Jump to content


Donacija

Opcije potpore stranici zeljeznice.net
Ako posjedujete kriptovalute, možete donirati i na adrese:

3P2r8a7BMvRiRppZXcQdYiGguhN4iHAWTA3 - WavesPlatform

0x630394fcfd4d4b5f6847dd071b0841c25a2bcad7 - Ethereum

1C1f1kP6uL9Bqxi1r8TA4FHGpJ7D2GMtmi - Bitcoin

Za više informacija pogledajte iduću poveznicu: http://goo.gl/Elo84w

Photo

Ozi&Kiwi

O svemu pomalo

  • Please log in to reply
229 replies to this topic

#41 DB

DB
  • Članovi
  • 11,633 posts
  • Joined 23.10.2009.
  • LocationSveta Nedelja

Posted 12.09.2014. - 12:56

Još dva dodatna konkretna pitanja:

1. vidim da spominješ plin, a u "torti" i fuels - nisam pojma imal da imate nekakva naftna (i/ili plinska) polja. U kojim to područjima?

2. Kak stojite s (u odnosu prema) nuklearnim elektranama? Odnosno, koji su glavni izvori za proizvodnju električne energije?

 

:rolleyes:



#42 Medo

Medo
  • Članovi
  • 2,050 posts
  • Joined 29.03.2010.
  • LocationAdelaide - South Australia

Posted 20.09.2014. - 13:05

Još dva dodatna konkretna pitanja:

1. vidim da spominješ plin, a u "torti" i fuels - nisam pojma imal da imate nekakva naftna (i/ili plinska) polja. U kojim to područjima?

2. Kak stojite s (u odnosu prema) nuklearnim elektranama? Odnosno, koji su glavni izvori za proizvodnju električne energije?

 

:rolleyes:

 

an_smiley.gif

 

Nisam zamijetio pitanje pa je to razlog što odgovor kasni.

Proizvodnja nafte lagano pada i trenutno više ne zadovoljava Australske potrebe. Postoji nekoliko regiona koji se sad ispituju za nova nalazišta i čini se da će biti nafte. S plinom je drugačija situacija. Trenutno je Australija na desetom mjestu u svijetu po izvozu plina. Prošlogodišnji izvoz je bio 24 milijarde kubičnih metara plina. Rezerve plina su dobre, a još se uvijek ne zna koliko plina ima  u priobalju sjeverne Australije i na otvorenom moru. Pretpostavlja da su količine vrlo komercijalne.

Ugljen je i dalje glavni izvor energije za proizvodnju struje. Gotovo 75% jer je izuzetno jeftin. Radi se što se može da se smanji zagađenje. Dobra vijest je što se više neće graditi takve elektrane, a još bolja je da se izgleda neće graditi ništa slijedećih desetak godina jer je solarna energija na krovovima kuća napravila višak energije.

Australija ne razmišlja o gradnji atomskih centrala. Postoje dva reaktora ali oni su isključivo namijenjeni istraživanju i proizvodnji radioaktivnih elemenata za medicinu.

 

ga-2009-map-gas-fields-scnned.jpg

 

352469-lng-gas.jpg

 

Medo

 

P.S. Lijep sunčan dan. 26 stupnjeva.


----

The 50-50-90 rule: Anytime you have a 50-50 chance of getting something right, there's a 90% probability you'll get it wrong.

#43 Medo

Medo
  • Članovi
  • 2,050 posts
  • Joined 29.03.2010.
  • LocationAdelaide - South Australia

Posted 29.09.2014. - 13:04

an_smiley.gif

 

Sudbina jednog murala.

 

Cavalcade of Transport

 

Kad je naručen prije gotovo pedeset godina vjerojatno nitko nije razmišljao da će jednog dana biti gotovo sakriven od pogleda iako mu je osnovna namjera bila da oživi centralni prostor prvo stare stanice tada zvane Spencer street Station, a onda obnovljene s novim imenom – Southern Cross Station.  

Mural veličine 7 x 38 metara svečano je otkriven još davne 1978 godine. Harold Freedman i njegovih pet pomoćnika su 6 godina marljivo oslikavali panele koji su predstavljali povijest transporta u ovom djelu Australije. Putovanje kroz povijest počinje s 1835 godinom i nastavljalo se sve do početka 70tih godina. Godinama je stajao u staroj stanici i bio centar pažnje. Renoviranje stanice koje je počelo početkom ovog stoljeća i otvaranje novog pješačkog prolaza do Dockland stadiona umalo je zapečatilo sudbinu murala. 2005 godine, mural je skinut i spremljen. Nakon dovršenja djela nove stanice, krajem 2006., zahvaljujući vlakoljupcima mural je oćišćen i nakon toga vraćen na novu (staru) stanicu. Da bi ga se bolje vidjelo napravljena je platforma do koje se dolazilo liftom. Na platformi je bila i legenda (tumačenje) murala. Sve je to bilo lijepo do prošle godine kad je taj relativno miran kut stanice zapao u oko vlasnicima kao idealna prostor za dodatno proširenje prodajnog prostora uz već postojećih dućane. Platorma je demontirana i nakon par mjeseci su osvanuli dućani. Mural je ostao tu gdje je i bio ali više nema šanse stati i vidjeti ga u punoj veličini.  Inače, čišćenje i vraćanje murala koštalo je gotovo 2 miliona. Freedman I njegovi pomoćnici su prije pedestak godina dobili oko A$ 250.000 za svoj rad. Srećom ili nesrećom g. Freedman je umro prije 15 godina.

 

Šteta što se to desilo. Ne radi se o nekom nadasve nadahnutom umjetničkom djelu ali mural je imao temom svoje mjesto u ambijentu za koji je bio namjenjen i sjajno je tamo izgledao. Kad god bih onuda prolazio pogledao bih ga i otkrio neki dio koji nisam prije uspio zamjetiti. Dućani me nisu ni onda zanimali, a niti će me sada. Vjerojatno je ostalo djelova murala koje nisam uspio dobro vidjeti.

 

2007

X119_1913.jpg

 

2014

F108_6454.jpg

 

F102_6609.jpg

 

F108_6452.jpg

Oko Marcusovo

 

Mural u većem formatu…klikni da se diviš

12903-p00001-000935-350.jpg

Slika pripada državi Viktorija

 

Medo

 

P.S. Od mog zadnjeg priloga prije jedno dvije godine kad sam pisao o ovoj stanici, stanica je proširena za još dva dodatna kolosjeka. Petnaesti i šestnaesti koji su isključivo namjenjeni za regionalni željeznički promet. Razlog je povećanje broja putnika i vlakova tako da prvih 8 kolosjeka nije bilo dostatno. Kolosjeci 9 - 13 se i dalje koriste za prigradski saobraćaj i prolazni su, a obzirom da su podijeljeni na sekcije A i B mogu primiti do dva vlaka u istom pravcu kretanja.


----

The 50-50-90 rule: Anytime you have a 50-50 chance of getting something right, there's a 90% probability you'll get it wrong.

#44 zeljko256

zeljko256
  • Članovi
  • 2,049 posts
  • Joined 17.01.2011.
  • LocationKonjščina

Posted 29.09.2014. - 13:17

(Tužna) priča ovog murala ti dođe ko osvrt na današnje stanje svijesti. Koga briga za tamo neki mural kad je tu dućan sa "fensi - šmensi" oblekom i kajtijaznamkaj.

 

Inače. nedavno sam se ukrcao u ovaj vlak koji vozi po Australji i NZ i nestrpljivo čekam svaki novi post.

 

 

Pozdrav iz Zagorja.


Ja nemrem zmisliti PUSH PULL vlak.


#45 DB

DB
  • Članovi
  • 11,633 posts
  • Joined 23.10.2009.
  • LocationSveta Nedelja

Posted 29.09.2014. - 13:40

an_smiley.gif

 

Sudbina jednog murala.

 

... Nakon dovršenja djela nove stanice, krajem 2006., zahvaljujući vlakoljupcima mural je oćišćen i nakon toga vraćen na novu (staru) stanicu. Da bi ga se bolje vidjelo napravljena je platforma do koje se dolazilo liftom. Na platformi je bila i legenda (tumačenje) murala. Sve je to bilo lijepo do prošle godine kad je taj relativno miran kut stanice zapao u oko vlasnicima kao idealna prostor za dodatno proširenje prodajnog prostora uz već postojećih dućane. ...

 

Hm, mislil sam da sam veći dio kolodvora prošvrljal - siguran sam da bi ga zapazil - pa u kojem je to kutu sakriven?! :hm



#46 Medo

Medo
  • Članovi
  • 2,050 posts
  • Joined 29.03.2010.
  • LocationAdelaide - South Australia

Posted 30.09.2014. - 01:45

 

Hm, mislil sam da sam veći dio kolodvora prošvrljal - siguran sam da bi ga zapazil - pa u kojem je to kutu sakriven?! :hm

 

an_smiley.gif

 

E kad budeš slijedeći put ovdje onda lijepo kreni prema sjevernom djelu stanice, uzduž prvog perona.

 

Nije sve tako loše na Southern Cross station (SCS), ima i lijepih događaja.  The Water Tower Clock koji je 1882 počeo karijeru na 14 metara visokom postolju do Flinders Street Station je ponovo proradio, ovaj put na novom mjestu u  SCS.   

Taj sat su tri puta selili unutar Fleenders Street stanice da bi 1910 bio preseljen na Spencer Street Station, preteča današnje SCS. Tamo je kucao 57 godina na miru da bi 1967 skinut zbog proširenja stanice a analogni satovi su postali passe . Sat je trebao završiti u reciklaži ali zahvaljući privatnim donacijama otkupljen je i preseljen u Museum Victoria. Nakon gotovo pedest godina lani je napravljena  temeljita obnova, a sat je našao novo mjesto i nadam se da će tu ostati...   

 

Najava dolaska s izgledom na početku karijere

F106_4453.jpg

 

Dio muzeja u ružno zelenoj boji

E109_9190.jpg

 

Svečano otkrivanje sata...

F106_6838.jpg

 

F106_6828.jpg

 

Dio SCS

F106_6865.jpg

 

F106_7454.jpg

 

Medo

 

P.S. Lijep sunčan dan i predstoji dugi vikend. Labor day, koji se usput rečeno slavi u različite dane, ovisno o državi. Prvi maj se jedino slavi u Northern Territory . 


----

The 50-50-90 rule: Anytime you have a 50-50 chance of getting something right, there's a 90% probability you'll get it wrong.

#47 Medo

Medo
  • Članovi
  • 2,050 posts
  • Joined 29.03.2010.
  • LocationAdelaide - South Australia

Posted 09.10.2014. - 09:10

an_smiley.gif

 

Aboriginals I dio

 

Vrlo je teško ako je i uopće moguće dati  precizan pregled povijesti jednog naroda ili ljudi koji su bili prvi stanovnici današnje Australije kad još danas nisu nađeni odgovori na neka osnovna pitanja kao kad su naselili Australiju.

 

Men_and_boys_playing_a_game_of_gorri_-_N

 

 U osnovi, izvorni stanovnici Australije se dijele na dvije grupe – Aboriginal (Aboriđani), pripadnici koji su živjeli na kopnenom djelu Australije, uključivši i Tasmaniju te grupu koja pripada Torres Strait Islanders.  Torres Strait Islanders su locirani isključivo na sjevernom djelu Austalije (Queensland) i genetski pripadaju ljudima koji naseljavaju današnju Papua New Guinea i po tome se razlikuju od Aboriđana čija pripadnost vuče direktno ka grupi koja je došla iz Jugoistočne Azije prije 50.000 – 120.000 godina.

Ova nedefinirana cifra dovoljno govori sama za sebe. Usprkos toga, danas, bazirano na genetskim istraživanjima, pretpostavlja se da su došli prije 50-60.000 godina nakon što su se odvojili od migracijske grupe koja je ostala u Jugoistočnoj Aziji. Do Australije su došli koristeći nižu razinu mora/oceana u to vrijeme. Pretpostavlja se da su jednostavno išli od otoka do otoka dok se nisu trajno naselili na sjevernom djelu Australije i onda počeli migrirati prema unutrašnjosti ili iz obalu. To prebacivanje s otoka na otok je tada bilo moguće zbog razine mora i udaljenost otoka nije prelazila dnevno putovanje, uglavnom koristeći morske struje.  

 

Ovako je to izgledalo prije 20.000 godina a ciklus se ponavljao i prije toga. Sahul je današnja Australija. Imenovane linije su teorije nazvane po autorima i predstavljaju ovsino od autora, dokle se rasprostirala flora i fauna nekadašnje Australije.

Map_of_Sunda_and_Sahul.png

 

Obzirom da ne postoji pisani podaci iz njihove prošlosti i da se sve bazira na pričama koje se prenose s generacije na generaciju vrlo je teško ustanoviti činjenice. U pričama postoje naznake putovanja vodom ali obzirom da su priče prenošene iz generaciju na generaciju i vremenom su u njih ugrađena sva pravila života kao i vjerovanja tako da spominjanje putovanje vodom ne mora značiti da se opisuje fizičko putovanje već može biti i duhovno. O tome kasnije.  

Najstariji tragovi Aboriđana su nađeni u okolici Lake Mungo oko 700 km zapadno od Sydneya. Ti ljudski ostaci datiraju na preko 42.000 godina. Po svemu sudeći, Aboriđani su najstarija grupa ljudi u ljudskoj povijesti koji su kontinuirano naseljavali određeno područje.

 

Wondjina (lokacija u Zapadnoj Australiji)

Aboriginal_rock_art_on_the_Barnett_River

Slike su iz Wikipedije

 

Koliko je bilo njih po dolasku bijelaca nitko sa sigurnošću ne može utvrditi. Pretpostavlja se da ih je bilo negdje između pola do milion. Danas ih ima negdje oko 600.000. i u ukupnom broju stanovnika ne prelaze 3%. U postotku su najbrojniji u Northern Territory gdje ih je 29 posto ali to je opet nešto više od 70.000.  

 

Medo

 

P.S. Ima dosta knjiga koje se bave problemom prvotnog naseljavanja Australije. Pročitao sam nekoliko njih od kad sam ovdje i mada interesantne nijedna nije dala definitivan odgovor jer kako izlaze tako se nadopunjavaju novijim saznanjima, sada uglavnom genetskim.


----

The 50-50-90 rule: Anytime you have a 50-50 chance of getting something right, there's a 90% probability you'll get it wrong.

#48 Medo

Medo
  • Članovi
  • 2,050 posts
  • Joined 29.03.2010.
  • LocationAdelaide - South Australia

Posted 10.10.2014. - 11:39

an_smiley.gif

 

Aboriginals II dio

 

 

Obzirom da Aboriđani nisu imali permanentna naselja ili gradove, ispušteni su iz grupe civilizacija, velikih i malih. Mislim da je to greška obzirom da je društvo imalo hijerarhiju i iz nje pravila ponašanja, religiju, pripadnost grupi (plemenu), jezij, oralnu predaju i tradicionalnu umjetnost čiji je jedan dio služio za opisivanje/oslikavanje prošlosti.

 

Ku-ring-gai Chase- Petroglyph (okolica Sydney-a) Slika Baiame koji je nebeski otac i kreator svega

Ku-ring-gai_Chase_-_petroglyph.jpg

 

Prostranstvo Australije i izobilje hrane i relativno mala populacija jednostavno nisu nametali potrebe za stalnim mjestom boravka već se kretalo unutar većeg teritorija u kojem je vlado jedan jezik. Jednostavno kad bi se u nekom predjelu u kojem su boravili počela javljati pomanjkanje hrane, odnosno kad je trebalo više od dana (odlazak i povratak) do ulova, spakirali bi se i krenuli na put koji bi potrajao nekoliko dana dok ne bi našli područje koje bi ih moglo podržati za neko vrijeme. Obzirom da su se zadržavali na određenom teritoriju tako su se svako nekoliko godina vraćali na gotovo isto mjesto. Najveća koncentracija ako se tako nešto može reći bila je u blizini vode, rijeke ili jezera. Način života naučio ih je da prepoznaju mjesta gdje ima vode makar to ponekad i nije bilo vidno na prvi pogled a pogotovo strancu.

 

Muškarci su lovili veću divljač, ponekad sami, ponekad u parovima. Ako su bili u blizini rijeke onda je i riba bila dio svakodnevne prehrane.  Žene i djeca su se bavili skupljanjem bilja, voća i lovom na malu divljač. Hrana se u principu nije ostavljala za sutra. Ono što je nađeno ili ulovljeno bilo je podijeljeno među članovima grupe (klana) i pojedeno istog dana. Vatra se koristila za pripremu hrane ali ono što se moglo jesti sirovo takvo se i jelo. Obično se meso većih životinja jelo sirovo dok su se male životinje pekle ili na žaru ili na suncu, a također pojedino bilje koje je bilo ukusnije na taj način. Povrće i voće koje su mogli naći uvijek je bio dodatak mesu koji je bio glavna namirnica. Odnos se ponekad mijenjao ovisno o sezoni ali povrće i voće nikad nije bilo glavni željeni izvor hrane. Vladalo je pravilo – ono čega nema bez toga se može.

Podjela hrane bila je uvjetovana tradicionalnim običajima gdje je status osobe određivao pravo izbora, a i količinu hrane koja je ta osoba dobivala.

 

Kad je već riječ o statusu unutar plemena koje koliko se zna nikad nije prelazilo više od 500 ljudi ono najčešće ovisi o tome kojoj porodici pripadate unutar klana (Moiety). Svaka osoba unutar klana društveno je povezana (rodbinski ili duhovno) sa drugom osobom tako da nikad nije prepuštena samoj sebi u trenucima kad joj je potrebna pomoć. Pripadnost porodici s najuglednijim precima daje naravno bolji status. Pleme gotovo uvijek ima samo dva klana od koji svako imaju svoja kulturna obilježja, totems i pravila koja su vezana uz tradicionalne vrijednosti i praiskonsko porijeklo članova klana.  Totems po običaju svugdje u svijetu vezani su za životinje i raslinje. Dodatna razlika među klanovima je pripadnost djece. U nekim klanovima djeca po rođenju pripadaju očevom klanu dok u drugima pripadaju klanu iz kojeg je majka. Svaki klan je tradicionalno vezan za određeno područje u kojem se obavljaju vjerski rituali i sahranjuju mrtvi. Ako je klan brojčano velik onda unutar klana dodatno postoje grupe porodica. Te porodice ne odstupaju od tradicije klana iz kojeg proizlaze ali mogu imati manje specifičnosti u običajima. Dešava se ali vrlo rijetko da više grupa porodica izađe iz klana i osnuje svoje pleme. U najvećem broju plemena ženidba unutar jednog klana je zabranjena.

 

Carnarvon Gorge (Queensland) Dreamtime – Klanovi u potrazi za duhovima preminulih

Aboriginal_art_Carnarvon_Gorge.jpg

 

Dreaming (prevodim kao snovi ali su bliže sjećanju) zauzima centralno mjesto u mitologiji. Kroz priče bazirane na Dreaming  koje se prenose s koljena na koljeno objašnjava se sve, od nastanka zemlje pa do svakodnevnih pojava. Prema Dreaming, postoji vječnost prije nas i bit će poslije nas i mi smo samo segment svega i vraćamo se odakle smo došli.  

Objašnjenje nečega se može razlikovati u pojedinim dijelovima Australije ali osnove su vrlo, vrlo slične.  Nositelj svih tih priča ili čuvar je jedna osoba u klanu čiji zadatak je da prenosi i čuva vrijednosti proistekle iz tih priča. Izabrana osoba od malena uči sve priče kako bi bio spreman postati nositelj i pripremiti drugu osobu kad dođe za to vrijeme. U jednom trenutku u klanu ima bar dvije – tri osobe spremne da budu „čuvari“.

Jedna od baza vrijednosti Aboriđanske kulture je vezanost za jedno područje u kojem su sahranjeni preci i na kojem se obavljaju svi religijski rituali. Ukoliko je područje na kojem se pleme kreće veliko moguće je da ima nekoliko takvih mjesta. To područje je sveto i stranci ili pripadnici drugih klanova nemaju pristupa tom djelu bez dozvole starješine ili starješinskog vijeća.

Dosta za danas.  Naravno sve ovo što sam napisao je šturo i dotiče samo površinu strukture i običaja, sve to u strahu da vas ne odbijem od čitanja…   

 

Medo

 

P.S. Kad se gradio produžetak prigradske željeznice, pruga je trebala proći kroz dio sveta zemlje. Mjesecima su trajali pregovori kako da se to uredi dok starješine nisu našle riješenje kojim se duhovi preminulih nebi uznemirili. Bez trunke cinizma ali dio riješenja je bilo i 2 miliona dolara koje je otišlo u fond lokalnog starješinstva i kojim će oni raspolagati prema potrebi.

 

 


----

The 50-50-90 rule: Anytime you have a 50-50 chance of getting something right, there's a 90% probability you'll get it wrong.

#49 Medo

Medo
  • Članovi
  • 2,050 posts
  • Joined 29.03.2010.
  • LocationAdelaide - South Australia

Posted 14.10.2014. - 07:04

an_smiley.gif

 

Aboriginals III dio

 

Pokušao sam u par ovih nastavak dati pregled naroda koji je zbog svojeg geografskog položaja ostao odvojen, a zahvaljujući relativnom obilju hrane nije imao potrebe za razvojem u smislu kakvog ga mi znamo i po kojem nepravedno vrednujemo druge.

 

Granice između plemena, koliko se zna, nikad nisu na neki način bile markirane ali se otprilike znalo čije je što i sukobi među plemenima oko teritorija su izgleda davno prestali jer su na kraju krajeva imali 50.000 godina da to srede.  Važnost pripadnosti određenom, svom teritoriju je u jezgri vjerovanja i samim time želja za drugim teritorijem nikad nije bila vodeća.  Koliko se zna, sukoba u kojem bi sudjelovalo pleme protiv plemena (kao kod Maora na NZ) nije bilo ali bilo je sukoba između pojedinih članova plemena kad bi se našli greškom ili namjerno dublje u tuđem teritoriju. Razlog bivanja u tuđem teritoriju je najčešće bio potjera za divljači obično u periodu kad se broj divljači smanjio u predjelu gdje su trenutno boravili i spremalo za selidbu. Ukoliko bi bili uočeni onda je počela potjera i trajala je sve dok ne bi došli do svog teritorija… i tu je prestala. Ukoliko bi bili ubijeni u borbi onda bi bili bar djelomice pojedeni. S onima koji su zarobljeni živi postupalo se različito, od plemena do plemena. Najveći problem je bio osjećaj pripadnosti predjelu s kojeg su došli zarobljenici tako da nisu mogli prihvatiti novo pleme. Obzirom da se u većini slučajeva radilo o već odraslim muškarcima s čvrstim vjerovanjima, najvjerojatnije su bili ubijeni i pojedeni kako bi se spriječio povratak njihovog duha na tuđi teritorij.

 

GDeichmann-Australia-Cave-Aboriginal-Art

 

Bijelci s dolaskom u ove krajeve nastojali su okrenuti pleme protiv plemena kako bi lakše manipulirali s njima ali u tome nisu uspijevali. Kad su pripadnici pojedinih plemena radili zajedno na farmama bilo je sukoba ali to nikad nije prouzrokovalo reakciju cijelog plemena. Forsiran prijelaz na kršćanstvo koji je bio intenzivan krajem XVIII i cijelim XIX stoljećem slomio je socijalnu strukturu i osjećaj pripadnosti tako da je alkoholizam i porodično nasilje postao jedan od najvećih problema, a i dan danas još nije riješen. Oduzimanje djece i njihov civiliziran odgoj u kršćanskim sredinama prouzrokovao je gubitak osjećaja pripadnosti bilo kome. Danas se to civilizirano zove – Lost generations (izgubljene generacije). Oduzimanje/preodgajanje djece počelo je jenjati osnutkom federacije ali je bilo slučajeva sve do debelo iza drugog svjetskog rata. Crkva je zadnju takvu instituciju zatvorila 60 tih godina prošlog stoljeća.

S druge strane Maori s NZ su imali nešto drugačiju, u mnogo čemu bolju sudbinu iako je i ona bila krvava. Maori su bili odgajani od malena kao ratnici i borili su se protiv bijelaca i tako su uspjeli u priznavanju bar djela svojih prava. Aboriđani su jednostavno, kako se to kod nas kaže, makar pogrešno za Bosnu, pali šaptom.

 

Obzirom da nema komentara, pretpostavljam da iščitavate nekoliko puta prije no što Vam postane jasnije ovo o čemu pričam, a nema željeznica an_smiley.gif. Ja ću kasnije još nešto napisati o Maorima obzirom na naslov ove rubrike.

 

Medo

 

P.S. Nema, Zapravao ima. Pade mi sad napamet. Kad se prijakazuju fotografije ne tako davno preminulih Aboriđana na tv onda prethodi upozerenje da će se objaviti kako članovi klana nebi slušali ili gledali. Po vjerovanju velike većine Aboriđana, prikazivanje lika preminulog ili njegovo imenovanje može uznemiriti duh i članove njegovog klana jer se njegovom duhu ne daje dužan mir i period u kojem on treba naći svoje trajno mjesto. Upozerenje glasi:

WARNING: Aboriginal and Torres Strait Islander viewers are warned that the following program may contain images and voices of deceased person.


----

The 50-50-90 rule: Anytime you have a 50-50 chance of getting something right, there's a 90% probability you'll get it wrong.

#50 egérke

egérke
  • Članovi
  • 7,612 posts
  • Joined 08.06.2006.
  • LocationKvatrić

Posted 14.10.2014. - 13:10

Inače, možda bi bilo zgodno napomenuti da su Maori jedan narod, dok su Aboridžini jednostavno kolektivno ime za sve domorodačko stanovništvo Australije, koje je u etničkom i jezičnom smislu vrlo različito. Iako ih danas ima prilično malo, ukupno se Aboridžini u jezičnom smislu dijele na čak 27 jezičnih porodica, pri čemu je najveća raznolikost na području Arnhemove zemlje (sjeveroistočno od Darwina i zapadno od zaljeva Carpentaria), što se onda smatra i prvim mjestom ulaska ljudi na australsko kopno.

Možda je još zanimljivo što se jak osjećaj Aboridžina za teritorij može jezično kodificirati. Naime, u jeziku guugu yimithirr, koji se govori u sjevernom Queenslandu, a poznat je po tome što je iz njega u engleski došla riječ "kangaroo", postoje isključivo apsolutne oznake za prostor. Da pojasnim - čovjek može prostorne odnose izražavati relativno, u odnosu na svoj trenutni položaj (lijevo, desno, ispred, iza), i apsolutno, u odnosu na nepromjenjivi koordinatni sustav (sjeverno, južno, istočno, zapadno). Ovaj potonji je kod većine kultura naučen i potrebno je vezivanje za određene apsolutne orijentire (sunce u doba dana, reljefne elemente i sl.). No kod govornika guugu yimithirra to nije tako. Oni doista imaju pounutren apsolutni koordinatni sustav, te je praktički nemoguće dezorijentirati ih, čak i ako ih vozite s vrećom na glavi noću u krug u zatvorenom kombiju. Rađeni su zanimljivi eksperimenti: recimo, uzmu se dvije olovke, jedna plava i jedna crvena, te se postave na stol tako da je plava lijevo od crvene. Potom se zamoli ispitanika da ode do drugog stola, koji se nalazi iza njega, te da ista dva elementa posloži tako da budu kao na prvom stolu. Govornik nekog europskog jezika posložit će ih tako da plava olovka opet bude lijevo od crvene. No govornik guugu yimithirra posložit će ih obratno, jer je kod ovog drugog stola njegov kut gledanja okrenut za 180 stupnjeva, no u apsolutnom sustavu plava će se olovka i dalje nalaziti "istočno" (recimo) od crvene. Isto tako, dok je nama npr. besmisleno reći da je "monitor oko 20 cm sjeverno od mene", govornik guugu yimithirra će to, mutatis mutandis, reći upravo tako.

#51 Medo

Medo
  • Članovi
  • 2,050 posts
  • Joined 29.03.2010.
  • LocationAdelaide - South Australia

Posted 17.10.2014. - 08:52

an_smiley.gif

 

Hvala na dopuni egérke.

 

And now for something completely different.

 

Kao što možete vidjeti iz priloženih slika iz Melbourne, a i u ostalim mjestima Viktorije je vjerojatno slično, u ovom trenutku je akcija – If you see something than say something (ako nešto vidiš, onda i reci). Jučer sam bio u letećem posjetu Melbourne i nisam se baš najbolje osjećao vidjevši sve ove plakate… Oduvijek su postajale male naljepnice, dovoljno uočite na stanicama i u javnim vozilima diljem Australije s brojem telefona na kojem se može prijaviti nešto sumnjivo.  Ovo, bar meni, vrlo je  intezivno, pogotovo ako se poveže sa zadnjih nekoliko tjedana u vrijeme kojih je bilo uhapšeno desetak ljudi pod sumnjom povezanosti s terorizmom i podrškom ISIS u nekoliko gradova Australije. Nije ugodno kretati se ispod i pored svega toga, a vjerojatno je to i svrha. Ostaje urezano. Postoji i web site na kojem možete ostaviti poruku - http://www.saysomething.org.au/

Da spomenem, prošlih tjedana je također kao posljedica hapšenja bila prilično žučna rasprava o zabrani burke na pojedinim mjestima ali se izgleda ostalo samo na raspravi. Po cenzusu iz 2011, u Australiji ima 476.000 muslimana ili oko 2.2% od ukupnog broja stanovnika.

 

F108_8275.jpg

 

F108_8282.jpg

 

F108_8272.jpg

F108_8266.jpg

Marcus Wong

 

Medo

 

P.S.  Večeras je ovdje u Adelaide jedna od najvažnijih nogometnih utakmica ove sezone: Adelaide United protiv Melbourne Victory. Tv prenosi utakmicu, ali bez obzira na to očekuje se dobar broj gledaoca. Kvalitet australskog ligaškog nogometa je negdje kao i reprezentacije ali nogomet polako postaje sve popularniji pa bi se to možda kroz godine moglo i odraziti i na bolju igru reprezentacije. Nije da baš ne spavam zbog toga.


----

The 50-50-90 rule: Anytime you have a 50-50 chance of getting something right, there's a 90% probability you'll get it wrong.

#52 tramvajac 92

tramvajac 92
  • Članovi
  • 2,607 posts
  • Joined 20.12.2007.
  • LocationZagreb

Posted 17.10.2014. - 09:15

Jesu li u Australiji općenito obavezne školske uniforme ili je to stvar pojedine škole? (pošto su ove 2 cure na prvoj slici očito u školskim uniformama)



#53 Medo

Medo
  • Članovi
  • 2,050 posts
  • Joined 29.03.2010.
  • LocationAdelaide - South Australia

Posted 17.10.2014. - 10:33

Jesu li u Australiji općenito obavezne školske uniforme ili je to stvar pojedine škole? (pošto su ove 2 cure na prvoj slici očito u školskim uniformama)

 

an_smiley.gif

 

Ne, zakonom nisu obavezne ali škola može propisati da se nose uniforme i to su škole ovdje napravile; osnovne i srednje. Danas možda ima nekoliko škola u Australiji gdje uniforme nisu obavezne. Unifrome se vrlo često nose od druge godine osnovne škole, a ovdje djeca moraju krenuti u osnovnu školu prije no što navrše šest godina, odnosno nakon kad navrše punih pet godina.

 

photo1.jpg

 

  Medo

 

P.S. Kad sam već u prijašnjem prilogu spomenuo utakmicu... 25.000 gledaoca i pred kraj prvog poluvremena je 0:0


----

The 50-50-90 rule: Anytime you have a 50-50 chance of getting something right, there's a 90% probability you'll get it wrong.

#54 Medo

Medo
  • Članovi
  • 2,050 posts
  • Joined 29.03.2010.
  • LocationAdelaide - South Australia

Posted 18.10.2014. - 23:57

an_smiley.gif

 

Jezik

 

Jedan od izazova s kojim se suočavaju ljudi kad napuste svoju zemlju je kako sačuvati jezik ili kako naučiti materinji jezik generaciju koja je rođena ili odrasta van zemlje.

 

Davno negdje pročitah i više nisam 100% dali je tako (egérke ?) gdje se kaže da se kućni rječnik sastoji od 700-800 riječi koje se vrte iz dana u dan i da svo jezično bogatstvo koje ste (eventualno) ponijeli sa sobom iz dana u dan polako ali sigurno gubite. Za ovaj prvi dio kako rekoh ne mogu garantirati ali ovo drugo mogu sasvim sigurno potvrditi ne samo iz osobnog iskustva, već iz iskustva svojih prijatelja, poznanika iz iste jezične grupe s kojima pričam, povremeno ubacujem engleske riječi, ne primjećujući. Oni me ne ostaju dužni. Također, sada to vidim kako sam bio u krivu kad sam mislio da naši imigranti kad dođu doma na par tjedana „malo pretjeruju“ u upotrebi stranih riječi za vrijeme razgovora. Druga generacija ovdje je priča za sebe i govor im je gemišt. Treća generacija u principu ne govori ili ako govori onda je to „zabavno“ za slušati. Najsmješnije ili najtragičnije, ovisno kako gledate je kad čujete lokalnog Hrvata ili Srbina kako se svađaju na engleskom pokušavajući jedan drugome dokazati čija nacija je veće sranje. Tu tragikomiku sam do sada imao prilike nekoliko puta čuti.

 

Ja sam van zemlje debelo više od 20 godina i osjećam kako mi moj materinji jezik postaje sve tanji, a da ne govorim o nekoliko stranih jezika koje sam svojevremeno dobro govorio koji su platili danak šutnje. Kad pišem ako sam doma, onda koristim hrvatsku varijantu Word 2013 što mi bar pomaže da ne griješim u pisanju riječi mada mi zg sleng s kojim sam odrastao i dalje bolje leži.  

Posredni razlog za ove redove je što imam unuka i što se moj stariji sin odlučio da od prvog njegovog dana s njime isključivo govori hrvatski, dok će snaha naravno na engleskom. E sad lima koji ima tek par mjeseci ima troje ljudi oko sebe koji mu govore hrvatski, a ostatak engleski + engleska pozadina. Vidjet ćemo za dvije-tri godine kako će to rezultirati. Razgovarao sam s poznanicima koji imaju sličnu situaciju kao ja, snahu/zeta iz drugog govornog područja i samo jedna mlada obitelj se odlučila na isti korak. Ostali su se pridružili jezičnoj matici. Pretpostavljam da ovdje ima članova koji su već nekoliko decenija van zemlje i koji vjerojatno imaju sličnu situaciju.

 

Adelaide

Adelaide.jpg

Slika Toursa

 

 

Medo

 

P.S.  Rekoh da je ovo meni najljepši period godine, tamo od početka devetog mjeseca pa do kraja jedanaestog kad je preko dana toplo a noći su još dovoljno svježe da je često potreban bar lagani poplun. Noćas je bilo 15, a preko dana će oko 32-33 stupnja. Vespa je u pogonu.

.


----

The 50-50-90 rule: Anytime you have a 50-50 chance of getting something right, there's a 90% probability you'll get it wrong.

#55 NT 2200

NT 2200
  • Članovi
  • 7,253 posts
  • Joined 19.11.2006.
  • LocationValens SG (CH)

Posted 19.10.2014. - 00:29

Prije svega pohvala za zanimljivu temu :)

 

A što se ovoga tiče...

 

Jedan od izazova s kojim se suočavaju ljudi kad napuste svoju zemlju je kako sačuvati jezik ili kako naučiti materinji jezik generaciju koja je rođena ili odrasta van zemlje.

.

...po meni je važnije da nauče jezik zemlje u koju su doselili. A ne da primjerice žive negdje 30ak godina, a u pekari još uvijek prstom pokazuju na kruh koji žele.



#56 egérke

egérke
  • Članovi
  • 7,612 posts
  • Joined 08.06.2006.
  • LocationKvatrić

Posted 19.10.2014. - 01:24

Broj riječi u svakodnevnom vokabularu je ipak malo veći, preko 1000.

NT 2200, nije uopće sporno da trebaju naučiti jezik zemlje u koju su došli, ali je isto tako tragično da roditelji kojiput svoju djecu otpočetka uče jezik koji nisu sami dobro savladali, a sve s idejom da ne žele da dijete kasnije ima problema u životu. Djeca su kao spužve, u toj dobi mogu bez problema savladati i materinji jezik roditelja i službeni jezik države, te biti u punom smislu riječi bilingvalna. Dapače, dvogodišnje dijete je nadarenije za naučiti jezik od odrasle osobe, jer nema već stvoren jezični sustav koji mu blokira usvajanje novog jezika. Zapravo, većih će problema u životu imati dijete koje loše nauči jezik države (zato što su ga učili roditelji koji ga sami ne znaju dobro), nego dijete s kojim su roditelji pričali svojim materinjim jezikom.

#57 Medo

Medo
  • Članovi
  • 2,050 posts
  • Joined 29.03.2010.
  • LocationAdelaide - South Australia

Posted 19.10.2014. - 08:39

Prije svega pohvala za zanimljivu temu :)

 

A što se ovoga tiče...

...po meni je važnije da nauče jezik zemlje u koju su doselili. A ne da primjerice žive negdje 30ak godina, a u pekari još uvijek prstom pokazuju na kruh koji žele.

 

an_smiley.gif

 

Hvala NT 2200!

 

Ne osporovam ja nikako važnost lokalnog jezika, dapače, obzirom da je glavno sredstvo komunikacije + vrlo često od nivoa znanja ovisi koliko će ti mjesečno leći u banku. Dilema je nešto drugo, a to je lagani gubitak djela jednog identiteta. Možda to djecu i mlađe toliko ne muči jer im je povijest relativno kratka pa štošta toga nije usađeno.

 

Broj riječi u svakodnevnom vokabularu je ipak malo veći, preko 1000.

 Djeca su kao spužve, u toj dobi mogu bez problema savladati i materinji jezik roditelja i službeni jezik države, te biti u punom smislu riječi bilingvalna. Dapače, dvogodišnje dijete je nadarenije za naučiti jezik od odrasle osobe, jer nema već stvoren jezični sustav koji mu blokira usvajanje novog jezika. Zapravo, većih će problema u životu imati dijete koje loše nauči jezik države (zato što su ga učili roditelji koji ga sami ne znaju dobro), nego dijete s kojim su roditelji pričali svojim materinjim jezikom.

 

U pravu si kad kažeš da su djeca kao spužva. Limići su praktično naučili jezik za 3 mjeseca u lokalnoj osnovnoj školi (Auckland), a da nisu ništa posebno (nadam se da ne čitaju ove redove). Slično je s većinom djece. Nakon 3 mjeseca su ga samo nadograđivali kroz školovanje. Kad smo se prebacili ovdje imali su jaki kiwi akcent i mjesecima su bili tema zabave... a onda su ga izgubili. Dok su bili doma pričali smo hrvatski, a s njima i dalje isključivo pričam hrvatski. Problem je kako reče, kad roditelji koji dobro ne znaju jezik pa grade temelje. To se teško ispravlja, a posljedice toga su više značne, ne samo jezik... možda o tome nekom drugom prilikom. 

Bez inzistiranja, mislio sam na kućni jezik, a ne na dnevni vokabular koji uključuje i komunikaciju van kuće, a to su dodatni sadržaji.

 

Medo

 

P.S. Nisu fulali u prognozi, Max je bilo 33. Danas je palo i prvo kupanje, doduše u bazenu. Ocean će pričekati još koji tjedan.

 


----

The 50-50-90 rule: Anytime you have a 50-50 chance of getting something right, there's a 90% probability you'll get it wrong.

#58 NT 2200

NT 2200
  • Članovi
  • 7,253 posts
  • Joined 19.11.2006.
  • LocationValens SG (CH)

Posted 19.10.2014. - 11:25

Slažem se, ja sam prvenstveno mislio na 1. generaciju, koja se često ''odupire'' prilagođavanju.



#59 tramvajac 92

tramvajac 92
  • Članovi
  • 2,607 posts
  • Joined 20.12.2007.
  • LocationZagreb

Posted 19.10.2014. - 11:33

Medo, hvala na pojašnjenju u vezi uniformi (ili kak bi bilo ispravnije odora). ;)

 

Djeca moje sestrične su u sličnoj situaciji; njima jedino majka govori po naški, otac i okolina govore njemački, ali oni odbijaju govoriti bilo što osim njemačkog (iako razumiju, postavi im pitanje na hrvatskom i dobije odgovor na njemačkom). Zanimljivo to izgleda...



#60 Medo

Medo
  • Članovi
  • 2,050 posts
  • Joined 29.03.2010.
  • LocationAdelaide - South Australia

Posted 29.10.2014. - 11:34

an_smiley.gif

 

Coober Pedy

 

Australia ima dosta,  recimo, interesantnih mjesta kakvih je teško naći negdje drugdje, a jedno od njih je Coober Pedy,  gradić od 1.700 stanovnika,  850 km sjeverozapadno od Adelaide.

 

Kako su zamišljali unutrašnjost Australije krajem XVIII stoljeća.

Maslens_Inland_Sea_of_Australia.jpg

 

Godina 1914. Dok je u Evropi počinjao prvi svjetski rat u ovom djelu Australije bilo standardno, ništa se nije dešavalo. Potrage za unutrašnjim morem ili jezerima su prestale, zlato se nije našlo i jedino su se povremeno mogle naći grupe ljudi, obično desetak njih koji bi krenuli u unutrašnjost u nadi da će naći nešto što je drugima prije promaklo. Te grupe su bile rijetke, a još rjeđe bi se živi vratili nakon godina lutanja po unutrašnjosti Australije.

 

Za razliku od Viktorije gdje je zlatna groznica 50 godina XIX stoljeća privukla desetine i desetine tisuća ljudi i gdje su naselja praktično preko noći dostizala cifru od stotinjak tisuća ljudi, ovaj dio Australije nije obećavao ništa drugo doli do zla boga vrućih dana i hladnih noći. Južnije, uz ocean gdje je bilo nešto više oborina, žele su se žitarice i tu i tamo se mogao naći manji rudnik bakra koji bi radio desetak godina i onda se ugasio, a s njime i naselje oko njega.

 

Jedna takva grupa, osmero njih, krenula je u unutrašnjost u potragu za zlatom. Mjesecima su lutali tražeći bilo kakav znak da bi tu moglo biti zlata dok jedno jutro, prvog veljače 1915 godine,  četrnaestogodišnji  William, PJ Winch nije našao veliki grumen koji je sadržavao opale.

 

1280px-Coober_Pedy_opal_at_the_SAM_1.JPG

 

Trebalo je tjedan dana dok nisu sredili pravna pitanja i proglasili pravo na veliki komad zemlje u kojem su se nadali naći još više opala. Tako je to počelo. Ljudi su počeli dolaziti.

 

100-Things-To-Do-Before-You-Die-038-Nood

Slika Australiantraveller

 

Coober_Pedy_-_Sunset_on_the_Breakways.jp

 

Dok je I svjetski rat trajao nije bilo puno ljudi, možda stotinjak. Naselje je službeno osnovano iste godine ali tek je dolaskom bivših vojnika nakon završenog rata broj stanovnika prešao 1000.  Kopanje za opalom je ovdje bilo vrlo opasno, a obzirom da je opal imao daleko manju vrijednost od zlata nikad nije privukao veliki broj ljudi. U jednom trenutku nakon drugog rata grad je imao gotovo 3.000 stanovnika. Toliko danas ima cijeli okrug.

 

Koliko je ljudi ovdje poginulo u primitivnim rudnicima nikad se neće znati. Cifre kreću od 5.000 pa do 30.000. Razlog stradanju tolikog broja ljudi je primitivan način kopanja gdje bi vrlo često dvoje ljudi položilo pravo na komad zemlje i onda počelo kopati. Od alata bi to najčešće bila lopata i kramp te kante za izbacivanje zemlje. Osiguranje zidova i svodova praktično nije postojalo. Drveća u okolici nije bilo, a ono što je bilo dovezeno bilo je preskupo da bi se koristilo pri rudarenju. Išlo se na rizik. Kad bi se rudnik urušio obično to nitko nije znao dok netko drugi nije eventualno nastavio kopati kad bi pravo na tu parcelu isteklo.

 

Coober_Pedy_Sign-650x380.jpg

 

Oni koji su živjeli u mjestu, obzirom da je transport građevnog materijala bio skup, a klima očajna, dosjetili su se i počeli su kopati i praviti nastambe pod zemljom. Ljeti je ovdje tjednima preko 45 stupnjeva, a nisu rijetki uzastopni dani kad je temperatura i 47 stupnjeva. Zimi je druga priča. Obrnuto. Noću se temperatura bliže ništici. Prvo se počelo s napuštenim šahtovima, pa proširenje i tako dalje. Zatim su došla na red i dva okolna brda. Do sredine 50 tih godina bilo je svega nekoliko objekata iznad zemlje, a jedan od njih je bila benzinska stanica. Pojavom jeftinijih i efikasnijih sistema za hlađenje, krajem 80 malo po malo počela je gradnja kuća. Danas još uvijek preko polovice stanovništva živi pod zemljom. Oni koji žive pod zemljom imaju preko godine temperaturu od 22 – 24 stupnja uz vrlo odgovarajuću vlažnost.

 

Osim „stanova“ pod zemljom su bili hoteli, trgovine, crkve i sve ostalo što je trebalo u svakodnevnom životu. Danas je dosta toga iznad zemlje…  

 

Sticajem okolnosti ovdje je bilo dosta ljudi s područja bivše Yu, a među njima najviše Srba i Makedonaca tako da su godinama gradili i konačno sagradili Srpsku pravoslavnu crkvu ispod zemlje. Crkva je lijepa ali neke od slika koje vise u predvorju baš i nemaju tamo mjesto. 

 

Nadam se da će Vam ovih nekoliko slika dati bar neku predstavu kako se tamo živi. Osobno… teško da bih mogao živjeti za duže vrijeme u nečem što nema prozora. Jednu noć sam prespavao i to mi je bilo dosta.

 

Coober_Pedy_-_Inside_jewelry_shop.jpg

 

coober-pedy-dugout-living-630c828d-d161-

 

800px-Coober_Pedy_underground_house.jpg

 

img_7852.jpg

 

CooberPedy.jpg

0002910+-+Serbian+Church+-+Coober+Pedy.j

 

Medo

 

P.S. Lijep sunčan dan uz lagani južni vjetar. 28 stupnjeva.

 

.


----

The 50-50-90 rule: Anytime you have a 50-50 chance of getting something right, there's a 90% probability you'll get it wrong.




0 user(s) are reading this topic

0 members, 0 guests, 0 anonymous users