91 replies to this topic

[Levente]

Čitajući podforum „putopisi-Europa”, primjetio sam da zapravo nema putopisa iz Bugarske osim seabralove sofijske avanture iz 2009. Zato sam odlučio da ću sastaviti putopis od svojeg proljetnog putovanja u Varnu.

Prije svega, što znamo o Bugarskoj? Ona je jedina južnoslovenska zemlja koja nikada nije bila dio Jugoslavije. Povijest, a zato i željeznica joj je malo drugačije nego ovdje. Naravno, najveći otisak na željeznici (i na izgledu Bugarske) je ostavio socijalizam, tj. Živkovo razdoblje. Ogromne betonske zgrade i ranžirni (kako oni kažu: razpereditelni) kolodvori: svugdje se pojave tragovi nekadašnjeg sjaja i većeg prometa. Međutim, bugarska željeznica nije sasvim izgubio onaj sjaj. Dok je kod nas željeznica doživjela krizu i gubitak putnika, Bugari još uvijek redovno putuju vlakom. Cijena karata je još uvijek prilično niska, autobusne karte su ponekad čak dvaput skuplje i sad ne pretjerujem. Cijene benzina su slične našim cijenama, ali bugarska je plaća znatno manja nego naša. Znači, većina Bugara si ne može priuštiti putovanje autom na dužim relacijama. Posljedica svega ovoga je da većina stanovništva putuje vlakom, osobito ako je riječ o dužem putovanju. Praznog vlaka u Bugarskoj još nisam vidio. Ali o tome će govoriti slike.

Još malo o tome zašto sam išao baš u Bugarsku. Odavno mi je bila želja da pogledam prugu Niš-Dimitrovgrad prije nego što se instalira elektrifikacija. Na moju nesreću, ŽS je na početku proljeća odustao od prometovanja popodnevnog vlaka za Istanbul. Tako da je ostao samo jedan vlak na spomenutoj pruzi, a to je bio noćni ekspres za Sofiju. Ako je već ovako ispalo, možemo sve do Sofije. Ipak je glavni grad Bugarske nadohvat granici. A nikad prije nisam bio kod Crnog mora, ma zašto ne ići do Varne? Sve u svemu, tri dana sam proveo u Bugarskoj. Prvi dan sam spavao u hostelu u Sofiji, drugi dan u Varni. Ali neću trošiti više riječi, slijedi putopis.


Dakle, iz Beograda ću ići jedinim noćnim vlakom. Garnitura je već postavljena, ali nema ni lokse ni osoblja. Zato imam vremena za bauljanje po kolodvoru. Noćni vlak za Bar je spreman za polazak na 6. kolosijeku:




U Srbiji baš rijetko viđamo ovakvo dugu garnituru:




Vlak je otišao, peron ispraznio…


…ali ni drugdje nema gužve:




Nakon ukrcaja i kontrole sam ubrzo zaspao, ali postavio sam budilicu na vrijeme dolaska u Niš. Od Niša počinje meni nepoznata dionica. Nažalost nisam mnogo vidio od toga, ali Sićevačka klisura je fenomenalna i pod zvijezdanim nebom. (Slike te klisure su dobrodošle od srpskih forumaša.)

[Levente]

Niš usred noći:


Rasvjeta perona je…hm…jedinstvena.




Već smo na srpskoj strani granice, u Dimitrovgradu, ali još uvijek u noći. Kolodvor je inače nedavno elektrificiran, ali zapravo odsječan od srpske kontaktne mreže. Razlog elektrifikacije je gotova kontaktna mreža od bugarske strane.


Napuštamo Srbiju i dolazimo na prvu bugarsku stanicu, Kalotina Zapad.


Pogled unatrag prema Srbiji:


Prvi bugarski natpis koji vidimo: Ne se kačvaj! (Ne penji se!)


Dolazimo u prvi veći grad, Dragoman:




Da, i Bugari imaju Siemens Desiro…


Tako brzo stižemo u Sofiju da nemam vremena za fotografiranje usput. Naš „ekspres” od tri vagona stoji na 5. kolosijeku glavnog kolodvora:

[Levente]

Upoznajmo malo glavni kolodvor. Od arhitekture ogromne glavne dvorane možemo pogoditi doba izgradnje.




Ima i displej, na zidu iza naših leđa:


Preko dugačkog pothodnika idem do zadnjega perona gdje stoji garnitura brzog vlaka za Vidin.


Pogled prema drugim peronima. Vidi se da je kolodvor ogroman, ali prometa nema više toliko kao nekada.

[Levente]

Dizel manevarka (vjerojatno rumunjskog podrijetla) izvuče dugačku garnituru s prvog kolosijeka. U garnituri su kombinirani dva vlaka, prvi iz Petriča (grad na grčkoj granici), a drugi iz Plovdiva.


Razne pozicije vlaka, željezničara i kolodvorskog psa:






Službena strana „prelijepe” kolodvorske zgrade:


Na drugoj strani piše „Gare Centale Sofia”. Da, na francuskom. Bugari za neki razlog obožavaju Francuze. Na kolodvorima je sve napisano na bugarskom i na francuskom jeziku. Neki konkretni primjer: началник гара – chef de gare (prometni ured) ili чакалня – sale d’attente (čekaonica). Čak i prepis kolodvorskih imena je na francuskom, kako vidite u kolodvoru Krušeto:


Brzi vlak iz Petriča dolazi na 3. kolosijek:


Lokomotiva je češkoslovačkog podrijetla, proizvođač je Škoda Plzeň. Ova serija je najčešća u Bugarskoj.




Relacijske tablice su svudgje uredno postavljene:


Nastavak slijedi! (Ali komentari su uvijek dobrodošli)

[Pfaff]

Odlično! Lijepo si započeo, a sad nestrpljivo čekam nastavak (pače, više njih)

(Slike te klisure su dobrodošle od srpskih forumaša.)

Ne znam za srpske forumaše, al' evo Ti jedna od mene:

[Gruber]

Pozdrav!!

Mr. Levente, uvek na usluzi

http://railserbia.ne...php?f=18&t=2913


ovde imate prugu uzduz i popreko...


pozdrav,

Petar

[Brunoh]

Ako se ne varam, ovo je prvi putopis iz Bulgarije na ovom forumu.. Jedva čekam da vidim ostalo, i da naučim kako se dolje diše..

[Levente]

Petar, tvoje slike s te pruge su jednostavno fantastične. Baš imaš sreću da si vidio bolja vremena.

Pfaffe, i tebi hvala na jedinstvenoj fotki. Koje je serije parnjača?

Nastavak putopisa slijedi sutra.

[Pfaff]

Koje je serije parnjača?

Stanleyeva omiljena - JŽ 05

[hyperion]

Službena strana „prelijepe” kolodvorske zgrade

Da se takva ista zgrada nalazi negdje u Njemačkoj, bi to bilo postignuće arhitekturne umjetnosti?
Što se fotopisa tiče, rijeći su suvišne

[Levente]

Nakon prekratkog zadržavanja ću napustiti Sofiju. Brzi vlak za Varna i Burgas već čeka na 8. kolosijeku. (Istim vlakom ću ići sutradan.)


Ali ja neću ići sve do Varne, bar ne ovog dana. Nego planiram do Plovdiva, ali ništa od toga… Kako napuštamo glavni grad, oblaci su sve gušći i ružniji. U planinama već kiši, a mi ćemo kroz planine. Nakon deset minuta razmišljanja, donosim tešku odluku da siđem na sljedećem kolodvoru. Tako sam se našao na peronu kolodvora Elin Pelin. Vidi se kako su oblaci ružni prema Plovdivu:


Pogled unatrag na baš dugačak vlak. U daljini nad Sofijom nebo je još plavo.


Vlak odlazi prema Plovdivu, sad nema nazad…


…a ja sam ostao u gradiću nekih pedesetak kilometara od Sofije. Još nisam siguran da je bila dobra ideja…


…ali, ako sam već tu, pisat ću mini-kolodvoropis. Imam dvadesetak minuta do sljedećeg vlaka koji će me dovesti nazad u Sofiju. Kolodvorska je zgrada baš tako lijepa kao ona u Sofiji, samo u manjem izdanju:


Službena strana je baš funkcionalna: predkrovlje zgrade je ujednom i nadstrešnica prvog perona.


Ulazimo u čakalnju ili čekaonicu. Blagajna radi, putnika ima, klupe su baš udobne. Stavljanje radijatora za klupe je genijalna ideja.


Iako ne izgleda baš tako, vozni red i natpisi su aktualni. Na tablici voznog reda možete provjeriti da ima dosta vlakova (premda je daleko od taktnog VR-a). Lijevo su pristigašti, te desno zaminavašti vlakovi.

[Levente]

Ipak je bila dobra ideja!!! Taman sam izašao iz čekaonice, dolazi teretnjak iz smjera Sofije. Ali nije običan teretnjak!


Manevarka je kopčana u garnituru tako da odmah može izvući vagone na industrijski kolosijek. Zato što Elin Pelin nema vlastitu manevarku, poslali su jednu iz Sofije u sastavu teretnjaka. Genijalno, ja još nikad nisam vidio ovakvo.




Ali glavna mašina je naravno Škoda, što drugo.


Ipak je srodni jezik, razumijemo sve a bugarskom vagonu:


Dolazi putnički iz Septemvri za Sofiju, Siemens Desiro kako je tu obično. Obratite pažnju na užasno stanje teretnih vagona:




Evo me nazad u Sofiji. Putovanje u Desiru mi je baš domaći osjećaj jer baš često putujem u njima u Mađarskoj.




Nakon kratkog rekalkulacije voznog reda odlučujem da ću ipak ići u Plovdiv. Tamo će mi odvesti ista garnitura, tj. opet Desiro. Ali o tome malo kasnije. Uživajte!

[Brunoh]

Vlak odlazi prema Plovdivu, sad nema nazad…

Nekak visi taj vagon..

[Pfaff]

Elin Pelin (pravim imenom: Dimitar Ivanov Stojanov), veliki bugarski književnik i pripovjedač. Smatraju ga najboljim opisivačem života na selu. Pisao je i za djecu, mi smo kao klinci u biblioteci "Vjeverica" čitali o avanturama Jana Bibijana na mjesecu i u carstvu čarobnjaka. Gradić je nazvan po njemu (prije se zvao Novoselci) jer se književnik rodio u obližnjem selu Bajlovo. A evo mu i spomenika

Prvi bugarski natpis koji vidimo: Ne se kačvaj! (Ne penji se!)
http://img341.images...25/p1110868.jpg

Drugi bugarski natpis:

(Ovaj je iz Sofije)

[Levente]

Hvala Pfaffe na izvrsnim dopunama. Ni ja nisam čuo za Stojanova. Uvijek učimo nešto. Nego, izgleda da stvarno dobro poznaješ Bugarsku. Imaš li neku posebnu vezu ili?

@Brunoh: Da, stvarno nešto nije u redu. Možda tračnice nisu vodoravne (ali to ima baš malo šanse).

[egérke]

Ako se ne varam, ovo je prvi putopis iz Bulgarije na ovom forumu.. Jedva čekam da vidim ostalo, i da naučim kako se dolje diše..

Khm, khm, a moja bugarska etapa balkanskog putopisa iz 2008.?

[ICE-3M]

@Brunoh: Da, stvarno nešto nije u redu. Možda tračnice nisu vodoravne (ali to ima baš malo šanse).

Pogledaj malo bolje, pogotovo oko vrata. Vagon je jednostavno tako konstruiran da bude kosi. Ako još malo bolje pogledaš, vidiš da je dio s prozorima nakošen pod različitim kutem od djela ispod prozora, dok su vrata ravna. Sve u svemu jako zanimljiv vagon.

[Levente]

ICE-3M, pogledao sam bolje, pogotovo si u pravu. Hvala na objasnjenju.

[Levente]

Dakle, kako sam rekao, udobno sam se smjestio u Desirou i vozikao sve do Plovdiva. Zato što se prozori ne daju otvoriti, nemam usputne slike, al ne brinite se, bit će od sljedećeg dana.

Evo me u Plovdivu. Desiro kojim sam došao je već napušten. Kako vidite, nadstrešnice nema, ali stupovi su odavno tamo. Nestao je novac tijekom izgradnja, barem to je najlogičnije objašnjenje.


Brzi vlak za Burgas je spreman na polazak na 5. kolosijeku.

Prometnik je plavuša!


Već sam na prvom peronu, s kojega puca pogled prema izlazu kolodvora (smjer Stara Zagora).


Na peronu je već gomila, ljudi čekaju ubrzani vlak za Sofiju. Ipak je Plodviv drugi najveći grad Bugarske. Prelijepi sat koji visi iz nadstrešnice je vjerojatno turskog podrijetla.


U međuvremenu brzi vlak za Burgas napušta kolodvor:


Ubrzani vlak će doći na prvi kolosijek (neposredno pred kolodvorskom zgradom), a lijevo su smješteni čeoni kolosijeci.

[Levente]

Ali ja se smjestim na drugom peronu da udobno i bez gužve slikam dolazeći ubrzani vlak. Evo ga, dolazi:


Prelijepa (ali raspadajuća) kolodvorska zgrada i gomila, pred koju pristiže vlak:






Već je blizu mene:




Na drugoj strani iznenada dolazi prazna garnitura s posebnom manevarkom. To je čehoslovačka Žehlíčka (Glačalo), moj dragi poznanik iz Slovačke.


Kako to sve zajedno izgleda:


Šetam još malo dalje, ali nakon perona počinje trava i kamenje:


I ova garnitura je duga, dok je kod nas brzi vlak sastavljen od tri ili četiri, maksimalno pet vagona…