29 replies to this topic

[john_st]

Kao što sam i obećao, slijedi moj Uskršnji putopis. Ovaj put namjerni. Iako sam u Beogradu već bio 2009.na koncertu legendarne grupe AC/DC, htio sam ga još jednom posjetiti, a zvijezde su se poklopile baš za ovaj dugi Uskršnji vikend. Moja suputnica ovaj put, moja najbolja prijateljica Suzy koja mi dođe praktički ko sestra iako nismo ništa u rodu.

Ona nikad nije bila u Beogradu, a nikad nije ni putovala vlakom na dulje staze po lijepoj našoj, pa smo eto spojili ugodno s korisnim. Kako Suzy baš i ne voli nagibni vlak a 824 joj vozi predugo, to smo kemijali kako najpovoljnije doći do Zagreba odakle bismo dalje za Beograd išli vlakom. Igrom slučaja, Sari trebaju nove cipele, pa smo tako iskemijali vožnju do Zagreba uz kratko zaustavljanje u Brežicama. Tamo rastu najpovoljnije cipele za Saru.

[john_st]

1. etapa: Split-Brežice-Zagreb-Beograd

Krenuli smo iz Splita na Veliki petak točno u 10:00 i kako sam vidio da vulkanizerstvo Lašić (besplatna reklama) radi do 18h to smo odlučili starom cestom. Em je jeftinije, em ako ogladnimo imamo veći izbor, a i priroda je neusporedivo zanimljivija u odnosu na autocestu. Vožnja je tekla vrlo glatko bez standardnih pojava na "staroj" cesti D1 poput šlepera i buseva, a kako i Suzy i ja možemo laprdati bez kraja i konca, do Borja smo došli a da nismo ni osjetili da smo se vozili 3 sata. U Borju je bio ručak ali sam ga zaboravio slikati. Bilo kako bilo, pojeli smo odličnu pečenu pastrvu s blitvom. Ta blitva je izgledala kao da ju je netko povratio, ali je bila uvjerljivo najukusnije spremljena blitva koju sam u životu pojeo. Žalim mama, lička blitva je bolja od tvoje! Pastrvu sam jeo prvi put i njom sam također bio oduševljen.

Poslije ručka, krenuli smo dalje za Zagreb, a u Karlovcu se, naravno, uključili na autocestu. Na Lučkom i nije bila neka gužva no mi smo svejedno izbjegli plaćanje gotovinom i platili gotovinskom karticom. Brzo i efikasno - za svaku preporuku. Tu smo već uključili navigaciju koja nas je odvela na granični prijelaz "malu" Breganu gdje su nas graničari malo čudno gledali jer su im naše splitske adrese bile valjda vrlo neobične. Bilo kako bilo, prošli smo i ušli u Sloveniju, uz nekontrolirani smješak što nismo platili vinjetu.

Došli kod Lašića, kad ono samo dvije gume mog prvog izbora (Bridgestone Turanza ER 300) tako da sam uzeo drugi izbor (Uniroyal Rainexpert) i platio 20€ više. Nije mi žao ni centa jer za tu cijenu od 315€ za 4 gume, u Hrvatskoj jedva da mogu kupiti iste takve 3.



Dogovorio sam se sa Suzanom da oboje formalno kupimo po dvije gume jer je granica bez carine i pdva do 1000kn po osobi. Na graničnom prijelazu ovog puta gužva neviđena. Jedno barem 30 auta je čekalo na izlaz, a od toga, preko 20 hrvatskih registracija. Uvoz guma se očito stvarno isplati. Jednom kad smo došli na red, sve je prošlo glatko, a naši carinici nam nisu radili nikakve probleme. Teoretski su mogli jer Suzy nema prometnu vozila na koje pašu te njene 2 gume pa ne može dokazati da je to za osobnu upotrebu, a osim toga ni ne živimo u istom domaćinstvu tako da smo prošli lišo.

Odjednom su se oblaci razišli i veselo smo jezdili natrag prema Zagrebu gdje smo obašli Arenu Zagreb i pogledali Bijes Titana u IMAXu. Ljudi moji! Znam da je cijena od 55kn previsoka za manje od 2 sata filma, al otiđite barem jednom jer to je zaista doživljaj. Ekran je toliki da vam doslovno ne stane u glavu. Mi smo sjedili 5-6 redova od kraja i morali smo zabaciti glavu skroz do kraja stolice da bi uspjeli pojmiti cijelu sliku. Zvuk je fenomenalan, a 3D me isto oduševio, čak sam se par puta i izmaknuo nekim padajućim stijenama. Sami film je bezveze, prostitucija grčke mitologije i to loša, al IMAX je za čistu peticu!

Poslije IMAXa parkirali smo auto na Knežiji blizu zgrade moje bivše cure. Tamo sam puno puta dolazio sa splitskim tablicama i nikad nije bilo problema a i besplatno je. Malo me bilo strah ostaviti Saru samu na 3 dana, pogotovo s novim cipelama u gepeku, ali ona je već velika cura. Prošetali smo se s ručnom prtljagom do tramvaja te uz jedno presjedanje u Vodnikovoj, došli do Zagreb GK gdje smo ostavili tu prtljagu u ormariću budući da smo do polaska u 23:55 imali više od 3 sata. Mala kritika samim ormarićima jer su mi ukrali 5kn! Jedan medo je ubačen ali nije bio registriran!!

Šetnjom preko Zrinjevca koji je meni osobno najdraži dio Zagreba, došli smo i do Trga te se uputili na večeru u već sada nadaleko poznati Nokturno. Ja sam jeo ovaj rižot u nadi da će biti dobar kao i onaj u Laškom (nije) a Suzy je jela torteline punjene sirom u umaku od gljiva s pršutom. 70kn za nas dvoje stvarno nije puno, a lijepo smo se najeli. Poslije smo još malo šetuckali i uputili se prema kolodvoru. I tu sam se propisno osramotio.







Došli smo na prvi peron i vidimo 3 vagona na kojima piše Zagreb-Beograd. I sad, iako na oglasnoj ploči lijepo stoji da polazi s 2. perona ja izjavljujem da će se ovi vagoni sigurno kačiti na vlak koji je upravo pristigao iz Villacha te da nema potrebe da se već tada (jedno 30 min prije polaska) ukrcavamo. Nakon jedno 10-15 min vidim ja da ništa od toga te provjeravam s vlakopratiteljem koji me grubo demantira te počinje juriš na slobodna mjesta. Iako smo par sati ranije pitali na blagajni treba li nam rezervacija, skoro smo, što zbog moje lakomislenosti što zbog navale putnika, ostali stajati. Srećom, našli smo 2 mjesta u jednom kupeu sa 3 susjeda. Srećom sjedišta su bila "gošina" pa nam je bilo prilično udobno.

Evo par slika vlaka 315 koji nas je doveo u Beograd.





Srpski vagoni, spavač i kušet, su mi bili posebno zanimljivi jer ih vidim po prvi put.





Bojanje im je malo sumorno kao i smeđa unutrašnjost koju nisam uspio bolje poslikati jer me vlakopratitelj nije htio pustiti iako su vagoni bili skoro pa potpuno prazni.



Jednom kad smo krenuli, grijanje je počelo raditi nenormalno jako. Širom otvorenog prozora u kratkim rukavima smo se znojili dok smo vani viđali prolaznike kako šeću u debelim jaknama i kapama na glavama. S vremenom smo se aklimatizirali ali glava nam je bila 2 broja veća od te neprirodne vrućine. Bio je tu i jedan čovjek koji je sjedio odmah do vrata koji je odlučio pročitati i 24 sata i jutarnji i večernji i popodnevni - ma sve žive dnevne tiskovine, a nas četvero vidno kljucamo glavamo i zaspali bi ali ne možemo jer ovaj neda gasiti svjetlo. Nakon nekog vremena, dopipilo mi je i uljudno sam ga obavijestio da ću ugasiti svjetlo te istovremeno to napravio. Malo je ostao zbunjen ali mu je svjetlo s hodnika bilo dovoljno. Napokon san. Samo do Tovarnika i Šida gdje su nas probudili graničari. Od Tovarnika smo se vozili sami u kupeu ali opet nismo mogli zaspati jer je grijanje za koje smo mislili da je na maksimumu, opet pojačalo tako da smo drijemali do Beograda što nas je dosta umorilo.

Negdje nakon Šida, prišao nam je kondukter i pitao nas imamo li kuna za mijenjanje budući da on živi uz granicu te da je srpsko gorivo jako loše, pa bi on išao kod nas i kupio gorivo. Mi smo bili oduševljeni jer u Splitu nismo mogli naći dinare a bojali smo se tečaja. Ponudio nam je promijeniti 800kn jer nije imao više a mi smo nekako računali da bi nam to moglo biti relativno dovoljno za 3 dana. Međutim, kako smo bili pospani i izmoreni od te glupe vrućine, tek smo kasnije shvatili da nam je ponudio prilično loš tečaj te smo tako izgubili 20€ što smo utvrdili kad smo došli do prve mjenjačnice. Svaka škola se plaća.

Po dolasku u Beograd u 6:16 slikao sam ove motive.









Smještaj smo organizirali preko jedne od onih stranica za grupnu kupovinu. Ako već niste nešto tamo kupili, toplo preporučam da makar pogledate jer se može naći stvarno povoljnih stvari. Mi smo evo našli 2 noćenja s doručkom u hotelu s 2 zvjezdice za 450k što je stvarno povoljno budući da su se kreveti u hostelskim kasarnama za po 10-14 susjeda kretale skuplje od toga. Opet moj blagi kiks. Iako sam isprintao ponudu i adresu i upute kako doći do hotela, to sam sve lijepo ostavio u Splitu. Srećom, sve to mi je bilo na mailu pa sam na mobitelu, dok smo još bili u Hrvatskoj, pronašao i zapisao te podatke.

Mislili smo prvo negdje sjesti i doručkovati a tek onda ići u hotel jer je check-in tek od 10, ali nas je jedan taksist uvjerio da pored našeg hotela ima i kafića i pekara pa da možemo i tamo čekati. Kako smo ionako namjeravali taksijem do hotela, pristali smo. Taksist ko iz neke priče. 5-6 banki, ćelav, zapušten, debele naočale, vozi Mercedes 190D koji je prešao blizu milijun kilometara ali začudo nimalo ne buči, dapače. Naravno, bilo je tu i par lovačkih priča poput one kako se on u mladosti zabavljao s Šurjakovom sestrom te da se držao za ruke s Jasnom Zlokić al dobro, to je takav milieu pa je to i očekivano. U taksiju glazbeni šok: Oliver, Nina Badrić, Crvena jabuka. Bojali smo se napada mutiranih cajki ali smo došli u veću Hrvatsku od Hrvatske same.

Kad smo se približili adresi, shvatili smo da naš vozač baš i ne zna gdje nas vodi. Malo navigacije urlanjem na prolaznike, malo dovikivanjem s parkiranim taksistima, malo zvanja na mobitel. I tu smo baš ostali ugodno iznenađeni. Ponudio nam je svoj mobitel da nazovemo hotel i da ne trošimo naše kune u roamingu. Svaka čast! Nakon par minuta shvatio je gdje je taj hotel i nonšalantno se okrenuo za 180 preko duple pune na naše opće čuđenje ali nitko se od vozača iz oba smjera nije uzbudio pa smo pretpostavili da je to normalno za Beograd.

Rastavši se od našeg taksiste, ušli smo u pekaru pored hotela te kupili 2 viršle. Nismo znali što je to ali je zvučalo zabavno. Radi se o lisnatom tijestu s hrenovkama. Preporučam! Preslatka cura na recepciji nam se ispričavala što nema sobu s 2 odvojena kreveta već samo s bračnim ali kako je soba već spremna pa ne trebamo čekati na službeni check-in. Utješili smo ju kako to nije problem (rekoh već, Suzy mi dođe ko sestra tako da nema straha) i smjestili se u našu sobu u potkrovlju na trećem katu jedne relativno nove i moderne zgrade.

Od drugog do trećeg kata vode staklene stube koje su predivno uklopljene i super izgledaju.



Evo i detalja same sobe, a ako nekog zanima, hotel se zove "Happy Star".





A evo i ćenife koja je davala prilično neugodan miris svo vrijeme koje smo bili tamo, ali srećom, vrata su dobro zabrtvljena








Pogledali smo brzinski što ima od TV programa i uz osmijeh na licu načinili ovu sliku



Kako smo bili prilično umorni a tek je bilo 7:30 to smo odlučili da ćemo prvo malo odrijemati, a tako je i bilo. Sve do podne.

[john_st]

2. etapa: Kalemegdan - Zoološki vrt

Nakon buđenja, krenuli smo u razgledavanje. Kako nam je hotel malo van centra, to morali busom. 26icom. Srećom, okretište joj je niti 50m od hotela tako da se nismo mogli izgubiti po ovom velikom gradu. Taksist nas je bio uputio na neku karticu koja se kupi pa se nadoplaćuje pa tamo pa vamo ali nismo ga dobro razumjeli, stoga smo otišli ravno do vozača po 2 karte, svaka po 120 dinara. Njega je to toliko zbunilo da je jedno 25 minuta pokušavao shvatiti kako nam izdati 2 karte i istovremeno voziti i zaustavljati se na stanicama. Uglavnom, mi smo izašli prije no što je on to savladao tako da smo se vozili džaba

Ovom rutom smo upoznali i lijepu i ružnu stranu Beograda. Terazije i drugi veliki bulevari su stvarno lijepi i sređeni ali smo od hotela do njih prolazili kroz takve neke favele da je to prestrašno. Kućice su bez fasada, naslonjene jedne na druge, neke nemaju ni sva 4 zida, ulice uske tako da autobus jedva može proći, ma grozno nešto. Al dobro, u tim dijelovima se nismo zadržavali pa ni ne znam bismo li imali kakvih neugodnosti. Vjerojatno ne, ali nikad se ne zna.

Iskrcali smo se na Terazijama te se prošetali preko legendarnog hotela Moskva prema Trgu Republike. Naroda ko u priči, subota a toplo i sunčano.







Šetali smo Knez Mihajlovom i uputili se prema Kalemegdanu. Inače volim stare utvrde a Kalemegdan mi je posebno lijep.







Ovaj rođo je baš naumio slikati kotače ovog topa



Pogled desno



pa pogled dolje na MotoParty



pa lijevo



i još malo lijevo



kamenita vrata



iako je Korizma i pravoslavcima, njihovi mladenci se očito ne libe vjenčavati u istoj



Još malo Kalemegdana iznutra





Predivna priroda i ova "kućica" za koju sam zaboravio koju ulogu obnaša



Kućica od dolje



Čudno neko stablo



Cijelom duljinom ove šetnice su ove klupice s predivnim pogledom na rijeku, a ovi panoi pričaju priču o povijesti tvrđave ali i samog Beograda.



Dan je bio definitivno presvijetao a moj aparat i nije vele kvalitetan, ali istrenirano oko će vidjeti čak 4 mosta



Ovdje smo već na kraju obilaska Kalemegdana ali zapravo pri samom njegovom početku. Mnogi su iskoristili ovaj stvarno prekrasan dan za izlet u prirodu. Baš mi fali što Split osim Marjana nema još koji zeleni dio.



Komentar je u slici



Kako su mi u sjećanju iz 2009. još ostale knedle iz Opere to sam Suzy odveo tamo da ih proba. I nakon 3 godine, jednako su ukusne!!



Poslije knedli koje su nas kvalitetno zabetonirale, odlučili smo opet šetati i to u smjeru Zoološkog vrta jer sam prošli put to propustio a sjećam se bijelog pauna. To je Suzy bilo dovoljno da ju uvjerim da se isplati otići.

E sad, kako sam ja slikao priličan broj životinja i ne želim terorizirati ni vas a ni server, evo jedan link na cijeli album pa uživajte. Zoo ko zoo mi je super. Bolji mi je od Maksimirskog, a od ove moje Marjanske tuge da ni ne govorim. Mislim, glupo je uopće hvaliti ijedan zoo kada su tu životinje u zarobljeništvu ali eto. Možda ne bi bilo loše da se svakih 6 mjeseci po jedna obitelj (mama, tata, djeca) obvežu živjeti u kavezu svima na očigled.

http://imgur.com/a/WgCQ2#0

Nakon melankolije koja nas je uhvatila, izađosmo iz Zooa i uputismo se u obližnji zabavni park za djecu, a kako od nas dvoje veće djece nema, to smo odmah išli na veeeeeeliki kotač. Sramota me što se ne mogu sjetit hrvatskog naziva ovog čuda, iako znam da je na engleskom Ferris Wheel. Na srpskom (ili makar na jeziku tog zabavnog parka) "to" se zove panorama. Cijena karte je bila prejeftina 50 dinara za odrasle što je manje od 3ipo kune.













Nakon što smo se dovoljno navozali i izglupirali, shvatili smo da smo gladni te odlučili nešto pojesti. Pronašli smo jedan slatki pub u kojem smo naručili 2 porcije piletine s grilla te pečeno povrće + jednu grčku salatu za oboje.



Odmah u blizini bio je jedan dućan koji se diči najvećim izborom baklava pa evo prosudite sami. Spominju doduše i posne baklave, mada ne znam šta bi to moglo biti. Možda baklave s natrenom...



Poslije te ručko-večere otišli smo u obližnju trgovinu robe mješovite namjene a imena Maxi, te kupili neke grickalice i sokove za navečer jer smo shvatili da smo preumorni da bismo navečer izašli pa smo odlučili gledati TV. Kakva penzija!!

No, u Maxiju se penzići cijene pa imaju poseban popust.



U hotel smo došli oko 19h i nakon tuširanja samo se skljokali u krevet i kusajući čokoladu gledali TV dok nismo zaspali oko 22h.

[john_st]

3. etapa: Marakana - Sv. Sava - Skadarlija

Nedjelja. Uskrs. Uopće nismo imali dojam da je danas Uskrs. Nisu ni Beograđani, ali oni su imali sasvim dobar razlog, njima je danas bila Cvjetnica. Nešto što mi je bilo izrazito iritantno jesu bila zvonca koja su roditelji kupovali svojoj djeci. I tako horde djece trčkaraju a svakome zvonce odzvanja po ulicama. Užasno nešto! Nismo uspjeli dokučiti čemu i zašto, al očito je to neki pravoslavni đir.

Uglavnom, kako nam je smještaj na bazi noćenja s doručkom to smo bili radoznali saznati kakav će doručak biti. I nije bio loš. Dapače.







Poslije doručka, otišli smo na Marakanu. Ja sam to prije 3 godine bio na stadionu Partizana, a kako Suzy taj stadion nije uopće zanimao, to smo se oboje zaputili na Marakanu. Čuo sam brojne priče o tome kako se izvana doima malenom, mizernom čak, ali kako je iznutra ogromna. I, zaista, priče su bile istinite!








Imali smo sreće da je jedan ulaz bio otvoren pa smo uspjeli ući u stadion no samo do ograde. Sasvim dovoljno da napravimo par fotouspomena.







Evo kao ilustracija koliko malena izvana Marakana izgleda, ovaj kombi nije znatno niži od zida, samo je s druge strane zida prilična provalija sa barem 30ak redova sjedalica.



Nakon Marakane, pješke smo se zaputili prema hramu Sv. Save. Prošli put sam ga vidio samo izdaleka pa sam ovaj put htio ući unutra. No, na putu par motiva. Prvo malo kontaktne mreže i Sv. Save u pozadini.



Pa zatim "Vjetar mi raspliće kosu, a ja je gubiiiim..." vjetar je bio prilično jak i hladan! Ako je to ta košava, mogu mislit kakva je u prosincu!



Potom susret dvaju tramvaja.



Ispod stanice koja je na visini ljudi čekaju autobuse a pored njih prolazi neka brza višetračna cesta. Ovi nathodnici desno su pješački a ja sam stajao pored tramvajske pruge.



Onda malo dalje pogled na "prave" tračnice te Marakanine reflektore u daljini.



Kombinacija tramvaja i autobusa.



Taman da ćemo preći tu cestu i krenuti prema hramu, kadli incident! Ovaj sijedi je vozio bubu i ubacio se ovom crvenom u traku vrlo bezobrazno i krajnje opasno samo zato da bi bio prvi na semaforu kad krene. I onda umjesto da bude sretan što mu ovaj ne trubi, izlazi iz bube i počne prijetiti crvenom. Crveni izlazi iz auta li zaboravlja podići ručnu. Pa podiže al nedovoljno pa auto opet klizi. Pa onda sijedi nešto gestikulira i sočno psuje, crveni uzvraća jednakom mjerom. Sijedi odlazi prema bubi da bi nešto uzeo, a crveni ulazi u auto, prestrojava se i prolazi kroz crveno. Ludo ludo!!



I konačno, Sv. Sava.







Izvana, reprezentativno, osim nereda okolo.



Iznutra, knauf. Nije naravno, ali izgleda kao da jest! Renovacija ali nigdje ja kamena ne vidim. Sve betonski neki blokovi.









I za kraj, freske na ulazu.




Nakon Sv. Save odlazimo prema kolodvoru kako bismo potvrdili da vlak polazi tada kada polazi a i da bi uvježbali rutu, tako da nam sutra bude lakše. Pred zgradom kolodvora (a i nasuprot nje) zanimljivo rješenje nedostatka parkinga. Čak sam vidio i autobus kako se penje na gornji kat, dakle, baždareno je za sva opterećenje!





Bio je u blizini i jedan novi tramvaj.




Sama zgrada je dosta zapuštena i oronula, uostalom kao i dosta starijih fasada u Beogradu. Dobro bi im došla jedna kvalitetna kupka u nekakvoj kiselini koja bi ubila svu tu patinu i smog i prljavštinu.







A unutra...










Nakon što smo utvrdili kada nam vlak polazi, te čak i promijenili nešto eura u dinare odlazimo prema Skadarliji. Poznatoj boemskoj ulici u kojoj se osjeća dašak Pariza.










Baščaršija u Beogradu?




Dašak samo, jer zvuci tamburice koji prodiru iz obližnjih "biblioteka" su nedvojbeno srpski. Ogladnili smo, i odlučujemo ručati u legendarna "Tri šešira". Čak mi je i otac pričao o tom restoranu. Ostao mu je u sjećanju kad je prvi i jedini put bio u Beogradu tamo negdje osamdesetih godina prošlog stoljeća.





Unutra, autentična Srbija. Možda se varam, ali meni se tako činilo. Tamburaši, harmonikaš, gitarist, violinist, kontrabasist idu od stola do stola, "gnjaveći" goste, konobari užurbano poslužuju goste i psuju tamburaše što im smetaju iako skupa rade. Doživljaj samo takav.



Suzy naručuje pljeskavicu s kajmakom, a ja mućkalicu! Nisam imao blage veze šta je to, ali ime me privuklo.



Poslije ručka, odlazimo u hotel s namjerom da navečer opet izađemo. Tako je i bilo, ali nismo išli do centra već smo šetuckali oko kvarta i opet svratili u Maxi koji radi od 0-24 (kao uostalom gotovo svi objekti u Beogradu) i kupujemo malo hrane za navečer te sutra za put natrag.

Vidjeli smo u svim restoranima desertnu ponudu "Žito sa šlagom" pa kad smo je vidjeli i u Maxijevu frižideru morali smo probati. Katastrofa!! Šlag je bio loš, a on je bio bolji dio ovog dvojca. Nešto ko halva. Svi ludi za njom a meni odvratna!



I to je to za ovu etapu. Četvrta slijedi kasnije večeras.

[Portos]

Bravo. Iako nemaš previše staža sa putopisima, brzo učiš. Obišao si vrlo zanimljiva mjesta koja ja prije 4 mjeseca nisam stigao obići, mene su ionako više interesirali tramvaji, trolejbusi, autobusi i kasarne u kojima sam prije 20 godina bio u vojsci. Iz do sada pogledanog došao sam do zaključka da uživaš u hrani i te užitke voliš podijeliti, voliš putovati, voliš Citroene i voliš vlakove. I zato sa zadovoljstvom čitam tvoj(e) putopis(e).
P.S. slikao si moje FAPće

[rasha]

Ih, čovek bi transsibirskom, a kad dođe u Beograd i to još prolazio 26-icom pored moje kuće, ni da se javi..

I kako to pišeš iz Beograda na Uskrs, a ovde Uskrs tek za par dana..

Vrlo je interesantno gledati kako drugi imaju dojam tvog grada. Iščekujem nastavak.

2 ispravke -
Viršla nije pecivo sa hrenovkama, već hrenovka, tj. jeo si pecivo sa viršlom
Hram Sv. Save nije u renovaciji, već u izgradnji (koja traje više od veka)

[mali.paja]

Odmah u blizini bio je jedan dućan koji se diči najvećim izborom baklava pa evo prosudite sami. Spominju doduše i posne baklave, mada ne znam šta bi to moglo biti. Možda baklave s natrenom...

Baklava s natrenom? Moram ispričati jednu dogodovštinu od prije par godina u Beogradu. Našao sam se sa jednim prijateljem i idemo na kavu. Vraćao sam se u Zagreb i nisam išao daleko od željezničke stanice. Odemo u jednu slastičarnicu. Naručim kavu. Nemaju espreso, samo tursku. Nisam šećeraš. Volim kolače. Ali ne volim slatku kavu. Radije popijem gorku. U Srbiji imam iskustva da su mi uvijek dali preslatku kavu. Zato unaprijed tražim kavu bez šećera, i zamolim jedan natren. Gledaju me malo čudno? Ne znaju što je natren. Objašnjavam da je to dijabetičko sladilo koje koriste šećeraši. Tada dobijem ovakav odgovor: Izvinite ali kod nas u slastičarnu ne dolaze šećeraši. Na kraju popijem gorku kavu.

[dulevoz]

Dan je bio definitivno presvijetao a moj aparat i nije vele kvalitetan, ali istrenirano oko će vidjeti čak 4 mosta

Nece biti cetiri, vec pet mostova, po redu sa tvoje fotografije, Brankov, Stari Savski (tramvajski), Gazela, Stari Zeleznicki i u pozadini na fotografiji proviruje jedan stub Novog Zeleznickog Mosta

Lep prikaz Beograda, volim da gledam svoj grad u putopisima

[john_st]

4. etapa: Beograd-Zagreb-Split

Ponedjeljak. Danas idemo kući. Lijepo nam je ovdje i nekako se teško prisiljavamo na odlazak, ali kako radimo u utorak, ne možemo ostati dulje. Budimo se ujutro oko 9, i odlazimo na doručak identičan onom od jučer. Dobar bio jučer, dobar i danas. Spakovali smo se i krenuli opet 26icom do Terazija. Odatle smo se spustili u Karađorđevu i na kolodvoru ostavili prtljagu nekom gospodinu za kojeg bi mi u Splitu rekli da je zamantan, a možda se to tako i na hrvatskom kaže. Uglavnom, zbunjen totalno. Al dobro, daje on nama priznanicu za 2 komada prtljage i mi odlazimo dalje.

Nakon što smo popili čaj preko puta kolodvora, odlučili smo da ćemo malo prošetati kako bismo što bolje ogladnjeli i ručali prije polaska. Išli smo Karađorđevom sve do Kalemegdana i onom uzbrdicom se uspeli do Knez Mihajlove. Tu je Suzy kupila neke magnete al ja sam to obavio 2009. pa sam uštedio nešto dinara.

Mogu reći da sam se vozio gotovo svim kopnenim prijevoznim sredstvima, osim trolejbusima i kočijama, a kako nisam vidio nijednu kočiju u Beogradu, to sam htio pošto-poto, makar jednu stanicu voziti se trolejbusom, a ovi Beogradski su baš bili nekako novi. Osjećaj je u vožnji identičan autobusu, jedina razlika je na stanici i na semaforu - tišina!

Tu jednu stanicu što smo se vozili smo se švercali, ali inače smo bili sasvim pristojni putnici. Naime, u Beogradu postoji za kupiti magnetska kartica koja košta 250 dinara i onda na nju putnik uplaćuje određeni broj vožnji, kada uđe u bus, tramvaj, trolejbus, prisloni tu svoju karticu i s nje mu se skine protuvrijednost jedne vožnje. Svaka vožnja košta 60 dinara. Ne znam doduše postoje li kakve zone, al mi smo pola sata busom od centra plaćali prvu zonu tj. automat koji nam je skidao s kartice je uvijek skidao po 60 dinara.

Sustav ima i svojih prednosti i nedostataka. Prvo, vožnja plaćena preko te kartice, koja se uzgred budi rečeno zove BusPlus, košta točno upola manje od karte kupljene kod vozača, tako da se ista otplati za 5 vožnji. Uz tako povoljnu cijenu jedne vožnje, ne vidim smisla u švercu. Opet, ne znam koliko 60 dinara znači prosječnom Beograđaninu, ali nama 4kn stvarno nisu puno. No to je ujedno i nedostatak, barem kako su nama objasnili. Ako trebate presjedati, nema nastavljanja na istu vožnju već se opet mora prisloniti kartica. E sad, uz tako nisku cijenu vožnje, upitno je koliko je taj nedostatak zaista nedostatak.

Ono što nikako nismo vidjeli u Beogradu su kina i skuteri. Svako malo su bili plakati sa najavama najnovijih filmova ali kina ni za lijek. A baš bismo išli pogledati neki film sa srpskim titlovima. Glede skutera, nijednog nismo vidjeli a nije da nismo gledali. Možda ih i ima ali im je još prehladno.

I tako smo mi šetuckali, pa popili neku slatku čokoladu u super kavani na Trgu Republike, i shvatili da nam je možda bolje ručati negdje pored kolodvora i ranije zauzeti mjesta u kupeu jer smo bili bez rezervacije. Dvojili smo oko toga hoćemo li baš na kolodvoru ili negdje pored radi poslovično skupih ugostiteljskih objekata uz kolodvore, ali smo odlučili riskirati i itekako nam se isplatilo.

Odabrali smo menu koji je podrazumijevao musaku, salatu od kupusa (za kojeg uporno naglašavaju da je slatki što se meni čini suvišnim al dobro) te bublicu kruha. Coca-Cola je bila posebno. Po osobi smo platili 23kn. Tko mi za te pare u Hrvatskoj nađe toplo jelo s pićem i salatom - častim ga istim! Musaka je bila odlična, ali ipak ne bolja od mamine, dok je salata bila malo prezačinjena ali sasvim solidna. Limenke su bile one "stare" 0.33L i mogu vam reć da mi baš paše taj volumen jer pića od 0.2 ili 0.25 mi jednostavno nisu dovoljna za jedan obrok.

Ne znam kako vam se čine ove porcije, ali mi smo se malo i borili s njima. Duboki su ovi tanjuri.




Evo vam i ostalih cijena pa ako vas put nanese u Beograd, slobodno naručite musaku! Za ostalo ne garantiram



Ručali smo prebrzo i trebalo je ubiti još jedno sat vremena. Ja se sjetih da smo preko puta kolodvora vidjeli neki frizerski salon. E sad, ja imam pomalo fetiš na brijanje u brijačnici. Ne znam zašto, ali meni je to takav doživljaj da je to strašno. Kad ti ona britva prođe po koži, dlačice od straha same ispadaju! Suzy me sva u čudu gledala kad sam joj rekao da se želim obrijati, ali nije joj teško palo jer je u salonu bilo brdo trač novina tako da smo oboje uživali.

Majstor me solidno obrijao, ali mi je isto pustio malo krvi. Evo jedne za uspomenu.



U ovoj četvrtoj etapi nema previše slika jer mi je baterija bila na izmaku a ja pametan punjač ostavio u Splitu, tako da sam štedio maksimalno želeći uslikati još štogod po kolodvoru i uz prugu. Kako smo iz kolodvora izlazili čitavu vječnost, imao sam dovoljno vremena da naciljam šta želim uslikati, pa upaliti aparat, okinuti, ugasiti aparat i onda opet.

Evo malo da vidite koliko je ovaj kolodvor značio kroz povijest



Pa malo naše kompozicije "Nikola Tesla"







A ostatak, infrastruktura i jedan muzejski primjerak.




















Ušli smo bili u AB vagon (mislim ABee) i mislili se hoćemo li se praviti blesavi pa sjesti u prvi razred ali smo zaključili da nas vjerojatno ni Suzyne trepavice ne bi izvukle pa smo ipak sjeli u kupe drugog razreda. Nakon gošinih sjedala ova su bila prava pokora za vratnu kralježnicu! Bilo nas je od troje do petoro u kupeu, a u Vinkovcima smo dobili još par vagona.





U Tovarniku je Suzy bila sumnjiva našim graničarima pa su joj par puta provjeravali podatke ali na kraju je ispalo sve ok. Ipak, nije svejedno em kad te provjeravaju na granici em kad ti cijeli vlak sluša tvoje podatke.

U Zagreb smo stigli s krcatim vlakom, studenti iz Slavonije su se masovno vraćali na studij nakon praznika pa je većina njih sjedila po hodniku na kuferima. Izašli smo valjda 10min nakon što se vlak zaustavio, ali nema veze, bolje da smo na tramvaj prema Knežiji s presjedanjem u Vodnikovoj čekali u toplom vlaku nego na hladnom zraku. Svakim korakom bliže Sari, strepio sam sve više i više, ali moji strahovi su se pokazali potpuno neopravdanima budući da Sari nije pala niti dlaka s glave, a cipele su joj bile u gepeku kako sam ih i ostavio.

Krenuli smo za Split oko 23:50 i to autocestom da što prije dođemo kući, a pošto sam bio blizu rezerve a Sara pije isključivo na OMVu (predrasuda možda, ali mislim da oni imaju najbolje gorivo) to smo odmah nakon Lučkog stali na OMVovu pumpu. Kad ono šok i nevjerica. Dvoje djelatnika se zatvorilo u prostorije i samo mašu rukama da nema ni WCa ni goriva ni ničega. Razlog - nepoznat. Ništa, sad već kalkuliram, voziti brzo pa prije stići do idućeg OMVa i riskirati da ne stignem pa točim negdje drugdje ili voziti sporo pa do OMVa a samim time i kući doći kasnije. Odlučujem se za drugu rutu i do odmorišta Janjče dolazim prosječnom brzinom 115kmh.

Nakon tankanja i WCa, jezdimo za Split! Gladni nismo jer smo na Zagreb GK pojeli po burek s mesom, tako da ne stajemo u Macole. Jezdimo 150-160kmh prema Splitu. Sara tu postaje malo žedna ali nas nije briga, tank nam je pun, a kućica sve bliže i bliže. Suzy sam ostavio pred njenom zgradom u 03:10 što je prilično dobro vrijeme, a ja sam 5 min kasnije već bio u krevetu i razmišljao što i kako sutra moram raditi na poslu.

Eto ga, moj četvrti putopis je gotov, a pošto je za mene ova 2012. godina putovanja, to novu reportažu očekujte za 1. maj or thereabouts

[john_st]

Bravo. Iako nemaš previše staža sa putopisima, brzo učiš. Obišao si vrlo zanimljiva mjesta koja ja prije 4 mjeseca nisam stigao obići, mene su ionako više interesirali tramvaji, trolejbusi, autobusi i kasarne u kojima sam prije 20 godina bio u vojsci. Iz do sada pogledanog došao sam do zaključka da uživaš u hrani i te užitke voliš podijeliti, voliš putovati, voliš Citroene i voliš vlakove. I zato sa zadovoljstvom čitam tvoj(e) putopis(e).
P.S. slikao si moje FAPće

Hvala hvala Trudim se. A ove godine ću stvarno imati pregršt prilika za repetitio koji je dakako mater studiorum.

FAPće? Da to nije onaj moderni tramvaj? Ako je, imam ti i jedan video klip.

Ih, čovek bi transsibirskom, a kad dođe u Beograd i to još prolazio 26-icom pored moje kuće, ni da se javi..

I kako to pišeš iz Beograda na Uskrs, a ovde Uskrs tek za par dana..

Vrlo je interesantno gledati kako drugi imaju dojam tvog grada. Iščekujem nastavak.

2 ispravke -
Viršla nije pecivo sa hrenovkama, već hrenovka, tj. jeo si pecivo sa viršlom
Hram Sv. Save nije u renovaciji, već u izgradnji (koja traje više od veka)

Dozivao sam ja dozivao, ali si ti spavao Vjeruj mi da se nisam niti sjetio javiti nekome od vas domaćih. Mental note to self

Kriva vremenska zona Nego, kažete li vi više Uskrs ili Vaskrs?

Eh... a ja mislio da se sve skupa zove viršla...

Ma daj?! Preko 100 godina traje i još nije gotovo? Pa niste valjda otvorili javni natječaj pa da zato tako dugo traje?

Baklava s natrenom? Moram ispričati jednu dogodovštinu od prije par godina u Beogradu. Našao sam se sa jednim prijateljem i idemo na kavu. Vraćao sam se u Zagreb i nisam išao daleko od željezničke stanice. Odemo u jednu slastičarnicu. Naručim kavu. Nemaju espreso, samo tursku. Nisam šećeraš. Volim kolače. Ali ne volim slatku kavu. Radije popijem gorku. U Srbiji imam iskustva da su mi uvijek dali preslatku kavu. Zato unaprijed tražim kavu bez šećera, i zamolim jedan natren. Gledaju me malo čudno? Ne znaju što je natren. Objašnjavam da je to dijabetičko sladilo koje koriste šećeraši. Tada dobijem ovakav odgovor: Izvinite ali kod nas u slastičarnu ne dolaze šećeraši. Na kraju popijem gorku kavu.

Meni je otac šećeraš tako da znam za natren još iz vremena kad se zvao saharin. Ili su to samo različite marke istog proizvoda?

Al kad sam pročitao "posne baklave" ništa mi nije bilo jasno haha

Nece biti cetiri, vec pet mostova, po redu sa tvoje fotografije, Brankov, Stari Savski (tramvajski), Gazela, Stari Zeleznicki i u pozadini na fotografiji proviruje jedan stub Novog Zeleznickog Mosta

Lep prikaz Beograda, volim da gledam svoj grad u putopisima

Eh... morat ću na kontrolu dioptrije onda. Sav ponosan što sam nabrojio 4 a ono njih 5!

[rasha]

Ma daj?! Preko 100 godina traje i još nije gotovo? Pa niste valjda otvorili javni natječaj pa da zato tako dugo traje?

Izvinjavam se, malo manje, 1935. je počela izgradnja. Nemoj da si strog, izgradnja Notre Dame u Parizu je počela 1163. i još nije završena.

Kad smo već kod hrama, evo ga ispred njega FAP-če u specijalnom izdanju

[seabral]

Eto ga, moj četvrti putopis je gotov, a pošto je za mene ova 2012. godina putovanja, to novu reportažu očekujte za 1. maj or thereabouts

Nakon tvog prvog i posebno ovog putopisa, mogu samo reći da jedva čekam na tvoje nove pustolovine.
Jako mi se dopada način na koji pišeš ... ne štediš riječi, a uvijek pogodiš one prave koje se čitaju u jednom dahu. Bravo !

[Stanley]

S užitkom sam pregledao ovaj putopis. Jedina zamjerka je što skrivaš svoju ''sestru''. Ili se dama ne voli slikati (čini mi se da se vidi u ogledalu u brijačnici)?
Idući put kada dođeš u Beograd preporučam krug dvojkom (kružna linija tramvaja broj 2). Ja to nikada ne propuštam. Obiđeš veliki dio grada, a posebno je zanimljiva trasa pruge na Dorćolu (ispod Kalemegdana).
Eto nam još jednog vrsnog putopisca - i fotografije i tekst su prva liga.

[Pfaff]

Imam nekih tehničkih poteškoća pa nisam stigao ranije одреаговати - putopis Ti je odličan. Posebno me se dojmio tekst - prpošan i duhovit, a fotke su super. Veliš, sljedeći će za 1. maj? Fino, iščekivam...

PS: Vidim da dijelimo ljubav za nove sjedalice u vlakovima HŽ-a

(čini mi se da se vidi u ogledalu u brijačnici)?

Dama u brijačnici? Stanko???
Meščini da čovjek rečenu Suzy koristi umjesto stativa i autookidača! Ili se varam?

[Stanley]

Dama u brijačnici? Stanko???

Nekada se vikalo (s prizvukom groze): žena na brodu!
Ti se zasigurno sjećaš nekadašnje sovjetske atletičarke i višestruke olimpijske pobjednice u bacanju kugle i diska Tamare Press. Ta se brijala prije svakog nastupa, premda ne u brijačnici. Kasnije se otkrilo da su i ona i njezina sestra Irina (također istaknuta atletičarka) hermafroditi tj. dvospolci. To je navodno posljedica hormonske terapije od strane sovjetskih sportskih ''liječnika''.
Da ne zglajzamo Off Topic, bio sam slobodan cropati fotku gdje se vidi mlada dama kao snimateljica:



(Ako autor putopisa misli da fotku treba ukloniti, moja suglasnost i ujedno izvinjotina zbog uzurpacije motiva i prostora)

[ICE-3M]

Odličan i zanimljiv putopis
Grad izgleda zanimljivo, ali mi se nastambe u zoološkom čine dosta skučene, a pogotovo mi se čini da je vuk u prilično malom kavezu i baš je žalosno vidjeti takvu moćnu i prekrasnu životinju u takvom malo kavezu. Nego zanima me kakva je popunjenost noćnog vlaka za Beograd?

Edited by ICE-3M, 11.04.2012. - 09:50.

[john_st]

Izvinjavam se, malo manje, 1935. je počela izgradnja. Nemoj da si strog, izgradnja Notre Dame u Parizu je počela 1163. i još nije završena.

Hahaha! Pomalo onda, imate još fore

Nakon tvog prvog i posebno ovog putopisa, mogu samo reći da jedva čekam na tvoje nove pustolovine.
Jako mi se dopada način na koji pišeš ... ne štediš riječi, a uvijek pogodiš one prave koje se čitaju u jednom dahu. Bravo !

Hvala hvala

S užitkom sam pregledao ovaj putopis. Jedina zamjerka je što skrivaš svoju ''sestru''. Ili se dama ne voli slikati (čini mi se da se vidi u ogledalu u brijačnici)?
Idući put kada dođeš u Beograd preporučam krug dvojkom (kružna linija tramvaja broj 2). Ja to nikada ne propuštam. Obiđeš veliki dio grada, a posebno je zanimljiva trasa pruge na Dorćolu (ispod Kalemegdana).
Eto nam još jednog vrsnog putopisca - i fotografije i tekst su prva liga.

Sestru skrivam jer mi nije dala dozvolu da objavljujem njene slike. Malo je osjetljiva po tom pitanju, ali ako dozvoli, postavit ću.

Imam nekih tehničkih poteškoća pa nisam stigao ranije одреаговати - putopis Ti je odličan. Posebno me se dojmio tekst - prpošan i duhovit, a fotke su super. Veliš, sljedeći će za 1. maj? Fino, iščekivam...

PS: Vidim da dijelimo ljubav za nove sjedalice u vlakovima HŽ-a


Dama u brijačnici? Stanko???
Meščini da čovjek rečenu Suzy koristi umjesto stativa i autookidača! Ili se varam?

Tak je. Spojih vikend za 1. maj pa očekujte novu epizodu.

Ooooo da! Ne razumijem kako to da Austrijanci bez problema koriste stara Gošina sjedala na međunarodnim vlakovima a mi ih se odričemo i umjesto da ih presvučemo u neku novu i vedriju tkaninu koristimo ove klupe. Em se sjedišta ne mogu izvući koliko bi ljudi htjeli, em se uzglavlje ne može modificirati, em su manje udobna od Gošinih. Užas!!

Je je, ostala je u odrazu.

Nekada se vikalo (s prizvukom groze): žena na brodu!
Ti se zasigurno sjećaš nekadašnje sovjetske atletičarke i višestruke olimpijske pobjednice u bacanju kugle i diska Tamare Press. Ta se brijala prije svakog nastupa, premda ne u brijačnici. Kasnije se otkrilo da su i ona i njezina sestra Irina (također istaknuta atletičarka) hermafroditi tj. dvospolci. To je navodno posljedica hormonske terapije od strane sovjetskih sportskih ''liječnika''.
Da ne zglajzamo Off Topic, bio sam slobodan cropati fotku gdje se vidi mlada dama kao snimateljica:

(Ako autor putopisa misli da fotku treba ukloniti, moja suglasnost i ujedno izvinjotina zbog uzurpacije motiva i prostora)

Ma neš ti, ionako tko hoće može zoomirati sliku, ti si im samo olakšao posao.

Odličan i zanimljiv putopis
Grad izgleda zanimljivo, ali mi se nastambe u zoološkom čine dosta skučene, a pogotovo mi se čini da je vuk u prilično malom kavezu i baš je žalosno vidjeti takvu moćnu i prekrasnu životinju u takvom malo kavezu. Nego zanima me kakva je popunjenost noćnog vlaka za Beograd?

Grad izgleda stvarno zanimljivo ali je velika razlika između glavnih bulevara i centra te ostatka grada. Da ne znaš gdje si, lako bi centar zamijenio za kakav Berlin ili nešto, dok bi ovaj drugi dio, barem kuda 26ica prolazi, lako mogao zamijenit za npr. Bejrut.

Vukovi su bili izrazito štufi a pretpostavljam da to nije toliko radi ručka kojeg su taman smazali koliko baš radi tog manjka prostora. Skučeno je to za mene previše.

Noćni vlak za Beograd ti je bio pun ko šipak do Broda, kasnije se dosta osulo, a mi smo od Šida bili sami u kupeu. Jedino su kušeti i spavači bili poluprazni.

[Politikolog]

Pre svega predivan putopis, lepo si predstavio Beograd!

Predivna priroda i ova "kućica" za koju sam zaboravio koju ulogu obnaša

U ovoj kucici se danas nalazi Zavod za zastitu spomenika grada Beograda a nekada je u njoj bio smesten Vojni muzej. Danasnja zgrada u kojoj se nalazi muzej se moze videti na tvojoj prvoj slici sa Kalemegdana.
Inace sa prvih slika sa Glavne zeleznicke stanice se vidi i postanski vagon Kluba ljubitelja zeleznice(zeleni na 11 koloseku), mi smo bili u vagonu od 10h tako da steta sto nismo znali da dolazis - mogao si da navratis u posetu...

Edited by Politikolog, 11.04.2012. - 12:23.

[egérke]

Inače, i u Zagrebu se kaže "viršl" za hrenovku - riječ je o austrijskoj umanjenici (Würstl, "kobasičica").

A kamo ćeš za Prvi maj (i ja imam neke planove, možda se negdje krajcamo)?

[krkan1]

Da, viršla po švapski; obično, kad se uđe u pekaru ili slastičarnu u Srbiji, naručuje se na turskom: đevreci, alve, baklave...
Ona baklava, ako je posna, napravljena je bez jaja, mlijeka i masti - sve drugo je dozvoljeno.

Zanimljiv putopis, i koristan nekome ko bi po prvi put skoknuo do Beograda.

Utisak o gradu je pogođen: Beograd je dinamična varoš puna kontrasta, vječiti pubertetlija koji neprekidno i pomalo nekontrolisano raste. Zato u 100 metara možete vidjeti i velelepne građevine i najgore udžerice. Mnogima se to ne sviđa (komentar jedne moje prijateljice: ne volim što u Beogradu čas idu blokovi zgrada, pa malo prazno i neuređeno, pa opet naselje), meni je jako interesantno. Za one koji dolaze u obilazak, mislim da bi trebalo da se obavezno provozaju linijom broj 2, ali i linijom 3, koja iz centra grada, preko Sajma, najprije vozi kroz parkove i šumovite predjele, a završava u postapokaliptičnoj industrijskoj zoni okruženoj naseljenim brdima (jedna odlična stvar u vezi BG je što se nije zaustavio na "tradicionalnih" 7 brda, već ih, što imenovanih, što neimenovanih, ima skoro 30). Kad je sezona, dobro je izdvojiti jedno tri - četiri sata i otići na Avalu, sa tornja se vidi čitav grad, ali bi bilo poželjno da neko od rođenih Beograđana bude prisutan, da bi pokazao šta je šta.

Nego, zanima me jesu li sve Dalmatinke fascinirane Marakanom kao Suzy (zvjezdaški ego dignut je na vrhunac konstatacijom da je stadion Partizana, inače udaljen 500 metara, "ne zanima"). Nažalost, niste mogli ta ostanete još koji dan, sinoć je upravo na JNA igrana najgledanija kazališna predstava u Srbiji, sa sve pjevanjem, pucanjem, koreografijom, bakljadom, milicijom (konjicom) i vatrogascima, zvana večiti derbi. U izjednačenoj igri, Zvijezda je bila spretnija i dobila 2:0 (dvomeč 4:0) u polufinalu Kupa maršala Ti..., pardon, Lav Kupa Srbije. (Maršal inače redovno prati sve mečeve na armijskom paš..., pardon, stadionu Partizana, jer mu je loža sagrađena na brdu neposredno iznad stadiona). Taj dio Topčiderskog brda bi inače trebalo da bude odredište svakog railfana, jer je u blizini stanica Prokop u izgradnji (izgradnja naravno traje, kao i hram sv. Save, već više od 30 godina), a sa Dedinja puca i lijep pogled upravo prema vračarskom brdu i dolini sa autoputem (to je ona brza cesta koju ste vidjeli; da, u Beogradu autoput ide kroz grad, jer nema obilaznice - izgradnja iste, pogađate, traje već više od 20 godina).