Jump to content


Photo

15 otoka u 15 dana (OT putopis s blagoslovom moderatora)


  • Please log in to reply
102 replies to this topic

#41 firedrake

firedrake
  • Èlanovi
  • 173 posts
  • Joined 15.01.2012.
  • LocationST

Posted 15.02.2013. - 16:01

Mislim da hotel radi, a u vezi tih vojnih objekata na Lastovu sam čul priče i da je podmorje posve mrtvo, kao da su tamo istovarivali nekakve kemikalije koje su potamanile sav živi svijet.
 


S oproštenjem  :rofl  :lol   :lool  ne vjeruj baš svemu što čuješ....

 

Lastovo skupa s lastovskim otočjem je proglašeno parkom prirode prije par godina i prema statutu (pravilniku, unutarnjem redu, kako god se taj dokument zove) parka prirode zabranjeno je unutar parka prirode lovit ribu ikome osim stanovnicima Lastova. Ta zabrana uključuje sve načine ribolova (od udice do koće). Naravno da je pošten ribolovni narod pop....o i sad se sudski osporava taj pravilnik.

 

Vojska je zapravo spasila podmorje oko Lastova, jer je Lastovo bilo  vojna zona u kojoj nije bilo dozvoljenju ronjenje i svakojako skitanje/plovljenje bez dozvole.

 

Kako su mi na Lastovu pričali, hotel sada služi kao poluprivatni ljetnjikovac nekog ukrajinskog jebivjetra koji ga je kupio.


"Rekbi da su sagradili ono komad željeznice, da njome plaše švrake i gavrane kroz našu Zagoru"

Juraj Kapić, 1891.


#42 egérke

egérke
  • Èlanovi
  • 5,730 posts
  • Joined 08.06.2006.
  • LocationKvatriĉ

Posted 15.02.2013. - 16:12

Ma znam ja da je danas ono zaštićeno, ovo sam čul da je posljedica onih 40 godina vojne prisutnosti. I to ne na cijelom području otoka, već samo oko tih vojnih objekata nedaleko Pasadura.



#43 Pfaff

Pfaff
  • Moderatori
  • 12,711 posts
  • Joined 13.06.2007.
  • LocationRijeka

Posted 15.02.2013. - 16:19

Molim brisati zadnja dva posta - prešli smo na sljedeću stranu

"Lovac je dobro pucao, ali je zec krivo trčao!"

VracamSeOdmah.jpg


#44 egérke

egérke
  • Èlanovi
  • 5,730 posts
  • Joined 08.06.2006.
  • LocationKvatriĉ

Posted 15.02.2013. - 18:35

Neka, gledaj to s druge strane - barem bumo na ovoj morali manje drviti kad metnem idući nastavak. :D



#45 nbucic

nbucic
  • Èlanovi
  • 438 posts
  • Joined 08.07.2008.
  • LocationZagreb, Slavonski Brod

Posted 15.02.2013. - 21:08

Ali je neobično visoka frekvencija daruvarskih registracija. :grin: Svaki dan sam viđao barem jedno vozilo s tom registracijom - i to prvenstveno kamione Konzuma i Velproa, rent-a-carove i slično.

 

Stvar sa tim daruvarskim registracijama je u sljedećem: u Daruvaru u cijeloj Hrvatskoj najmanje košta auto-osiguranje, te je zbog toga većina leasing kuća otvorilo tamo svoje urede, a veliki nakupci (dostavnih) vozila to onda iskorištavaju - Konzum, Mlinar, mislim da sam čak vidio i pekara Dubravica, ...


Hladni Kalašnjikov izmisliše topli ljudi!
http://nedorecensam.blogspot.com/

#46 egérke

egérke
  • Èlanovi
  • 5,730 posts
  • Joined 08.06.2006.
  • LocationKvatriĉ

Posted 18.02.2013. - 01:17

Znam to. Ali je to zapravo blesavo, jer će povećani broj registriranih autiju povisiti stupanj rizika za daruvarsko područje i posljedično povisiti cijenu registracije.



#47 nbucic

nbucic
  • Èlanovi
  • 438 posts
  • Joined 08.07.2008.
  • LocationZagreb, Slavonski Brod

Posted 18.02.2013. - 18:45

Ali ako ti automobili/kamioni ne voze po Daruvarskom području, nego ih ima najviše u većim gradovima, kako to može doprinijeti cijeni osiguranja? Cijena osiguranja se računa ovisno o tome koliko nesreća se dogodi u kojoj županiji. Tako npr. sve nesreće u XYZ županiji mogu skriviti stranci/biti sudionici stranic, a cijena osiguranja raste stanovnicima unutar te županije.


Hladni Kalašnjikov izmisliše topli ljudi!
http://nedorecensam.blogspot.com/

#48 egérke

egérke
  • Èlanovi
  • 5,730 posts
  • Joined 08.06.2006.
  • LocationKvatriĉ

Posted 18.02.2013. - 19:59

Aha, ja sam mislio da to ide na matičnu županiju.

Bezveze, znači po tome npr. Karlovačka županija ima visoko osiguranje samo zato kaj je kroz nju ogroman promet sa sjevera prema obali, pa prema tome i mogućnost nesreće.



#49 Stanley

Stanley
  • Moderatori
  • 10,793 posts
  • Joined 24.08.2006.
  • LocationZagreb

Posted 18.02.2013. - 21:04

Profo, pusti k vragu osiguranje i veslaj već jednom prema Zlarinu. :ljut3  ;)


Serija 05 je zakon!

#50 egérke

egérke
  • Èlanovi
  • 5,730 posts
  • Joined 08.06.2006.
  • LocationKvatriĉ

Posted 18.02.2013. - 21:39

Polako, Zlarin je tek 16. otok u nizu... :D

Nadam se da će sutra ili prekosutra biti novi nastavak.



#51 Pfaff

Pfaff
  • Moderatori
  • 12,711 posts
  • Joined 13.06.2007.
  • LocationRijeka

Posted 18.02.2013. - 21:45

Nadam se da će sutra ili prekosutra biti novi nastavak.

 

Postaješ k'o 'rvacka vlada: "Dogodine se očekuje početak izlaska iz krize..."


"Lovac je dobro pucao, ali je zec krivo trčao!"

VracamSeOdmah.jpg


#52 egérke

egérke
  • Èlanovi
  • 5,730 posts
  • Joined 08.06.2006.
  • LocationKvatriĉ

Posted 22.02.2013. - 18:50

NEDJELJA, 5. KOLOVOZA

 

Tematska pjesma:

 

dan5.jpg

 

Nakon ranog ustajanja, upućujem se prema luci, gdje je još od sinoć privezan katamaran Judita. Jelsa nema Jadrolinijin ured, pa se karte kupuju u turističkom uredu. Gužva je poveća, no srećom na katamaranu ima dovoljno mjesta. To je inače linija koja Jelsu spaja sa Splitom, uz stajanje u Bolu. Meni je dovoljno samo da me prebaci do Bola.

Judita nema mogućnost izlaska na gornju palubu, tako da nemam baš neke mogućnosti fotografirati. Stoga po izlasku iz jelšanske luke i usmjeravanju prema Braču slikam kroz prednje staklo i preko prednje palube panoramu južne strane Brača:

 

Picture261.jpg

 

Na slici ne izgleda toliko impozantno, no Brač je s te strane doista visok (tu je, uostalom, i Vidova gora).

Desetak minuta kasnije već smo pred Bolom:

 

Picture262.jpg

 

A ubrzo i pristajemo u taj ljupki gradić, jedino veće mjesto na južnoj obali Brača. Iskrcavam se iz katamarana i krećem u šetnju bolskom rivom.

Ime Bol nema nikakve veze sa slavenskom riječju „bol“, već je dalmatskog porijekla – od latinske riječi vallum, tj. palisada, zemljani bedem. Mjesto Bol ima oko 1600 stanovnika (poznata je priča kako središnji teren bolskog teniskog centra, na kojem se do 2003. igrao WTA turnir, ima više mjesta nego što Bol ima stanovnika), a zbog reljefa se prostire uglavnom uz obalu. Prvi se puta kao lokalitet spominje 1184., a kao naselje tek 1475. Današnji se Bol formirao oko dominikanskog samostana u čijoj se crkvi nalazi više slika poznatog bokeljskog slikara Tripa Kokolje. Danas je Bol mjesto koje uglavnom živi od turizma, te se smatra jednom od mondenijih turističkih destinacija u Hrvatskoj.

 

S obzirom na doba dana, ulice su još puste, pa malo bilježim motive Bola:

 

Picture263.jpg

 

Picture264.jpg

 

(velika zgrada na sredini je zgrada Prve dalmatinske vinarske zadruge, osnovana 1903.)

 

Kako nisam stigao ništa doručkovati u Jelsi, zastajem u jednoj pekarnici i kupujem burek. Skuplji je nego u Zagrebu. Da, cijene me podsjećaju da je Bol mondeno odredište...

Sjedam na klupu i jedem svoj doručak. Na obalnom šetalištu je neobično živo. Svako malo promakne neki džoger, pa netko na rolama, jedna gospođa čak hoda s onim štapovima za hodanje...halo, ljudi! 8 sati ujutro je, nedjelja je i još je državni praznik! I vi ste, navodno, na odmoru.

Budući da mi bus ide tek u 10:45, moram razumno utrošiti vrijeme. Krećem stoga lagano prema zapadu, šećući uz obalu. Zapadno od mjesta počinje kompleks hotela, a potom dolazim i do glavne bolske atrakcije:

 

Picture265.jpg

 

Zlatni rat jedna je od najprepoznatljivijih vizura Hrvatske, i svakako najpopularnija plaža u zemlji. Riječ je o 634 metra dugačkom rtu, u čijem se središtu nalazi borov šumarak koji je sa svih strana uokviren šljunčanom plažom. Plaža mijenja svoj oblik ovisno o morskim strujama, vjetru i plimnim ciklusima. Moguće je npr. da pri vrhu plaže zaspite na jednoj strani, a probudite se na drugoj. Ili u moru, ako ste krivo procijenili kretanje mora. Zbog te je pojave čitav Zlatni rat zaštićen kao geomorfološki fenomen. U šumarku pored plaže nalaze se ruševine rimske ville rustice, s ostacima bazena. Zbog povoljnog vjetra maestrala, potaknutog činjenicom da se nalazi na najužem dijelu Hvarskoga kanala, u svojevrsnom koridoru, Zlatni je rat omiljeno odredište zaljubljenika u jedrenje na dasci (slično kao i Viganj na Pelješcu, pokraj kojega sam također prošao).

 

Spuštam se do plaže. U ovo doba dana još je prazna (svi džogiraju i rolaju se), tako da imam priliku snimiti jedinstven kadar:

 

Picture266.jpg

 

Iznad redova ligeštula spremnih za iznajmljivanje vidi se Vidova gora, sa 778 m najviši vrh jadranskih otoka:

 

Picture267.jpg

 

Krećem lagano natrag prema Bolu. Usput liježem na jednu klupicu, te malo kunjam. Lagano se budi život oko mene, prvi kupači kreću na plažu.

Po povratku u Bol, još malo usputnih kadrova:

 

Picture268.jpg

 

Bolska lučica:

 

Picture269.jpg

 

Picture270.jpg

 

I došlo je tako i vrijeme da krenem na bus za Supetar. Po polasku iz Bola, cesta se ubrzano uspinje, otkrivajući sve bolji pogled na Bol, Hvarski kanal i susjedni Hvar:

 

Picture271.jpg

 

Picture272.jpg

 

Picture274.jpg

 

Ovdje se dobro vidi strmina južne obale Brača:

 

Picture275.jpg

 

I još jednom pogled na Hvar:

 

Picture276.jpg

 

Te prelazimo prijevoj i ulazimo u unutrašnjost Brača. Krajolik je ovdje mnogo zeleniji, pogled prema sjevernoj strani Vidove gore:

 

Picture277.jpg

 

Otok Brač (tal. Brazza, lokalni čak. Broc) s 395 km2 treći je najveći hrvatski otok, i, kako smo već spomenuli, najviši od svih. Ima oblik elipse kojoj su na sjeverozapadu i jugozapadu dodana dva isturena dijela koja zatvaraju Milnjanski zaljev. Dužina istok-zapad iznosi oko 40 km, a širina sjever-jug oko 12 km. U geološkom smislu, Brač je tzv. prebačena bora – nastao je sudarom dviju litosfernih ploča, no taj sudar nije uzrokovao jednolično izdizanje, već je pritisak jedne ploče bio jači, pa tako Brač izgleda kao golema kosina, tj. od sjeverne se obale visina blago povećava prema jugu, da bi se potom na južnoj strani naglo survala u more. Brač je jedan od rijetkih jadranskih otoka koji na sebi nema mjesto koje se zove isto kao i otok. Ime mu navodno potječe od ilirske riječi brentos – jelen, a i Grci su ga zvali Elaphousa. Iako je nastanjen još od paleolitika, grčke su ga naseobine zaobišle. Ilirski su otpor slomili tek Rimljani 9. g. po Kr. No ni oni nisu izgradili nikakvo veće naselje na otoku, nego je Brač uglavnom služio kao mjesto za odmor rimskih plemića. Ono što se međutim eksploatiralo, bio je kamen – brački je kamen čuven u svijetu, a od njega je izgrađena i Dioklecijanova palača i predvorje zgrade UN-a u New Yorku.

Nakon što su Avari i Slaveni razorili Salonu, mnogi su Salonitanci prebjegli na Brač, te prema predaji osnovali mjesto Škrip, najstarije na otoku. Brač ostaje pod upravom Bizanta.

Od 1268. do 1357. Bračani priznaju mletačku vlast, zatim ugarsku, a od 1420. ponovno mletačku, uz sačuvanu autonomiju. Bračani su birali vlastitog kneza, koji je stolovao u staroj otočnoj prijestolnici Nerežišćima. S otoka Brača iz tog razdoblja potječu i dva zanimljiva dokumenta – Povaljska listina (posjedovna isprava benediktinskog samostana) i Povaljski prag (natpis majstora Radonje iznad vrata na tom istom samostanu), oba pisana bosančicom. To su jedina dva ćirilična dokumenta nađena na području Hrvatske (obično se navodi još hrvatskih ćiriličnih dokumenata, ali oni su svi s područja današnje BiH, pa je upitno možemo li ih smatrati hrvatskima). Zanimljivo je da je Povaljska listina otkrivena slučajno, kada je svećenik koji je došao blagosloviti kuću zapazio neobične znakove na papiru kojim je domaćica raspirivala vatru na ognjištu.

Tek nakon 15. st. bračka se naselja iz unutrašnjosti sele na obalu. U 16. st. nastaje glasovita glagoljaška pustinja Blaca zapadno od Bola. 18. st. donosi urbani razvitak obalnih mjesta. Nakon propasti Venecije Brač pripada Ilirskim pokrajinama, pa Austriji, a zatim ulazi u sastav Jugoslavije. 1941. ga je okupirala Italija, potom je nakon kapitulacije bio neko vrijeme slobodan, pa su ga zauzele ustaše, pa Nijemci, do ponovnog oslobođenja u srpnju 1944. Vjerojatno najpoznatiji Bračanin jest Postiranin, pjesnik, pisac, prevoditelj, partizan i prvi predsjednik Sabora NR Hrvatske (sve na p-), Vladimir Nazor.

Otok je patio od snažne emigracije početkom 20. stoljeća, prvenstveno u Čile (recimo, poznati čileanski biznismen Androniko Lukšić porijeklom je iz Sutivana). U Jugoslaviji se situacija poboljšala, pa je izgrađena infrastruktura, otok je povezan trajektima s kopnom, a razvila se i industrija (tvornice Sardina Postira i Favorit Nerežišća). Ipak, težak život na otoku obilježio je Bračane i bio uzrokom jednog od najpoznatijih stereotipa o njima – onoga da su škrti. Zanimljivo je i da je Brač najnačitaniji hrvatski otok – statistika pokazuje da po glavi stanovnika dolazi 5 knjiga u otočkim knjižnicama. Isto je tako jedan od 3 otoka s međunarodnim aerodromima. Zračna luka Brač izgrađena je 1993., jedina u samostalnoj Hrvatskoj, a nalazi se sjeveroistočno od Bola, u unutrašnjosti.

 

Nadao sam se da ću autobusom proći kroz Nerežišća, no u Pražnici skrećemo na sjeveroistok i počinjemo se spuštati prema Pučišćima. Odavde sijevaju vidici prema obali, i Omiškoj Dinari:

 

Picture278.jpg

 

U daljini se vidi i Split:

 

Picture279.jpg

 

A na jugu prijevoj Dupci, koji odvaja Omišku Dinaru (lijevo) od Biokova (desno):

 

Picture280.jpg

 

I tako se pomalo spuštamo u Pučišća, gradić poznat po okolnim kamenolomima i nedavnoj aferi s Jadrankamenom. Pučišća su smještena u dubokoj uvali koja se u dnu dijeli na dva rukavca. Ne zadržavamo se previše, tek da iskrcamo putnike, pa stoga samo tri brze slike:

 

Picture281.jpg

 

Picture282.jpg

 

Picture283.jpg

 

Nastavljamo cestom koja vodi sjevernom obalom., preko Postira i Splitske do Supetra. Umor od nedovoljno prospavane noći (da, krevet je bio opet prekratak) ubire danak, pa većinu te dionice spavam. Nakon 20-ak minuta stižemo u Supetar, glavno otočko naselje i trajektnu luku. Ja ovdje presjedam na drugi bus, koji me vozi do Sutivana.

Oko pola 1 sam u Sutivanu. Razlog zašto idem ovamo jest dogovor s čovjekom neobična imena – Hrabren. Hrabren i ja upoznali smo se prethodne jeseni na jednom od brojnih zagrebačkih pub-kvizova, kad smo spletom okolnosti završili zajedno u ekipi. S vremenom smo se sprijateljili, a kad sam mu iznio svoj ovogodišnji plan, rekao mi je da slobodno navratim i u Sutivan. I eto, ja došao. Taman će mi Sutivan doći na ovom putu nešto kao Ohrid na landranjima Balkanom, mjesto na kojem ću jedan dan bez obaveza puniti baterije.

Hrabren me čeka na stanici, te prvo sjedamo u jedan kafić na obali. Uz uobičajeni razgovor, malo me informira i o Sutivanu, no ja ću te podatke iznijeti u idućem nastavku. Potom odlazimo na ručak do jedne njegove prijateljice, usput susrećući i Ellu Dvornik. Naime, Dvornikovi imaju kuću u Sutivanu, te su Hrabren i Ella znaju još od djetinjstva. Nakon ručka ostavljam svoje stvari kod njega, a potom provodimo poslijepodne na plaži s njegovom ekipom, sjedeći u hladu i laprdajući.

Hrabrenovo neobično ime posljedica je činjenice da su mu oba roditelja kroatisti i zaljubljenici u staroslavenski, te su tako djetetu dali ime koje aludira na Crnorisca Hrabra, bugarskog monaha iz 10. st. koji je u svom spisu O pismenima branio i zastupao glagoljicu spram latinice i grčkog alfabeta. Suprotno svim očekivanjima, Hrabren nije zbog svog imena imao problema u školi. :D

Toga popodneva sam upoznao i Hrabrenove roditelje. Dok je Hrabren emotivac, osoba koja voli popiti, svira gitaru i poprilično puno priča, njegovi su mi roditelji ostavili dojam pomalo nepristupačnih ljudi, škrtih na riječima. Bili su ljubazni i susretljivi, ali nekako nekomunikativni. Sušta suprotnost sinu jedincu. I posebno mi je bilo smiješno što su mi se obraćali s „vi“, iako sam svega 8 godina stariji od njihovog sina.

Nakon večere je Hrabren uzeo gitaru, te smo se i opet spustili do glavne sutivanske rive, te proveli večer tamburajući na zidiću. Kako smo obojica taj dan bili umorni, legli smo relativno rano – čak prije ponoći.

 

Ah, sutra ne moram ganjati nikakve autobuse ni brodove...



#53 Stanley

Stanley
  • Moderatori
  • 10,793 posts
  • Joined 24.08.2006.
  • LocationZagreb

Posted 22.02.2013. - 19:39

Link ti ne radi, pa da ne ostanemo bez prikladne pjesme:

 

 

Usput, iz Nerežišća su potekle prve domaće gume za žvakanje u bivšoj Jugoslaviji. Moja generacija ih dobro pamti. Na omotu je pisalo ‘’Favorit kauguma’’, a kao proizvođač je navedena ‘’Poljoprivredna zadruga Nerežišće, otok Brač’’. Rekao bih da je tvornica dobila ime upravo po svom znamenitom proizvodu.


Serija 05 je zakon!

#54 ICE-3M

ICE-3M
  • Èlanovi
  • 1,544 posts
  • Joined 11.01.2011.
  • LocationZagreb

Posted 22.02.2013. - 19:58

Dobro, znači sad mi moramo nakaj napisat ako hočemo vidjet kaj je dalje bilo.

 

Prvo, kad sam bio na Lastovu, kupao sam se unutar vojnog objekta kod Pasadura i bilo je dosta ježeva, pa sumnjam u istinitost priče koju si čuo, a sad, rekao bih i da sve ono smeče u moru ne koristi čistoči istog, ali istina ja sam se kupao na ulazu u zaljev.

 

Kad sam več spomenu svoje ljetovanje na gradu Hvaru za 189 DEM, mogao bi napisat i nekaj o tome dok ne odeš predaleko od Hvara. Dakle, bila je godina 1993. vrijeme je rata i turizam je praktički mrtav. Pojavio se oglas jedne agencije za ljetovanje na Hvaru u hotelu Amfora s punim pansionom i prijevozom za tih 189 DEM. Put je išao autobusom do Senja, pa na brzi bord Iris ili hidrogliser Mirta do Hvara. Oba broda su bila vlasništvo (propalog?) Kvarner expressa. Put je do Senja protekao dobro, kao i nastavak do Hvara, a kako smo bili dosta brzi, čak smo malo skrenuli s puta i prošli pokraj Kornata. Osim gostiju te agencije koji su bili smješteni u hotelima Amfora i Pharos drugih turista nije bilo. Grad je bio poluprazan, ali ipak živ jer su to veliki hoteli, pa je i ljudi bilo, ali po mojim sječanjima atmosfera je bila dosta sumorna. Svaki dan je uplovljavo trajekt na relaciji Rijeka - Dubrovnik i to je bio brod koji život znači. Na toj liniji su bili Liburnija koja i danas plovi, Slavija I koja je izrezana i Ivan Zajc (na znam kaj je s njim bilo). Povratak nije protekao tako dobro kao put tamo. Prvo je hidrogliser kasnio nekih  sat vremena, ali ajd dobro, krenuli mi. Odjednom smo stali na nekom otoku i kapetan i njegov pomočnik su nekaj ronili ispod broda. Ok, krenemo mi nakon nekog vremena i odjednom nasred mora brod pada i stane. Plutamo mi tako, a kad smo stali automatski se ugasila klima, pa je bilo vruče. Radio je normalno radio, a bila je neka emisija žalje i pozdravi i to po principu kaj netko naruči to se pušta pa makar bilo četiri puta u zadnjih pola sata, a svaki drugi koji nazove naruči "Cesaricu" od Olivera, tako da sam je tog dana čuo valjda 20 puta, tako da i danas kad čujem tu pjesmu, odmah se sjetim pokvarenog broda. Kako je iza nas išao brzi brod Iris bilo je i ideja da se na njega prebacimo, ali i on je blagoizvolio krepati. Očito je ta relacija bila previše za te brodove. Kružila je priča da su iz Rijeke poslali drugi hidrogliser po nas (prekrcaj nasred mora bi bio zanimljiv), a bilo je i bistrih ideja od strane ženskog djela putnika da ode par muškaraca zaprijetit kapetanu da moramo krenut :lol Na znam kaj su mislile, da je kapetanu jako velik gušt plutati izmđu Pašmana i Dugog Otoka. Nakon dva sata smo napokon krenuli i stigli smo do Senja. Ukrcali se na buseve i krenuli, međutim usput su nas par puta zaustavljali i legitimirali, a bili smo među zadnjima koji su prošli tom cestom prije uzbune, a u daljini se vidjelo kako nekaj gori i to na više mjesta. Putnici s broda Iris su išli za Rijeku i tamo prešli na buseve.

 

Evo jedne fotke tog hidroglisera prije polaska za Senj, a ovaj balavac koji smeta sam ja

 

IMG_0002-10.jpg

 

Druge godine 1994. sam također išao s istom agencijom u istom aranžmanu na Hvar, jedino je poskupilo, pa je bilo 289 DEM. Put je i tamo i natrag protekao u redu, a i Hvar je malo živnuo i sve je nkako vedrije izgledalo, a čak smo u povratku prošli pokraj Zadra jer se je očito situacija na fronti smirila, pa smo mogli proč bliže obali. Jedina zanimljivost je bilo pristajanje u Primoštenu radi doljevanja goriva. Hidrogliser se nije mogao dič, pa je kapetan zamolio jače muškarce da dođu naprijed kako bi tamo bila največa težina. Međutim, jedan koji je bio uvjerljivo najteži na brodu je mislio da je jako duhovit i zbijao je šale na račun toga kaj hidrogliser nemre krenut, a nije mu bilo ni na kraj pameti otič napraijed, a možda bi lakše krenuli da smo njega bacili u more.

 

Uf, malo sam se previše raspisao, valjda nebute zamjerili.



#55 egérke

egérke
  • Èlanovi
  • 5,730 posts
  • Joined 08.06.2006.
  • LocationKvatriĉ

Posted 22.02.2013. - 23:58

Link je inače Jadranska sol od Stampeda. Ne znam zakaj ne radi.



#56 Pfaff

Pfaff
  • Moderatori
  • 12,711 posts
  • Joined 13.06.2007.
  • LocationRijeka

Posted 22.02.2013. - 23:59

Evo jedne fotke tog hidroglisera prije polaska za Senj, a ovaj balavac koji smeta sam ja

http://i1122.photobu...IMG_0002-10.jpg

"Mirta" eno već petu godinu trune na lukobranu Porto Barossa. Pokušavaju ju prodati za 40.000 US$, ali nema kandidata.

A što se tiče Brača, samo sam htio izvjestiti autora teme i štovano čitateljstvo da sam bio jedino u Bolu prije puuuuuno, puuuuuno godina i da se sjećam jedino pješčane plaže na kojoj nije (tada) bilo ničega. Stoga ne očekujte od mene pridodataka glede ovog otoka.

"Lovac je dobro pucao, ali je zec krivo trčao!"

VracamSeOdmah.jpg


#57 egérke

egérke
  • Èlanovi
  • 5,730 posts
  • Joined 08.06.2006.
  • LocationKvatriĉ

Posted 25.02.2013. - 01:51

PONEDJELJAK, 6. KOLOVOZA


Tematska pjesma:



Nakon lijenog buđenja i doručka, odlazimo na kupanje na plažicu istočno od središta mjesta. Moje jedino kupanje na ovom putovanju. Potom se susrećemo s Hrabrenovom ekipom, pa slijedi kava. Nakon toga još malo zujanja uokolo i ručak. Nakon ručka uzimam fotoaparat i krećem bilježiti

kadrove Sutivana.


Pogled od Hrabrenove kuće prema središtu mjesta:



Sutivan ima 720 stanovnika i jedino je mjesto u istoimenoj općini. Smješten je na sjeverozapadu Brača, najbliže Splitu od svih bračkih mjesta. Ime dolazi od negdašnje ranokršćanske bazilike sv. Ivana, a u lokalnom govoru dolazi u obliku Stivan ili Stivon. U središtu mjesta nalazi se veliki ljetnikovac s kraja 17. i početka 18. stoljeća, koji je pripadao pjesniku Jerolimu Kavanjinu (tzv. Kavanjinovi dvori, nedavno stradali u požaru). Kavanjin je bio barokni pjesnik, koji je u mladosti bio vojnik i odvjetnik, da bi po povlačenju na Brač napisao religiozno-filozofski ep Bogatstvo i uboštvo, najopsežnije djelo starije hrvatske književnosti, s čak 32 724 stiha.

Iz Sutivana porijeklo vodi i obitelj Andronika Lukšića, najbogatijeg Čileanca i najbogatije osobe hrvatskog porijekla. Dotični je čak nešto i htio kupiti u mjestu, ali, koliko mi je Hrabren ispričao, od toga nije bilo prevelikog uspjeha.

S terase jednog kafića na obali pogled prema središtu mjesta:



Začudo, mjesna župna crkva nije posvećena sv. Ivanu, već Uznesenju Marijinom. Izgrađena je u 16. st., a proširena u 18. st.  Crkvica sv. Ivana nalazi se istočno od središta mjesta i izgrađena je u 17. st., a upravo su pored nje otkopani temelji ranokršćanske bazilike iz 6. st.

Pogled duž obale u pravcu Miraca, Supetra...:



Nakon pive u kafiću, odigravamo rundu-dvije biljara. Usput na televiziji vidim da se održava finale natjecanja u gađanju glinenih golubova na OI u Londonu, i da su čak dvojica naših u finalu.

Uspinjemo se strmo uzbrdo i dolazimo do crkve sv. Roka iz 17. st.:



Nedaleko se nalazi i groblje, koje je jedinstveno po katakombama u kojima je smješteno 126 grobova.

Spuštamo se natrag kroz uske kalete:



Prolazimo pored crkve i opet smo uz more:



Kuća na sredini slike je tzv. kuća Marijanović, kaštel iz 17. st.

Središte Sutivana karakterizira ovaj drvored palmi (ili cikasa?), uz koji se protežu šetnice:



Nakon popodnevne šetnje odlazimo u jednu konobu, gdje ja Hrabrena častim večerom, kako bih mu zahvalio za gostoprimstvo. Ispada da u toj konobi radi jedan njegov prijatelj. On nas je skužio taman negdje nakon glavnog jela (punjenih liganja), pa smo onda dobili besplatno još i desert i još jedno

vino (pili smo pošip).

Hrabren je nenavikao na takvu fensi večeru, ali ubrzo će doći na svoje jer se večeras održava još i ribarska fešta, što znači da ćemo nakon ove (moram priznati prilično mršave) večere omastiti još brk i pečenim srdelama, vinom i fritulama. Spuštamo se do obale, motamo se kroz gužvu i blagujemo rečeno. Noćni pogled na luku:





Potom se okuplja Hrabrenovo društvo i opet navraćamo do one njegove prijateljice kod koje smo prethodni dan bili na ručke (Vlatka se zove). Iznad ulaza u Vlatkinu kuhinju, u jednoj rupici u zidu, gnijezdo su svili šišmiši. Kroz rupicu se lijepo vide mladunci.
Ostatak večeri provodimo igrajući Trivial pursuit. U jednom času čujemo kako je toga popodneva Giovanni Cernogoraz osvojio zlato u gađanju glinenih golubova. Eh, da smo znali dok smo onako usput bacali pogled na televizor...

 

Nakon ovog lijenog dana bez previše događaja, vraćamo se na počinak. Sutra opet ruksak na leđa, pa put pod noge...



#58 Pfaff

Pfaff
  • Moderatori
  • 12,711 posts
  • Joined 13.06.2007.
  • LocationRijeka

Posted 26.02.2013. - 09:27

Na temu poslovične bračke škrtosti, evo dva najpopularnija:

Kad Bračanin prodaje zemljište uz more?
Kad je oseka!

Došao Bračanin u konobu i pita čovjeka za stolom:
- Jesi li ti jučer spasija mog sina iz mora?
- Jesam.
A Bračanin će ozbiljno:
- A di mu je kapa?



S druge strane ih također bije glas i da su bogati te da se uzajamno jako pomažu. Onomad sam u nekim novinama pročitao ljetnu anegdotu o mlađoj Bračanki koja je u trgovini u Splitu vidjela komad namještaja na rasprodaji i bila joj je hića. Ušla je u kafić na rivi i upitala sumještane koji su čekali trajekt da joj posude 2.000 maraka. Svi su se mašili za novčanik!


"Lovac je dobro pucao, ali je zec krivo trčao!"

VracamSeOdmah.jpg


#59 egérke

egérke
  • Èlanovi
  • 5,730 posts
  • Joined 08.06.2006.
  • LocationKvatriĉ

Posted 04.03.2013. - 03:50

UTORAK, 7. KOLOVOZA


Tematska pjesma:



Budući da je jutarnji vozni red autobusa iz Sutivana za Supetar posve neusklađen s polaskom trajekta, do trajektne me luke vozi Hrabrenov tata, a i Hrabren će nam se pridružiti. Nakon doručka se pozdravljam s Hrabrenovom mamom. Sjedamo u auto i za desetak minuta smo već u trajektnoj luci u Supetru. Nije prevelika gužva, ipak je utorak. Kupujem kartu i pozdravljam se sa svojim domaćinima. Potom se ukrcavam na Tina Ujevića.

Pogled s broda na supetarsku luku:



Ubrzo isplovljavamo. Desetak minuta kasnije, s mora slikam i Sutivan:



Inače, Sutivan je jedno od onih divnih mjesta u Hrvatskoj koje je sjedište općine u kojoj je ujedno i jedino naselje. Naime, prvo mjesto istočnije od Sutivana, Mirca, pripada gradu Supetru, dok je zapadno od Sutivana krajnja punta Brača, a iza punte je već općina Milna. U zaleđu nema nikakvih

mjesta. Takvih primjera ima još, pogotovo na otocima (npr. Kukljica na Ugljanu).


Na pola puta do Splita križamo se s brodom blizancem, Hrvatom:



(zanimljivo, Hrvat je zapravo porijeklom Grk, ako se ne varam, kao i Tin)

Ako se netko sjeća one rasprave koju smo Nikola i ja vodili s Leticom u istočnoj Turskoj, oko toga kako je Tirana ljepša od Splita, evo konačno prilike da zorno prikažem koja se asocijacija u meni javi kad netko spomene Split:





Nekomu prvo padne na pamet Marjan, katedrala Sv. Duje, Dioklecijanova palača...meni prvo padnu na pamet beskonačni nizovi nebodera i novogradnji, jednako depresivnih kao i Novi Zagreb.
Pristajemo u splitskoj luci, imam oko sat i pol vremena do polaska idućeg trajekta. Prvo ću otići do bankomata, pa potom laganini natrag do luke.
No potraga za bankomatom se donekle oduljila. Ipak stižem do luke dovoljno rano da se ne trebam zabrinjavati. Odlazim još kupiti i vodu, te onda krećem prema mjestu gdje stoji trajekt za Vis. I tada primjećujem neobično dugi rep s kojim nisam računao. Pomiče se on, ali sporo. Vrijeme polaska se

približava, a ja još nisam siguran hoću li stići. Ima doduše popodne katamaran, ali onda bi mi to izazvalo neplanirano odgađanje... Ipak se uspijevam dokopati blagajne i u zadnji čas kupujem kartu. Ulijećem na trajekt samo minutu prije polaska, barem onoga po redu plovidbe. U realnosti čekamo još skoro deset minuta prije no što isplovimo. Ovaj puta moje plovilo je Marjan.


I opet plovimo pored Brača. Slikam Sutivan iz ovog kuta, ali slabo se vidi:



A pred nama su Splitska vrata – lijevo je Brač, desno Šolta, kroz vrata se vidi Vis, a lijevo iza Brača proviruju i visovi Hvara:



Ovo bi trebao biti pogled prema Milni:



U Splitskim se vratima nalazi i otočić Mrduja:



Mrduja je smještena bliže Braču, no u povijesti su na nju pravo polagali i Bračani i Šoltani. Tako postoji legenda kako su i jedni i drugi vezali otok Konopom i stali ga povlačiti prema svom matičnom otoku. Iz toga se razloga od 2008. održava natjecanje nazvano Potezanje Mrduje, gdje se

okupljaju brodice s oba otoka i pokušavaju nategnuti konop zavezan za Mrduju. Tko ga jače zategne, ima se pravo godinu dana dičiti titulom vlasnika Mrduje. U stvari, svrha ove zabavne manifestacije je povezivanje Šolte i Brača, dvaju otoka udaljenih nekoliko desetaka metara, ali nepovezanih brodskom linijom (da bi se iz Milne došlo u Stomorsku mora se ići bilo katamaranom iz Milne, ili trajektom preko Supetra, u Split, pa onda opet trajektom u Rogač i potom do Stomorske). Shodno tomu, otoci se smjenjuju u ulozi pobjednika iz godine u godinu.


Osim što ju se poteže, oko Mrduje se i plovi, i to 80 godina dulje od potezanja. Naime, davne 1927. po prvi je puta održana Mrdujska regata, sa startom i ciljem u Splitu, a okretištem na Mrduji. To je najstarija regata u Hrvatskoj i jedna od najstarijih u Europi.

Krajnja zapadna punta Brača, rt Zaglav:



I najistočniji šoltanski rt:



Prošli smo kroz Splitska vrata i izlazimo na otvoreno more. U daljini se nazire Vis:



A istočno od nas je Hvar:



Pogled na južnu stranu Brača i Vidovu goru:



Vis:



Sveti Klement, najveći u skupini Paklinskih otoka, poznat i po marini Palmižana:



Spuštam se u salon trajekta. Na televiziji ide repriza jučerašnjeg natjecanja u gađanju glinenih golubova. E sad ću vidjeti kako je to Cernogoraz osvojio zlato... Nemam sreće. Taman negdje 3 serije prije kraja izlazimo iz područja pokrivenosti digitalnim TV-signalom. Udaljili smo se od Hvara, a još se nismo dovoljno primakli Visu. Kada konačno dobijemo signal, vidimo zakratko kako Cernogoraz proslavlja svoje zlato, a onda se signal opet gubi. Odustajem od televizije.

Nakon nekog vremena ipak smo se dovoljno primakli Visu:





Na ulazu u višku luku stražu čuva otočić Host:



Otvara se pomalo pogled i na grad Vis. On se sastoji od dva danas srasla naselja – Luke i Kuta. Ovo je Kut, na istočnoj strani uvale:





S desne je strane poluotok Prirovo, koji još zaklanja pogled na Luku:



Evo Luke:



Na Prirovu se nalazi franjevački samostan iz 16. st., podignut na ostacima rimskog amfiteatra, te pored njega novo viško groblje, s jednim od najljepših položaja na svijetu:



Panorama Luke:



Pristajemo. Iskrcavam se i odlučujem malo prolunjati Visom do polaska autobusa za Komižu. Uličica u centru:



Crkva Gospe od Spilica, izgrađena u 16. st. između Luke i Kuta, kako bi se ta dva naselja bolje povezala:



Pogled na Kut:



Vraćam se obalom do trajektnog pristaništa. Odavde polazi i autobus za Komižu. Još ga nema, pa ću sjesti u obližnji kafić, tradicionalno viškoga imena Bejbi. Ispijam jedan bitter lemon, i nekako se pojavljuje i bus. Ukrcavam se i krećem.

Očekivao sam da će bus ići cestom koja je i po službenom rangu viša, onom koja gotovo polukružno ide južnom obalom otoka, preko Podšpilja, no on se ipak odlučio za sjevernu, kraću cestu, koja se od izlaska iz Visa konstantno uspinje, sve dok ne dođe do prijevoja iznad Komiže, kada se u nekoliko serpentina sunovrati opet prema obali.

Otok Vis (tal. Lissa) jedini je veći pučinski otok u Hrvatskoj. Od kopna je udaljen 45 km. Površina mu iznosi 90,3km2, najviši vrh je i opet Hum, s 587 m visine. Ima otprilike oblik šnite tosta kojoj je netko odgrizao komad na zapadu i sjeveroistoku. U tim su se dvama zaljevima smjestila i dva glavna naselja na otoku. Među Visom i Komižom postoji snažno rivalstvo. Recimo, kada je uvedena nova administrativna podjela Republike Hrvatske, otok Vis podijeljen je na dvije administrativne jedinice – grad Vis i općinu Komižu. Danas se na otoku nalaze dvije administrativne jedinice, grad Vis i grad Komiža. Naime, bilo je nezamislivo da Vis ima viši administrativni status od Komiže.

Otok je poznat po grčkoj koloniji Issi, koju su osnovali Sirakužani 397. pr. Kr., po čemu se današnji grad Vis smatra najstarijim naseljem u Hrvatskoj (to mu osporavaju Starograjani, koji smatraju da je njihovo mjesto najstarije). Upravo je Issa bila ishodište daljnje grčke kolonizacije po Jadranu – Išani su osnovali Tragurion (Trogir) i Epetion (Stobreč). U kasnijem tijeku povijesti Vis slijedi priču ostatka Dalmacije. Kako je zbog svog isturenog položaja bio strateški jako važan, oko Visa su se često vodile bitke. Najpoznatija je ona 20. srpnja 1866., kada je habsburška vojska, pod zapovjedništvom admirala Wilhelma von Tegetthoffa, pobijedila Talijane i na taj način obranila Dalmaciju. Visom su jedno kratko vrijeme, u doba napoleonskih ratova, vladali i Englezi, te je upravo na Visu odigrana prva utakmica kriketa u Hrvatskoj (Vis i danas ima svoj kriket-klub).
Nakon Prvog svjetskog rata Vis pripada Kraljevini SHS. Priča kaže da je Italiji kao ustupak ponuđeno Lastovo, samo da se odrekne Visa. Talijanima je Vis bio važan i strateški i simbolički, no ipak su ga prepustili. Važnu ulogu u tome je imao i tadašnji narodni zastupnik Visa, Ante Trumbić.

Zanimljivo je da je u doba stare Jugoslavije tristotinjak Višana prešlo na pravoslavnu vjeru. Razlog je bio državna podjela kolonatskog zemljišta
težacima, pod uvjetom da prijeđu na pravoslavlje. To je izazvalo velike sukobe među otočanima, te se dio njih kasnije vratio na katoličanstvo, a dio iselio. 1933. u gradu Visu sagrađena je i velika pravoslavna crkva, koja je kasnije oštećena u njemačkom bombardiranju, te je srušena.


U Drugom svjetskom ratu Vis su ponovno okupirali Talijani. Nakon kapitulacije Italije, Vis je jedini dio bivše Jugoslavije koji nisu

okupirali Nijemci. To je omogućilo da se na Visu razvije snažan partizanski pokret, te je upravo Vis bio središte Narodnooslobodilačkog pokreta tijekom
1944., do zauzeća Beograda u listopadu te godine. Nakon rata, Vis je, kao i Lastovo, bio zatvoreni vojni otok, s tim da je bio mnogo militariziraniji od
Lastova. Čitavo podzemlje Visa premreženo je nizom tunela, podzemnih prostorija, čak i podzemnom bolnicom, tunelima za ratne brodove, a na površini
se nalazilo čak 30 vojnih objekata.


Danas je Vis mnogo dostupniji, iako je još uvijek udaljen dva i pol sata trajektom, što s jedne strane omogućuje da ipak odolijeva turističkim hordama. Izvan sezone, međutim, otok je sablasno pust. Ukupno na otoku živi oko 3700 ljudi, dok ih je u doba Austro-Ugarske, početkom 20. stoljeća, bilo dva i pol puta više. Otočani se tradicionalno bave vinogradarstvom (poznata je viška sorta grožđa vugava), a u Komiži i ribarstvom.

Govoreći o Komiži, ja upravo u nju stižem. Autobus me ostavlja na parkiralištu koje služi i kao autobusni kolodvor, te se ja upućujem prema obali. Izlazim na glavnu komišku rivu:



S obzirom da ovaj grad živi s morem i od mora, riva nosi naziv Svetega Mikule, koji je naravno zaštitnik pomoraca i čitavog grada. 
 

Sjedam u jednu od konoba na rivi, vrijeme je ručku. Više se ne sjećam što sam jeo za glavno jelo, no pio sam vugavu, a za predjelo sam uzeo
komišku pogaču. Naravno, postoji i viška pogača, ne mogu jedni imati nešto, a da i drugi nemaju. Osnovni sastojci su isti u obje, to su slane srdele, luk,
kapari, masline, peršin. Razlika je u tome što komiška u sebi još ima umak od paradajza. Također, razlika je u rezanju – viška se reže na trokute, a komiška na četverokute. U svakom slučaju, to jednostavno težačko jelo ukusan je i okrepljujući obrok.


Komiža danas ima oko 1400 stanovnika. To je najudaljenije naselje u Hrvatskoj. Komiži pripada i najjužnija točka Republike Hrvatske – hrid Galijula u arhipelagu Palagruže. Komiža je smještena u širokom zaljevu na zapadnoj obali, podno strmih brda zapadne strane Visa. Kao da je sam otok Vis,

pogurnuvši svojim reljefom Komižu prema moru, i potom širom otvorivši Komiški zaljev, utjecao na stoljetnu komišku orijentiranost moru i ribarstvu.


Komiža se prvi puta spominje 1145., kao Val Comeza, premda se vjeruje da su na ovom području živjeli i Grci i Rimljani, no tomu nisu nađeni tragovi. Čak se tvrdi da ime mjesta dolazi od Com Issa, „pored Isse“. Na mjestu grada postojala je i benediktinska opatija. U mletačko doba Komiža je

glavno ribarsko središte na Jadranu, a prosperitet koji iz toga proizlazi ogleda se u izgradnji luksuznih velikih kuća, crkava, utvrda. U doba Austro-Ugarske postaje općinsko središte, te je u to vrijeme i najveće naselje na Visu, s 4000 stanovnika. Početkom 20. st. Komiža ima čak 7 tvornica za
preradu ribe. Gradi se lukobran, proširuje pristanište... A onda propada Austro-Ugarska, a glavna komiška ribolovilišta, ona oko Palagruže, pripadaju
Italiji. Pa onda dolazi novi rat, vojna izolacija Visa, iseljavanje, ukidanje općine, ukidanje trajektne veze sa Splitom... U mjestu je ostala samo jedna
tvornica ribe, čuveni Neptun, koji je svojim sardinama opskrbljivao JNA.
Samostalnost Hrvatske rješava čitav Vis tereta vojne zone, no ekonomska katastrofa koja slijedi ubrzo zahvaća i Neptun. Neptun je još životario desetak
godina, uglavnom pakirajući i prerađujući uvezenu ribu, da bi onda početkom 21. stoljeća sve otišlo u stečaj, strojevi prodani i preneseni u – Niš. I sada se u Nišu, usred Balkana, pakiraju marokanske sardine, a Komiža, koja je bila perjanica jadranskog ribarstva, koja se nalazi posve okružena morem – nema više nijednu tvornicu ribe.


Komiža je i prvo hrvatsko mjesto koje je posjetio neki papa. Bilo je to 1177., a papa je bio Aleksandar III., kojeg je za vrijeme plovidbe kod Palagruže ulovilo nevrijeme, pa su ga ribari prebacili do Komiže. Nakon što je posvetio crkvu Svetog Nikole, nastavio je prema Zadru.

Najveći iseljenički centar Komižana nalazi se u San Pedru u Kaliforniji, gdje živi gotovo 25 000 Komižana i njihovih potomaka.

Završavam s ručkom i krećem u potragu za smještajem. Turistički je ured zatvoren. Ha, ništa, da barem uslikam nešto s obale:



Na slici se vidi Biševo, otok smješten jugozapadno od Visa, danas naš najudaljeniji naseljeni otok. Biševo je priča za sebe i naravno da ću ga posjetiti.

Još nekoliko slika komiških kaleta:





Komiža ima i hotel, imenom Biševo. Dobivam želju za poštenim hotelskim krevetom, te se upućujem pogledati imaju li slobodnih mjesta za putnika namjernika. Nažalost, nemaju. Vraćam se natrag do centra i zavirujem u neke od turističkih agencija, pitam ih imaju li sobe. Šalju me od jedne do

druge, naposljetku u trećoj mi izlaze u susret. Jedna gospođa ima sobu u privatnom stanju, samo, kaže, to je novogradnja i nema pogled na more. Nema
veze, nisam baš u situaciji da biram, a i nije da mi je toliko bitno da ujutro odmah mogu s prozora vidjeti more.


Daju mi smjernice i ja se otpućujem na rečenu adresu. Gospođa je već tamo, pušta me u stan, pokazuje mi moju sobu. Zadovoljavajuća je, iako krevet opet ima previsoko uznožje. Srećom, bračni je, pa ću i opet spavati po dijagonali.

Pogled s mog prozora na brda iza Komiže (ovo je ustvari Hum):



Na slici se vidi i crkva Svetog Nikole, koja dominira iznad mjesta, a sagradili su ju benediktinci u 13. st.

Nakon raspakiravanja i tuširanja odlazim se opet prošetati po Komiži. Slikovite kamene kuće koje kao da izrastaju iz mora:



Uz glavni komiški lukobran pristaju luksuzne jahte. Na vrhu se nalazi granični prijelaz, budući da je na zapad od Komiže otvoreno more skroz do Italije. Međutim, čitav mi granični prijelaz izgleda vrlo komično:



Naime, svatko može zaobići tu barikadu, te ljudi to, dok se šeću, i čine. A u kontejneru većinu vremena ionako nema nikoga.

Pogled na drugu stranu, vidi se Hum i mletački kaštel iz 16. st., nazvan Komuna:



Danas je u kaštelu ribarski muzej. Inače, kaštel je bio potreban zbog izloženog položaja Komiže, koju su često napadali gusari. Postoji priča o crkvi Gospe Gusarice, iz koje su gusari jednom ukrali Marijinu sliku. Ubrzo su doživjeli brodolom, a more je Marijinu sliku izbacilo na obalu točno pred crkvom.

Još jednom kaštel:



Pogled na zapad u suton:



Lijevi otok je Biševo. Desni je Svetac ili Sv. Andrija (Stondrija, kako ga zovu Komižani). Svetac je do početka ovog stoljeća, i smrti Jurke Zanki, posljednje stalne stanovnice, bio najudaljeniji hrvatski naseljeni otok. Iako je relativno velik, i čak ima i pitke vode, Svetac je vrlo teško pristupačan – obala je strma, a valovi su toliko jaki da su u povijesti vrlo brzo razorili svaki pokušaj izgradnje lukobrana. Tako su na Svecu živjeli samo najuporniji.

Zapadno od Sveca na horizontu se vrlo mutno uočava neka mrljica:



To nije čamac, već još jedan otok – Brusnik. Brusnik je jedan od dva jadranska otoka koji su vulkanskog porijekla (drugi je Jabuka), te jedan od tri koji nisu sagrađeni od vapnenca i dolomita (treći je Susak). Za razliku od Jabuke, koja je zastrašujuća crna gromada koja zlokobno strši iz Jadrana, Brusnik je nizak i samozatajan. Štoviše, u sredini je mala udolina kroz koju se more za visokih plima čak prelijeva, te se tako Brusnik pretvori u dva manja otočića. Ime mu dolazi od činjenice da su komiški ribari njegovim kamenjem brusili svoja oruđa. Inače, otoku je tamo negdje u doba stare Jugoslavije prijetilo nestajanje, budući da se brusnički vulkanski kamen masovno koristio prilikom izgradnje podloge za cestu na Visu. Danas je zaštićen, kako zbog svoje geološke vrijednosti, tako i zbog endemične faune (brusnička crna gušterica).

Još jednom Svetac u izmaglici:



Otpućujem se do južnog ruba grada. Ovdje trunu pogoni negdašnjeg komiškog privrednog giganta:



Tvornicu je kupio neki Južnoafrikanac, koji naravno nema namjeru ovdje pokrenuti proizvodnju ribe, već neku turističku investiciju. Radnici su dobili otpremnine i sada ne znaju što bi, budući da mnogi još nisu za mirovinu, a posla na otoku nema. A teško baš i da bi ih Južnoafrikanac zaposlio da mu rade u hotelu, apartmanskom naselju, što li već namjerava izgraditi.

Komiža općenito muku muči s nedostatkom perspektive, pogotovo za mlade, izuzev tijekom tih dva-tri ljetna mjeseca. Zato se mnogi

mladi u Komiži drogiraju, te tako ovo ljupko dalmatinsko otočno mjestašce postaje slučaj.


Pogled prema crkvi Svetog Nikole i prijevoju odakle dolazi cesta iz Visa:



Simpatična lokalna fauna (pozdrav Portosu! :D ):
 


Lagano je već pao mrak na Komižu. Pogled na gradsku plažu, odmah ispod crkve Gospe Gusarice:



Prolazeći rivom, čujem neku pjesmu s trga u zaleđu. Skrećem, kad tamo vidim klapski koncert. Riječ je o viškoj klapi Liket (čak su se i zezali na taj račun, kako je to čin velike hrabrosti da su se Višani usudili doći u Komižu), a čitav nastup vodi jedan viški lokalni glumac, koji često priča i anegdote i viceve, naravno, sve s karakterističnom viškom čakavštinom (odnosno, cokavštinom): naime, na Visu su se praktički posve izgubile kvačice. Č je postalo c, š je postalo s, a ž je postalo z. Ć ostaje. Tako se mjesto u kojem se trenutno nalazim zove po njihovu Komiza. Preko puta je Bisevo. A u turističkoj agenciji žena na šalteru nekoj lokalnoj ženi kaže „Cekojte!“ Zvuči smiješno, kao tepanje, no ubrzo se navikneš. Zapravo, niti jedan od tih otočkih govora mi nije zvučao nerazumljivo. Osim jednoga, ali o njemu kada za to dođe vrijeme.

Evo jednog kadra koncerta:



Nakon prilično ugodnog koncerta od oko sat i pol, odlazim još malo protegnuti noge do lukobrana. Lijepa je Komiža, doista me vrlo ugodno iznenadila. Vraćam se do svoje sobe i ubrzo liježem. Sutra se opet rano ustajem...



#60 ICE-3M

ICE-3M
  • Èlanovi
  • 1,544 posts
  • Joined 11.01.2011.
  • LocationZagreb

Posted 04.03.2013. - 09:19

(zanimljivo, Hrvat je zapravo porijeklom Grk, ako se ne varam, kao i Tin)

 

Hrvat nije Grk, nego je izgrađen u Kraljevici, kao i njegovi blizanci Marjan i Juraj Dalmatinac, a blizanci Biokovo i Jadran su izgrađeni u Splitu. Tin je Grk i nema veze s ovih pet trajekata.






0 user(s) are reading this topic

0 members, 0 guests, 0 anonymous users