catapult - nažalost bila nužna, a povijesno opravdanje je dobila njemačkim pokušajem 1942. da se na prijevaru dokopa francuske flote u Toulonu. Što im je za dlaku izmaknulo, jer je admiral Jean de Laborde na vrijeme potopio sve brodove.


Serija 05 je zakon!

#179 Stanley

Stanley
  • Moderatori
  • 16,100 posts
  • Joined 24.08.2006.
  • LocationZagreb

Posted 04.08.2014. - 09:15

Jedan od rijetkih sukoba bojnih brodova u II. SR - bitka kod rta Stilo

 

(Battaglia di punta Stilo, Battle of Calabria)

 

Nakon stupanja Italije u Drugi svjetski rat (10. lipnja 1940.) pokazala se potreba za pojačanjem i dodatnom opskrbom trupa u Libiji. Stoga su Talijani 6. srpnja uputili iz Napulja za Benghazi konvoj od pet trgovačkih brodova - Esperia, Calitea, Pisani, Foscarini i Barbaro - koji su prevozili 2.200 vojnika, 72 tenka, 232 vozila, 5.700 tona goriva i maziva i 10.500 tona različitog drugog tereta.

 

Prvi cilj: zaštita konvoja

 

Neposrednu zaštitu konvoja činilo je 8 razarača i 4 torpiljarke, a dalju zaštitu teške krstarice Pola, Fiume, Gorizia, Zara, Trento i Bolzano.

Talijani su organizirali i takozvanu opću zaštitu konvoja bojnom skupinom koja je bila vrlo jaka - bojni brodovi Giulio Cesare i Conte di Cavour, lake krstarice Alberico da Barbiano, Alberto di Giussano, Duca degli Abruzzi, Giuseppe Garibaldi, Muzio Attendolo, Raimondo Montecuccoli, Duca d'Aosta i Eugenio di Savoia, te 16 razarača. Skupinom je zapovijedao admiral Inigo Campioni na bojnom brodu Giulio Cesare.

 

Ammiraglio di Squadra Inigo Campioni:

 

5xo1TvO.jpg

 

Bojni brod Conte di Cavour:

 

86hLN8P.jpg

 

Istodobno su i Britanci pripremili dva konvoja sa Malte za Aleksandriju - takozvani brzi konvoj (13 čv) od tri teretna broda i spori (9 čv) od četiri broda. Konvoji su prevozili civile - obitelji vojnih osoba - i različiti materijal za Sredozemnu flotu s obzirom da je ona prebazirana sa Malte u Egipat.

Zapovjednik Sredozemne flote admiral Andrew Cunningham osigurao je konvojima jaku zaštitu, pri čemu nije isključio mogućnost sukoba s jakim talijanskim snagama ''ako bude prilike'' (if the occasion arises).

 

Admiral Andrew Cunningham:

 

rtB9dmZ.jpg

 

Britanski brodovi bili su po običaju podijeljeni u skupine. U sastavu Force A bile su lake krstarice HMS Gloucester, HMS Liverpool, HMS Neptune, HMS Orion i HMAS Sydney. U Force B nalazio se bojni brod HMS Warspite (zastavni brod admirala Cunninghama) u pratnji 5 razarača. U Force C bili su bojni brodovi HMS Malaya i HMS Royal Sovereign, nosač aviona HMS Eagle i 11 razarača.

 

Bojni brod HMS Royal Sovereign:

 

SlaJhwa.jpg

 

Obje strane otkrile su jedna drugu 8. srpnja. Admiral Campioni krenuo je s glavninom flote u presretanje britanskih snaga kako bi zaštitio konvoj, no iz zapovjedništva Supermarine dobio je nalog da izbjegava noćni sukob. Talijani su umjesto toga napali Sredozemnu flotu iz zraka, bombarderima s kopnenih aerodroma. Nosač aviona Eagle imao je vrlo malo aviona, a od lovaca samo 4 zastarjela Gloster Sea Gladiator koji nisu uspjeli spriječiti bombardiranje flote.

Talijani nisu imali bombardere za obrušavanje i napadali su sa velike visine, ali su ipak uspjeli postići jedan pogodak. Bomba je pala na zapovjedni most krstarice Gloucester i ubila zapovjednika i još 17 časnika i mornara. Unatoč tome brod je zadržao borbenu sposobnost.

 

Krstarica HMS Gloucester:

 

qs3qjFd.jpg

 

U 15h 10min 8. srpnja admiral Cunningham zapovijedio je plovidbu u smjeru baze Taranto, kako bi talijanskoj floti odsjekao odstupnicu. Tokom noći smjer plovidbe je mijenjan da bi se zavarali talijanski izviđački avioni. Talijani nisu bili sigurni gdje se nalazi britanska flota, da bi izviđanjem iz zraka utvrdili kako je puno bliže nego se pretpostavljalo.

U podne 9. srpnja međusobna udaljenost je bila samo 90 milja. Kako su bojni brodovi Malaya i Royal Sovereign bili prespori Cunningham je odlučio Talijanima nametnuti bitku svojim admiralskim brodom Warspite, a ostala dva bojna broda će se kasnije priključiti.

 

Bojni brod HMS Warspite:

 

13Jxu1T.jpg

 

U međuvremenu su torpedni avioni sa nosača Eagle napali talijanske teške krstarice. Nije postignut ni jedan pogodak, ali ovaj napad ima poseban značaj - to je bio prvi u povijesti napad torpednim avionima na brodove na otvorenom moru.

 

Nosač aviona HMS Eagle:

 

tUsav1B.jpg


Serija 05 je zakon!

#180 Stanley

Stanley
  • Moderatori
  • 16,100 posts
  • Joined 24.08.2006.
  • LocationZagreb

Posted 04.08.2014. - 09:20

Dvoboj teških topova

 

Borbu su prve započele krstarice, ali u razmjeni paljbe na velikoj udaljenosti nije postignut ni jedan izravni pogodak. Za to vrijeme se Warspite približio talijanskoj glavnini.

Talijani su prvi preuzeli inicijativu i admiral Campioni zapovijedio je napad na britanske bojne brodove. Admiralski brod brod Giulio Cesare otvorio je paljbu na Warspite u 15h 52min sa udaljenosti od preko 26.000 m, dok je Conte di Cavour čekao da mu se Malaya približi na domet. Warspite je odmah odgovorio, dok je Malaya otvorio paljbu u 15h 54min unatoč tome što su ciljevi bili podalje izvan dometa topova.

 

Giulio Cesare ispaljuje salvu na HMS Warspite, snimka sa bojnog broda Conte di Cavour:

 

noCTqvC.jpg

 

U 15h 59min jedna granata sa bojnog broda Warspite pogodila je palubu bojnog broda Giulio Cesare na poziciji PZO topova 37 mm. Kako je ventilacijski sistem uvukao dim u strojarnicu neki prostori su morali biti napušteni, pa je brzina broda pala na 18 čvorova. Pogodak je pao sa udaljenosti od preko 24.000 m, što je jedna od najvećih daljina topničkog pogotka u povijesti ratova na moru.

 

Dvije fotografije oštećenja na bojnom brodu Giulio Cesare:

 

BxuYSZM.jpg

 

bQ9xfvu.jpg

 

Cesare i Cavour nisu postigli ni jedan pogodak, ali je nekoliko salvi palo vrlo blizu britanskih brodova i krhotine su nanijele manja oštećenja na razaračima koji su pratili Warspite.

U 16h 01min talijanski razarači položili su dimnu zavjesu da prekriju bojne brodove. U međuvremenu je Warspite prekinuo borbeni dodir kako bi pričekao Malayu da se pridruži. S obzirom da se približavao i Royal Sovereign admiral Campioni odlučio je povući Cesare i Cavoura u Messinu.

Bitka još nije bila završena. Talijanske teške krstarice otvorile su paljbu na britanske krstarice. U kratkotrajnoj borbi krstarica Bolzano pogođena je s tri granate kalibra 152 mm sa krstarice Neptune. Bitka je okončana u 16h 50min povlačenjem obiju strana.

 

Krstarica Bolzano:

 

RO1p11K.jpg

 

Bitka se odvijala u relativnoj blizini talijanskih kopnenih aerodroma, praktično pred nosom Regia Aeronautica, pa je zrakoplovstvo moglo odigrati važnu ulogu. Međutim, ta uloga je bila potpuno beznačajna i to iz dva razloga: napadi su došli prekasno i bili su neefikasni. Talijanski bombarderi napadali su sa velikih visina kako bi izbjegli paljbu PZO topova, a osim toga pedesetak bombardera izbacilo je bombe na vlastite brodove. To je bila posljedica rivalstva pa i svojevrsne netrpeljivosti Regia Aeronautica i Regia Navale, zbog čega nisu prije rata izvođene nikakve zajedničke vježbe ni bilo kakve pripreme za suradnju između flote i zrakoplovstva.

 

Bombarder Savoia Marchetti SM 79:

 

LxEoCxR.jpg

 

Bitka kod rta Stilo bila je prvi veliki sukob između talijanske i britanske flote na Sredozemnom moru u II. SR. Također je bila i jedan od rijetkih međusobnih sukoba između bojnih brodova u ratu, a jedini te vrste u Sredozemlju (u bici kod rta Teulada u studenom 1940. talijanski Vittorio Veneto i Giulio Cesare i britanski HMS Ramillies i HMS Renown pucali su isključivo na krstarice dok se Talijani nisu povukli).

 

Grafički prikaz bitke kod rta Stilo:

 

l8mDKz3.gif

 

Zanimljivo je da su obje strane kasnije prikazivale bitku kod rta Stilo kao svoju taktičku pobjedu. Svakako bi Britanci imali više prava na takvu tvrdnju - jer su gonili talijansku flotu na domaku matične obale i doslovce pred nosom talijanskih aerodroma - no u stvarnosti je rezultat bio, šahovski rečeno, remi. Obje strane ispunile su svoje glavne zadatke - sprovođenje i zaštita konvoja - pri čemu nisu izgubile ni jedan brod.

Ovaj pomorski sukob donio je dva iskustva koja će biti karakteristična i za nastavak pomorskog rata na Mediteranu - Britanci su pokazali izrazitu taktičku agresivnost, dok su Talijani neuspješno pokušavali organizirati suradnju flote i zrakoplovstva.


Serija 05 je zakon!




0 user(s) are reading this topic

0 members, 0 guests, 0 anonymous users